Lucas 18
ULufingo uLupwa kʉ ndongo ɨya Shɨmalɨla (MGQ) vs ACF
1 UYeesu akhabhabhʉʉzya abhalandati bhaakwe ɨshɨkholanyo kʉbhamanyɨzya kʉtɨ, bhamʉlaabhaje ʉMʉlʉngʉ insiku zyonti, sita kulita.
1 E contou-lhes também uma parábola sobre o dever de orar sempre, e nunca desfalecer,
2 Akhabhabhʉʉzya akhatɨ, “Álɨɨpo umulonganyi mʉ nhaaya yimo we atakhamwogopaga ʉMʉlʉngʉ, khabhɨlɨ atakhasajɨlaga abhantʉ.
2 Dizendo: Havia numa cidade um certo juiz, que nem a Deus temia, nem respeitava o homem.
3 Mʉ nhaaya yɨnɨɨyo, álɨɨpo ʉmwantanda ʉmʉfwɨle ʉmo. Akhabhalaga akhinji kʉkwakwe kʉlaabha kʉtɨ amwavwe, akhatɨnjɨ, ‘Ufumwe ʉwaamʉlo, ʉmʉlʉgʉ waanɨ aleshe kʉnjɨmvwa.’
3 Havia também, naquela mesma cidade, uma certa viúva, que ia ter com ele, dizendo: Faze-me justiça contra o meu adversário.
4 “Insiku inyinji zɨkhashɨla, umulonganyi ʉla akhajendelelaga kʉkhaana kʉmwavwa ʉmʉfwɨle ʉla. Pe kʉwʉmalɨlɨshɨlo, akhayɨsɨɨbha mʉ mwoyo waakwe akhatɨ, ‘She poope ɨntakʉmwogopa ʉMʉlʉngʉ, awe kʉsaajɨla abhantʉ,
4 E por algum tempo não quis atendê-la; mas depois disse consigo: Ainda que não temo a Deus, nem respeito os homens,
5 ɨleelo kʉnongwa ye ʉmʉfwɨle ʉnʉ akʉnjɨmvwa nhaani, ishi intifumwe ʉwaamʉlo kʉmwavwa, ɨnga aleshe kʉnjɨmvwa winza!’ ”
5 Todavia, como esta viúva me molesta, hei de fazer-lhe justiça, para que enfim não volte, e me importune muito.
6 Pe ʉMwene akhatɨ, “Mʉmanyɨlaje kwa mulonganyi ʉla umubhiibhi, she áyamʉʉye kʉbhomba!
6 E disse o Senhor: Ouvi o que diz o injusto juiz.
7 Ishi, ʉMʉlʉngʉ atangakhola kʉbhabhombela akhinza abhasaabhʉlwa bhaakwe bhe bhakʉmʉlamba shamʉsanya na shawusiku? Angakhaabha kʉbhaavwa?
7 E Deus não fará justiça aos seus escolhidos, que clamam a ele de dia e de noite, ainda que tardio para com eles?
8 Ɨnkʉbhabhʉʉzya kʉtɨ, ʉMʉlʉngʉ atɨbhabhombele nalʉbhɨlo zye zɨbhakhondeeye kʉbhabhombela. Ishi ʉMwana wa Muntu we akʉgalʉkha mʉ nsɨ, akhayɨbhalola abhantʉ bhe bhamwitishile?”
8 Digo-vos que depressa lhes fará justiça. Quando porém vier o Filho do homem, porventura achará fé na terra?
9 Pe uYeesu akhabhabhʉʉzya kʉ vɨkholanyo abhantʉ bhe bhakhayɨlolaga kʉtɨ bhakhondeeye pamiiso ga Mʉlʉngʉ na kʉshoolanya abhamwabho, akhatɨ,
9 E disse também esta parábola a uns que confiavam em si mesmos, crendo que eram justos, e desprezavam os outros:
10 “Abhantʉ bhabhɨlɨ bhábhalile kupuuta mwi linga ilyi Nyumba iMfinjile, ʉmo áamɨle Mufalisaayi, ʉwamwabho áamɨle mʉsonshezya nsonho.
10 Dois homens subiram ao templo, para orar; um, fariseu, e o outro, publicano.
11 “UMufalisaayi ʉla akhɨmɨɨlɨla, akhapuuta ishinuunu akhatɨ, ‘We Mʉlʉngʉ, inkukusalifwa, kʉnongwa ye ɨne ɨntalɨ anza bhantʉ abhanjɨ, bhe bhakʉfwʉla kʉ njeele, abhabhomba mbiibhi, abhabhembu, poope anzʉ mʉsonshezya nsonho ʉnʉ!
11 O fariseu, estando em pé, orava consigo desta maneira: Ó Deus, graças te dou porque não sou como os demais homens, roubadores, injustos e adúlteros; nem ainda como este publicano.
12 Ɨne inkuyiima kulya kʉ mʉlʉngʉ khabhɨlɨ, kʉnongwa ɨya kupuuta. Khabhɨlɨ inkukufumwizya imfinjile ɨshɨgada sheeka mʉ vɨgada ishumi mu vintu vwanɨ vwonti.’
12 Jejuo duas vezes na semana, e dou os dízimos de tudo quanto possuo.
13 “Ɨleelo ʉmʉsonshezya nsonho ʉla áyɨmɨlɨɨye ukutali, ásʉlamɨɨye paasɨ, atakhalɨnjɨzya poope kwenya kʉmwanya, akhayɨkhomaga-khomaga pa shifubha shaakwe, akhatɨnjɨ, ‘We Mʉlʉngʉ, ʉndolele ishisa, ɨne ne mʉbhomba mbiibhi!’ ”
13 O publicano, porém, estando em pé, de longe, nem ainda queria levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: Ó Deus, tem misericórdia de mim, pecador!
14 Pe uYeesu akhatɨ, “Ɨnkʉbhabhʉʉzya kʉtɨ, ʉmʉsonshezya nsonho akhagalʉkha kʉkhaaya, abhaziliilwe uwugolosu. Ɨleelo ʉwamwabho ʉla, atakhabhaazɨlwa uwugolosu! Kʉnongwa ye umuntu wowonti we akʉyɨzʉvwa, ʉMʉlʉngʉ akhayimwisya. Ɨleelo umuntu we akuyiisya, ʉMʉlʉngʉ akhayɨmʉzʉvwa.”
14 Digo-vos que este desceu justificado para sua casa, e não aquele; porque qualquer que a si mesmo se exalta será humilhado, e qualquer que a si mesmo se humilha será exaltado.
15 Isiku limo, abhantʉ bhakhamʉletelaga uYeesu abhaana abhansi, kʉtɨ abhabhɨɨshe ɨnyoobhe yaakwe abhasaye. Ɨleelo abhalandati bhaakwe we bhaalola shɨnɨɨsho, bhakhabhakhajɨla bhe bhakhabhaleetaga abhaana bhaala.
15 E traziam-lhe também meninos, para que ele lhes tocasse; e os discípulos, vendo isto, repreendiam-nos.
16 Pe uYeesu akhabhabhɨlɨshɨla abhaana kʉtɨ bhabhale kʉkwakwe, akhatɨ, “Bhaleshe abhaana abhansi ɨbho bhɨnze kʉkwanɨ, lashi mutabhadindaje! Kʉnongwa ye ʉwʉmwene wa Mʉlʉngʉ wa bhantʉ bhe bhalɨ anza bhaana ɨbha.
16 Mas Jesus, chamando-os para si, disse: Deixai vir a mim os meninos, e não os impeçais, porque dos tais é o reino de Deus.
17 Nalyoli ɨnkʉbhabhʉʉzya, umuntu wowonti we atakʉwʉposheela ʉwʉmwene wa Mʉlʉngʉ anzʉ mwana umunsi, atangakhola kwinjila mʉ wʉmwene wʉnʉʉwo.”
17 Em verdade vos digo que, qualquer que não receber o reino de Deus como menino, não entrará nele.
18 Ʉmʉpɨtɨ ʉmo akhamʉbhʉzɨɨlɨzya uYeesu akhatɨ, “We Mumanyizyi uMwinza, ɨmbombe lyoni ilyinza ɨnga akhabhalɨlo khe khakwɨnza ɨnhawaaje uwuumi ʉwa wiila?”
18 E perguntou-lhe um certo príncipe, dizendo: Bom Mestre, que hei de fazer para herdar a vida eterna?
19 UYeesu akhamwamʉla akhatɨ, “Khooni khe ʉkʉmbʉʉzya kʉtɨ ne mwinza? Atalɨɨpo we mwinza, lyoli ʉMʉlʉngʉ mwene!
19 Jesus lhe disse: Por que me chamas bom? Ninguém há bom, senão um, que é Deus.
20 Bhʉlɨ, uzimanyile ɨndajɨzyo zye zɨkʉtɨ, ‘Utakhabhembushe, ʉtakhaagoje, utakhiibhe, utakhaafumwe uwukeeti ʉwɨ lenga, umushindikhaje uyise waakho nu nyina waakho.’”
20 Sabes os mandamentos: Não adulterarás, não matarás, não furtarás, não dirás falso testemunho, honra a teu pai e a tua mãe.
21 Ʉweene akhatɨ, “Ɨndajɨzyo zyonti zɨnɨɨzyo, inzilemile kufuma kʉ waana waanɨ.”
21 E disse ele: Todas essas coisas tenho observado desde a minha mocidade.
22 UYeesu we ayɨmvwa ganaago, akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, “Ubhuliliilwe na khantʉ kheeka. Bhalaga ʉkazye ivintu vwonti vwe ʉlɨ navwo, ɨnhela zye waapata, ʉbhagabhɨle abhapɨɨna. Ɨnga wabhomba shɨnɨɨsho, ʉtɨyɨbhɨɨshɨle ɨshʉʉma kʉmwanya. Pe ʉyɨnze, ʉndandate.”
22 E quando Jesus ouviu isto, disse-lhe: Ainda te falta uma coisa; vende tudo quanto tens, reparte-o pelos pobres, e terás um tesouro no céu; vem, e segue-me.
23 Ʉmʉpɨtɨ ʉla, we ayɨmvwa ganaago, akhasʉngama nhaani, kʉnongwa ye áamɨle nɨ shʉʉma ishinji.
23 Mas, ouvindo ele isto, ficou muito triste, porque era muito rico.
24 UYeesu we amʉlola kʉtɨ asʉngama, akhatɨ, “Abhantʉ bhe bhakʉsʉʉbhɨla uwudumbwe we bhalɨ nawo, yɨkhayɨbha papala nhaani kwinjila mʉ wʉmwene ʉwa Mʉlʉngʉ!
24 E, vendo Jesus que ele ficara muito triste, disse: Quão dificilmente entrarão no reino de Deus os que têm riquezas!
25 Papupuusu ɨngamɨla kwinjila mu khaazi akha lusindaani, na kʉtɨ udumbwe ayinjile mʉ wʉmwene wa Mʉlʉngʉ!”
25 Porque é mais fácil entrar um camelo pelo fundo de uma agulha do que entrar um rico no reino de Deus.
26 Abhantʉ bhe bhímvwizye ganaago, bhakhatɨ, “Ishi, ɨnga she zɨlɨ shɨnɨɨsho, wu naanu we angawaaga uwuposhi?”
26 E os que ouviram isto disseram: Logo quem pode salvar-se?
27 UYeesu akhabhabhʉʉzya akhatɨ, “Zye abhantʉ bhakʉpootwa kʉbhomba kʉ makha gaabho, kwa Mʉlʉngʉ zɨkʉbhombekha.”
27 Mas ele respondeu: As coisas que são impossíveis aos homens são possíveis a Deus.
28 Pe uPeeteli akhamʉbhʉʉzya uYeesu akhatɨ, “Yeenya, ɨtwe tuvileshile ivintu vwonti, tukulandatile ɨwe!”
28 E disse Pedro: Eis que nós deixamos tudo e te seguimos.
29 UYeesu akhatɨ, “Nalyoli ɨnkʉbhabhʉʉzya kʉtɨ, umuntu wowonti we ayileshile inyumba, awe ʉmʉshɨ, awe abhakhambakʉ, awe abhapaafi, awe abhaana, kʉnongwa ya wʉmwene wa Mʉlʉngʉ,
29 E ele lhes disse: Na verdade vos digo que ninguém há, que tenha deixado casa, ou pais, ou irmãos, ou mulher, ou filhos, pelo reino de Deus,
30 wʉnʉʉyo we akʉposheela ivwinji kʉshɨla vwe avileshile. Khabhɨlɨ akhabhalɨlo khe khakwɨnza, akhayɨposheela uwuumi ʉwa wiila na wiila.”
30 Que não haja de receber muito mais neste mundo, e na idade vindoura a vida eterna.
31 UYeesu akhabheega abhalandati bhaakwe ishumi na bhabhɨlɨ, akhabhala nabho pambalɨ, pe akhabhabhʉʉzya akhatɨ, “Yeenyi, tʉkʉzʉbha kʉbhala ku Yelusaleemu. Kʉnʉʉkwo, zyonti zye abhakuwi bhásimbile kʉ zya Mwana wa Muntu, zɨtɨbhombeshe.
31 E, tomando consigo os doze, disse-lhes: Eis que subimos a Jerusalém, e se cumprirá no Filho do homem tudo o que pelos profetas foi escrito;
32 Akhayɨtwalwa kʉ bhantʉ bhe te Bhayahuudi. Ɨpo bhakhayɨmʉshoolanya na kumuliga, na kʉmʉswɨla amatɨ.
32 Pois há de ser entregue aos gentios, e escarnecido, injuriado e cuspido;
33 Khabhɨlɨ bhakhayɨmʉkhoma nɨ sambogo na kʉmʉgoga, isiku ɨlya wʉtatʉ, akhayɨzyʉkha.”
33 E, havendo-o açoitado, o matarão; e ao terceiro dia ressuscitará.
34 Abhalandati bhaakwe bhatakhazyaganya angazyeka zye akhabhabhʉzyaga. Bháfisiilwe kʉtɨ amazwi ganaaga kwe kʉtɨ bhʉlɨ, bhatámanyile kʉtɨ akʉlonga khantʉ khooni.
34 E eles nada disto entendiam, e esta palavra lhes era encoberta, não percebendo o que se lhes dizia.
35 UYeesu na bhalandati bhaakwe we bhalɨ papɨɨpɨ nɨ nhaaya ɨya mu Yeeliko, umuntu ʉmo we áfuuye amiiso áyɨkhaaye pambalɨ pɨ dala, akhalaabhaga ɨnhela.
35 E aconteceu que chegando ele perto de Jericó, estava um cego assentado junto do caminho, mendigando.
36 We ayɨmvwa abhantʉ abhinji bhakʉshɨla, akhabhʉzɨɨlɨzya akhatɨ, “Kʉlɨ khooni?”
36 E, ouvindo passar a multidão, perguntou que era aquilo.
37 Bhakhamʉbhʉʉzya bhakhatɨ, “UYeesu ʉwa ku Naazaleti akʉshɨla.”
37 E disseram-lhe que Jesus Nazareno passava.
38 Pe akhabhɨlɨshɨla nhaani akhatɨ, “We Yeesu, ʉwa shɨkholo sha mwene uDaudi, ʉndolele ishisa!”
38 Então clamou, dizendo: Jesus, Filho de Davi, tem misericórdia de mim.
39 Abhantʉ bhe bháamɨle pɨlongolela pa Yeesu, bhakhamʉkhajɨla kʉtɨ apʉʉme. Ɨleelo ʉweene akhonjezya kʉmʉbhɨlɨshɨla nhaani akhatɨ, “We Mwana ʉwa shɨkholo sha mwene uDaudi, ʉndolele ishisa!”
39 E os que iam passando repreendiam-no para que se calasse; mas ele clamava ainda mais: Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
40 UYeesu akhɨmɨɨlɨla, akhalajɨzya kʉtɨ bhamʉleete kʉkwakwe. Umufwe amiiso ʉla we asejeelela pɨlongolela yaakwe, uYeesu akhamʉbhʉzɨɨlɨzya akhatɨ,
40 Então Jesus, parando, mandou que lho trouxessem; e, chegando ele, perguntou-lhe,
41 “Ʉkwanza ɨnkʉbhombele lyoni?” Akhatɨ, “We Mwene, ɨnkʉlaabha ʉmponɨe ɨnande kʉlola.”
41 Dizendo: Que queres que te faça? E ele disse: Senhor, que eu veja.
42 UYeesu akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, “Ishi ʉyande kʉlola! Ʉlwɨtɨkho lwakho lwakʉponɨa.”
42 E Jesus lhe disse: Vê; a tua fé te salvou.
43 Akhabhalɨlo khanaakho we áfuuye amiiso ʉla akhalola, pe akhamʉlandata uYeesu kumo akʉmʉpaala ʉMʉlʉngʉ. Abhantʉ bhonti we bhazɨlola zɨnɨɨzyo, bhoope bhakhamʉpaala ʉMʉlʉngʉ.
43 E logo viu, e seguia-o, glorificando a Deus. E todo o povo, vendo isto, dava louvores a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.