Lucas 18

Mwan NT (Côte d’Ivoire) (MOA) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 'Bhɛ blaan, 'ke Zesu ‑gɔɔn do bɔle 'sanle ‑yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ni, 'kooko‑ ‑ya zrɔn 'mu ni 'bhii‑ 'mu bo 'mu 'seriwole ma 'waati 'ɛ 'kpɛn ba, 'bhɛɛ‑ 'mu 'trɛ 'laa 'bhɔlɛ‑ 'mu 'seriwole ma ‑titi.
1 Jesus contou a seguinte parábola , mostrando aos discípulos que deviam orar sempre e nunca desanimar:
2 ‑E pe 'mu ni dɔɔ: «'Kitikan mi do ‑yaa ‑wa do ta, yaa ‑yaa gblaan ‑Waanbhaa' ‑lɛɛ, 'bhɛɛ‑ yaa ‑yaa mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ 'klɔsikun.
2 — Em certa cidade havia um juiz que não
3 'Yee‑ ‑wa do 'kpɔ 'ɛ ta, ‑a nɔɔ‑ glaanle le do ‑yaa nu yi 'oo yi 'yee‑ 'kitikan 'mi 'ɛ ‑a matɛdɔlɛ. 'Bhɛ 'yaa‑ nu 'tɛnlɛ‑ ‑a ma, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ 'a pe ‑a ni dɔɔ: ‹'Zoo 'na 'mi ni 'ŋ 'sɔɔnnii 'ɛ ta!›
3 Nessa cidade morava uma viúva que sempre o procurava para pedir justiça, dizendo: “Ajude-me e julgue o meu caso contra o meu adversário!”
4 'Bhɛ glaanle 'ɛ ꞊mwa 'yee‑ 'kitikan mi 'ɛ matɛdɔle ma 'bhɛɛ‑ gbɛɛn‑, 'bhɛɛ‑ yaa ‑yaa dɔle‑ ‑a ‑la 'kee‑ 'zoo na 'bhɛ ni. 'Duŋ‑ ‑yrekpaa' do, 'ke ‑ya pele‑ ‑a 'gbu 'kpee dɔɔ: ‹Wlan 'ɛ ni, 'naa gblaan ‑Waanbhaa' ‑lɛɛ, 'bhɛɛ‑ 'naa mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ 'klɔsikun.
4 — Durante muito tempo o juiz não quis julgar o caso da viúva, mas afinal pensou assim: “É verdade que eu não temo a Deus e também não respeito ninguém.
5 'Bhɛɛ‑ 'duŋ‑, 'yee‑ le 'lɛɛ‑ ‑yoo 'ŋ matɛdɔ 'zi gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑, ‑e nu bolɛ 'ŋ matɛdɔle ma 'bhɛɛ‑ gbɛɛn‑, 'fɔke 'bhɛ ge 'tɛnlɛ‑ 'ŋ zrupliile ma. 'Kee‑ ꞊kla 'bhɛ gbɛɛn‑ bhe, 'ŋ 'zoo 'nale ‑a ni.›»
5 Porém, como esta viúva continua me aborrecendo, vou dar a sentença a favor dela. Se eu não fizer isso, ela não vai parar de vir me amolar até acabar comigo.”
6 'Bhɛ blaan, 'ke Mɛɛzan Zesu 'a 'pele ‑yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ni dɔɔ: «'Ka 'yee‑ 'kitikan mi ‑yɔɔ 'ɛ ‑yaa' ‑jan 'ɛ ꞊maa ɛɛ?
6 E o Senhor continuou:
7 ‑Waanbhaa' 'la mɛɛ mu ꞊sia ‑a ba 'ke ‑yaa' pɛ 'le, 'bhɛɛ‑ 'ke 'bhɛ mu bole ‑o wisile ma ‑a ni 'ke ‑wa ‑sromabɔ ‑bi zi 'pegee ‑yrekpaa', 'ka mu 'kpee ma 'yee‑ ‑Waanbhaa' laa nu 'bhɛ zan mu a 'seri 'ɛ 'lɛkunlɛ, 'bhɛɛ‑ ‑yoo go ‑yrɛn 'yi ɛɛ? 'Ka mu 'kpee ma, ‑e nu ‑mɔlɛ' 'ke yaa zibɔ ‑o zi ɛɛ?
7 Será, então, que Deus não vai fazer justiça a favor do seu próprio povo, que grita por socorro dia e noite? Será que ele vai demorar para ajudá-lo?
8 Wlan 'gbu 'ɛ ni, ‑Waanbhaa' laa nu ‑mɔlɛ' ‑o gole ma ‑yrɛn 'yi. 'Duŋ‑ Bhaaplɛŋ Gbe 'ɛ 'nu yi 'ɛ 'le, ‑e nu bhɔlɛ mɛɛ ‑wɛɛ' ‑la ta 'ke 'mu 'kpale‑ ‑o ‑a ‑yi ɛɛ?»
8 Eu afirmo a vocês que ele julgará a favor do seu povo e fará isso bem depressa. Mas, quando o
9 Zesu ‑gɔɔn do ꞊bwa 'ezin‑. Mɛɛ ‑lɛdo' 'la ‑o 'kpee ma ‑o ‑lɛdɔɔle ‑o ‑Waanbhaa' ‑yrɛ 'yi, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑woo 'gbu magbaandɛ mɛɛ ‑bhɛɛke' mu ma, Zesu ‑gɔɔn 'lɛɛ‑ 'bhɛ ꞊bwa 'mu ‑la 'kaama‑.
9 Jesus também contou esta parábola para os que achavam que eram muito bons e desprezavam os outros:
10 ‑E pe dɔɔ: «Mɛɛ plɛ ‑ja ‑o 'seriwo yrɛ nɔɔ‑ ‑Waanbhaa' Gba 'Fɛ ‑Gbɛnɛ 'ɛ ꞊la, ‑a do ‑yaa 'ke Farizi mi 'le, 'bhɛɛ‑ ‑a ‑bhɛɛke' do 'ɛ 'bhɛ 'yaa‑ 'ke 'nisrakun mi 'le.
10 — Dois homens foram ao Templo para orar. Um era
11 Farizi mi 'ɛ ‑ja dulalɛ 'edaŋma ‑Waanbhaa' Gba 'Fɛ ‑Gbɛnɛ 'ɛ ꞊la, 'bhɛɛ‑ ‑ya 'seriwole ‑saan dɔɔ: ‹'E, ‑Waanbhaa'! 'Mi 'e 'pubɔ‑, ‑amasrɔyi 'naa ‑o 'ke ‑faannii' 'pegee mɛɛ ‑yɔɔ' 'le, 'bhɛɛ‑ 'naa mɛɛ ‑bhɛɛke' 'na ‑glin 'bhii‑ mɛɛ ‑vin mu 'ɛ gbɛɛn‑. 'Mi 'e 'pubɔ‑ 'ezin‑, ‑amasrɔyi 'naa ‑o 'eyɔɔle 'bhii‑ 'nisrakun mi 'la bhe 'bhɛ gbɛɛn‑.›
11 O fariseu ficou de pé e orou sozinho, assim: “Ó Deus, eu te agradeço porque não sou avarento, nem desonesto, nem imoral como as outras pessoas. Agradeço-te também porque não sou como este cobrador de impostos.
12 'Ŋ 'suŋwla‑ gaan plɛ ‑gbɛɛyi' 'ɛ ꞊la, 'bhɛɛ‑ 'ke 'ŋ pɛ 'oo pɛ 'la 'srɔɔwoa꞊ 'ŋ 'bhɛ 'yiciɛn‑ ‑lɛ vu, 'bhɛɛ‑ ‑a ‑lɛ vu mi 'ɛ 'ŋ 'bhɛ na 'bhi ‑Waanbhaa' ni.
12 Jejuo duas vezes por semana e te dou a décima parte de tudo o que ganho.”
13 'Bhɛ 'waati 'ɛ ba, 'nisrakun mi 'ɛ 'bhɛ 'pleŋgole ‑yaa 'yee‑ Farizi mi 'ɛ ma, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ 'laa ‑yaa sɔ 'bhɛ ‑yrɛkpale laanima. 'Bhɛ 'bhɛ gbɛ plɛ 'ɛ ꞊kpaa 'bhɛ 'wiiŋ‑, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ pe dɔɔ: ‹'Ee, ‑Waanbhaa'! 'Ŋ 'yrɛnkla 'e ma, 'ŋ 'yoo‑ 'ke ‑za 'yɔɔ‑ klɛ mi 'le.›»
13 — Mas o cobrador de impostos ficou de longe e nem levantava o rosto para o céu. Batia no peito e dizia: “Ó Deus, tem pena de mim, pois sou pecador!”
14 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Zesu 'a pele ‑yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ni dɔɔ: «'Mi pe 'ka 'ni dɔɔ ‑Waanbhaa' 'nisrakun mi 'ɛ ‑yaa' ‑za 'yɔɔ‑ mu 'ɛ ma ‑sroma ‑yaan, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ ‑ja 'bhɛ ba 'fɛ 'lɛ ma. 'Duŋ‑ Farizi mi 'ɛ 'bhɛ 'laa ‑za 'kedo‑ 'kpɔ 'srɔɔwolɛ ‑Waanbhaa' 'kɔɔ. ‑Amasrɔyi, 'ke mɛɛ 'oo mɛɛ 'la 'bhɛ 'gbu magbaandia mɛɛ ma, ‑Waanbhaa' nu 'bhɛ zan mavɛɛlɛ. 'Bhɛɛ‑ 'ke mɛɛ 'la zan 'bhɛ 'gbu mavɛɛla, ‑Waanbhaa' nu 'bhɛ zan magbaandɛlɛ.»
14 E Jesus terminou, dizendo:
15 ‑Yrekpaa' do, mɛɛ 'ke mu ꞊nwa ‑nɛ 'fiɛntrɔnnɛ 'ke mu 'le Zesu ni, 'kooko‑ ‑e 'mu 'dumawo. ‑Yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ 'yrɛkpale 'bhɛ mɛɛ mu 'ɛ ma 'ke ‑o ‑yranle' 'mu zi.
15 Depois disso, algumas pessoas levaram as suas crianças a Jesus para que ele as abençoasse, mas os discípulos viram isso e repreenderam aquelas pessoas.
16 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Zesu 'a 'pele ‑o ni dɔɔ ‑o nu 'woo‑ ‑nɛ mu 'ɛ 'le ‑a ni, 'bhɛɛ‑ ‑e pe 'ezin‑ dɔɔ: «'Ka 'laa ‑nɛ 'fiɛntrɔnnɛ mu 'ɛ ‑gbinlɛ' 'ŋ ma, ‑kaa 'to 'ke ‑o nu 'ŋ ba. ‑Amasrɔyi mɛɛ 'la zan mu klɛgbɛya ‑o 'bhii‑ 'woo‑ ‑nɛ mu 'lɛɛ‑ gbɛɛn‑, 'bhɛ zan mu ‑la pɛ ‑le 'ke ‑Waanbhaa' ‑bhleŋgbeya ‑wa 'ɛ 'le.
16 Então Jesus chamou as crianças para perto de si e disse:
17 'Mi pe 'ka ni 'ŋ 'sɔwɛɛ ma dɔɔ: 'Ke mɛɛ 'la zan laa ‑Waanbhaa' a ‑bhleŋgbeya ‑za 'ɛ 'kunlɛ‑ 'bhii‑ ‑nɛ 'fiɛntrɔnnɛ do 'a kun gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑, 'bhɛ zan laa nu 'sɔlɛ‑ gele‑ ‑yaa' ‑bhleŋgbeya ‑wa 'ɛ ta ‑titi.»
17 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quem não receber o Reino de Deus como uma criança nunca entrará nele.
18 Zuufu mu a ‑kuŋlii do Zesu 'lrɔkpaa‑ dɔɔ: «'O Daan mi wlan, 'an klɛ 'nale‑ ‑a ma 'bhɛɛ‑ 'ŋ ‑Waanbhaa' ba bole ‑yrɛ ma ‑si 'la 'ke ‑daŋ' 'laa ‑o 'bhɛ ma 'bhɛ 'srɔɔwo‑ ɛɛ?»
18 Certo líder judeu perguntou a Jesus: — Bom Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
19 Zesu pe ‑a ni dɔɔ: «‑Mɛle ‑kla 'bhɛɛ‑ 'yoo‑ 'ŋ 'sii zii' 'e Daan mi wlan ɛɛ? Mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ 'laa ‑o 'elrele 'ke yaa 'e go ‑Waanbhaa' do ‑kplɛn ba.
19 Jesus respondeu:
20 'E ‑Waanbhaa' a 'toŋ mu 'lɛɛ‑ dɔ ɛɛ, 'wole‑ dɔɔ: ‹'Yaa ‑yanbhɔɔya klɛlɛ, 'yaa mɛɛ dɛlɛ, 'yaa ‑faanwolɛ, 'yaa bhla 'kpalɛ‑ mɛɛ ma, 'e dɛ 'pegee 'e nɛɛ ‑lɛdɔ' ‑a ma.›»
20 Você conhece os mandamentos: “Não cometa adultério, não mate, não roube, não dê falso testemunho contra ninguém, respeite o seu pai e a sua mãe.”
21 'Yee‑ ‑naflo zan 'ɛ pe Zesu ni dɔɔ: «'Ŋ 'woo‑ 'toŋ mu 'la bhe 'mu 'kpɛn 'klɔsikwan 'kee‑ 'san 'ŋ matruŋya 'waati 'ɛ ba.»
21 O homem respondeu: — Desde criança eu tenho obedecido a todos esses mandamentos.
22 ‑E 'bhɛ 'pele‑ 'bhɛ gbɛɛn‑ bhe, 'ke Zesu 'a 'pele 'a ni dɔɔ: «'Yaa ‑za do 'kpɔ ‑la klɛlɛ ‑li, 'bhɛ ‑le dɔɔ: 'e 'kɔɔpɛ‑ mu 'ɛ 'kpɛn gɔn, 'bhɛɛ‑ ‑o ma ‑gɔli' 'ɛ 'yiciɛn‑ 'kɔɔfleŋzan mu ma. 'Kee 'bhɛ ꞊kla, 'e nu ‑naflo mu 'srɔɔwolɛ laflɛ' 'yi. 'Bhɛ blaan, nu 'bhɛɛ‑ 'e klɛ 'ŋ zi mi 'le.»
22 Quando Jesus ouviu isso, disse:
23 'Yee‑ mɛɛ 'ɛ ‑e Zesu 'wojan‑ mu 'ɛ 'kpɛn 'male‑, 'ke ‑ya wlɛyisriwole, ‑amasrɔyi ‑e ‑yaa 'ke ‑naflo zan ‑gbɛnɛ do 'le.
23 Quando o homem ouviu isso, ficou muito triste, pois era riquíssimo.
24 'Bhɛla‑ ‑yile, 'ke Zesu 'a 'pele dɔɔ: «'E, ‑naflo zan mu gele la ‑Waanbhaa' a ‑bhleŋgbeya ‑wa 'ɛ ta 'dɛ!
24 Vendo a tristeza dele, Jesus disse:
25 'Ali‑ 'yɔɔnma do 'kanle‑ laa la ‑mlɛsiɛnnɛ do ‑gluu zi 'bhii‑ ‑naflo zan do gele la ‑Waanbhaa' a ‑bhleŋgbeya ‑wa 'ɛ ta gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑.»
25 É mais difícil um rico entrar no Reino de Deus do que um camelo passar pelo fundo de uma agulha.
26 'Bhɛ klɛle 'tɛ, mɛɛ 'la zan mu ‑yaa ‑o 'trɔnkpa zii' Zesu 'ni, 'bhɛ mu 'bhɛ ‑jan 'ɛ 'male‑, 'ke 'mu 'a pele‑ dɔɔ: «'Bhɛɛ‑ ‑dele sɔ gole ‑za 'yi ɛɛ?»
26 Os que ouviram isso perguntaram: — Então, quem é que pode se salvar?
27 'Bhɛ 'yi 'tɛ, 'ke Zesu 'a 'pele ‑o ni dɔɔ: «‑Za 'la 'bhɛ bhaaplɛŋ mu ‑baliwo, 'bhɛ 'laa ‑Waanbhaa' ‑baliwo ‑titi.»
27 Jesus respondeu:
28 Piɛri pe ‑a ni dɔɔ: «'O mɔɔ ‑ploola 'o 'kɔɔpɛ‑ mu 'ɛ 'kpɛn ma, 'bhɛɛ‑ 'o ꞊nwa dɔlɛ 'e zi.»
28 Aí Pedro disse: — Veja! Nós deixamos a nossa família e seguimos o senhor.
29 ‑Ayile, 'ke Zesu 'a 'pele ‑o ni dɔɔ: «'Mi pe 'ka ni 'ŋ 'sɔwɛɛ ma dɔɔ: 'ke ‑Waanbhaa' a ‑bhleŋgbeya 'ɛ ‑zayi', 'bhɛɛ‑ mɛɛ 'la zan ‑yaa 'fɛ oo, ‑a na oo, ‑a nɛɛnɛ‑ mu oo, ‑a dɛ 'pegee ‑a nɛɛ oo, 'bhɛ 'pegee ‑a ‑nɛ mu 'ɛ ꞊twa ‑a nɔɔ‑.
29 Jesus respondeu:
30 'Bhɛ zan nu 'bhɛ pɛ mu 'ɛ yɛkɛ‑ 'srɔɔwolɛ 'ke bhɛ kan ‑a 'ciɛn ‑lwa mu 'ɛ ta 'drunyan 'lɛɛ‑ 'yi, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ zan nu ‑Waanbhaa' ba bole ‑yrɛ ma ‑si 'la ‑daŋ' 'laa ‑o 'bhɛ ma 'bhɛ 'srɔɔwolɛ.»
30 receberá ainda nesta vida muito mais e, no futuro, receberá a vida eterna.
31 'Bhɛ blaan, 'ke Zesu ‑yaa' *‑klaŋlanɛ vu ta plɛ 'ɛ 'siile, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑ya pele‑ ‑o ni dɔɔ: «‑Ka 'ka 'trɔnkpa 'ŋ ni 'elrele, ‑kɔɔ' ‑o gelawo zii' Zeruzalɛmu ‑gɛ bhe, ‑Waanbhaa' *‑lɛla' janwo mu 'ɛ ‑o ‑za mu 'la 'kpɛn yɔɔndia‑ Bhaaplɛŋ Gbe 'ɛ ba za 'yi 'mu 'kpɛn 'yi za nu klɛlɛ.
31 Jesus levou os doze discípulos para um lado e disse:
32 ‑O nu Bhaaplɛŋ Gbe 'ɛ 'kpalɛ‑ 'si 'bhɛɛke mu 'kɔɔ, 'bhɛ mu 'nu ‑a malrɔgolɛ, 'bhɛɛ‑ 'mu 'sɔnsi‑ ‑a ma; 'mu nu a ‑zwanwolɛ, 'bhɛɛ‑ 'mu nu 'mu 'liile‑ 'klalɛ‑ ‑a ta.
32 Ele será entregue aos não judeus, e estes vão zombar dele, insultá-lo, cuspir nele
33 'Bhɛ blaan, ‑o nu ‑a tafɛlɛ 'ke gbaŋbhlɛ 'le, 'bhɛɛ‑ ‑wa dɛ. 'Ke ‑wa ꞊dia, 'duŋ‑ ‑e nu bwelɛ gale ba ‑a gale blaan ‑yrekpaa' yaga mi 'ɛ ma.»
33 e bater nele; e depois o matarão. Mas no terceiro dia ele ressuscitará.
34 'Bhɛɛ‑ 'duŋ‑ ‑yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ waa 'bhɛ ‑jan mu 'ɛ ‑o do 'kpɔ 'yimalɛ. ‑E ‑yaa 'bhii‑ ‑gblo 'kpale‑ ‑yaa' ‑o yikan' 'ɛ 'yrɛ ta, 'bhɛɛ‑ waa ‑yaa sɔ ‑o ‑yimale.
34 Os discípulos não entenderam nada do que Jesus disse. O que essas palavras queriam dizer estava escondido deles, e eles não sabiam do que Jesus estava falando.
35 Zesu 'pegee ‑a zi mu 'ɛ 'bhɔlawoa Zeriko ‑wa 'ɛ ‑din 'waati 'la ba, ‑yrɛ 'wi mi do yaale ‑yaa zi 'ɛ 'trɔn ta 'ke ‑ya ‑yrɛwo' mɛɛ mu ma.
35 Jesus já estava chegando perto da cidade de Jericó. Acontece que um cego estava sentado na beira do caminho, pedindo esmola.
36 ‑Ayile, ‑ya male 'kaa ‑zamaa' 'srɛ do ‑o 'kan zii', 'kee‑ mɛɛ 'ke mu ‑lrɔkpale dɔɔ: «‑Mɛla ma 'bhɛɛ‑ mɛɛ ‑weli' ‑o 'esrɛle ‑gee' ɛɛ?»
36 Quando ouviu a multidão passando, ele perguntou o que era aquilo.
37 ‑O pe ‑a ni dɔɔ Zesu 'la da Nazarɛti ‑wa 'ɛ ta, 'bhɛ ‑le 'kan zii'.
37 — É Jesus de Nazaré que está passando! — responderam.
38 'Bhɛ 'yi 'tɛ, 'ke ‑ya pele 'sanle 'eglɔɔle dɔɔ: «Davidi 'nranɛ‑ Zesu, 'ŋ 'yrɛnkla 'e ma!»
38 Aí o cego começou a gritar: — Jesus,
39 Mɛɛ 'la zan mu dɔle‑ ‑yaa mɛɛ ‑vin mu 'ɛ 'lɛɛ, 'mu 'yaa‑ ‑yran 'zi ‑a zi 'kaa ‑ya taga. 'Duŋ‑ ‑e ‑yaa pe 'zi 'eglɔɔle 'ezin‑ dɔɔ: «Davidi 'nranɛ‑ Zesu, 'ŋ 'yrɛnkla 'e ma!»
39 As pessoas que iam na frente o repreenderam e mandaram que ele calasse a boca. Mas ele gritava ainda mais: — Filho de Davi, tenha pena de mim!
40 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Zesu dulale, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑ya pele‑ 'kaa ‑o nu 'yee‑ ‑yrɛ 'wi mi 'ɛ 'le ‑a ni. ‑Ya mabɛɛnle Zesu ‑din, 'ke 'bhɛ 'a 'lrɔkpale dɔɔ:
40 Jesus parou e mandou que trouxessem o cego. Quando ele chegou perto, Jesus perguntou:
41 «'Yoo‑ ‑a zi 'bhii‑ 'ŋ ‑mɛ za ‑la klɛ 'e ni ɛɛ?» ‑E pe Zesu ni dɔɔ: «Mɛɛzan, 'ŋ 'yoo‑ ‑a zi 'bhii‑ 'ya klɛ 'ke 'ŋ sɔ yrɛ ma yele‑ 'ezin‑.»
41 — O que é que você quer que eu faça? — Senhor, eu quero ver de novo! — respondeu ele.
42 ‑Ayile, 'ke Zesu 'a 'pele ‑a ni dɔɔ: «'E 'yrɛ 'liiploo‑! 'Yee 'kpalawoa 'mi 'yi bhe 'e 'bheela‑.»
42 Então Jesus disse:
43 'Bhɛ yrɛ do 'ɛ ꞊nɔɔ bhe, 'ke ‑a ‑yrɛ mu 'ɛ 'liiploole, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ yrɛ ma yele‑. ‑Ayile 'kee‑ dɔle‑ Zesu zi, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ ge ‑Waanbhaa' 'tɔbhɔlele. ‑Zamaa' 'ɛ 'yrɛkpale 'yee‑ ‑yrɛ 'wi mi 'ɛ ma, 'ke ‑o 'kpɛn ‑Waanbhaa' 'tɔbhɔle 'sanle.
43 No mesmo instante o homem começou a ver e, dando glória a Deus, foi seguindo Jesus. E todos os que viram isso começaram a louvar a Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.