Atos 18
Mwan NT (Côte d’Ivoire) (MOA) vs NVT
1 'Bhɛ blaan, 'ke Pɔlu gole‑ Atɛni, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ gele‑ Korɛnti ‑wa 'ɛ ta.
1 Algum tempo depois, Paulo deixou Atenas e foi para Corinto.
2 ‑E bhɔle Korɛnti, 'kee‑ Zuufu 'gwlaan‑ do yele‑, ‑o ‑yaa 'bhɛ sii Akilasi. ‑O 'bhɛ ꞊yaa 'klɛɛn 'la 'yi, ‑o ‑yaa 'bhɛ sii Pɔn. 'Yee‑ Akilasi 'pegee ‑a na Prisili dale laa ‑mɔlɛ' bi Itali 'klɛɛn 'ɛ 'yi. ‑Amasrɔyi Itali 'klɛɛn 'ɛ ta ‑bhleŋgbe gblaan 'ɛ, Klodi, 'bhɛ 'a ꞊pia Zuufu mu 'ɛ 'kpɛn ni dɔɔ ‑o go Rɔmu ‑wa 'ɛ ta. 'Bhɛla‑ ‑yile, Akilasi 'pegee ‑a na ‑gwa Itali 'klɛɛn 'ɛ 'yi, 'bhɛɛ‑ ‑o ꞊nwa Korɛnti. 'Bhɛɛ‑ Pɔlu bhɛgwlɛnya ‑dwa ‑o ma.
2 Ali encontrou um judeu chamado Áquila, natural do Ponto, que havia chegado recentemente da Itália com sua esposa, Priscila, depois que Cláudio César expulsou todos os judeus de Roma.
3 Pɔlu ꞊bwa ‑o ba, 'bhɛɛ‑ ‑o ‑yaa yewo 'eke‑ zi, ‑amasrɔyi 'yee‑ Akilasi 'pegee Pɔlu 'woye‑ ‑yaa do: ‑O mɛɛ plɛ ‑yaa 'ke sɔkpaa' mu dɔ mu 'le.
3 Paulo foi morar e trabalhar com eles, pois eram fabricantes de tendas, como ele.
4 ‑Yitrɛ' yi 'tɔle‑ ‑yitrɛ' yi, Pɔlu ‑yaa ge Zuufu mu daanfɛ' 'ɛ ꞊la, 'bhɛɛ‑ ‑e ‑yaa ‑janwo' Zuufu mu 'ɛ 'pegee Grɛki mu 'ɛ ni ‑janwo' gbɛya do 'yi, 'kooko‑ ‑yaa ‑jan 'ɛ dɔ 'mu 'yi 'bhɛɛ‑ 'mu dɔ Mɛɛzan 'sile‑ ‑la 'mu a pɛ 'le.
4 Todos os sábados, Paulo ia à sinagoga e buscava convencer tanto judeus como gregos.
5 'Duŋ‑ Silasi 'pegee Timote dalawoa Masedwani, 'bhɛɛ‑ 'mu ꞊nwa 'tɛnlɛ‑ 'yee‑ Pɔlu ma Korɛnti ‑wa 'ɛ ta, ‑a 'san 'bhɛ yi 'ɛ ma, 'yee‑ Pɔlu ‑yrɛ gbaanle ꞊bwa ‑Jan 'Nrale‑ 'ɛ 'bhɛɛ‑ 'wole‑ ba, 'ke ‑ya pe Zuufu mu 'ɛ ni kpataakpa dɔɔ Zesu ‑le 'ke Mɛɛ ‑Bhee Mi Krisi 'ɛ 'le.
5 Depois que Silas e Timóteo chegaram da Macedônia, Paulo se dedicou totalmente à pregação da palavra e testemunhava aos judeus que Jesus era o Cristo.
6 'Duŋ‑ Zuufu mu 'ɛ waa dɔlɛ Pɔlu 'wojan‑ mu 'ɛ ꞊la, 'bhɛɛ‑ ‑wa ‑zwanwoa. Pɔlu 'bhɛ ta dunɛ‑ 'ɛ ‑gwa, 'bhɛɛ‑ ‑e 'bhɛ 'yizwan‑ 'ke 'bhɛ 'yi bwegblɛn‑ 'ɛ 'wlɛnle‑. 'Bhɛɛ‑ 'bhɛ ꞊kla ‑o ‑baŋgoza 'ɛ ‑Waanbhaa' a ‑jan 'ɛ 'yi 'bhɛ ma ‑tɔɔmasie 'le. 'Bhɛ blaan, Pɔlu pe ‑o ni dɔɔ: «'Ke 'ka ꞊nia ‑Waanbhaa' a pɛ zi 'ɛ ta, 'ka 'laa 'lalɛ‑ 'mi ta, 'bhɛ ‑daa 'ka mu 'gbu ‑la ba. 'Kee‑ 'san ‑zɔn ma, 'ŋ nu gelɛ boolazi ‑gɛ Zuufu kle mu 'ɛ ba, 'bhɛɛ‑ 'ŋ ‑Waanbhaa' a ‑jan 'ɛ wo 'mu ni.»
6 Mas, quando eles se opuseram a Paulo e o insultaram, ele sacudiu o pó da roupa e disse: “Vocês são responsáveis por sua própria destruição! Eu sou inocente. De agora em diante, pregarei aos gentios”.
7 Pɔlu 'bhɛ ‑jan 'ɛ 'wole‑, ‑e 'pwɛle‑ Zuufu mu daanfɛ 'ɛ ꞊la, 'kee‑ gele‑ mɛɛ do ba: ‑o ‑yaa 'bhɛ mɛɛ 'ɛ sii Titusi Zutusi. 'Bhɛ ꞊yaa gblaan ‑Waanbhaa' ‑lɛɛ, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ a 'fɛ 'ɛ 'yaa‑ Zuufu mu daanfɛ' 'ɛ ‑din.
7 Então saiu dali e foi à casa de Tício Justo, um gentio temente a Deus que morava ao lado da sinagoga.
8 'Bhɛɛ‑ 'duŋ‑, Zuufu mu daanfɛ' ‑kuŋlii Kripusi 'pegee 'bhɛ ba 'fa ꞊la mu 'ɛ 'kpɛn ‑woo ꞊kpaa Mɛɛzan 'yi. 'Bhɛ blaan, Korɛnti mu 'la ꞊yaa 'mu 'trɔnkpa zii' Pɔlu 'wojan‑ mu 'ɛ ꞊la, 'mu ‑bebe 'e ꞊kpaa Mɛɛzan 'yi 'ezin‑ 'bhɛɛ‑ ‑o 'mu wiiŋfia꞊ ‑yi ba Zesu 'tɔ 'yi.
8 Crispo, o líder da sinagoga, e toda a sua família creram no Senhor. Muitos outros em Corinto também ouviram Paulo, creram e foram batizados.
9 ‑Bi do zi, Mɛɛzan ‑Waanbhaa' 'a ꞊pia Pɔlu ni ‑yrɛ zi yele do 'yi dɔɔ: «'Yaa ‑gblaanlɛ' mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ 'lɛɛ, 'e 'yrɛ gbaan 'an ‑jan 'ɛ 'wole‑ ba, 'bhɛɛ‑ 'yaa 'e tagalɛ ‑titi.
9 Certa noite, o Senhor falou a Paulo numa visão: “Não tenha medo! Continue a falar e não se cale,
10 ‑Amasrɔyi 'mi 'gbu ‑o 'e zi. Yaa nu dɔlɛ mɛɛ 'kedo‑ 'kpɔ 'kpee 'ke 'bhɛ 'e kun 'bhɛɛ‑ 'bhɛ ‑za 'yɔɔ‑ klɛ 'e ni; ‑amasrɔyi 'an pɛ mɛɛ ‑bebe ‑o ‑wa 'lɛɛ‑ ta ‑gɛ.»
10 pois estou com você, e ninguém o atacará nem lhe fará mal, porque muita gente nesta cidade me pertence”.
11 'Bhɛla‑ ‑yile, Pɔlu ꞊bwa Korɛnti ‑wa 'ɛ ta, 'kee‑ mɛɛ mu 'ɛ daan ‑Waanbhaa a ‑jan 'ɛ 'le, 'fɔpe 'bhɛ ge 'tɛnlɛ‑ lɛɛ do 'ke mlɛ 'srwado‑ ma.
11 Então Paulo permaneceu ali um ano e meio, ensinando a palavra de Deus.
12 Galiyɔn ‑yaa 'ke Romɛ mu 'ɛ ‑waa' ‑janmatii 'le Akayi 'klɛɛn 'ɛ ta 'waati 'la ba, Zuufu mu 'ɛ ‑wa ꞊kpaa do 'bhɛɛ‑ ‑o ‑wlɛnna Pɔlu ma. 'Bhɛɛ‑ 'ke ‑o gele‑ 'kɛle‑ ‑klu ta.
12 Quando Gálio se tornou governador da Acaia, alguns judeus se levantaram contra Paulo e o levaram diante do governador para ser julgado.
13 ‑O bhɔle 'bhɛ ꞊nɔɔ, 'ke ‑wa pele‑ dɔɔ: «Mɛɛ 'lɛɛ‑ ‑ya zi 'bhii‑ ‑e mɛɛ mu 'ɛ ŋgblo 'siɛ‑, 'bhɛɛ‑ 'mu ‑Waanbhaa' gba gba gbɛya 'la 'bhɛ gole ‑o 'toŋ 'ɛ ma 'bhɛɛ‑ 'yi.»
13 Eles o acusaram de convencer as pessoas a adorar a Deus de maneira contrária à lei judaica.
14 Pɔlu ‑yaa zan ‑janwole 'sanlɛ‑ 'ke Galiyɔn 'a 'pele 'woo‑ Zuufu mu 'ɛ ni dɔɔ: «Zuufu mu, 'kee‑ 'kpa bi 'bhii‑ 'yee‑ 'gwlaan‑ 'lɛɛ‑ ‑za 'yɔɔ‑ ‑glɔɔ 'ke ‑la ꞊kla, 'bhɛ 'pegee ‑e 'kpee 'yɔɔya‑ 'ke ꞊kla, 'ŋ 'yaa‑ nu dɔlɛ 'ka 'wojan‑ 'ɛ ꞊la.
14 Mas, assim que Paulo começou a apresentar sua defesa, Gálio se voltou para os acusadores e disse: “Ouçam, judeus! Se sua queixa envolvesse algum delito ou crime grave, eu teria motivo para aceitar o caso.
15 'Duŋ‑ 'kee‑ ꞊kla zaa drɔŋ bɔlele ‑jan mu 'pegee bhaaplɛŋ mu 'tɔ ta, 'bhɛɛ‑ 'ka 'gbu a 'toŋ mu 'ɛ ta, 'ka 'gbu 'bhɛ ‑za 'ɛ 'yrɛbago 'ka 'pleŋ. 'Naa‑ zi 'bhii‑ 'ŋ bɔ 'bhɛ ‑za 'ɛ ba!»
15 Mas, como se trata apenas de uma questão de palavras e nomes e da sua lei, resolvam isso vocês mesmos. Recuso-me a julgar essas coisas”.
16 Galiyɔn 'yanle‑ 'bhɛ ‑jan 'ɛ 'wolele bhe, 'ke ‑ya pele‑ ‑o ni dɔɔ ‑o go ‑klu 'ɛ ta.
16 E os expulsou do tribunal.
17 'Bhɛla‑ ‑yile, 'ke ‑o 'kpɛn zɛnle‑ ‑waa' daanfɛ' ‑kuŋlii Sɔsitɛni 'ɛ 'bhɛ zi, 'bhɛɛ‑ 'ke ‑o 'bhɛ 'kunle. 'Ke ‑o 'bhɛ tafɛle 'sanle 'kitikanyrɛ 'ɛ 'lɛ ma. 'Duŋ‑ Galiyɔn 'a ꞊kla 'bhii‑ yaa 'bhɛ ‑za 'ɛ 'kpɛn 'yelɛ‑.
17 A multidão agarrou Sóstenes, o novo líder da sinagoga, e o espancou ali mesmo, no tribunal. Gálio, no entanto, não se importou com isso.
18 'Bhɛɛ‑ Pɔlu ꞊mwa 'ezin‑ Korɛnti ‑wa 'ɛ ta. 'Bhɛ blaan, 'ke ‑ya ‑srawole ‑a nɛɛnɛ‑ Zesu 'yi mu 'ɛ ma. 'Bhɛɛ‑ 'yee‑ 'pegee Prisili, 'bhɛɛ‑ Akilasi ‑o ꞊bwa ‑batoŋ' do 'yi, 'bhɛɛ‑ ‑o ‑ja Siri 'klɛɛn 'ɛ 'yi. 'Duŋ‑ 'yee‑ Pɔlu ‑Waanbhaa' wli ꞊kwan ‑sɔ ‑a ŋgblo ‑gweza' 'yi, 'bhɛla‑ ‑yile 'ke ‑ya ŋgblo ‑gwele' Sankre ‑wa 'ɛ ta, 'bhɛɛ‑ ‑o ‑ja 'tɛ.
18 Paulo ainda permaneceu em Corinto por algum tempo. Então se despediu dos irmãos e foi a Cencreia, onde raspou a cabeça, de acordo com o costume judaico para marcar o fim de um voto. Em seguida, partiu de navio para a Síria, levando consigo Priscila e Áquila.
19 ‑O bhɔle Efɛzi ‑wa 'ɛ ta, 'ke Pɔlu Akilasi 'pegee Prisili 'tole 'bhɛ ꞊nɔɔ, 'bhɛɛ‑ ‑e ‑ja Zuufu mu daanfɛ' 'ɛ ꞊la 'bhɛɛ‑ 'ke ‑o 'pegee Zuufu mu 'ɛ ‑o ‑balo klɛle‑.
19 Chegaram ao porto de Éfeso, onde Paulo os deixou. Enquanto estava ali, foi à sinagoga para debater com os judeus.
20 'Bhɛ mu ‑sromabwa ‑a ni dɔɔ ‑e ‑mɔ 'waati sa 'mu ‑din, 'duŋ‑ yaa dɔlɛ 'bhɛ ꞊la.
20 Eles pediram que ficasse mais tempo, mas ele recusou.
21 ‑A go bhla 'ɛ zi 'mu ‑din, 'ke ‑ya pele‑ 'mu ni dɔɔ: «'Ke ‑Waanbhaa' ‑dwa ‑a ‑la 'ŋ nu nu gbɛ drɛɛwolɛ 'ka taglinlɛ.» ‑E yanle 'bhɛ 'pele‑ 'le, 'kee‑ gole‑ Efɛzi ‑wa 'ɛ ta ‑batoŋ' do 'yi.
21 Ao despedir-se, Paulo disse: “Voltarei depois, se Deus quiser”. Então zarpou de Éfeso.
22 ‑E bhɔle Sezare ‑wa 'ɛ ta, 'kee‑ zinale ‑batoŋ' 'ɛ 'yi, 'bhɛɛ‑ 'kee‑ gele‑ Zeruzalɛmu Zesu 'yi mu ‑lɛdo' 'ɛ 'pubɔlɛ; 'bhɛ blaan 'kee‑ gele‑ Antiɔsi.
22 A parada seguinte foi no porto de Cesareia, de onde subiu a Jerusalém e visitou a igreja. Em seguida, voltou para Antioquia.
23 ‑E ‑yrekpaa' 'dama ꞊kla 'bhɛ ꞊nɔɔ, 'kee‑ gele‑ Galasi 'pegee Frizi 'klɛɛn mu 'ɛ 'yi 'kee‑ ge 'fuudɔlele Zesu zi mu 'ɛ 'kpɛn ta.
23 Depois de passar algum tempo ali, voltou pela Galácia e pela Frígia, visitando e fortalecendo todos os discípulos.
24 ‑O ‑yaa Zuufu mi do sii Apolɔsi, 'bhɛ ‑daa 'bhɛ ꞊ya ‑wa 'ɛ ta Alɛzandri, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ ꞊nwa Efɛzi ‑wa 'ɛ ta. 'Bhɛ 'yaa‑ 'ke ‑janwo' mi ‑lrele' do 'gbu 'le, 'bhɛɛ‑ 'bhɛ ꞊yaa ‑Waanbhaa' a 'Sɛwɛ 'ɛ dɔ 'kee‑ kan ‑a ‑daŋ' ta.
24 Enquanto isso, chegou a Éfeso vindo de Alexandria, no Egito, um judeu chamado Apolo. Era um orador eloquente que conhecia bem as Escrituras.
25 ‑Wa ‑daanna Mɛɛzan Zesu a zi 'ɛ 'bhɛɛ‑ ta jan 'ɛ 'le, 'bhɛɛ‑ ‑e ‑yaa 'bhɛ ‑vavadɛ 'ebebele. 'Bhɛla‑ ‑yile, ‑e ‑yaa Zesu a ‑za 'ɛ 'wo zii' mɛɛ mu 'ɛ ni 'kee‑ 'mu daan kplankplan. 'Duŋ‑ ‑yaa' pɛ Mɛɛzan dɔleya 'ɛ ‑daŋ' ‑le ‑yaa 'ke Mɛɛ Wiiŋfɛ' Mi Zaan a pɛ mɛɛ wiiŋfɛza ‑yi 'te 'ɛ 'bhɛɛ‑ 'le.
25 Tinha sido instruído no caminho do Senhor e ensinava a respeito de Jesus com profundo entusiasmo e exatidão, embora só conhecesse o batismo de João.
26 ‑Yrekpaa' do, 'yee‑ Apolɔsi ‑yaa ‑Waanbhaa' a ‑jan 'ɛ 'wo zii' Zuufu mu daanfɛ' 'ɛ ꞊la 'ke ‑gblaan 'laa kla ‑a ‑yi. Prisili 'pegee Akilasi ‑yaa' mɛɛ daangbɛya 'ɛ 'yele‑, 'ke 'mu 'a 'siile‑, 'bhɛɛ‑ 'ke 'mu ‑Waanbhaa' a zi 'ɛ 'yipele 'a ni kplankplan.
26 Quando o ouviram falar corajosamente na sinagoga, Priscila e Áquila o chamaram de lado e lhe explicaram com mais exatidão o caminho de Deus.
27 'Bhɛ blaan, 'ke Apolɔsi 'a 'pele dɔɔ ‑e gele‑ Akayi 'klɛɛn 'ɛ 'yi. 'Bhɛ klɛle 'tɛ, 'ke ‑a nɛɛnɛ‑ Zesu 'yi mu 'ɛ 'mu 'a 'liale dɔɔ ‑e ge 'bhɛ ꞊nɔɔ. ‑Ayile, 'ke 'mu ‑a dɔ 'sɛwɛ do dɛle‑ Akayi 'klɛɛn 'ɛ 'yi Zesu 'yi mu ‑lɛdo' 'ɛ ni dɔɔ 'kee‑ ꞊bhwa 'mu ba ye, 'mu 'a 'cieya‑ klɛ 'elrele. ‑E bhɔle Akayi, mɛɛ 'la zan mu 'mu ꞊kpaa Zesu 'yi ‑Waanbhaa' a ‑lileya 'ɛ ma, ‑e 'mu ‑daanna, 'bhɛɛ‑ ‑e 'mu 'kpaleya 'ɛ baan' ꞊klaa 'bhɛ ba.
27 Apolo queria percorrer a Acaia, e os irmãos de Éfeso o incentivaram. Escreveram uma carta aos discípulos de lá, pedindo que o recebessem bem. Ao chegar, foi de grande ajuda àqueles que, pela graça, haviam crido,
28 ‑Amasrɔyi Zuufu mu 'ɛ 'yaa‑ 'ni 'zi ‑Waanbhaa' a 'Sɛwɛ 'yi yrɛ 'la ꞊nɔɔ, ‑e ‑yaa 'bhɛ 'yrɛbakan zii' mɔkpɛn' 'yrɛ ma kpataakpa; 'ke ‑ya zrɔn mɛɛ mu 'ɛ ni 'bhii‑ ‑Waanbhaa mɛɛ 'la zan makwan‑ 'bhii‑ Mɛɛ ‑Bhee Mi Krisi 'le, 'bhɛ zan ‑le ‑yaa 'ke Zesu 'le kpataakpa.
28 pois, em debates públicos, refutava os judeus com fortes argumentos. Usando as Escrituras, demonstrava-lhes que Jesus é o Cristo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.