2 Coríntios 7
Molima New Testament (MOX_FNS) vs VC
1 Egwavo, baʼe vona fofofola diavona Yaubada niʼa neida, ʼinega luaqiaqieda be taudega kana givevunavunaqida yani qabuna bwavubwavudi ʼidiega, mana yani diavona adi fata ʼwafida be wese niboanida ina giveluveifedi. Ta wese kana vetafeʼwa waiwai eda ilivu tunutunuqidi adi giveaqiaqi weaqina, mana itaʼa Yaubada kamwaninivea ʼinega kaʼamayabea.
1 Depositários de tais promessas, caríssimos, purifiquemo-nos de toda imundície da carne e do espírito, realizando plenamente nossa santificação no temor de Deus.
2 Nuanuama qiduana giwalimi ona siwaʼedi ʼimaya. Imaʼa ge taha toga ʼimiega ada giveluveifei. Ge taha toga ada veʼita veifei be datoasiʼi ena vetumaqana ʼinega, ta wese ge taha toga ada uʼavei.
2 Acolhei-nos dentro do vosso coração. A ninguém temos ofendido, a ninguém temos arruinado, a ninguém temos enganado.
3 Egu vona diavona baʼe ʼidiega ge nuanuagu ona ʼwamomo, mana niʼa yavonemi omiʼa tuta qabuna giwalimaya otoatoa. Vonahaqiaqi, imaʼa aveveyolubemi qiduana, ʼinega ʼaliga ge ana fata navetoasiʼiema ʼimiega, ta wese ge taha yani eda toa bwaʼobwaʼoya ana fata be navetoasiʼiema ʼimiega.
3 Não vos digo isto por vos condenar, pois já vos declaramos que estais em nosso coração, conosco unidos na morte e unidos na vida.
4 Yaʼa ge eda venuana magilafu emi vetumaqana Keliso ʼinaya weaqina, ta wese omiʼa weaqimi yavonavona vane tomotau ʼidia. Omiʼa tuta qabuna ogigivewaiwaiegu, ta wese egu toa vitana ʼidiega ogigiveqaiawegu.
4 Tenho grande confiança em vós. Grande é o motivo de me gloriar de vós. Estou cheio de consolação, transbordo de gozo em todas as nossas tribulações.
5 Tuta nana alugu diʼwe Masidonia ʼinaya, ʼinega ge taha tuta ada veyawai, mana tuta qabuna vita taha taha alobedi. Ta mali tomotau maega aveʼaeʼaetoga, ta wese taumega amwaniniva.
5 De fato, à nossa chegada em Macedônia, nenhum repouso teve o nosso corpo. Eram aflições de todos os lados, combates por fora, temores por dentro.
6 Yaubada tauna tonuavita adi togivewaiwai. ʼInega Yaubada nana iagu Taitusi ena mai ʼiguya ʼinega giveqaiawegu ta wese givewaiwaiegu.
6 Deus, porém, que consola os humildes, confortou-nos com a chegada de Tito;
7 Vonahaqiaqi, Taitusi ena mai weaqina yaqaiawa, ta wese omiʼa weaqimi yaqaiawa gegoyo, mana simana ʼiguya emi iula ʼinaya weaqina. Ta wese vonegu emi lututa egu vayausa weaqina be, emi nuagivila emi veilivu veifa ʼiguya weaqina, ta wese emi nuaveʼavina waiwaina weaqigu, e ʼinega egu qaiawa veqidua vaʼine.
7 e não somente com a sua chegada, mas também com a consolação que ele recebeu de vós. Ele nos contou o vosso ardor, as vossas lágrimas, a vossa solicitude por mim, de modo que ainda mais me regozijei.
8 Lova egu leta nugwenugweina ʼinega yagivenuavitemi, ʼinega agu lutonova luveifa ta yaʼwamomo leta nana weaqina ta taugu yalugwaeyegu yavonaya, “Tolaʼai weaqina leta nana yavetunei me Kolinita ʼidia?” Ta ʼabibodanaya ge eda nuanua ʼevivi leta nana ana vetune weaqina.
8 Se minha carta vos penalizou, não me arrependo. Se a princípio o senti {porque vejo que, ao menos por um momento, essa carta vos penalizou},
9 Ta ʼesi baʼitagana yaqaiqaiawa leta nana ana vetune weaqina. Ge eda qaiawa egu givenuavita ʼimia weaqina, ta ʼesi yaqaiqaiawa mana nuavita nana ʼinega nuami ʼeqaʼuya ta ʼinega onuagivila ta oveilivu aqiaqi. Yaubada ena nuanua be baʼe nuavita nana ona lutonovia, mana ilivu diavona oviaqidi ge aqiaqidi. ʼInega ge eda giveluveifemi leta nana ʼinega, ta ʼesi vona diavona ʼidiega oveaqiaqi.
9 agora me alegro, não porque fostes entristecidos, mas porque esta tristeza vos levou à penitência. Pois fostes entristecidos segundo Deus, de modo que nenhum dano sofrestes de nossa parte.
10 Vonahaqiaqi, nuavita wese yani aqiaqina, mana Yaubada ana fata nuavita nana navefewea eda nuagivila weaqina, ta nuagivila nana ʼinega ʼetoyavua ana ʼeda kana salia. ʼInega baʼe nuavita nana weaqina ge daluaqiaqieda be kana ʼawaluveifei. Ta ʼesi ge aqiaqina ʼeguma kana nuavita eda ilivu luveifadi weaqidi ta ge kana nuagivila, e ʼinega eda vedeba ʼiʼwana vuaqina ʼaliga.
10 De fato, a tristeza segundo Deus produz um arrependimento salutar de que ninguém se arrepende, enquanto a tristeza do mundo produz a morte.
11 ʼInega oʼitei, Yaubada awafelemi baʼe nuavita nana ʼinaya, ta vuaqina yani aqiaqi otaqina weaqimi, mana tauna ʼinega nuanuami qiduana Yaubada ona giveqaiawea emi ilivu ʼidiega ta wese emi vona ʼidiega. Ta wese nuavita nana ʼinega taumiega niʼa ogivetunuqimi. Ta wese nuavita nana veʼitemi emi luveifana weaqina, e ʼinega luveifa nana weaqina diami vilea. Ta wese nuavita nana ʼinega mwaniniva olutonovia. Ta wese nuavita nana ʼinega nuami ʼeqaʼuya ta ʼinega vona ovetunea egu vayausa ʼevivi ʼimia weaqina. Ta wese nuavita nana ʼinega niʼa oʼawahaqiaqiegu yaʼa emi tovaletuyana. Ta wese nuavita nana ʼinega lova taha ʼoloto ena luveifana weaqina niʼa oluvematasabuya. Ta baʼe viaqa diavona ʼidiega niʼa oveʼitegu omiʼa yani qabuna aqiaqina oviaqia nuavita nana ʼinega.
11 Vede, pois, que solicitude operou em vós a tristeza segundo Deus! Muito mais: que excusas! Que indignação! Que temor! Que ardor! Que zelo! Que severidade! Mostrastes em tudo que não tínheis culpa neste assunto.
12 Lova egu leta nugwenugweina ge eda ʼwayavia ʼimia sabi veqae taha ʼoloto ena luveifana weaqina, ta wese ge eda ʼwayavia sabi vonami togama nuavita lobea ʼoloto nana ena luveifana ʼinega, ta ʼesi egu ʼwayavi ʼiuna mana nuanuagu emi gwavubiga ʼimaya Yaubada matanaya ona alamani aqiaqiea.
12 Portanto, se vos escrevi, não o fiz por causa daquele que cometeu a ofensa, nem por causa do ofendido; foi para que se manifestasse a vossa dedicação por mim diante de Deus.
13 Baʼe gwavubiga nana ʼinega waiwai ta wese qaiawa niʼa alobea. Ta wese Taitusi ena qaiawa omiʼa weaqimi ema qaiawa luvetomanea, mana vonema maʼoda oʼebeʼewea ta wese emi iula ʼinaya weaqina vonema. Ta baʼe ʼinega lutonova aqiaqi otaqina oneia.
13 Eis o que nos tem consolado. Mas, acima desta consolação, o que nos deixou sobremaneira contentes foi a alegria de Tito, cujo coração tranqüilizastes.
14 Lova yavonavane Taitusi ʼinaya weaqimi. Ta ena vayausa ʼimia ʼabibodanaya ʼevivi mai ʼiguya ta egu vonavane weaqimi ʼawahaqiaqiea, mana yani qabuna niʼa yavonayea omiʼa weaqimi taunega niʼa ʼitedi ʼimia.
14 Se me gloriei de vós em presença dele, não fui envergonhado. Pois, assim como tudo o que vos temos dito foi conforme a verdade, assim também o louvor que de vós fizemos a Tito demonstrou-se verdadeiro.
15 ʼInega baʼitagana Taitusi veveyolubemi qiduana, ta ʼalaʼalanuai emi ʼamayaba ʼinaya tuta nana oʼebeʼewa. Ta wese ʼalaʼalanuaiemi maʼoda ena veʼita oʼawahaqiaqiea ta omatayagea weaqina.
15 A sua afeição por vós é cada vez maior, quando se lembra da obediência que todos vós lhe testemunhastes, de como o recebestes com respeito e deferência.
16 ʼInega yaqaiqaiawa qiduana weaqimi, mana yahalamani aqiaqiea omiʼa emi viaqayavo qabudi ona viaqidi ilivu tunutunuqina ʼinega.
16 Alegro-me por poder contar convosco em tudo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.