Atos 9

Mwan NT (Côte d’Ivoire) (MOA) vs NVI

Sair da comparação
NVI Nova Versão Internacional
1 'Bhɛ 'waati 'ɛ ba, Sɔlu ‑yaa ‑gblaan ꞊kla zii' Mɛɛzan Zesu a ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ 'yi 'ezin‑ dɔɔ 'ke ‑yoo ꞊kwan ‑e nu ‑o dɛlɛ. 'Bhɛla‑ ‑yile 'kee‑ gele‑ 'tɛnlɛ‑ 'sraka 'lɛna mi ‑kuŋlii gblaan 'ɛ ma.
1 Enquanto isso, Saulo ainda respirava ameaças de morte contra os discípulos do Senhor. Dirigindo-se ao sumo sacerdote,
2 'Bhɛɛ‑ 'ke ‑ya pele‑ 'bhɛ ni dɔɔ 'bhɛ 'sɛwɛ mu 'kpa 'a 'kɔɔ; ‑e ‑yaa zi 'bhii‑ ‑e ge 'bhɛ 'sɛwɛ 'ɛ 'na Zuufu mu daanfɛ' ‑kuŋlii mu 'ɛ ni Damasi ‑wa 'ɛ ta. 'Ke 'bhɛ ꞊kla 'kee‑ mɛɛ 'oo mɛɛ 'la zan ꞊ya 'bhɛ daanfɛ' mu 'ɛ ꞊la, 'ke 'mu ‑o Mɛɛzan Zesu a zi drɛɛ 'ɛ ta, 'kee‑ ꞊kla 'gwlaan‑ 'le oo, 'kee‑ ꞊kla le 'le oo, ‑e sɔ 'mu 'kunle, 'bhɛɛ‑ ‑e 'mu yre; 'bhɛɛ‑ ‑e nu 'mu 'le Zeruzalɛmu.
2 pediu-lhe cartas para as sinagogas de Damasco, de maneira que, caso encontrasse ali homens ou mulheres que pertencessem ao Caminho, pudesse levá-los presos para Jerusalém.
3 'Bhɛ ya 'ɛ 'yi, 'yee‑ Sɔlu ge bhla zi Damasi 'taa 'ɛ ta, ‑e bhɔlawoa 'bhɛ ‑wa 'ɛ ‑din, 'ke 'tɛbhile ‑yrayra do dale‑ laanima blaale‑, 'bhɛɛ‑ 'ke 'bhɛ 'bhile‑ 'ɛ zɛnle‑ ‑a zi.
3 Em sua viagem, quando se aproximava de Damasco, de repente brilhou ao seu redor uma luz vinda do céu.
4 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'kee‑ baale' 'trɛ ma, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ ‑weli' do male‑ dɔɔ: «Sɔlu, Sɔlu, ‑mɛle ‑kla, 'bhɛɛ‑ 'yoo‑ ‑yrɛnkpa' zii' 'ŋ ta ɛɛ?»
4 Ele caiu por terra e ouviu uma voz que lhe dizia: "Saulo, Saulo, por que você me persegue? "
5 'Bhɛɛ‑ 'ke 'yee‑ Sɔlu ‑za 'yilrɔkpale dɔɔ: «‑Dele 'e 'le ɛɛ, Mɛɛzan?» 'Bhɛɛ‑ 'bhɛ ‑weli' 'ɛ pe 'yee‑ Sɔlu ni dɔɔ: «'Yoo‑ ‑yrɛnkpa' zii' 'mi Zesu ‑la ta bhe.
5 Saulo perguntou: "Quem és tu, Senhor? " Ele respondeu: "Eu sou Jesus, a quem você persegue.
6 'Duŋ‑ 'e 'wlɛn‑, 'bhɛɛ‑ ge 'e 'lɛɛ Damasi ‑wa 'ɛ ta. 'E nu ‑za 'la klɛlɛ ‑o nu 'bhɛ 'yaanpelɛ 'e ni 'bhɛ ꞊nɔɔ.»
6 Levante-se, entre na cidade; alguém lhe dirá o que você deve fazer".
7 'Duŋ‑ mɛɛ 'la zan mu 'pegee 'yee‑ Sɔlu ‑yaa ge 'zi 'eke‑ zi 'yee‑ Damasi 'taa 'ɛ ta, 'mu 'srinna‑ ‑gblaan 'ɛ 'kɔɔ, 'bhɛɛ‑ 'mu tagale ꞊bwa. ‑O 'trɔn 'yaa‑ mɛɛ ‑weli' 'ɛ ma; 'duŋ‑ ‑o ‑yrɛ 'laa ‑yaa mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ ma.
7 Os homens que viajavam com Saulo pararam emudecidos; ouviam a voz mas não viam ninguém.
8 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'yee‑ Sɔlu 'e 'wlɛnle‑, 'ke ‑ya ‑yrɛ 'liiploole; 'duŋ‑ yaa ‑yaa yrɛ ma ye. ‑Ayile 'ke ‑wa 'kunle ‑a gbɛ ma, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑o gele‑ 'kɛle‑ Damasi ‑wa 'ɛ ta.
8 Saulo levantou-se do chão e, abrindo os olhos, não conseguia ver nada. E eles o levaram pela mão até Damasco.
9 ‑A ‑yrɛ 'liitanle ꞊bwa ‑yrekpaa' yaga ta, yaa pɛ bhlelɛ, 'bhɛɛ‑ yaa ‑yi 'milɛ‑.
9 Por três dias ele esteve cego, não comeu nem bebeu.
10 'Bhɛ 'waati 'ɛ ba, Zesu a ‑klaŋlanɛ do ‑yaa Damasi, ‑o ‑yaa 'bhɛ sii Ananiasi. 'Bhɛ Mɛɛzan Zesu ꞊ya ‑yrɛ zi yele do 'yi, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ 'a 'siila‑ dɔɔ: «Ananiasi!» 'Bhɛɛ‑ ‑e 'bhɛ 'siiwli‑ 'ɛ 'lɛkwan‑ dɔɔ: «Oo, 'ŋ 'gbu ‑le ‑gɛ, Mɛɛzan!»
10 Em Damasco havia um discípulo chamado Ananias. O Senhor o chamou numa visão: "Ananias! " "Eis-me aqui, Senhor", respondeu ele.
11 'Bhɛɛ‑ Mɛɛzan pe ‑a ni dɔɔ: «'E 'wlɛn‑, 'bhɛɛ‑ ge blaale‑ ‑gbleba 'la ‑wa sii: ‹‑gbleba 'lɛdɔɔle› 'bhɛ ta. Ge wla Zudasi ba 'fɛ 'ɛ ꞊la. 'Kee‑ ꞊wlaa ‑a ꞊nɔɔ, 'gwlaan‑ do malrɔkpa, ‑wa sii Sɔlu, 'kee‑ da Taasi ‑wa 'ɛ ta. 'E nu bhɔlɛ ‑a ta 'ke ‑ya 'seriwo zii',
11 O Senhor lhe disse: "Vá à casa de Judas, na rua chamada Direita, e pergunte por um homem de Tarso chamado Saulo. Ele está orando;
12 'bhɛɛ‑ ‑o mɛɛ 'la zan sii Ananiasi, ‑e 'bhɛ ꞊ya ‑yrɛ zi yele do 'yi. 'Bhɛɛ‑ 'bhɛ ꞊nwa wlalɛ ‑a ta, 'ke 'bhɛ 'e gbɛkpale ‑a ‑yrɛbhɛ' mu 'ɛ ta 'kooko‑ ‑e 'sɔ yrɛ ma yele‑ 'ezin‑.»
12 numa visão viu um homem chamado Ananias chegar e impor-lhe as mãos para que voltasse a ver".
13 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Ananiasi 'a 'pele dɔɔ: «'E! Mɛɛzan, 'an ꞊maa mɛɛ ‑bebe ta dɔɔ 'yee‑ mɛɛ 'la bhe ‑e ‑za 'yɔɔ‑ ‑bebe ꞊kla 'yaa‑ pɛ mɛɛ 'weŋ mu 'ɛ ni Zeruzalɛmu.
13 Respondeu Ananias: "Senhor, tenho ouvido muita coisa a respeito desse homem e de todo o mal que ele tem feito aos teus santos em Jerusalém.
14 'Bhɛɛ‑ Zeruzalɛmu *'sraka 'lɛna ‑kuŋlii mu 'ɛ 'bhɛ 'seŋ ꞊naa ‑a ni dɔɔ ‑e nu Damasi ‑gɛ, 'kooko‑ 'kee‑ mɛɛ 'oo mɛɛ 'la zan mu ꞊ya 'ke 'mu 'e kpa 'e 'tɔ 'ɛ 'yi, ‑e 'bhɛ zan mu 'kun, 'bhɛɛ‑ ‑yoo yre.»
14 Ele chegou aqui com autorização dos chefes dos sacerdotes para prender todos os que invocam o teu nome".
15 'Duŋ‑ Mɛɛzan Zesu pe a ni dɔɔ: «Ge a ba, ‑amasrɔyi 'mi ‑le 'a makwan‑, 'kooko‑ ‑e yewo 'mi ni; ‑e nu 'mi 'tɔ 'ɛ zrɔnlɛ 'si 'bhɛɛke mu ni, 'bhɛ 'pegee 'mu ta ‑bhleŋgbe mu 'ɛ ni; 'bhɛɛ‑ ‑e nu 'mi 'tɔ 'ɛ zrɔnlɛ Izraɛli mɛɛ mu 'ɛ ni 'ezin‑.
15 Mas o Senhor disse a Ananias: "Vá! Este homem é meu instrumento escolhido para levar o meu nome perante os gentios e seus reis, e perante o povo de Israel.
16 ‑E nu ‑yrɛn mu 'la 'bhlelɛ‑ 'mi ‑zayi', 'mi 'gbu nu 'mu 'kpɛn zrɔnlɛ ‑a ni.»
16 Mostrarei a ele o quanto deve sofrer pelo meu nome".
17 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Ananiasi gele‑, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ wlale‑ Zudasi 'a 'fɛ 'ɛ ꞊la. 'Bhɛɛ‑ 'ke ‑ya gbɛ 'kpale Sɔlu ta, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑ya pele‑ dɔɔ: «'Ŋ nɛɛnɛ‑ Sɔlu, Mɛɛzan Zesu 'la 'pwɛla‑ 'e ba zi 'ɛ 'lii, 'bhɛ ‑le 'ŋ 'winbwa‑ 'e ta, 'kooko‑ 'e sɔ yrɛ ma ye gbɛ drɛɛwole 'ezin‑, 'bhɛɛ‑ 'e sɔ 'pale 'ke Lii 'Weŋ 'ɛ 'le.»
17 Então Ananias foi, entrou na casa, impôs as mãos sobre Saulo e disse: "Irmão Saulo, o Senhor Jesus, que lhe apareceu no caminho por onde você vinha, enviou-me para que você volte a ver e seja cheio do Espírito Santo".
18 'Bhɛ yrɛ do 'kpɔ 'ɛ ꞊nɔɔ bhe, 'ke pɛ 'ke mu gole‑ Sɔlu 'yrɛ ba, 'bhɛɛ‑ 'ke 'mu baale' 'bhii‑ kaa kloo mu gbɛɛn‑, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ yrɛ ma yele‑ 'ezin‑. 'Bhɛɛ‑ ‑ya ‑wlɛnle', 'ke ‑wa wiiŋfɛle ‑yi ba Zesu Krisi 'tɔ 'yi.
18 Imediatamente, algo como escamas caiu dos olhos de Saulo e ele passou a ver novamente. Levantando-se, foi batizado
19 'Bhɛ blaan, 'kee‑ pɛ bhlele‑, 'bhɛɛ‑ 'ke faŋgan‑ dɔle‑ ‑a ta. Sɔlu ꞊bwa Damasi, 'bhɛɛ‑ ‑e ‑yrekpaa' 'dama ꞊kla Zesu a ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ‑din.
19 e, depois de comer, recuperou as forças. Saulo passou vários dias com os discípulos em Damasco.
20 'Bhɛ 'waati do 'ɛ ꞊nɔɔ bhe, 'ke Sɔlu ‑Waanbhaa' a ‑Jan 'Nrale‑ 'ɛ 'wole 'sanle Zuufu mu daanfɛ' mu 'ɛ ꞊la, dɔɔ Zesu ‑le ‑yaa 'ke ‑Waanbhaa' Gbe 'ɛ 'le.
20 Logo começou a pregar nas sinagogas que Jesus é o Filho de Deus.
21 Mɛɛ 'la zan mu ‑yaa ‑a wojan mu 'ɛ 'ma zii', ‑e 'mu 'kpeelɛnia, 'bhɛɛ‑ 'mu 'yaa‑ pe 'zi dɔɔ: «Mɛɛ 'lɛɛ‑ 'yele‑ 'laa ‑yaa ‑yrɛnkpa' zii' mɛɛ 'la zan mu ‑yaa Zesu 'tɔ 'ɛ wo 'zi Zeruzalɛmu ‑wa 'ɛ ta 'mu ta ɛɛ? 'Bhɛɛ‑ yaa nulɛ ‑gɛ 'yee‑ Zesu 'yi mu 'ɛ 'wola‑ 'kaama‑ ɛɛ? 'Bhɛɛ‑ ‑yaa nulɛ 'wola‑ 'kun zayi', 'ke ‑yoo yre, 'bhɛɛ‑ ‑e ge ‑o ‑le 'sraka 'lɛ na ‑kuŋlii mu 'ɛ ta Zeruzalɛmu ‑wa 'ɛ ta ye ɛɛ?»
21 Todos os que o ouviam ficavam perplexos e perguntavam: "Não é ele o homem que procurava destruir em Jerusalém aqueles que invocam este nome? E não veio para cá justamente para levá-los presos aos chefes dos sacerdotes? "
22 'Duŋ‑ yi 'oo yi, faŋgan‑ baan' 'yaa‑ dɔ 'zi Sɔlu ta; 'bhɛɛ‑ ‑e ‑yaa' ‑Waanbhaa' a ‑jan 'ɛ 'wo zii' faŋgan‑ ma. 'Bhɛɛ‑ 'kee‑ ‑yaa pe Zuufu mu 'la 'yaa‑ Damasi 'mu ni dɔɔ Zesu ‑le 'ke Mɛɛ ‑Bhee Mi Krisi 'ɛ 'le, 'mu 'liibhaale ‑yaa bo 'mu ma.
22 Todavia, Saulo se fortalecia cada vez mais e confundia os judeus que viviam em Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 'Bhɛɛ‑ 'duŋ‑ ‑yrekpaa' 'dama 'kanle‑, 'ke Damasi Zuufu mu 'ɛ ‑wa 'kpale do ma dɔɔ ‑o Sɔlu dɛle‑.
23 Decorridos muitos dias, os judeus decidiram de comum acordo matá-lo,
24 'Duŋ‑ ‑o 'du 'la ꞊kpaa Sɔlu ma, mɛɛ 'ke mu 'a 'kpeelɛkaan 'bhɛ ma. Mɛɛ mu 'ɛ 'yaa‑ ‑o ‑yrɛkpa' zii' ‑waa' ‑wa 'kpee 'wlayrɛ‑ mu 'ɛ ba ‑yrekpaa' 'pegee ‑bi zi, 'kooko‑ 'ke ‑o Sɔlu ꞊ya ‑wa dɛ.
24 mas Saulo ficou sabendo do plano deles. Dia e noite eles vigiavam as portas da cidade a fim de matá-lo.
25 'Bhɛ klɛle 'tɛ ‑bi do zi, 'ke Sɔlu zi mu 'ɛ ‑wa bɔle ciɛ do 'yi, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑o 'sanle 'kɛle‑ 'fɛgwlɛ‑ 'ɛ ta; 'bhɛɛ‑ 'ke ‑wa zinale 'fɛ gwlɛ 'ɛ ‑zanta'.
25 Mas os seus discípulos o levaram de noite e o fizeram descer num cesto, através de uma abertura na muralha.
26 'Bhɛ blaan, Sɔlu ‑ja Zeruzalɛmu. ‑E bhɔle 'bhɛ ꞊nɔɔ 'tɛ, 'ke ‑ya pele‑ dɔɔ ‑e gele Zesu a ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ba; 'duŋ‑ 'mu 'kpɛn 'yaa‑ ‑gblaan 'zi ‑a ‑lɛɛ. ‑Amasrɔyi 'bhɛ mu 'kpale‑ laa ‑yaa ‑yi 'bhii‑ ‑e ‑kla 'ke Zesu a ‑klaŋlanɛ kplankplan do 'le.
26 Quando chegou a Jerusalém, tentou reunir-se aos discípulos, mas todos estavam com medo dele, não acreditando que fosse realmente um discípulo.
27 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Banabasi gele‑ 'yee‑ Sɔlu 'le ‑a zi Zesu a 'winbɔwo mu 'ɛ ba. 'Bhɛɛ‑ ‑e Mɛɛzan ꞊ya gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑ Damasi zi 'ɛ 'lii, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ ‑janwoa ‑a ni gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑, Banabasi 'bhɛ ‑za mu 'ɛ 'yigɔɔnna ‑o ni. 'Bhɛɛ‑ 'ezin‑ Sɔlu Mɛɛzan a ‑Jan 'Nrale‑ 'ɛ ꞊woa mɔkpɛn' 'yrɛ ma gɔnɛ‑ 'la gbɛɛn‑ Damasi ‑wa 'ɛ ta 'ke yaa gblaan, Banabasi 'bhɛ ‑za 'ɛ 'kpɛn 'yigɔɔnna ‑o ni.
27 Então Barnabé o levou aos apóstolos e lhes contou como, no caminho, Saulo vira o Senhor, que lhe falara, e como em Damasco ele havia pregado corajosamente em nome de Jesus.
28 ‑A 'san 'bhɛ yi 'ɛ ma, Sɔlu ꞊bwa Zesu a winbɔwo mu 'ɛ zi. 'Bhɛɛ‑ ‑o 'pegee 'mu ꞊yaa 'eke‑ zi 'ke ‑o ge Zeruzalɛmu ‑wa 'ɛ 'kpee yrɛkpɛn‑ ꞊nɔɔ, ‑Jan 'Nrale‑ 'ɛ 'wolele mɛɛ mu 'ɛ ni ‑o zru ba ‑dɔɔ 'le Mɛɛzan 'tɔ 'ɛ 'yi.
28 Assim, Saulo ficou com eles, e andava com liberdade em Jerusalém, pregando corajosamente em nome do Senhor.
29 'Bhɛ 'yi bhe, Zuufu mu 'la ꞊yaa Grɛki wli pe, 'yee‑ 'pegee 'mu 'yaa‑ zaabɔ ‑Waanbhaa' a ‑jan 'ɛ ta; 'bhɛla‑ ‑za 'yile‑ 'mu ꞊yaa ‑a dɛ yrɛ ‑glin 'zi.
29 Falava e discutia com os judeus de fala grega, mas estes tentavam matá-lo.
30 'Bhɛ klɛle 'tɛ, ‑a nɛɛnɛ‑ Zesu 'yi mu 'ɛ 'mu 'bhɛ 'male, 'ke 'mu gele‑ 'kɛle‑ Sezare ‑wa 'ɛ ta, 'bhɛ blaan 'ke ‑wa pele‑ ‑a ni dɔɔ ‑e ge Taasi.
30 Sabendo disso, os irmãos o levaram para Cesaréia e o enviaram para Tarso.
31 'Kee‑ san 'bhɛ 'waati 'ɛ ma, Zude 'klɛɛn 'ɛ 'pegee Galile 'klɛɛn 'ɛ, 'bhɛɛ‑ Samari 'klɛɛn 'ɛ 'yi Zesu 'yi mu 'ɛ 'kpɛn 'yaa‑ yilabla 'yi. Faŋgan‑ ‑yaa ‑o ta, 'bhɛɛ‑ ‑o ‑yaa gblaan Mɛɛzan ‑Waanbhaa' ‑lɛɛ. ‑Waanbhaa' Lii 'Weŋ 'la 'yaa‑ bhɔ 'zi ‑o ba, ‑o baan' 'yaa‑ ꞊kla zii' ‑o ba.
31 A igreja passava por um período de paz em toda a Judéia, Galiléia e Samaria. Ela se edificava e, encorajada pelo Espírito Santo, crescia em número, vivendo no temor do Senhor.
32 Piɛri ‑yaa 'kaan zii' 'kee‑ Zesu 'yi mu 'ɛ taglin yrɛkpɛn‑ ꞊nɔɔ. ‑Yrekpaa' do, ‑e ‑ja Zesu 'yi mu 'ɛ 'ke mu taglinlɛ ‑wa do ta, ‑o ‑yaa 'bhɛ ‑wa 'ɛ sii Lida.
32 Viajando por toda parte, Pedro foi visitar os santos que viviam em Lida.
33 ‑E ꞊bhwa 'bhɛ ꞊nɔɔ mɛɛ do ta. 'Bhɛ lɛɛ 'srwaa‑ ‑le ‑yaa bhe 'ke 'bhɛ yilale ‑o ga 'ɛ 'kɔɔ 'bhɛ 'yila‑ ‑saa 'ɛ ta. ‑O ‑yaa 'bhɛ mɛɛ 'ɛ sii Ene. ‑E ‑yaa 'ke ‑flugba 'le.
33 Ali encontrou um paralítico chamado Enéias, que estava acamado fazia oito anos.
34 'Bhɛ 'yi, 'ke Piɛri 'a 'pele ‑a ni dɔɔ: «Ene, Zesu Krisi 'e 'bheela‑! 'E 'wlɛn‑ 'bhɛɛ‑ 'e 'yila‑ ‑saa 'ɛ 'si.» 'Bhɛ yrɛ do 'kpɔ 'ɛ ꞊nɔɔ bhe, 'ke ‑ya ‑wlɛnle'.
34 Disse-lhe Pedro: "Enéias, Jesus Cristo vai curá-lo! Levante-se e arrume a sua cama". Ele se levantou imediatamente.
35 'Bhɛla‑ ‑yile, 'ke Lida ‑wa 'ɛ ta mu 'ɛ 'pegee Sarɔn ‑gbaŋglo 'yi mu 'ɛ 'kpɛn 'yee‑ mɛɛ 'ɛ 'bheele‑ yele‑, 'ke ‑woo 'kpale Mɛɛzan Krisi 'yi 'bhɛɛ‑ 'ke ‑woo 'gbu 'nale‑ 'bhɛ ni.
35 Todos os que viviam em Lida e Sarona o viram e se converteram ao Senhor.
36 Le do ‑yaa Zope ‑wa 'ɛ ta Zesu a ‑klaŋlanɛ mu 'ɛ ba, ‑o ‑yaa 'bhɛ sii Tabita; ‑o ‑yaa 'bhɛ 'tɔ 'ɛ pe 'ezin‑ Grɛki wli 'ɛ 'yi dɔɔ Dɔɔkasi; 'bhɛ 'yi ‑le dɔɔ: «Zaan». 'Bhɛ le 'ɛ 'yaa‑ ‑za 'wlan ‑bebe klɛ mɛɛ mu ni 'bhɛɛ‑ ‑e ‑yaa bhɔ 'kɔɔfleŋzan mu 'ɛ ba.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita, que em grego é Dorcas, que se dedicava a praticar boas obras e dar esmolas.
37 Piɛri ‑yaa 'waati 'la ba Lida ‑wa 'ɛ ta, 'ke ga 'yee‑ Dɔɔkasi 'kunle, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ gale‑. ‑O yanle ‑a gbaa 'ɛ 'fɛlele, 'ke ‑o sɔ 'kpale 'bhɛ ma, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑o gele‑ 'bhɛ 'kpaalɛ‑ 'saŋgaso 'kpee 'ɛ do ꞊la.
37 Naqueles dias ela ficou doente e morreu, e seu corpo foi lavado e colocado num quarto do andar superior.
38 Zope 'pegee Lida ‑wa mu 'ɛ 'pleŋgole 'la 'yaa‑ 'eke‑ ma 'egbɔɔnle bhe, Zesu 'yi mu 'la 'yaa‑ Zope ‑wa 'ɛ ta, 'mu 'a 'male‑ 'kaa Piɛri ꞊nwa Lida ‑wa 'ɛ ta, 'ke 'mu mɛɛ plɛ winbɔle ‑a ta dɔɔ 'mu ‑sromabɔ ‑a ni, 'bhɛɛ‑ ‑e nu blaale‑ 'saanibhe ‑o ta.
38 Lida ficava perto de Jope, e quando os discípulos ouviram falar que Pedro estava em Lida, mandaram-lhe dois homens dizer-lhe: "Não se demore em vir até nós".
39 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke 'woo‑ mɛɛ plɛ 'ɛ gele Piɛri 'siilɛ‑ 'bhɛ yrɛ do 'ɛ ꞊nɔɔ bhe, 'ke 'yee‑ Piɛri 'e 'wlɛnle‑ 'kee‑ nule‑ ‑o zi. ‑O bhɔle Zope, 'ke ‑o gele Piɛri 'le Dɔɔkasi gbaa 'ɛ ꞊yaa 'saŋgaso 'kpee 'la ꞊la 'bhɛ ꞊nɔɔ. 'Bhɛɛ‑, 'ke glaanle mu 'ɛ 'kpɛn ‑o mabɛɛnle 'yee‑ Piɛri ‑din 'bhɛɛ‑ 'ke ‑o wisile. 'Yee‑ Dɔɔkasi dunɛ‑ mu 'pegee dunɛ‑ tralapɛ mu 'la 'srala‑ ‑o ni ‑e ‑yaa ‑a ‑yrɛ ma 'waati 'la ba, 'ke ‑o 'mu 'kpɛn zrɔnle‑ Piɛri ni.
39 Pedro foi com eles e, quando chegou, foi levado para o quarto do andar superior. Todas as viúvas o rodearam, chorando e mostrando-lhe os vestidos e outras roupas que Dorcas tinha feito quando ainda estava com elas.
40 'Bhɛ 'yi 'tɛ, 'ke Piɛri mɛɛ mu 'ɛ 'kpɛn 'pwɛle 'pɛɛlii‑, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑ya 'kpɔ zɛnle‑ 'trɛ ma, 'ke ‑ya 'seriwole ‑Waanbhaa' ni. 'Bhɛ blaan, 'ke ‑ya ‑lɛklale gbaa 'ɛ ta, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑ya pele‑ dɔɔ: «Tabita, 'e 'wlɛn‑!» 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke Tabita 'e 'yrɛ 'liiploole, 'kee‑ Piɛri 'yele, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ yaale'.
40 Pedro mandou que todos saíssem do quarto; depois, ajoelhou-se e orou. Voltando-se para a mulher morta, disse: "Tabita, levante-se". Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 ‑Ayile, 'ke Piɛri 'a 'kunle ‑a gbɛ ma 'bhɛɛ‑ 'ke ‑ya ‑lawlɛnle. 'Bhɛ blaan, 'ke Piɛri Zesu 'yi mu 'ɛ 'pegee glaanle mu 'ɛ 'siile, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ Dɔɔkasi 'yrɛ male 'ɛ zrɔnle‑ ‑o 'kpɛn ni.
41 Tomando-a pela mão, ajudou-a a pôr-se de pé. Então, chamando os santos e as viúvas, apresentou-a viva.
42 Zope ‑wa 'ɛ ta mu 'ɛ 'kpɛn 'yee‑ Dɔɔkasi bweza 'ɛ gale ba 'ɛ 'bhɛ ꞊maa; 'bhɛɛ‑ mɛɛ ‑bebe 'e ꞊kpaa Mɛɛzan Zesu 'yi.
42 Este fato se tornou conhecido em toda a cidade de Jope, e muitos creram no Senhor.
43 'Bhɛ blaan, 'ke Piɛri bole‑ Zope 'waati sa. ‑E ꞊bwa ‑zeri mi do ba, ‑o ‑yaa 'bhɛ sii Simɔ.
43 Pedro ficou em Jope durante algum tempo, com um curtidor de couro chamado Simão.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.