Atos 22
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs VC
1 “O atoŋan ma tamaŋan, kuŋgun talŋoyom. Pa nio leleŋ be aŋso uunu tio ma keleŋ kat.”
1 Irmãos e pais, ouvi o que vos tenho a dizer em minha defesa.
2 Tileŋi iso Iburu kalŋan, to lele ikam kiŋ.
2 Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, escutaram-no com a maior atenção.
3 Mi ni iso: “Nio ti Yuda. Tipeebe yo su kar Tasus ta ki Silisia na. Tamen nio musaari mi tikam yo ma aŋmar aŋbot kar tiŋgi. Mi aŋkan su tiŋgi ma aŋwe kaibiŋoŋ. Mi tutu ki tumbundu bizin na, Gamalielbi ipaute yo pa ma imap. Mi nio aŋkam kinkiini be aŋto kat mbulu ki Anutu kembei ta koozi niom ta boozomen kakamam i.
3 Continuou ele: Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade, instruí-me aos pés de Gamaliel, em toda a observância da lei de nossos pais, partidário entusiasta da causa de Deus como todos vós também o sois no dia de hoje.
4 Zin wal ta titoto zaala popoŋana tiŋgi na, muŋgu aŋbelmbel matan seezeŋana. Mi tomtom kizin pakan na, aŋpun zin ma timetmeete. Mi pakan na, aŋyaryaaru zin ma aŋla aŋurur zin lela ruumu sanaana. Zin tomooto, mi moori tomini.
4 Eu persegui de morte essa doutrina, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres.
5 Biibi kizin patoronŋana kan ziŋan zin peeze kan ta boozomen tiute mbulu tio. Zin tirao be tipombol sua tio ti. Pa zin ta tiyok mi tikam ro imar tio, to aŋkam ma aŋso aŋla kizin toŋmatiziŋ kiti ta timbot kar Damaskus na. Pa aŋso aŋla be aŋkam zin tomtom ta titoto zaala tiŋgi na, mi aŋyo zin ma timar Yerusalem be tiseeze matan.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos anciãos me são testemunhas. E foi deles que também recebi cartas para os irmãos de Damasco, para onde me dirigi, com o fim de prender os que lá se achassem e trazê-los a Jerusalém, para que fossem castigados.
6 “Tana aŋmaŋga pa pai, mi aŋwwa ma aŋla aŋgarau kar Damaskus. Zoŋ mataana ikam kembei aigule palakuutu mi molo som na, azuŋka imbot saamba mi ikelyaara su ma iliu yo ma kembei ta lele ikimit i.
6 Ora, estando eu a caminho, e aproximando-me de Damasco, pelo meio-dia, de repente me cercou uma forte luz do céu.
7 To aŋtop su toono mi aŋleŋ sua ta isu pio ma iso ta kembei. Iso: ‘Saul, Saul, parei ta nu noknok motoŋ seezeŋana?’
7 Caí por terra e ouvi uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 Mi aŋpekel ma aŋso: ‘O Biibi, nu asiŋ?’ To pekelŋana imar. Iso: ‘Iŋgi nio Yesu ki Nasaret ta nu seseeze motoŋ na.’
8 Eu repliquei: Quem és tu, Senhor? A voz me disse: Eu sou Jesus de Nazaré, a quem tu persegues.
9 Sua tana, waeŋ bizin ta niamŋan amla na, tileŋ som. Tigeede men, pa tire azuŋka men.
9 Os meus companheiros viram a luz, mas não ouviram a voz de quem falava.
10 “To aŋwi. Aŋso: ‘Biibi, kenako aŋkam so?’ Mi Merere ipekel kalŋoŋ ma iso: ‘Maŋga mi lela Damaskus, to leŋ sua pa uraata boozomen ta leleŋ iur pa kek be kam i.’
10 Então eu disse: Senhor, que devo fazer? E o Senhor me respondeu: Levanta-te, vai a Damasco e lá te será dito tudo o que deves fazer.
11 Waeŋ bizin timar na, titeege nomoŋ mi amlela kar Damaskus. Pa azuŋka mburaana mete. Tabe ikam yo ma aŋrao aŋre lele som.
11 Como eu não pudesse ver por causa da intensidade daquela luz, guiado pela mão dos meus companheiros, cheguei a Damasco.
12 “Kar tana, tomtom ta imbotmbot, zaana Ananias. Ni iur kat leleene pa Anutu, mi itoto tutu. Mi Yuda ta boozomen ki lele tana matan ise kini.
12 Um certo Ananias, homem piedoso e observador da lei, muito bem conceituado entre todos os judeus daquela cidade,
13 Ni ikoŋuru yo ma imar, to imender lae zilŋoŋ uunu mi iso: ‘O tiziŋ Saul, motom kam pak lak!” To karau men mi motoŋ iyaara mi aŋre i.
13 veio ter comigo e disse-me: Irmão Saulo, recobra a tua vista. Naquela mesma hora pude enxergá-lo.
14 To imaŋga mi iso: ‘Anutu ta ki tumbundu bizin, ta itunu ipeikatu be ipaute u pa ŋgar kini mi leleene, mibe re kat Tomtom Ndeeŋeŋana, mi leŋ sua ila ni itunu kwoono.
14 Continuou ele: O Deus de nossos pais te predestinou para que conhecesses a sua vontade, visses o Justo e ouvisses a palavra da sua boca,
15 Mi nu be pombol sua kini ila wal ta boozomen matan, mi so zin pa koroŋ ta nu leŋ mi re kat pa motom na.
15 pois lhe serás, diante de todos os homens, testemunha das coisas que tens visto e ouvido.
16 Tana maŋga ta buri, kam yok, mi suŋ pa ni zaana be ipusu pa sanaana ku ma ila ne.’
16 E agora, por que tardas? Levanta-te. Recebe o batismo e purifica-te dos teus pecados, invocando o seu nome.
17 “Uraata tana imap, tona aŋmiili ma aŋla Yerusalem mini. Aŋbot mi aigule ta na, aŋlela Urum Merere be aŋsuŋ. Aŋzuŋzuŋ na,
17 Voltei para Jerusalém e, orando no templo, fui arrebatado em êxtase.
18 aŋkeenetondo mi Merere iso sua pio. Iso: ‘Loŋa mi zem Yerusalem ta buri. Pa wal tina, re beso swe uruŋ pizin, na irao tileŋu som.’
18 E vi Jesus que me dizia: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.
19 “Nio aŋsu to aŋso: ‘Biibi, wal tiŋgi, zin tiute: Muŋgu nio aŋlonloondo pa lupŋana murin ta boozomen, mi aŋtekteege zaaba pizin wal ta tiurla ku na, mi aŋyyo zin ma aŋurur zin lela ruumu sanaana.
19 Eu repliquei: Senhor, eles sabem que eu encarcerava e açoitava com varas nas sinagogas os que crêem em ti.
20 Mi indeeŋe ta tipun Setepan ma imeete, mi siŋiini ireere paso, izzwe nu urum na, nio aŋbotmbot mi aŋyok pa mbulu tana. Mi aŋmendernder raama mburu kizin wal ta tipununi.’
20 E quando se derramou o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu estava presente, consentia nisso e guardava os mantos dos que o matavam.
21 “Tamen Merere iso pio. Iso: ‘Maŋga. Pa iŋgi aŋgo u be la pa lele ta molo kat. Nu ko la kizin wal ta Yuda somŋan i.’”
21 Mas ele me respondeu: Vai, porque eu te enviarei para longe, às nações...
22 Iwal biibi tiŋgun talŋan ma ilala, beso tileŋ Paulus iso ta kembei, to timaŋga na kalŋan isala. Tiso: “A, to na, kala kupuni ma imeete lak! Imbot ko ikam so?”
22 Haviam-no escutado até essa palavra. Então levantaram a voz: Tira do mundo esse homem! Não é digno de viver!
23 Mi tiboboobo ma tiwirri mburu kizin, mi titiyaryaara toono zalla kor.
23 Como vociferassem, arrojassem de si as vestes e lançassem pó ao ar,
24 Tana biibi ŋonoono kizin malmal kan iso ma tikam Paulus mi tilela ruumu mbolŋana ta zin malmal kan timbotmbot pa na. Mi iso pizin be tilela to tibalis Paulus pa wooro matanmatanŋana, mi tiwisese i bekena ipeeze kat uunu tau zin iwal biibi kalŋan izalla pini pa i.
24 o tribuno mandou recolhê-lo à cidadela, açoitá-lo e submetê-lo a torturas, para saber por que causa clamavam assim contra ele.
25 Tana tilela mi tipo i be tibalisi. Som mi, Paulus iso la pa biibi tau imborro zin malmal kan i. Iso: “Parei? Tomtom ta ni ki Rom na, sombe kendeeŋe le uunu sa som, ko irao kabalisi sorok?”
25 Quando o iam amarrando com a correia, Paulo perguntou a um centurião que estava presente: É permitido açoitar um cidadão romano que nem sequer foi julgado?
26 Biibi ileŋ sua tana, to ila mi iso pa biibi ŋonoono kizin malmal kan. Iso: “Iŋgi ko parei? Pa tomtom taiŋgi, ni ki Rom.”
26 Ao ouvir isso, o centurião foi ter com o tribuno e avisou-o: Que vais fazer? Este homem é cidadão romano.
27 Tabe biibi ŋonoono tana ila ma iwi Paulus. Iso: “Ai, so kat. Nu tina, tomtom ki Rom?” Paulus iso: “E. Nio tomtom ki Rom.”
27 Veio o tribuno e perguntou-lhe: Dize-me, és romano? Sim, respondeu-lhe.
28 Biibi tana imaŋga to iso: “Nio ti aŋgiibi pat zaanaŋana be aŋwe tomtom ki Rom.” To Paulus iso: “Mi nio na, aŋgiimi som. Pa tamaŋ ta ipeebe yo na, ni ki Rom.”
28 O tribuno replicou: Eu adquiri este direito de cidadão por grande soma de dinheiro. Paulo respondeu: Pois eu o sou de nascimento.
29 Tabe zin ta timar mi timendernder be tiwi Paulus i, timilmiili ma timar tila len. Mi biibi ŋonoono tana ire ma imoto kana. Pa Paulus, ni ki Rom. Mi ni iso pizin ma tipo i sorok.
29 Apartaram-se então dele os que iam torturá-lo. O tribuno alarmou-se porque o mandara acorrentar, sendo ele um cidadão romano.
30 Kozeere mini na, biibi ŋonoono kizin malmal kan iso ipas kat sua uunu. Parei ta zin Yuda tiŋgal sua pa Paulus? Tana iboobo zin bibip kizin patoronŋana kan ziŋan zin peeze kan ta boozomen ma tilup zin. To ila ma iputke Paulus, mi ikami ma ila ipamenderi su keren uunu.
30 No dia seguinte, querendo saber com mais exatidão de que os judeus o acusavam, soltou-o e ordenou que se reunissem os sumos sacerdotes e todo o Grande Conselho. Trouxe Paulo e o mandou comparecer diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.