Marcos 9
Got Nga Nambuha Ik Kai (MED) vs VC
1 Wote Jisas ndi, wamp nimbʉ kundpa nimba mel, “Na enim ik kupa ei, kundʉp nʉnt. Ya ila wamp mormin mbʉ nga mat kuⱡi ralk, kont molk kʉnangina, Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ronduⱡ mbʉ, kʉmp kum mepa omba,” nitim.
1 E dizia-lhes: Em verdade vos digo: dos que aqui se acham, alguns há que não experimentarão a morte, enquanto não virem chegar o Reino de Deus com poder.
2 Wote, rumbʉⱡ 6 omba puⱡnga kʉn, Jisas ndi, Pita, Jeims, Jon kʉn tʉpa mepa komnga mong tila oⱡa purum. Wote, en enim kou morung. Wote, wu ni kʉⱡ molk kandrung mel, Jisas ni, kʉng elpa ti mel tʉpa kurum.
2 Seis dias depois, Jesus tomou consigo a Pedro, Tiago e João, e conduziu-os a sós a um alto monte. E
3 Wote, Jisas nga muⱡ nimbʉ, eng omba kurʉmʉⱡa itim. Ei ya mana mʉi kona ila wamp na ti ndi, mul mbʉ ⱡumʉi roⱡina, i iti natʉtʉm ei mel itim.
3 transfigurou-se diante deles. Suas vestes tornaram-se resplandecentes e de uma brancura tal, que nenhum lavadeiro sobre a terra as pode fazer assim tão brancas.
4 Wote, kitip kʉni wu raldika ni kʉⱡ kandrung mel, Elaija kʉn Moses raⱡ Jisas kʉn ik nʉtʉng.
4 Apareceram-lhes Elias e Moisés, e falavam com Jesus.
5 Pita ndi, Jisas kundpa nimba mel, “Ik mbo wu ye! Tʉn uⱡ kai ti ni etpʉn ombʉn ya ila moⱡmʉn. Tʉn ndi, muⱡ manga raldika kat rakpʉn, ti nim nga, ti Moses nga, wote ti Elaija nga,” nitim.
5 Pedro tomou a palavra: Mestre, é bom para nós estarmos aqui; faremos três tendas: uma para ti, outra para Moisés e outra para Elias.
6 Pita ndi, ik i nitim, ei nga, wu kʉⱡ ama mundmong etʉk, ik ti ning ei nga pilik rundrʉng.
6 Com efeito, não sabia o que falava, porque estavam sobremaneira atemorizados.
7 Wote, kupa kat omba kʉn, wu ni kʉⱡ tʉpa kun rurum. Kopa nila, ik mong ti nimba mel, “Ya ei, na nga kangʉm aⱡʉm ei, wu ei nga ik ei, kum tiyʉi!” nitim.
7 Formou-se então uma nuvem que os encobriu com a sua sombra; e da nuvem veio uma voz: Este é o meu Filho muito amado; ouvi-o.
8 Wote, wu ni kʉⱡ nondpa tʉk ropʉl rok kandrung mel, wamp na ti, kʉni nakʉndrʉng. Jisas mint en enim kʉn murum.
8 E olhando eles logo em derredor, já não viram ninguém, senão só a Jesus com eles.
9 Wu ni kʉⱡ, komnga mong nila mana orung ni kʉn, Jisas ndi, wu ni kʉⱡ kundpa nimba mel, “Ya enim kanmin uⱡ ni kʉⱡ wamp na ti kundʉk ni nʉnʉi mon! Pilik muⱡangina, tʉnggʉt Muⱡʉⱡ Wu Kupa ei, koⱡpa tikil rom ei kʉn, ik ei nʉk mot ndʉi,” nitim.
9 Ao descerem do monte, proibiu-lhes Jesus que contassem a quem quer que fosse o que tinham visto, até que o Filho do homem houvesse ressurgido dos mortos.
10 Wu ni kʉⱡ Jisas nga nitim ik ni, kum tek wote, en enim ik nʉk int yant etʉk nʉk mel, “Koⱡpa tikil rui uⱡ ei nga puⱡ ei, namba uⱡ ti nda?” nʉtʉng.
10 E guardaram esta recomendação consigo, perguntando entre si o que significaria: Ser ressuscitado dentre os mortos.
11 Wote wu ni kʉⱡ ndi, Jisas waldʉk nʉk mel, “Nambuⱡ emel, mi ik mbo wu kʉⱡ ndi, nʉk mel, Elaija ei kuimp tepa omba nʉtmin?”
11 Depois lhe perguntaram: Por que dizem os fariseus e os escribas que primeiro deve voltar Elias?
12 Jisas ndi, ik ei punt ropa nimba mel, “Elaija ei kupa kuimp tepa omba kʉn, mel mbʉ tʉpa kun etmba. Ei nga nambuⱡ emel, Got nga rʉnang ik kai ei ndi, nimba mel, Muⱡʉl Wu Kupa ei, mindil mam ei nangga, wote tʉk mbuⱡ ngok iting?
12 Respondeu-lhes: Elias deve voltar primeiro e restabelecer tudo em ordem. Como então está escrito acerca do Filho do homem que deve padecer muito e ser desprezado?
13 Na enim kundʉp nʉnt, Buk Wingti ei ndi, wu ei nga nʉndʉtʉm ni mel. Elaija ya unt urum. Wote, wamp mbʉ ndi, namba uⱡ mat etʉng ei nga, en enim ndi itmin nʉk pʉtʉng ei mel ku etʉng,” nitim.
13 Mas digo-vos que também Elias já voltou e fizeram-lhe sofrer tudo quanto quiseram, como está escrito dele.
14 Wote ok, kitip kʉni wu kat kandrung mel, wamp ama puⱡi ndi, wu kʉⱡ morung kona nila tʉk pok etʉng. Wote, ila nga mi ik mbo mat ndi, wu kʉⱡ kʉn, ik mat tek rombulk nʉtʉng.
14 Depois, aproximando-se dos discípulos, viu ao redor deles grande multidão, e os escribas a discutir com eles.
15 Wote, wamp nimbʉ ndi, Jisas urum ila, kandʉk, ama rut nʉk, tʉkrʉk puk, rawe etʉk tʉtʉng.
15 Todo aquele povo, vendo de surpresa Jesus, acorreu a ele para saudá-lo.
16 Jisas ndi, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ, waldpa nimba mel, “Enim nambuⱡ emel, ik mura mel wu kʉⱡ kʉn enim?” nitim.
16 Ele lhes perguntou: Que estais discutindo com eles?
17 Wamp minal morung nimbʉ nga wu ti ndi, punt ropa nimba mel, “Ik mbo wu ye! Na nga kang ei kur kit rukʉr orunga moⱡnga, ik ni nandʉtʉm ei nga, nim kʉn mep ont.
17 Respondeu um homem dentre a multidão: Mestre, eu te trouxe meu filho, que tem um espírito mudo.
18 Wote, ui mat kʉn, kur kit nga ui ei orum ei kʉn, kang ei ropa munduⱡnga, mʉi ila mba pelinga, keta paip mepa gu mbʉ rʉndʉⱡ mong nomba. Wote kʉng mbʉ, ama ronduⱡ tʉpa ngʉngʉn ndurum. Wote na ndi, nim nga kitip kʉni wu kʉⱡ, kundʉp kur kit ei, tʉk mundʉi nʉnt. Ei kʉn wote, wu kʉⱡ ndi, kapⱡa iti nʉting mon!” nitim.
18 Este, onde quer que o apanhe, lança-o por terra e ele espuma, range os dentes e fica endurecido. Roguei a teus discípulos que o expelissem, mas não o puderam.
19 Jisas ndi, ik ei pilpa, wamp nimbʉ kundpa nimba mel, “Enim wamp mbʉ nga mondpa pili mat mon! Na enim kʉn moⱡʉp, ik mbo endʉp, namba iti endʉt. Ui namba iti, na ndi, enim nga mbun koma rundimp? Kang ei, mek ya na kʉn wʉi!” nitim.
19 Respondeu-lhes Jesus: Ó geração incrédula, até quando estarei convosco? Até quando vos hei de aturar? Trazei-mo cá!
20 Wote, kang ni mek, Jisas kʉn oⱡʉngina, wote kur kit ni, Jisas kandpa kʉn, kang ni tʉngʉnda ropa munduⱡnga, mba mʉi nila pepa purⱡi marⱡi anduⱡnga, keta paip mbʉ, elim omba purum.
20 Eles lho trouxeram. Assim que o menino avistou Jesus, o espírito o agitou fortemente. Caiu por terra e revolvia-se espumando.
21 “Nant kʉn, kang ei uⱡ ei mel itim?” nimba, Jisas ndi, kang ei nga tipam wuldʉtʉm. Wu ni ndi, punt ropa nimba mel, “Ama, kor nga kang kel kʉn itim.
21 Jesus perguntou ao pai: Há quanto tempo lhe acontece isto? Desde a infância, respondeu-lhe.
22 Wote, ui mat ou ndupa, kur kit ei ndi, kang ei rop kundimp nimba pilpa kʉn, ropa tʉpa ndip na, nu na mbila, rʉk ndumba itim. Wote nim ndi, kapⱡa nʉkʉn pin ndam, nim ndi, tʉn kont kulkʉn tʉkʉn rupʉndi,” nitim.
22 E o tem lançado muitas vezes ao fogo e à água, para o matar. Se tu, porém, podes alguma coisa, ajuda-nos, compadece-te de nós!
23 Jisas ndi, nimba mel, “Wote, wamp nam ti ndi, Got kun mondpa pilim ndam, mel mbʉ pora, kapⱡa iting mint,” nitim.
23 Disse-lhe Jesus: Se podes alguma coisa!... Tudo é possível ao que crê.
24 Wote, kang ni nga tipam ndi, ka etpa mindil tʉpa nimba mel, “Na kupa mondʉp pʉt ei nga, wote onunga kot kapⱡa mon. Nim ndi, na tʉkʉn rapundkʉn na nga mondpa pili ei ronduⱡ nga!” nitim.
24 Imediatamente exclamou o pai do menino: Creio! Vem em socorro à minha falta de fé!
25 Jisas ndi, kʉndrʉm mel, wamp ama puⱡi ok mʉk rok, en enim tʉk kum ruing elingina, kur kit ni kundpa nimba mel, “Nim keta mum kʉn, kum ngui kur ei, na ndi nim kundʉp nʉnt, ‘Nim kang ei, wak rokʉn kelkʉn ekit ui!’ Wote aldpa okʉn, rukʉr pi nʉpi mon,” nitim.
25 Vendo Jesus que o povo afluía, intimou o espírito imundo e disse-lhe: Espírito mudo e surdo, eu te ordeno: sai deste menino e não tornes a entrar nele.
26 Kur kit ni, kei nimba kang ni, ronduⱡ ropa monduⱡnga, wote kang ni, wak ropa, elim kelpa ekit urum. Kang ni, koⱡpa mel titim. Wamp mbʉ ndi, kʉmp kʉm nʉk mel, “Kang ni konum,” nʉtʉng.
26 E, gritando e maltratando-o extremamente, saiu. O menino ficou como morto, de modo que muitos diziam: Morreu...
27 Wote Jisas ndi, kang ni, ki ambuⱡpa tʉpa rapundpa, oⱡa tilinga, oⱡa ʉnggʉtʉm.
27 Jesus, porém, tomando-o pela mão, ergueu-o e ele levantou-se.
28 Wote Jisas ni, omba manga tila mukʉr moⱡnga kʉn, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ kʉn mint molk, elim waldʉk nʉk mel, “Nambuⱡ emel, tʉn ndi, kur kit ni, tʉpʉn ekit ndui nʉndmʉn?” nʉtʉng.
28 Depois de entrar em casa, os seus discípulos perguntaram-lhe em particular: Por que não pudemos nós expeli-lo?
29 Jisas ndi, punt ropa nimba mel, “Atinga rui uⱡ ila mendpʉⱡ, kapⱡa tʉk munding, wei uⱡ tila kapⱡa mon,” nitim.
29 Ele disse-lhes: Esta espécie de demônios não se pode expulsar senão pela oração.
30 Jisas kʉn, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ kʉn, kona ni, wak rok rʉk, Galili kona ila purung. Wamp na ti ndi, Jisas elim murum kona ei pili nʉpʉleing nimba pitim.
30 Tendo partido dali, atravessaram a Galiléia. Não queria, porém, que ninguém o soubesse.
31 Ei nambuⱡ emel, ui ei kʉn, elim nga kitip kʉni wu kʉⱡ, ik mbo inditim. Ik mbo endpa ei nimba mel, “Muⱡʉl Wu Kupa ei, tʉk wu kat ngangina kʉn, rok kunding. Wote, rumbʉⱡ raldika omba pangga, elim ⱡoporpa kont moⱡmba,” nitim.
31 E ensinava os seus discípulos: O Filho do homem será entregue nas mãos dos homens, e matá-lo-ão; e ressuscitará três dias depois de sua morte.
32 Wote, wu kʉⱡ ik mbo inditim ei nga puⱡ ei, pilik kun iti natʉtʉng. Wote, elim wuldʉng ei nga mundmong etʉng.
32 Mas não entendiam estas palavras; e tinham medo de lho perguntar.
33 Wu ni kʉⱡ Kaperniyum kona ok kʉn, manga tila mukʉr puk moⱡina, Jisas ndi, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ waldpa nimba mel, “Enim namba mel ti nga nombuⱡa mam ila, ik ou nduk nʉk onmʉn?” nitim.
33 Em seguida, voltaram para Cafarnaum. Quando já estava em casa, Jesus perguntou-lhes: De que faláveis pelo caminho?
34 Wote, wu ni kʉⱡ ndi, Jisas punt rok ik ti, ni nandʉtʉng. Ei nambuⱡ emel, nombuⱡa mam nila, en enim ndi, ik palk nʉk, en enim nga wu nuim kuimbal ei, nam moⱡmba nʉtʉng.
34 Mas eles calaram-se, porque pelo caminho haviam discutido entre si qual deles seria o maior.
35 Wote Jisas ni, mana moⱡpa, kitip kʉni wu 12 ni kʉⱡ, wi ropa rukʉr tʉpa kundpa nimba mel, “Wote, wu nam ti, kuimbal muⱡimp nimba pilim ndam, wu ei omba, akil tepa wamp mbʉ nga pora, kindmant wamp moⱡmba,” nitim.
35 Sentando-se, chamou os Doze e disse-lhes: Se alguém quer ser o primeiro, seja o último de todos e o servo de todos.
36 — ausente —
36 E tomando um menino, colocou-o no meio deles; abraçou-o e disse-lhes:
37 — ausente —
37 Todo o que recebe um destes meninos em meu nome, a mim é que recebe; e todo o que recebe a mim, não me recebe, mas aquele que me enviou.
38 Jon ndi, Jisas kundpa nimba mel, “Ik mbo wu ye! Tʉn wu ti kʉndʉrmʉn ei ndi, kur kit mbʉ, nim nga mbi ila nga nimba tʉpa mundrum. Ei nga, tʉn ndi wu ei, kundpʉn iti nʉtangga mon! Ei nambuⱡ emel, wu ei tʉn nga rʉⱡaip ila mon,” nitmin.
38 João disse-lhe: Mestre, vimos alguém, que não nos segue, expulsar demônios em teu nome, e lho proibimos.
39 Jisas ndi, kundpa nimba mel, “Wu ei mon ni nʉnʉi! Wote, wamp na ti ndi, uⱡ rʉpndi mat na nga mbi ila em ndam, wote na kʉn ik kit mat tʉkrʉpa ni nanʉmba.
39 Jesus, porém, disse-lhe: Não lho proibais, porque não há ninguém que faça um prodígio em meu nome e em seguida possa falar mal de mim.
40 Wamp nam ti ndi, tʉpa pei mundi namʉndʉmba wamp ei, wamp tʉn nga.
40 Pois quem não é contra nós, é a nosso favor.
41 Ik kupa ei, enim kundʉp nʉnt. Wamp nam ti ndi, enim kandpa kʉn, enim Kraist nga wu kʉⱡ nimba, nu kuⱡpa ngum ndam, wamp ei nga tʉpa rapʉndʉm uⱡ ei, mana pi napʉmba. Got ndi, mel ti punt ropa ngumba,” nitim.
41 E quem vos der de beber um copo de água porque sois de Cristo, digo-vos em verdade: não perderá a sua recompensa.
42 “Wote, wamp nam ti ndi, mondʉk pili kangambuⱡa kʉⱡ kʉn, uⱡ kit mat itangina kʉn, na kʉn mondʉk pʉtmʉn uⱡ ei, wak rong ndam, ku mam ti tʉk, wamp ei nga nuim kan ila komnga kulk, rok tʉk num kuta ila mana ndung ndam, kapⱡa.
42 Mas todo o que fizer cair no pecado a um destes pequeninos que crêem em mim, melhor lhe fora que uma pedra de moinho lhe fosse posta ao pescoço e o lançassem ao mar!
43 Ei nga, nim nga ki ei ndi, uⱡ kit mat etpa, nim nga mondpa pili ei, etpa kit mondum ndam, ki ei koⱡmung etkʉn mundi! Wote, nim ki tenda mint tekʉn molkʉn, uⱡ nga kona ila kont muⱡʉn ei ndi, kapⱡa etmba. Wote, nim ki raⱡ, kunda tekʉn, mbi paka ndam, nim ndip kumbʉⱡi nambrʉm ndip ila pin.
43 Se a tua mão for para ti ocasião de queda, corta-a; melhor te é entrares na vida aleijado do que, tendo duas mãos, ires para a geena, para o fogo inextinguível
44 [Ya kona ila kora mong kora kel kel mat mormin mbʉ, kuⱡi nakʉrmin. Wote ndip ei, kumbʉⱡi nambrʉm ku].
44 {onde o seu verme não morre e o fogo não se apaga}.
45 Wote, nim nga kʉmp ei ndi, uⱡ kit mat etangga kʉn, nim nga mondpa pili orunga, etpa kit mondum ndam, kʉmp ei koⱡmung etkʉn mundi! Nim kʉmp tenda mint tekʉn molkʉn, uⱡ nga kona ila kont muⱡʉn ei ndi kapⱡa etmba. Muna, nim kʉmp raⱡ pikʉ tekʉn mbi paka ndam, ndip kumbʉⱡi nambrʉm ndip kona ila pin.
45 Se o teu pé for para ti ocasião de queda, corta-o fora; melhor te é entrares coxo na vida eterna do que, tendo dois pés, seres lançado à geena do fogo inextinguível
46 [Ya kona ila kora mong, kora kel kel mat mormin mbʉ, kuⱡi nakʉrmin. Wote ndip ei kumbʉⱡi nambrʉm ku.]
46 {onde o seu verme não morre e o fogo não se apaga}.
47 Wote, nim nga mong ei ndi, uⱡ kit mat etangga kʉn, nim nga mondpa pili orunga etpa kit mondum ndam, mong ei, akʉkʉn tʉkʉn mundi! Nim mong tenda mint tekʉn molkʉn, Got nga wamp tʉpa mumuk rui kona ila pin. Nim nga mong raⱡ kʉmp kʉm tekʉn, mbi paka ndam, nim ndip kona ila pin.
47 Se o teu olho for para ti ocasião de queda, arranca-o; melhor te é entrares com um olho de menos no Reino de Deus do que, tendo dois olhos, seres lançado à geena do fogo,
48 Ya kona ila,
48 onde o seu verme não morre e o fogo não se apaga.
49 Ndip ei ndi, wamp mbʉ kʉn pora mba ei, ip kuta etʉm ei mel ku.
49 Porque todo homem será salgado pelo fogo.
50 Ip kuta ei mel kai. Wote, ip ei nga tʉngʉn ei, nu em ndam, wote nim ndi, ip ei nga tʉngʉn ei, aldpa etkʉn, yant tin mel nant? Nim ndi, wamp na mbʉ kʉn, ip kuta na, ol orum ei mel uⱡ kai, wamp numan wang nduk uⱡ mbʉ mint etʉk, wamp mbʉ kʉn numan wang nduk muⱡʉi!” nitim.
50 O sal é uma boa coisa; mas se ele se tornar insípido, com que lhe restituireis o sabor? Tende sal em vós e vivei em paz uns com os outros.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.