Marcos 9
Got Nga Nambuha Ik Kai (MED) vs NTLH
1 Wote Jisas ndi, wamp nimbʉ kundpa nimba mel, “Na enim ik kupa ei, kundʉp nʉnt. Ya ila wamp mormin mbʉ nga mat kuⱡi ralk, kont molk kʉnangina, Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ronduⱡ mbʉ, kʉmp kum mepa omba,” nitim.
1 E Jesus terminou, dizendo:
2 Wote, rumbʉⱡ 6 omba puⱡnga kʉn, Jisas ndi, Pita, Jeims, Jon kʉn tʉpa mepa komnga mong tila oⱡa purum. Wote, en enim kou morung. Wote, wu ni kʉⱡ molk kandrung mel, Jisas ni, kʉng elpa ti mel tʉpa kurum.
2 Seis dias depois, Jesus foi para um monte alto, levando consigo somente Pedro, Tiago e João. Ali, eles viram a aparência de Jesus mudar.
3 Wote, Jisas nga muⱡ nimbʉ, eng omba kurʉmʉⱡa itim. Ei ya mana mʉi kona ila wamp na ti ndi, mul mbʉ ⱡumʉi roⱡina, i iti natʉtʉm ei mel itim.
3 A sua roupa ficou muito branca e brilhante, mais do que qualquer lavadeira seria capaz de deixar.
4 Wote, kitip kʉni wu raldika ni kʉⱡ kandrung mel, Elaija kʉn Moses raⱡ Jisas kʉn ik nʉtʉng.
4 E os três discípulos viram Elias e Moisés conversando com Jesus.
5 Pita ndi, Jisas kundpa nimba mel, “Ik mbo wu ye! Tʉn uⱡ kai ti ni etpʉn ombʉn ya ila moⱡmʉn. Tʉn ndi, muⱡ manga raldika kat rakpʉn, ti nim nga, ti Moses nga, wote ti Elaija nga,” nitim.
5 Então Pedro disse a Jesus: — Mestre, como é bom estarmos aqui! Vamos armar três barracas: uma para o senhor, outra para Moisés e outra para Elias.
6 Pita ndi, ik i nitim, ei nga, wu kʉⱡ ama mundmong etʉk, ik ti ning ei nga pilik rundrʉng.
6 Pedro não sabia o que deveria dizer, pois ele e os outros dois discípulos estavam apavorados.
7 Wote, kupa kat omba kʉn, wu ni kʉⱡ tʉpa kun rurum. Kopa nila, ik mong ti nimba mel, “Ya ei, na nga kangʉm aⱡʉm ei, wu ei nga ik ei, kum tiyʉi!” nitim.
7 Logo depois, uma nuvem os cobriu, e dela veio uma voz, que disse: — Este é o meu Filho querido. Escutem o que ele diz!
8 Wote, wu ni kʉⱡ nondpa tʉk ropʉl rok kandrung mel, wamp na ti, kʉni nakʉndrʉng. Jisas mint en enim kʉn murum.
8 Aí os discípulos olharam em volta e viram somente Jesus com eles.
9 Wu ni kʉⱡ, komnga mong nila mana orung ni kʉn, Jisas ndi, wu ni kʉⱡ kundpa nimba mel, “Ya enim kanmin uⱡ ni kʉⱡ wamp na ti kundʉk ni nʉnʉi mon! Pilik muⱡangina, tʉnggʉt Muⱡʉⱡ Wu Kupa ei, koⱡpa tikil rom ei kʉn, ik ei nʉk mot ndʉi,” nitim.
9 Quando estavam descendo do monte, Jesus mandou que não contassem a ninguém o que tinham visto, até que o Filho do Homem ressuscitasse.
10 Wu ni kʉⱡ Jisas nga nitim ik ni, kum tek wote, en enim ik nʉk int yant etʉk nʉk mel, “Koⱡpa tikil rui uⱡ ei nga puⱡ ei, namba uⱡ ti nda?” nʉtʉng.
10 Eles obedeceram à ordem, mas discutiram entre si sobre o que queria dizer essa ressurreição.
11 Wote wu ni kʉⱡ ndi, Jisas waldʉk nʉk mel, “Nambuⱡ emel, mi ik mbo wu kʉⱡ ndi, nʉk mel, Elaija ei kuimp tepa omba nʉtmin?”
11 Então perguntaram a Jesus: — Por que os
12 Jisas ndi, ik ei punt ropa nimba mel, “Elaija ei kupa kuimp tepa omba kʉn, mel mbʉ tʉpa kun etmba. Ei nga nambuⱡ emel, Got nga rʉnang ik kai ei ndi, nimba mel, Muⱡʉl Wu Kupa ei, mindil mam ei nangga, wote tʉk mbuⱡ ngok iting?
12 Ele respondeu:
13 Na enim kundʉp nʉnt, Buk Wingti ei ndi, wu ei nga nʉndʉtʉm ni mel. Elaija ya unt urum. Wote, wamp mbʉ ndi, namba uⱡ mat etʉng ei nga, en enim ndi itmin nʉk pʉtʉng ei mel ku etʉng,” nitim.
13 Eu afirmo a vocês que Elias já veio, e o maltrataram como quiseram, conforme as Escrituras dizem a respeito dele.
14 Wote ok, kitip kʉni wu kat kandrung mel, wamp ama puⱡi ndi, wu kʉⱡ morung kona nila tʉk pok etʉng. Wote, ila nga mi ik mbo mat ndi, wu kʉⱡ kʉn, ik mat tek rombulk nʉtʉng.
14 Quando eles chegaram perto dos outros discípulos, viram uma grande multidão em volta deles e alguns mestres da Lei discutindo com eles.
15 Wote, wamp nimbʉ ndi, Jisas urum ila, kandʉk, ama rut nʉk, tʉkrʉk puk, rawe etʉk tʉtʉng.
15 Quando o povo viu Jesus, todos ficaram admirados e correram logo para o cumprimentarem.
16 Jisas ndi, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ, waldpa nimba mel, “Enim nambuⱡ emel, ik mura mel wu kʉⱡ kʉn enim?” nitim.
16 Jesus perguntou aos discípulos:
17 Wamp minal morung nimbʉ nga wu ti ndi, punt ropa nimba mel, “Ik mbo wu ye! Na nga kang ei kur kit rukʉr orunga moⱡnga, ik ni nandʉtʉm ei nga, nim kʉn mep ont.
17 Um homem que estava na multidão respondeu: — Mestre, eu trouxe o meu filho para o senhor, porque ele está dominado por um espírito mau e não pode falar.
18 Wote, ui mat kʉn, kur kit nga ui ei orum ei kʉn, kang ei ropa munduⱡnga, mʉi ila mba pelinga, keta paip mepa gu mbʉ rʉndʉⱡ mong nomba. Wote kʉng mbʉ, ama ronduⱡ tʉpa ngʉngʉn ndurum. Wote na ndi, nim nga kitip kʉni wu kʉⱡ, kundʉp kur kit ei, tʉk mundʉi nʉnt. Ei kʉn wote, wu kʉⱡ ndi, kapⱡa iti nʉting mon!” nitim.
18 Sempre que o espírito ataca o meu filho, joga-o no chão, e ele começa a espumar e a ranger os dentes; e ele está ficando cada vez mais fraco. Já pedi aos discípulos do senhor que expulsassem o espírito, mas eles não conseguiram.
19 Jisas ndi, ik ei pilpa, wamp nimbʉ kundpa nimba mel, “Enim wamp mbʉ nga mondpa pili mat mon! Na enim kʉn moⱡʉp, ik mbo endʉp, namba iti endʉt. Ui namba iti, na ndi, enim nga mbun koma rundimp? Kang ei, mek ya na kʉn wʉi!” nitim.
19 Jesus disse:
20 Wote, kang ni mek, Jisas kʉn oⱡʉngina, wote kur kit ni, Jisas kandpa kʉn, kang ni tʉngʉnda ropa munduⱡnga, mba mʉi nila pepa purⱡi marⱡi anduⱡnga, keta paip mbʉ, elim omba purum.
20 Quando o levaram, o espírito viu Jesus e sacudiu com força o menino. Ele caiu e começou a rolar no chão, espumando pela boca.
21 “Nant kʉn, kang ei uⱡ ei mel itim?” nimba, Jisas ndi, kang ei nga tipam wuldʉtʉm. Wu ni ndi, punt ropa nimba mel, “Ama, kor nga kang kel kʉn itim.
21 Aí Jesus perguntou ao pai: O pai respondeu: — Ele está assim desde pequeno.
22 Wote, ui mat ou ndupa, kur kit ei ndi, kang ei rop kundimp nimba pilpa kʉn, ropa tʉpa ndip na, nu na mbila, rʉk ndumba itim. Wote nim ndi, kapⱡa nʉkʉn pin ndam, nim ndi, tʉn kont kulkʉn tʉkʉn rupʉndi,” nitim.
22 Muitas vezes o espírito o joga no fogo e na água para matá-lo. Mas, se o senhor pode, então nos ajude. Tenha pena de nós!
23 Jisas ndi, nimba mel, “Wote, wamp nam ti ndi, Got kun mondpa pilim ndam, mel mbʉ pora, kapⱡa iting mint,” nitim.
23 Jesus respondeu:
24 Wote, kang ni nga tipam ndi, ka etpa mindil tʉpa nimba mel, “Na kupa mondʉp pʉt ei nga, wote onunga kot kapⱡa mon. Nim ndi, na tʉkʉn rapundkʉn na nga mondpa pili ei ronduⱡ nga!” nitim.
24 Então o pai gritou: — Eu tenho fé! Ajude-me a ter mais fé ainda!
25 Jisas ndi, kʉndrʉm mel, wamp ama puⱡi ok mʉk rok, en enim tʉk kum ruing elingina, kur kit ni kundpa nimba mel, “Nim keta mum kʉn, kum ngui kur ei, na ndi nim kundʉp nʉnt, ‘Nim kang ei, wak rokʉn kelkʉn ekit ui!’ Wote aldpa okʉn, rukʉr pi nʉpi mon,” nitim.
25 Quando Jesus viu que muita gente estava se juntando ao redor dele, ordenou ao espírito mau:
26 Kur kit ni, kei nimba kang ni, ronduⱡ ropa monduⱡnga, wote kang ni, wak ropa, elim kelpa ekit urum. Kang ni, koⱡpa mel titim. Wamp mbʉ ndi, kʉmp kʉm nʉk mel, “Kang ni konum,” nʉtʉng.
26 O espírito gritou, sacudiu o menino e saiu dele, deixando-o como morto. Por isso todos diziam que ele havia morrido.
27 Wote Jisas ndi, kang ni, ki ambuⱡpa tʉpa rapundpa, oⱡa tilinga, oⱡa ʉnggʉtʉm.
27 Mas Jesus pegou o menino pela mão e o ajudou a ficar de pé.
28 Wote Jisas ni, omba manga tila mukʉr moⱡnga kʉn, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ kʉn mint molk, elim waldʉk nʉk mel, “Nambuⱡ emel, tʉn ndi, kur kit ni, tʉpʉn ekit ndui nʉndmʉn?” nʉtʉng.
28 Quando Jesus entrou em casa, os seus discípulos lhe perguntaram em particular: — Por que foi que nós não pudemos expulsar aquele espírito?
29 Jisas ndi, punt ropa nimba mel, “Atinga rui uⱡ ila mendpʉⱡ, kapⱡa tʉk munding, wei uⱡ tila kapⱡa mon,” nitim.
29 Jesus respondeu:
30 Jisas kʉn, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ kʉn, kona ni, wak rok rʉk, Galili kona ila purung. Wamp na ti ndi, Jisas elim murum kona ei pili nʉpʉleing nimba pitim.
30 Jesus e os discípulos saíram daquele lugar e continuaram atravessando a Galileia. Jesus não queria que ninguém soubesse onde ele estava
31 Ei nambuⱡ emel, ui ei kʉn, elim nga kitip kʉni wu kʉⱡ, ik mbo inditim. Ik mbo endpa ei nimba mel, “Muⱡʉl Wu Kupa ei, tʉk wu kat ngangina kʉn, rok kunding. Wote, rumbʉⱡ raldika omba pangga, elim ⱡoporpa kont moⱡmba,” nitim.
31 porque estava ensinando os discípulos. Ele lhes dizia:
32 Wote, wu kʉⱡ ik mbo inditim ei nga puⱡ ei, pilik kun iti natʉtʉng. Wote, elim wuldʉng ei nga mundmong etʉng.
32 Eles não entendiam o que Jesus dizia, mas tinham medo de perguntar.
33 Wu ni kʉⱡ Kaperniyum kona ok kʉn, manga tila mukʉr puk moⱡina, Jisas ndi, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ waldpa nimba mel, “Enim namba mel ti nga nombuⱡa mam ila, ik ou nduk nʉk onmʉn?” nitim.
33 Jesus e os discípulos chegaram à cidade de Cafarnaum. Quando já estavam em casa, Jesus perguntou aos doze discípulos:
34 Wote, wu ni kʉⱡ ndi, Jisas punt rok ik ti, ni nandʉtʉng. Ei nambuⱡ emel, nombuⱡa mam nila, en enim ndi, ik palk nʉk, en enim nga wu nuim kuimbal ei, nam moⱡmba nʉtʉng.
34 Mas eles ficaram calados porque no caminho tinham discutido sobre qual deles era o mais importante.
35 Wote Jisas ni, mana moⱡpa, kitip kʉni wu 12 ni kʉⱡ, wi ropa rukʉr tʉpa kundpa nimba mel, “Wote, wu nam ti, kuimbal muⱡimp nimba pilim ndam, wu ei omba, akil tepa wamp mbʉ nga pora, kindmant wamp moⱡmba,” nitim.
35 Jesus sentou-se, chamou os doze e lhes disse:
36 — ausente —
36 Aí segurou uma criança e a pôs no meio deles. E, abraçando-a, disse aos discípulos:
37 — ausente —
37 — Aquele que, por ser meu seguidor, receber uma criança como esta estará também me recebendo. E quem me receber não recebe somente a mim, mas também aquele que me enviou.
38 Jon ndi, Jisas kundpa nimba mel, “Ik mbo wu ye! Tʉn wu ti kʉndʉrmʉn ei ndi, kur kit mbʉ, nim nga mbi ila nga nimba tʉpa mundrum. Ei nga, tʉn ndi wu ei, kundpʉn iti nʉtangga mon! Ei nambuⱡ emel, wu ei tʉn nga rʉⱡaip ila mon,” nitmin.
38 João disse: — Mestre, vimos um homem que expulsa demônios pelo poder do nome do senhor, mas nós o proibimos de fazer isso porque ele não é do nosso grupo.
39 Jisas ndi, kundpa nimba mel, “Wu ei mon ni nʉnʉi! Wote, wamp na ti ndi, uⱡ rʉpndi mat na nga mbi ila em ndam, wote na kʉn ik kit mat tʉkrʉpa ni nanʉmba.
39 Jesus respondeu:
40 Wamp nam ti ndi, tʉpa pei mundi namʉndʉmba wamp ei, wamp tʉn nga.
40 Porque quem não é contra nós é por nós.
41 Ik kupa ei, enim kundʉp nʉnt. Wamp nam ti ndi, enim kandpa kʉn, enim Kraist nga wu kʉⱡ nimba, nu kuⱡpa ngum ndam, wamp ei nga tʉpa rapʉndʉm uⱡ ei, mana pi napʉmba. Got ndi, mel ti punt ropa ngumba,” nitim.
41 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quem der um copo de água a vocês, porque vocês são de Cristo, com toda a certeza receberá a sua recompensa.
42 “Wote, wamp nam ti ndi, mondʉk pili kangambuⱡa kʉⱡ kʉn, uⱡ kit mat itangina kʉn, na kʉn mondʉk pʉtmʉn uⱡ ei, wak rong ndam, ku mam ti tʉk, wamp ei nga nuim kan ila komnga kulk, rok tʉk num kuta ila mana ndung ndam, kapⱡa.
42 Jesus continuou:
43 Ei nga, nim nga ki ei ndi, uⱡ kit mat etpa, nim nga mondpa pili ei, etpa kit mondum ndam, ki ei koⱡmung etkʉn mundi! Wote, nim ki tenda mint tekʉn molkʉn, uⱡ nga kona ila kont muⱡʉn ei ndi, kapⱡa etmba. Wote, nim ki raⱡ, kunda tekʉn, mbi paka ndam, nim ndip kumbʉⱡi nambrʉm ndip ila pin.
43 Se uma das suas mãos faz com que você peque, corte-a fora! Pois é melhor você entrar na vida eterna com uma só mão do que ter as duas e ir para o inferno, onde o fogo nunca se apaga.
44 [Ya kona ila kora mong kora kel kel mat mormin mbʉ, kuⱡi nakʉrmin. Wote ndip ei, kumbʉⱡi nambrʉm ku].
44 [Ali os vermes que devoram não morrem, e o fogo nunca se apaga.]
45 Wote, nim nga kʉmp ei ndi, uⱡ kit mat etangga kʉn, nim nga mondpa pili orunga, etpa kit mondum ndam, kʉmp ei koⱡmung etkʉn mundi! Nim kʉmp tenda mint tekʉn molkʉn, uⱡ nga kona ila kont muⱡʉn ei ndi kapⱡa etmba. Muna, nim kʉmp raⱡ pikʉ tekʉn mbi paka ndam, ndip kumbʉⱡi nambrʉm ndip kona ila pin.
45 Se um dos seus pés faz com que você peque, corte-o fora! Pois é melhor você entrar na vida eterna aleijado do que ter os dois pés e ser jogado no inferno.
46 [Ya kona ila kora mong, kora kel kel mat mormin mbʉ, kuⱡi nakʉrmin. Wote ndip ei kumbʉⱡi nambrʉm ku.]
46 [Ali os vermes que devoram não morrem, e o fogo nunca se apaga.]
47 Wote, nim nga mong ei ndi, uⱡ kit mat etangga kʉn, nim nga mondpa pili orunga etpa kit mondum ndam, mong ei, akʉkʉn tʉkʉn mundi! Nim mong tenda mint tekʉn molkʉn, Got nga wamp tʉpa mumuk rui kona ila pin. Nim nga mong raⱡ kʉmp kʉm tekʉn, mbi paka ndam, nim ndip kona ila pin.
47 Se um dos seus olhos faz com que você peque, arranque-o! Pois é melhor você entrar no
48 Ya kona ila,
48 Ali os vermes que devoram não morrem, e o fogo nunca se apaga.
49 Ndip ei ndi, wamp mbʉ kʉn pora mba ei, ip kuta etʉm ei mel ku.
49 — Pois todas as pessoas serão
50 Ip kuta ei mel kai. Wote, ip ei nga tʉngʉn ei, nu em ndam, wote nim ndi, ip ei nga tʉngʉn ei, aldpa etkʉn, yant tin mel nant? Nim ndi, wamp na mbʉ kʉn, ip kuta na, ol orum ei mel uⱡ kai, wamp numan wang nduk uⱡ mbʉ mint etʉk, wamp mbʉ kʉn numan wang nduk muⱡʉi!” nitim.
50 O sal é uma coisa útil; mas, se perder o gosto, como é que vocês poderão lhe dar gosto de novo? Tenham sal em vocês mesmos e vivam em paz uns com os outros.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.