Atos 15
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARA
1 To tomtom pakan timbot Yudea mi tisula kar Antiok. Mi timaŋga ma tizzo pizin toŋmatiziŋ ta ki Krisi i ta kembei. Tiso: “Ai, niom wal ta Yuda somŋoyom i, bela koto tutu mi mbulu ta Mose iur na, mi tireete yom, tona Anutu ikamke yom. Mi sombe koto som, inako Anutu ikamke yom som.”
1 Alguns indivíduos que desceram da Judeia ensinavam aos irmãos: Se não vos circuncidardes segundo o costume de Moisés, não podeis ser salvos.
2 Paulus ziru Panabas tileŋ sua tana na, keten malmal pa. Tabe ziŋan tiparzooro. Timbel sua soŋana. To tilup lelen, mi tiur Paulus ziru Panabas mi waen bizin pakan ta ki Antiok na be tisala Yerusalem, mi tire zin ŋgoŋana pakan ziŋan zin mboroŋan, mi tiurpe pataŋana ti.
2 Tendo havido, da parte de Paulo e Barnabé, contenda e não pequena discussão com eles, resolveram que esses dois e alguns outros dentre eles subissem a Jerusalém, aos apóstolos e presbíteros, com respeito a esta questão.
3 Tana lupŋana ki Krisi iurpe zaala pizin, mi tiur zin ma tila. Tiwwa pa lele pakaana ki Ponisia ma Samaria, mi tizzotartaara zin toŋmatiziŋ ta timbot tana ta kembei: Wal boozomen ta Yuda somŋan i, titooro lelen mi tiurla ki Merere kek. Tana waen bizin tileŋ ma lelen ambai kat.
3 Enviados, pois, e até certo ponto acompanhados pela igreja, atravessaram as províncias da Fenícia e Samaria e, narrando a conversão dos gentios, causaram grande alegria a todos os irmãos.
4 Tila tipet Yerusalem, to lupŋana ki Krisi ziŋan zin ŋgoŋana mi mboroŋan lelen ambai pizin mi tikam zin ma tila ruumu kizin. Mi zin tipit mbol pa uraata ta Anutu ipombol zin pa ma tikam na, mi waen bizin tana tileŋ.
4 Tendo eles chegado a Jerusalém, foram bem-recebidos pela igreja, pelos apóstolos e pelos presbíteros e relataram tudo o que Deus fizera com eles.
5 To zin tutu kan pakan tau tiurla ki Krisi na, timaŋga mi tiso: “Som. Ina kembena pepe. Zin wal ta Yuda somŋan i, sombe tiurla ki Krisi, na bela tereete zin mi tuur sua pizin be tito tutu ki Mose, tona ambai.”
5 Insurgiram-se, entretanto, alguns da seita dos fariseus que haviam crido, dizendo: É necessário circuncidá-los e determinar-lhes que observem a lei de Moisés.
6 Tabe zin ŋgoŋana mi mboroŋan tilup zin, mi titiiri sua taiŋgi.
6 Então, se reuniram os apóstolos e os presbíteros para examinar a questão.
7 Tinok sua ma molo, mana kaimer to Petrus imaŋga mi iso: “O atoŋan mi tiziŋan, niom kuute. Anutu, ni ipei kat yo la mazwoyom ta alok kek, mi iŋgo yo ma aŋla kizin wal ta Yuda somŋan i bekena aŋkam uruunu ambaiŋana pizin. Mi zin tileŋ na tiurla.
7 Havendo grande debate, Pedro tomou a palavra e lhes disse: Irmãos, vós sabeis que, desde há muito, Deus me escolheu dentre vós para que, por meu intermédio, ouvissem os gentios a palavra do evangelho e cressem.
8 Mi Anutu, ni iute iti tomtom lelende lup kek. Tanata ikam Bubuŋana Potomŋana pizin raraate kembei ta muŋgu ikam piti na, bekena iswe kembei ni leleene ambai pizin tomini.
8 Ora, Deus, que conhece os corações, lhes deu testemunho, concedendo o Espírito Santo a eles, como também a nós nos concedera.
9 Mbulu ta ni ikam piti mi zin, ina raraate men. Ikam ndelndelŋa som. Pa urlaŋana kizin ta ikam ma Anutu ipus zin ma lelen iŋgeeze.
9 E não estabeleceu distinção alguma entre nós e eles, purificando-lhes pela fé o coração.
10 Mi iŋgi parei ta kusu mi koso kuur pataŋana ise kizin wal popoŋan ta titoto Yesu i? Niom kere. Tumbundu bizin ta muŋgu muŋgu mi imar ma isu kiti i, iti tarao be toto kat tutu? Som. Tana kere yom. Kokena kozooro Anutu ŋgar kini, to kapamalmal keteene.
10 Agora, pois, por que tentais a Deus, pondo sobre a cerviz dos discípulos um jugo que nem nossos pais puderam suportar, nem nós?
11 Ina som. Pa iti tuurla ta kembei: Muŋaiŋana ki Merere Yesu ta ikamke iti. Koroŋ toro sa som. Mi zin ta kembena tomini.”
11 Mas cremos que fomos salvos pela graça do Senhor Jesus, como também aqueles o foram.
12 Wal tana tileŋ, mi timap timaane men. To tiŋgun talŋan pa Panabas ziru Paulus. Pa ziru tiwidit mbol pa mos pakan mi uraata bibip ta Anutu ipombol zin pa ma tikam la zin wal ta Yuda somŋan i mazwan na.
12 E toda a multidão silenciou, passando a ouvir a Barnabé e a Paulo, que contavam quantos sinais e prodígios Deus fizera por meio deles entre os gentios.
13 Tiso makiŋ, to Yems imaŋga mi iso: “O niom toŋmatiziŋ tio, keleŋ sua tio ti!
13 Depois que eles terminaram, falou Tiago, dizendo: Irmãos, atentai nas minhas palavras:
14 Merere, ni mataana iŋgalŋgal zin wal ta Yuda somŋan i, mi leleene be ikam zin tomini ma tiwe wal kini bekena tipakur zaana. Sua tiŋgi popoŋana piti som. Indeeŋe ta Simon ila mi ikam sua pizin wal ta Yuda somŋan i na, Anutu ikaaga zaala pizin. Ka sua ta ni ila leleene pa kat ma teleŋ kek.
14 expôs Simão como Deus, primeiramente, visitou os gentios, a fim de constituir dentre eles um povo para o seu nome.
15 Mi Anutu kwoono bizin tiso sua tamen tau. Pa tibeede sua ta kembei:
15 Conferem com isto as palavras dos profetas, como está escrito:
16 Kaimer to aŋmiili mini.
16 Cumpridas estas coisas, voltarei e reedificarei o tabernáculo caído de Davi; e, levantando-o de suas ruínas, restaurá-lo-ei.
17 Naso ipei ŋgar kizin tomtom pakan.
17 Para que os demais homens busquem o Senhor, e também todos os gentios sobre os quais tem sido invocado o meu nome,
18 Sua tiŋgi na, Merere kalŋaana. Itunu iswe ta muŋgu kek.”
18 diz o Senhor, que faz estas coisas conhecidas desde séculos.
19 To Yems iso seeŋge. Iso: “Tana nio aŋre ta kembei: Zin wal tau Yuda somŋan mi iŋgi titooro lelen ma tiurla ki Merere i, iti irao tuur pataŋana biibi ise kizin sorok pepe.
19 Pelo que, julgo eu, não devemos perturbar aqueles que, dentre os gentios, se convertem a Deus,
20 Miso kembena, na iti bela tebeede ro tasa ila, mi tosotaara zin pa tutu iŋgoi tabe tito i. Tutu ta kembei: Kini ta tipakur zin merere pakaamŋan pa i, na zin irao tikan pepe. Mi siŋ mi buzur siŋŋana ta kembena, irao tikan pepe. Mi tiyaraama zitun: Kokena timolo ula ka tutu.
20 mas escrever-lhes que se abstenham das contaminações dos ídolos, bem como das relações sexuais ilícitas, da carne de animais sufocados e do sangue.
21 Pa ta muŋgu mi imar na, tutu ki Mose ka tomtom bizin tirao karkari lup. Mi aigule potomŋana ta boozomen na, tiwatwaata tutu tana ilela lupŋana murin kizin Yuda.”
21 Porque Moisés tem, em cada cidade, desde tempos antigos, os que o pregam nas sinagogas, onde é lido todos os sábados.
22 To zin ŋgoŋana ziŋan zin mboroŋan mi waen bizin ta boozomen ta timbot lupŋana tana, tilup lelen mi ŋgar kizin, mi tiur tomtom kizin pakan be tiwe kwon, mibe tigaaba Paulus mi Panabas ma ziŋan tisula pa Antiok. Tana tiur Yudas ta zaana toro Barsabas na, mi Silas. Pa ni ziru ta zin toŋmatiziŋ ki Krisi matan ise kizin.
22 Então, pareceu bem aos apóstolos e aos presbíteros, com toda a igreja, tendo elegido homens dentre eles, enviá-los, juntamente com Paulo e Barnabé, a Antioquia: foram Judas, chamado Barsabás, e Silas, homens notáveis entre os irmãos,
23 Mi tiur ro ila kizin be tikam ma tila. Ro tana, tibeede sua ta kembei ise:
23 escrevendo, por mão deles: Os irmãos, tanto os apóstolos como os presbíteros, aos irmãos de entre os gentios em Antioquia, Síria e Cilícia, saudações.
24 “Niam taiŋgi amleŋ kembei tomtom tiam pakan tima, mi tiso sua pakan ta ikam yom ma leleyom ipata mi kakam ŋgar boozo. Tamen wal tana, niam amgo zin som.
24 Visto sabermos que alguns [que saíram] de entre nós, sem nenhuma autorização, vos têm perturbado com palavras, transtornando a vossa alma,
25 Tanata amlup yam, mi niam ta boozomen amyok raraate men be amur tomtom tiam pakan ma tiwe kwoyam, mi amgo zin ma tima i. Mi Panabas ziru Paulus, tomtom kiti ru ta leleyam pizin kat na, ko ziŋan tima.
25 pareceu-nos bem, chegados a pleno acordo, eleger alguns homens e enviá-los a vós outros com os nossos amados Barnabé e Paulo,
26 Ziru tana tizem kat zitun pa uraata ki Merere kiti Yesu Krisi, mi tiurur zitun ila zaaba kwoono pa ni zaana.
26 homens que têm exposto a vida pelo nome de nosso Senhor Jesus Cristo.
27 Tana niam iŋgi amgo Yudas ma Silas be tikam ro ti ma tima. Mi ziru ko tiso pa kwon tomini.
27 Enviamos, portanto, Judas e Silas, os quais pessoalmente vos dirão também estas coisas.
28 Niam taiŋgi, Bubuŋana Potomŋana ta ikam peeze piam mi amyok raraate ta kembei: Niam ko irao amur tutu boozo piom na som. Kokena amkam pataŋana piom. Mi tutu ta tiŋgi:
28 Pois pareceu bem ao Espírito Santo e a nós não vos impor maior encargo além destas coisas essenciais:
29 Kini ta tipakur zin merere pakaamŋan pa i, na kakan pepe. Mi siŋ mi buzur siŋŋana ta kembena, kakan pepe. Mi komolo ula ka tutu pepe. Tana sombe kagabiizi ituyom kat pa mbulu ta kembei, na niom ko kakam kat mbulu. Sua ta tana. Ambai. Amzem su ti.”
29 que vos abstenhais das coisas sacrificadas a ídolos, bem como do sangue, da carne de animais sufocados e das relações sexuais ilícitas; destas coisas fareis bem se vos guardardes. Saúde.
30 Zin tomtom ta tiŋgo zin i, tisula ma tipet kar Antiok, to ziŋan zin toŋmatiziŋ tana tilup zin mi tiur ro tana ila kizin.
30 Os que foram enviados desceram logo para Antioquia e, tendo reunido a comunidade, entregaram a epístola.
31 Beso tipaata mi tileŋ sua pombolŋana tiŋgi na, lelen ambai kat mi menmeen zin pa.
31 Quando a leram, sobremaneira se alegraram pelo conforto recebido.
32 Yudas mi Silas, ziru Merere kwoono bizin. Tana tikam sua boozomen pizin Antiok kan bekena tipombol zin ma timender mbolŋana.
32 Judas e Silas, que eram também profetas, consolaram os irmãos com muitos conselhos e os fortaleceram.
33 Ziŋan timbot pa mazwaana ri, mana kaimer to, zin Antiok kan tiur zin raama lelen ambai, mi timiili ma tisala mini kizin wal ta tiŋgo zin na. [
33 Tendo-se demorado ali por algum tempo, os irmãos os deixaram voltar em paz aos que os enviaram.
34 Tamen Silas leleene be imiili som. Tabe ziŋan timbotmbot ta tina.]
34 [Mas pareceu bem a Silas permanecer ali.]
35 Mi Paulus ziru Panabas na, timbotmbot su Antiok ma moloŋana ri. Mi ziŋan waen bizin boozomen tiparluplup zin, mi tikamam sua ki Merere pizin mi tipaute zin pa.
35 Paulo e Barnabé demoraram-se em Antioquia, ensinando e pregando, com muitos outros, a palavra do Senhor.
36 Timbotmbot ma Paulus isu to iso pa Panabas. Iso: “Ouo, ituru timiili ma tapa pa karkari, mi tolou waende bizin ta muŋgu tosoyaara sua ki Merere pizin na. Timbot ambai, som som?”
36 Alguns dias depois, disse Paulo a Barnabé: Voltemos, agora, para visitar os irmãos por todas as cidades nas quais anunciamos a palavra do Senhor, para ver como passam.
37 Mi Panabas, ni leleene be ikam Yoan Markus ma ziŋan tila.
37 E Barnabé queria levar também a João, chamado Marcos.
38 Tamen Paulus itiiri na, ambai be tikami som. Pa kena so pai mataana kana i ziŋan tipa pa sua, mi tila tila ma uraata imap, so ambai. Mi ina som. Pa indeeŋe ta zin tila Pampilia mi timaŋga be tipa pa sua na, Yoan Markus izem zin, mi ila lene.
38 Mas Paulo não achava justo levarem aquele que se afastara desde a Panfília, não os acompanhando no trabalho.
39 Tana ziru tisu ma keten malmal mi tiparzooro pa. Tabe tiparzem zin. Panabas isu na karau pa Markus, to ziru tikam wooŋgo, mi tikwai ma tila pa mutu Saiprus.
39 Houve entre eles tal desavença, que vieram a separar-se. Então, Barnabé, levando consigo a Marcos, navegou para Chipre.
40 Mi Paulus, ni ikam Silas. Tana zin toŋmatiziŋ ki Krisi tiur zin la Merere namaana, mi tisuŋ Merere be ikampe zin mi mataana pizin,
40 Mas Paulo, tendo escolhido a Silas, partiu encomendado pelos irmãos à graça do Senhor.
41 to Paulus ziru Silas timaŋga ma tila mi tiwwa pa lele pakaana ki Siria ma Silisia, mi Paulus ipombolmbol lupŋana ki Krisi ta timbot lele tana.
41 E passou pela Síria e Cilícia, confirmando as igrejas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.