Lucas 18

Mwan NT (Côte d’Ivoire) (MOA) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 'Bhɛ blaan, 'ke Zesu ‑gɔɔn do bɔle 'sanle ‑yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ni, 'kooko‑ ‑ya zrɔn 'mu ni 'bhii‑ 'mu bo 'mu 'seriwole ma 'waati 'ɛ 'kpɛn ba, 'bhɛɛ‑ 'mu 'trɛ 'laa 'bhɔlɛ‑ 'mu 'seriwole ma ‑titi.
1 Jesus lhes contou uma parábola para mostrar que deviam orar sempre e nunca desanimar:
2 ‑E pe 'mu ni dɔɔ: «'Kitikan mi do ‑yaa ‑wa do ta, yaa ‑yaa gblaan ‑Waanbhaa' ‑lɛɛ, 'bhɛɛ‑ yaa ‑yaa mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ 'klɔsikun.
2 — Em certa cidade havia um juiz que não temia a Deus, nem respeitava ninguém.
3 'Yee‑ ‑wa do 'kpɔ 'ɛ ta, ‑a nɔɔ‑ glaanle le do ‑yaa nu yi 'oo yi 'yee‑ 'kitikan 'mi 'ɛ ‑a matɛdɔlɛ. 'Bhɛ 'yaa‑ nu 'tɛnlɛ‑ ‑a ma, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ 'a pe ‑a ni dɔɔ: ‹'Zoo 'na 'mi ni 'ŋ 'sɔɔnnii 'ɛ ta!›
3 Havia também, naquela mesma cidade, uma viúva que sempre o procurava, dizendo: “Julgue a minha causa contra o meu adversário.”
4 'Bhɛ glaanle 'ɛ ꞊mwa 'yee‑ 'kitikan mi 'ɛ matɛdɔle ma 'bhɛɛ‑ gbɛɛn‑, 'bhɛɛ‑ yaa ‑yaa dɔle‑ ‑a ‑la 'kee‑ 'zoo na 'bhɛ ni. 'Duŋ‑ ‑yrekpaa' do, 'ke ‑ya pele‑ ‑a 'gbu 'kpee dɔɔ: ‹Wlan 'ɛ ni, 'naa gblaan ‑Waanbhaa' ‑lɛɛ, 'bhɛɛ‑ 'naa mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ 'klɔsikun.
4 Por algum tempo, ele não a quis atender, mas depois pensou assim: “É bem verdade que eu não temo a Deus, nem respeito ninguém.
5 'Bhɛɛ‑ 'duŋ‑, 'yee‑ le 'lɛɛ‑ ‑yoo 'ŋ matɛdɔ 'zi gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑, ‑e nu bolɛ 'ŋ matɛdɔle ma 'bhɛɛ‑ gbɛɛn‑, 'fɔke 'bhɛ ge 'tɛnlɛ‑ 'ŋ zrupliile ma. 'Kee‑ ꞊kla 'bhɛ gbɛɛn‑ bhe, 'ŋ 'zoo 'nale ‑a ni.›»
5 Porém, como esta viúva fica me incomodando, vou julgar a sua causa, para não acontecer que, por fim, venha a molestar-me.”
6 'Bhɛ blaan, 'ke Mɛɛzan Zesu 'a 'pele ‑yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ni dɔɔ: «'Ka 'yee‑ 'kitikan mi ‑yɔɔ 'ɛ ‑yaa' ‑jan 'ɛ ꞊maa ɛɛ?
6 Então o Senhor disse:
7 ‑Waanbhaa' 'la mɛɛ mu ꞊sia ‑a ba 'ke ‑yaa' pɛ 'le, 'bhɛɛ‑ 'ke 'bhɛ mu bole ‑o wisile ma ‑a ni 'ke ‑wa ‑sromabɔ ‑bi zi 'pegee ‑yrekpaa', 'ka mu 'kpee ma 'yee‑ ‑Waanbhaa' laa nu 'bhɛ zan mu a 'seri 'ɛ 'lɛkunlɛ, 'bhɛɛ‑ ‑yoo go ‑yrɛn 'yi ɛɛ? 'Ka mu 'kpee ma, ‑e nu ‑mɔlɛ' 'ke yaa zibɔ ‑o zi ɛɛ?
7 Será que Deus não fará justiça aos seus escolhidos, que a ele clamam dia e noite, embora pareça demorado em defendê-los?
8 Wlan 'gbu 'ɛ ni, ‑Waanbhaa' laa nu ‑mɔlɛ' ‑o gole ma ‑yrɛn 'yi. 'Duŋ‑ Bhaaplɛŋ Gbe 'ɛ 'nu yi 'ɛ 'le, ‑e nu bhɔlɛ mɛɛ ‑wɛɛ' ‑la ta 'ke 'mu 'kpale‑ ‑o ‑a ‑yi ɛɛ?»
8 Digo a vocês que, depressa, lhes fará justiça. Contudo, quando o Filho do Homem vier, será que ainda encontrará fé sobre a terra?
9 Zesu ‑gɔɔn do ꞊bwa 'ezin‑. Mɛɛ ‑lɛdo' 'la ‑o 'kpee ma ‑o ‑lɛdɔɔle ‑o ‑Waanbhaa' ‑yrɛ 'yi, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑woo 'gbu magbaandɛ mɛɛ ‑bhɛɛke' mu ma, Zesu ‑gɔɔn 'lɛɛ‑ 'bhɛ ꞊bwa 'mu ‑la 'kaama‑.
9 Jesus também contou esta parábola para alguns que confiavam em si mesmos, por se considerarem justos, e desprezavam os outros:
10 ‑E pe dɔɔ: «Mɛɛ plɛ ‑ja ‑o 'seriwo yrɛ nɔɔ‑ ‑Waanbhaa' Gba 'Fɛ ‑Gbɛnɛ 'ɛ ꞊la, ‑a do ‑yaa 'ke Farizi mi 'le, 'bhɛɛ‑ ‑a ‑bhɛɛke' do 'ɛ 'bhɛ 'yaa‑ 'ke 'nisrakun mi 'le.
10 — Dois homens foram ao templo para orar: um era fariseu e o outro era publicano.
11 Farizi mi 'ɛ ‑ja dulalɛ 'edaŋma ‑Waanbhaa' Gba 'Fɛ ‑Gbɛnɛ 'ɛ ꞊la, 'bhɛɛ‑ ‑ya 'seriwole ‑saan dɔɔ: ‹'E, ‑Waanbhaa'! 'Mi 'e 'pubɔ‑, ‑amasrɔyi 'naa ‑o 'ke ‑faannii' 'pegee mɛɛ ‑yɔɔ' 'le, 'bhɛɛ‑ 'naa mɛɛ ‑bhɛɛke' 'na ‑glin 'bhii‑ mɛɛ ‑vin mu 'ɛ gbɛɛn‑. 'Mi 'e 'pubɔ‑ 'ezin‑, ‑amasrɔyi 'naa ‑o 'eyɔɔle 'bhii‑ 'nisrakun mi 'la bhe 'bhɛ gbɛɛn‑.›
11 O fariseu ficou em pé e orava de si para si mesmo, desta forma: “Ó Deus, graças te dou porque não sou como os demais homens, roubadores, injustos e adúlteros, nem ainda como este publicano.
12 'Ŋ 'suŋwla‑ gaan plɛ ‑gbɛɛyi' 'ɛ ꞊la, 'bhɛɛ‑ 'ke 'ŋ pɛ 'oo pɛ 'la 'srɔɔwoa꞊ 'ŋ 'bhɛ 'yiciɛn‑ ‑lɛ vu, 'bhɛɛ‑ ‑a ‑lɛ vu mi 'ɛ 'ŋ 'bhɛ na 'bhi ‑Waanbhaa' ni.
12 Jejuo duas vezes por semana e dou o dízimo de tudo o que ganho.”
13 'Bhɛ 'waati 'ɛ ba, 'nisrakun mi 'ɛ 'bhɛ 'pleŋgole ‑yaa 'yee‑ Farizi mi 'ɛ ma, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ 'laa ‑yaa sɔ 'bhɛ ‑yrɛkpale laanima. 'Bhɛ 'bhɛ gbɛ plɛ 'ɛ ꞊kpaa 'bhɛ 'wiiŋ‑, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ pe dɔɔ: ‹'Ee, ‑Waanbhaa'! 'Ŋ 'yrɛnkla 'e ma, 'ŋ 'yoo‑ 'ke ‑za 'yɔɔ‑ klɛ mi 'le.›»
13 O publicano, estando em pé, longe, nem mesmo ousava levantar os olhos para o céu, mas batia no peito, dizendo: “Ó Deus, tem pena de mim, que sou pecador!”
14 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Zesu 'a pele ‑yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ni dɔɔ: «'Mi pe 'ka 'ni dɔɔ ‑Waanbhaa' 'nisrakun mi 'ɛ ‑yaa' ‑za 'yɔɔ‑ mu 'ɛ ma ‑sroma ‑yaan, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ ‑ja 'bhɛ ba 'fɛ 'lɛ ma. 'Duŋ‑ Farizi mi 'ɛ 'bhɛ 'laa ‑za 'kedo‑ 'kpɔ 'srɔɔwolɛ ‑Waanbhaa' 'kɔɔ. ‑Amasrɔyi, 'ke mɛɛ 'oo mɛɛ 'la 'bhɛ 'gbu magbaandia mɛɛ ma, ‑Waanbhaa' nu 'bhɛ zan mavɛɛlɛ. 'Bhɛɛ‑ 'ke mɛɛ 'la zan 'bhɛ 'gbu mavɛɛla, ‑Waanbhaa' nu 'bhɛ zan magbaandɛlɛ.»
14 Digo a vocês que este desceu justificado para a sua casa, e não aquele. Porque todo o que se exalta será humilhado; mas o que se humilha será exaltado.
15 ‑Yrekpaa' do, mɛɛ 'ke mu ꞊nwa ‑nɛ 'fiɛntrɔnnɛ 'ke mu 'le Zesu ni, 'kooko‑ ‑e 'mu 'dumawo. ‑Yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ 'yrɛkpale 'bhɛ mɛɛ mu 'ɛ ma 'ke ‑o ‑yranle' 'mu zi.
15 Traziam também as crianças a Jesus para que ele as abençoasse, mas os discípulos, ao verem isso, os repreendiam.
16 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Zesu 'a 'pele ‑o ni dɔɔ ‑o nu 'woo‑ ‑nɛ mu 'ɛ 'le ‑a ni, 'bhɛɛ‑ ‑e pe 'ezin‑ dɔɔ: «'Ka 'laa ‑nɛ 'fiɛntrɔnnɛ mu 'ɛ ‑gbinlɛ' 'ŋ ma, ‑kaa 'to 'ke ‑o nu 'ŋ ba. ‑Amasrɔyi mɛɛ 'la zan mu klɛgbɛya ‑o 'bhii‑ 'woo‑ ‑nɛ mu 'lɛɛ‑ gbɛɛn‑, 'bhɛ zan mu ‑la pɛ ‑le 'ke ‑Waanbhaa' ‑bhleŋgbeya ‑wa 'ɛ 'le.
16 Jesus, porém, chamando as crianças para junto de si, disse:
17 'Mi pe 'ka ni 'ŋ 'sɔwɛɛ ma dɔɔ: 'Ke mɛɛ 'la zan laa ‑Waanbhaa' a ‑bhleŋgbeya ‑za 'ɛ 'kunlɛ‑ 'bhii‑ ‑nɛ 'fiɛntrɔnnɛ do 'a kun gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑, 'bhɛ zan laa nu 'sɔlɛ‑ gele‑ ‑yaa' ‑bhleŋgbeya ‑wa 'ɛ ta ‑titi.»
17 Em verdade lhes digo: Quem não receber o Reino de Deus como uma criança de maneira nenhuma entrará nele.
18 Zuufu mu a ‑kuŋlii do Zesu 'lrɔkpaa‑ dɔɔ: «'O Daan mi wlan, 'an klɛ 'nale‑ ‑a ma 'bhɛɛ‑ 'ŋ ‑Waanbhaa' ba bole ‑yrɛ ma ‑si 'la 'ke ‑daŋ' 'laa ‑o 'bhɛ ma 'bhɛ 'srɔɔwo‑ ɛɛ?»
18 Certo homem de destaque perguntou a Jesus: — Bom Mestre, que farei para herdar a vida eterna?
19 Zesu pe ‑a ni dɔɔ: «‑Mɛle ‑kla 'bhɛɛ‑ 'yoo‑ 'ŋ 'sii zii' 'e Daan mi wlan ɛɛ? Mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ 'laa ‑o 'elrele 'ke yaa 'e go ‑Waanbhaa' do ‑kplɛn ba.
19 Jesus respondeu:
20 'E ‑Waanbhaa' a 'toŋ mu 'lɛɛ‑ dɔ ɛɛ, 'wole‑ dɔɔ: ‹'Yaa ‑yanbhɔɔya klɛlɛ, 'yaa mɛɛ dɛlɛ, 'yaa ‑faanwolɛ, 'yaa bhla 'kpalɛ‑ mɛɛ ma, 'e dɛ 'pegee 'e nɛɛ ‑lɛdɔ' ‑a ma.›»
20 Você conhece os mandamentos: “Não cometa adultério”, “não mate”, “não furte”, “não dê falso testemunho”, “honre o seu pai e a sua mãe”.
21 'Yee‑ ‑naflo zan 'ɛ pe Zesu ni dɔɔ: «'Ŋ 'woo‑ 'toŋ mu 'la bhe 'mu 'kpɛn 'klɔsikwan 'kee‑ 'san 'ŋ matruŋya 'waati 'ɛ ba.»
21 Então o homem disse: — Tudo isso tenho observado desde a minha juventude.
22 ‑E 'bhɛ 'pele‑ 'bhɛ gbɛɛn‑ bhe, 'ke Zesu 'a 'pele 'a ni dɔɔ: «'Yaa ‑za do 'kpɔ ‑la klɛlɛ ‑li, 'bhɛ ‑le dɔɔ: 'e 'kɔɔpɛ‑ mu 'ɛ 'kpɛn gɔn, 'bhɛɛ‑ ‑o ma ‑gɔli' 'ɛ 'yiciɛn‑ 'kɔɔfleŋzan mu ma. 'Kee 'bhɛ ꞊kla, 'e nu ‑naflo mu 'srɔɔwolɛ laflɛ' 'yi. 'Bhɛ blaan, nu 'bhɛɛ‑ 'e klɛ 'ŋ zi mi 'le.»
22 Ouvindo isso, Jesus lhe disse:
23 'Yee‑ mɛɛ 'ɛ ‑e Zesu 'wojan‑ mu 'ɛ 'kpɛn 'male‑, 'ke ‑ya wlɛyisriwole, ‑amasrɔyi ‑e ‑yaa 'ke ‑naflo zan ‑gbɛnɛ do 'le.
23 Mas, ouvindo ele estas palavras, ficou muito triste, porque era riquíssimo.
24 'Bhɛla‑ ‑yile, 'ke Zesu 'a 'pele dɔɔ: «'E, ‑naflo zan mu gele la ‑Waanbhaa' a ‑bhleŋgbeya ‑wa 'ɛ ta 'dɛ!
24 Jesus, vendo-o assim triste, disse:
25 'Ali‑ 'yɔɔnma do 'kanle‑ laa la ‑mlɛsiɛnnɛ do ‑gluu zi 'bhii‑ ‑naflo zan do gele la ‑Waanbhaa' a ‑bhleŋgbeya ‑wa 'ɛ ta gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑.»
25 Porque é mais fácil um camelo passar pelo fundo de uma agulha do que um rico entrar no Reino de Deus.
26 'Bhɛ klɛle 'tɛ, mɛɛ 'la zan mu ‑yaa ‑o 'trɔnkpa zii' Zesu 'ni, 'bhɛ mu 'bhɛ ‑jan 'ɛ 'male‑, 'ke 'mu 'a pele‑ dɔɔ: «'Bhɛɛ‑ ‑dele sɔ gole ‑za 'yi ɛɛ?»
26 Os que ouviram isto perguntaram: — Sendo assim, quem pode ser salvo?
27 'Bhɛ 'yi 'tɛ, 'ke Zesu 'a 'pele ‑o ni dɔɔ: «‑Za 'la 'bhɛ bhaaplɛŋ mu ‑baliwo, 'bhɛ 'laa ‑Waanbhaa' ‑baliwo ‑titi.»
27 Mas Jesus respondeu:
28 Piɛri pe ‑a ni dɔɔ: «'O mɔɔ ‑ploola 'o 'kɔɔpɛ‑ mu 'ɛ 'kpɛn ma, 'bhɛɛ‑ 'o ꞊nwa dɔlɛ 'e zi.»
28 Então Pedro disse: — Eis que nós deixamos nossa casa e seguimos o senhor.
29 ‑Ayile, 'ke Zesu 'a 'pele ‑o ni dɔɔ: «'Mi pe 'ka ni 'ŋ 'sɔwɛɛ ma dɔɔ: 'ke ‑Waanbhaa' a ‑bhleŋgbeya 'ɛ ‑zayi', 'bhɛɛ‑ mɛɛ 'la zan ‑yaa 'fɛ oo, ‑a na oo, ‑a nɛɛnɛ‑ mu oo, ‑a dɛ 'pegee ‑a nɛɛ oo, 'bhɛ 'pegee ‑a ‑nɛ mu 'ɛ ꞊twa ‑a nɔɔ‑.
29 Jesus lhes respondeu:
30 'Bhɛ zan nu 'bhɛ pɛ mu 'ɛ yɛkɛ‑ 'srɔɔwolɛ 'ke bhɛ kan ‑a 'ciɛn ‑lwa mu 'ɛ ta 'drunyan 'lɛɛ‑ 'yi, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ zan nu ‑Waanbhaa' ba bole ‑yrɛ ma ‑si 'la ‑daŋ' 'laa ‑o 'bhɛ ma 'bhɛ 'srɔɔwolɛ.»
30 que não receba, no presente, muitas vezes mais e, no mundo por vir, receberá a vida eterna.
31 'Bhɛ blaan, 'ke Zesu ‑yaa' *‑klaŋlanɛ vu ta plɛ 'ɛ 'siile, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑ya pele‑ ‑o ni dɔɔ: «‑Ka 'ka 'trɔnkpa 'ŋ ni 'elrele, ‑kɔɔ' ‑o gelawo zii' Zeruzalɛmu ‑gɛ bhe, ‑Waanbhaa' *‑lɛla' janwo mu 'ɛ ‑o ‑za mu 'la 'kpɛn yɔɔndia‑ Bhaaplɛŋ Gbe 'ɛ ba za 'yi 'mu 'kpɛn 'yi za nu klɛlɛ.
31 Chamando os doze para um lado, Jesus lhes disse:
32 ‑O nu Bhaaplɛŋ Gbe 'ɛ 'kpalɛ‑ 'si 'bhɛɛke mu 'kɔɔ, 'bhɛ mu 'nu ‑a malrɔgolɛ, 'bhɛɛ‑ 'mu 'sɔnsi‑ ‑a ma; 'mu nu a ‑zwanwolɛ, 'bhɛɛ‑ 'mu nu 'mu 'liile‑ 'klalɛ‑ ‑a ta.
32 Ele será entregue aos gentios, que vão zombar dele, insultá-lo e cuspir nele.
33 'Bhɛ blaan, ‑o nu ‑a tafɛlɛ 'ke gbaŋbhlɛ 'le, 'bhɛɛ‑ ‑wa dɛ. 'Ke ‑wa ꞊dia, 'duŋ‑ ‑e nu bwelɛ gale ba ‑a gale blaan ‑yrekpaa' yaga mi 'ɛ ma.»
33 Depois de açoitá-lo, eles o matarão, mas, ao terceiro dia, ressuscitará.
34 'Bhɛɛ‑ 'duŋ‑ ‑yaa' ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ waa 'bhɛ ‑jan mu 'ɛ ‑o do 'kpɔ 'yimalɛ. ‑E ‑yaa 'bhii‑ ‑gblo 'kpale‑ ‑yaa' ‑o yikan' 'ɛ 'yrɛ ta, 'bhɛɛ‑ waa ‑yaa sɔ ‑o ‑yimale.
34 Eles, porém, não entenderam nada disso. O significado dessas palavras lhes era encoberto, e eles não sabiam do que Jesus estava falando.
35 Zesu 'pegee ‑a zi mu 'ɛ 'bhɔlawoa Zeriko ‑wa 'ɛ ‑din 'waati 'la ba, ‑yrɛ 'wi mi do yaale ‑yaa zi 'ɛ 'trɔn ta 'ke ‑ya ‑yrɛwo' mɛɛ mu ma.
35 Aconteceu que, quando Jesus se aproximava de Jericó, um cego estava sentado à beira do caminho, pedindo esmolas.
36 ‑Ayile, ‑ya male 'kaa ‑zamaa' 'srɛ do ‑o 'kan zii', 'kee‑ mɛɛ 'ke mu ‑lrɔkpale dɔɔ: «‑Mɛla ma 'bhɛɛ‑ mɛɛ ‑weli' ‑o 'esrɛle ‑gee' ɛɛ?»
36 E, ouvindo o barulho da multidão que passava, perguntou o que era aquilo.
37 ‑O pe ‑a ni dɔɔ Zesu 'la da Nazarɛti ‑wa 'ɛ ta, 'bhɛ ‑le 'kan zii'.
37 Anunciaram-lhe que Jesus, o Nazareno, estava passando.
38 'Bhɛ 'yi 'tɛ, 'ke ‑ya pele 'sanle 'eglɔɔle dɔɔ: «Davidi 'nranɛ‑ Zesu, 'ŋ 'yrɛnkla 'e ma!»
38 Então ele gritou: — Jesus, Filho de Davi, tenha compaixão de mim!
39 Mɛɛ 'la zan mu dɔle‑ ‑yaa mɛɛ ‑vin mu 'ɛ 'lɛɛ, 'mu 'yaa‑ ‑yran 'zi ‑a zi 'kaa ‑ya taga. 'Duŋ‑ ‑e ‑yaa pe 'zi 'eglɔɔle 'ezin‑ dɔɔ: «Davidi 'nranɛ‑ Zesu, 'ŋ 'yrɛnkla 'e ma!»
39 E os que iam na frente o repreendiam para que se calasse. Mas ele gritava cada vez mais: — Filho de Davi, tenha compaixão de mim!
40 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Zesu dulale, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑ya pele‑ 'kaa ‑o nu 'yee‑ ‑yrɛ 'wi mi 'ɛ 'le ‑a ni. ‑Ya mabɛɛnle Zesu ‑din, 'ke 'bhɛ 'a 'lrɔkpale dɔɔ:
40 Jesus parou e mandou que trouxessem o cego. E, tendo ele chegado, Jesus perguntou:
41 «'Yoo‑ ‑a zi 'bhii‑ 'ŋ ‑mɛ za ‑la klɛ 'e ni ɛɛ?» ‑E pe Zesu ni dɔɔ: «Mɛɛzan, 'ŋ 'yoo‑ ‑a zi 'bhii‑ 'ya klɛ 'ke 'ŋ sɔ yrɛ ma yele‑ 'ezin‑.»
41 — O que você quer que eu lhe faça? Ele respondeu: — Senhor, que eu possa ver de novo.
42 ‑Ayile, 'ke Zesu 'a 'pele ‑a ni dɔɔ: «'E 'yrɛ 'liiploo‑! 'Yee 'kpalawoa 'mi 'yi bhe 'e 'bheela‑.»
42 Jesus lhe disse:
43 'Bhɛ yrɛ do 'ɛ ꞊nɔɔ bhe, 'ke ‑a ‑yrɛ mu 'ɛ 'liiploole, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ yrɛ ma yele‑. ‑Ayile 'kee‑ dɔle‑ Zesu zi, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ ge ‑Waanbhaa' 'tɔbhɔlele. ‑Zamaa' 'ɛ 'yrɛkpale 'yee‑ ‑yrɛ 'wi mi 'ɛ ma, 'ke ‑o 'kpɛn ‑Waanbhaa' 'tɔbhɔle 'sanle.
43 Imediatamente ele passou a ver de novo e seguia Jesus, glorificando a Deus. Também todo o povo, vendo isto, dava louvores a Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.