Lucas 17
Got Nga Nambuha Ik Kai (MED) vs NVT
1 Jisas ndi, kitip kʉni wu kʉⱡ, kundpa nimba mel, “Uⱡ elpa elpa mat omba, wamp mbʉ tangga kʉn, uⱡ kit mbila mana ping. Wamp nam ti ndi, uⱡ kʉⱡ em wamp ei, mong tʉmba ei ka!
1 Jesus disse a seus discípulos: “Sempre haverá o que leve as pessoas a cair em pecado, mas que aflição espera quem causa a tentação!
2 Wote, wamp nam ti ndi, na nga kangambuⱡa kel ti, etpa uⱡ kit mur ila mana ndum ndam, wamp ei, ku mam ti, kan kuⱡpa nuim kan ila rumʉndpa tʉpa, num kuta ila ropa mana ndumba an. I etmba uⱡ ei nga, wamp mbʉ, en enim rʉp etʉk, kai mondʉk muⱡʉi!
2 Seria melhor ser lançado no mar com uma pedra de moinho amarrada ao pescoço que fazer um destes pequeninos pecar.
3 Ʉngʉn uⱡ kit mat, etpa moⱡum ndam, nim ndi, kundkʉn nana kʉn, tʉpa kun etpa numan ropʉl ropa tangga kʉn, nim ndi, uⱡ kit mbʉ wak rundi!
3 Portanto, tenham cuidado! “Se um irmão pecar, repreenda-o e, se ele se arrepender, perdoe-o.
4 Wote, ʉngʉn wamp ei, nim kʉn uⱡ kit 7 ant tenda ila em ndam, ʉngʉn nim kʉn yant omba 7 ila tangga kʉn, elim nga uⱡ kit em mbʉ, kont kuⱡpa tangga! Nim ndi, uⱡ kit em nit mbʉ, wak rundi!” nitim.
4 Mesmo que ele peque contra você sete vezes por dia e, a cada vez, se arrependa e peça perdão, perdoe-o”.
5 Nombuⱡa rung wu nimbʉ, Jisas kundʉk nʉk mel, “Nim ndi, tʉn nga mondpa pili uⱡ ei, etkʉn ou indʉn ka!” nʉtʉng.
5 Os apóstolos disseram ao Senhor: “Faça nossa fé crescer!”.
6 Wote Jisas ndi, nombuⱡa rung wu ni kʉⱡ, kundpa nimba mel, “Enim nga mondpa pili ei, nde mastat mong kel mel, kapⱡa em ndam, nde kʉⱡ kundʉk, puⱡ pʉkʉ rʉnggʉⱡa, rokʉn pukʉn, num kuta ila ʉnggʉli! Nangina, wote enim nga nʉng ik ei mel, ‘Nde kʉⱡ kapⱡa, pep romba!’” nitim.
6 O Senhor respondeu: “Se tivessem fé, ainda que tão pequena quanto um grão de mostarda, poderiam dizer a esta amoreira: ‘Arranque-se e plante-se no mar’, e ela lhes obedeceria.
7 Wote Jisas ndi, nimba mel, “Wu ti ndi, elim nga kongun wu ti, tʉpa mundangga mba, kongun kona ila mʉi apʉp romba, muna mba, kng sipsip rʉp etpa andpa, mang kona om ei kʉn, elim nga wu nuim ei ndi, nimba mel, ‘Nim tʉkʉrkʉn okʉn, ila molkʉn, rʉng nui!’ nimba ei? Ei mon!
7 “Quando um servo chega do campo depois de arar ou cuidar das ovelhas, o senhor lhe diz: ‘Venha logo para a mesa comer conosco’?
8 Wu nuim ei ndi, kongun wu ei, kundpa nimba mel, ‘Na nga rʉng mbʉ tʉkʉn kun endkʉn, nim nga kan mum ei, tʉk gi tʉkʉn ralkʉn, na nga rʉng mbʉ, ro rokʉn, mek okʉn ngana, na unt rʉng na, nu na mbʉ neimp. Wote, nim nu na, rʉng na mbʉ nʉn.’
8 Não, ele diz: ‘Prepare minha refeição, apronte-se e sirva-me enquanto como e bebo. Você pode comer depois’.
9 Wu nuim ei ndi, elim nga kongun wu elim nitim uⱡ kʉⱡ, pep ropa itim ei nga, wu nuim ei, angge ni nʉndʉtʉm, mon.
9 E acaso o senhor agradece ao servo por fazer o que lhe foi ordenado?
10 Uⱡ to ei mel ku, Got ndi, enim uⱡ mat iteing nimba ngum ndam, kongun mbʉ etʉk, pora ndukʉn, nʉk mel, ‘Tʉn kongun wamp kit kʉⱡ nʉi! Tʉn uⱡ enmin mbʉ, kindmant kongun mint etʉp mormin, nʉi!’” nitim.
10 Da mesma forma, quando vocês obedecem, devem dizer: ‘Somos servos inúteis; apenas cumprimos nosso dever’”.
11 Wote Jisas ni, Jerusalem nombuⱡa mam nila mba, pilpa purum. Mba Galili kʉn, Sameriya kona raⱡ nga rʉk ting ila purum.
11 Dirigindo-se a Jerusalém, Jesus chegou à fronteira entre a Galileia e Samaria.
12 — ausente —
12 Ao entrar num povoado dali, dez leprosos, mantendo certa distância,
13 — ausente —
13 clamaram: “Jesus, Mestre, tenha misericórdia de nós!”.
14 Wote Jisas ndi, wu ni kʉⱡ, kandpa kʉn, kundpa nimba mel, “Enim nga kʉng mbʉ, mek puk, wu pris kʉⱡ, ora ndui!” nitim. Ni kʉn, mbin nʉk, nombuⱡa ruk ting ila puⱡnga, wu ni kʉⱡ nga kʉng mbʉ kai elinga, kelik purung.
14 Ele olhou para eles e disse: “Vão e apresentem-se aos sacerdotes”. E, enquanto eles iam, foram curados da lepra.
15 Wote, wu 10 kʉⱡ nga tenda ti ndi, elim nga kʉng kʉⱡ kʉndrʉm mel, kʉng kʉⱡ kai murum ila, kelpa yant omba, wi ronduⱡ mundpa ropa, Got nga mbi paka rʉndrʉm.
15 Um deles, ao ver-se curado, voltou a Jesus, louvando a Deus em alta voz.
16 Wote, wu ni mba, Jisas ʉnggʉtʉm kona nila, mura ropa mondpa rumʉⱡi pepa, Jisas nga kʉmp puⱡ ila mba pitim. Wu ei, Sameriya kona ila urum.
16 Lançou-se a seus pés, agradecendo-lhe pelo que havia feito. Esse homem era samaritano.
17 Wote Jisas ndi, wu ni, kundpa nimba mel, “Wu 10 kʉⱡ nga kui ei, kapⱡa em nʉmp pint ni ka! Wote, akup wu 9 kʉⱡ, nʉl mormʉn?
17 Jesus perguntou: “Não curei dez homens? Onde estão os outros nove?
18 Wu mat yant ok, Got nga mbi paka runding ui nawʉng ei ka! Kona elpa ila wu tenda ei mint, yant om kant ei ka!” nitim.
18 Ninguém voltou para dar glórias a Deus, exceto este estrangeiro?”.
19 Jisas ndi, wu ni, kundpa nimba mel, “Nim nga mondpa pili uⱡ ei ndi, ninim etpa, kapⱡa endnim. Nim oⱡa anggilkʉn pi!” nitim.
19 E disse ao homem: “Levante-se e vá. Sua fé o curou”.
20 Wote, Perisi wu nimbʉ ndi, Jisas waldʉk, nʉk mel, “Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ei, nant kʉn omba nda?” nʉtʉng. Jisas ndi, ik nʉtʉng ni, punt ropa nimba mel, “Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ei, wamp na ni mel ti wangga, enim mong raⱡ ndi, kʉni nʉkʉning mon.
20 Certo dia, os fariseus perguntaram a Jesus: “Quando virá o reino de Deus?”. Jesus respondeu: “O reino de Deus não é detectado por sinais visíveis.
21 Wamp ti ndi, nimba mel, ‘Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ei, noi ila tetʉm, muna ya ila morum,’ ni nʉning mon. Nambuⱡ emel, Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ei, enim kʉn ya rʉk ila omba, tepa pora ndurum,” nitim.
21 Não se poderá dizer: ‘Está aqui!’ ou ‘Está ali!’, pois o reino de Deus já está entre vocês”.
22 Wote Jisas ndi, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ, kundpa nimba mel, “Wote, ui ti ekit om ei kʉn, Muⱡʉl Wu Kupa ei nga ui ei, kʉnmin nʉk, numan minal ngʉk muⱡing. Wote enim ndi, ui ei kʉni nʉkʉning.
22 Então ele disse a seus discípulos: “Aproximam-se os dias em que desejarão ver o tempo do Filho do Homem, mas não o verão.
23 Wote, wamp mat ndi, enim kundʉk, nʉk mel, ‘Wu ei noi ila morum, muna ya ila morum.’ I nʉng ndam, wote wamp mbʉ nga nʉng ik ei, enim pep rok, pi nʉpʉi mon!
23 Dirão a vocês: ‘Vejam, lá está!’ ou ‘Aqui está ele!’, mas não os sigam.
24 Enim kandʉk pʉtmʉn ni ka! Kona kiraipa etʉm ei kʉn, oⱡa muⱡ ei pora rʉⱡang purum ni ka! Uⱡ ni mel ku, Muⱡʉl Wu Kupa ei, om ei kʉn, wamp mbʉ pora, kandʉk pilik iting.
24 Porque, assim como o relâmpago lampeja e ilumina o céu de uma extremidade a outra, assim será no dia em que vier o Filho do Homem.
25 Wote Muⱡʉl Wu Kupa ei, unt mindil nomba, mbun koma ropa etmba. Akup ui nga wamp mbʉ ndi, wu ei tʉk mbuⱡ nguing.
25 Mas primeiro é necessário que ele sofra terrivelmente e seja rejeitado por esta geração.
26 Unt wamp mbʉ molk, wu Nowa murum ei kʉn, etʉng uⱡ ei mel ku, akup Muⱡʉl Wu Kupa omba, ei nga, wamp mbʉ ndi, uⱡ ei mel ku iting.
26 “Quando o Filho do Homem voltar, será como no tempo de Noé.
27 Unt wamp mbʉ, rʉng nok, nu nok, kang amp tʉndʉk etʉk moⱡina, Nowa omba, okak manga ila mukʉr purum. Mʉi ila nu oⱡa omba, wamp mbʉ, ropa nu wʉnggʉrʉm.
27 Naqueles dias, o povo seguia sua rotina de banquetes, festas e casamentos, até o dia em que Noé entrou na arca e veio o dilúvio, que destruiu a todos.
28 — ausente —
28 “E o mundo será como no tempo de Ló. O povo se ocupava de seus afazeres diários, comendo e bebendo, comprando e vendendo, cultivando e construindo,
29 — ausente —
29 até o dia em que Ló deixou Sodoma. Então fogo e enxofre ardente caíram do céu e destruíram a todos.
30 Muⱡʉl Wu Kupa ei ndi, yant omba ei kʉn, unt uⱡ itim ei mel ku, wote uⱡ i iting.
30 Sim, tudo será como sempre foi até o dia em que o Filho do Homem for revelado.
31 Ant tenda ei kʉn, wu ti mba, manga im oⱡa orunga moⱡpa kʉn, elim nga mel mbʉ, manga mukʉr tem ndam, wote murʉk mba, kapⱡa ti natʉmba. Uⱡ ei mel ku, wamp ti pana kongun kona ila mba, moⱡum ndam, wote mang kona yant ui nawʉmba.
31 Nesse dia, quem estiver na parte de cima da casa, não desça para pegar suas coisas. Quem estiver no campo, não volte para casa.
32 Lot ambʉm ndi, elim nga mel mbʉ nga tʉpa pendpa yant ndupa kʉndrʉm uⱡ ei, akup enim numan tʉk mundʉk pilʉi!
32 Lembrem-se do que aconteceu à esposa de Ló!
33 Wote, wamp nam ti ndi, elim nga kʉng orunga mint, nimba pilim ndam, kont mba mul uⱡ ei wak romba. Wote, wamp nam ti ndi, na nga nimbʉ pilpa, elim nga kʉng orunga, pili napilim ndam, wamp ei, kont mba mul uⱡ ei, kapⱡa tʉmba.
33 Quem se apegar à própria vida a perderá; quem abrir mão de sua vida a salvará.
34 Na ndi, enim kundʉp nʉnt an! Rumbuldi wamp raⱡ manga rat pol tenda ila ur piyanggila kʉn, wamp ti, tʉpa mepa mba kʉn, wamp ti, wak romba.
34 Naquela noite, duas pessoas estarão dormindo na mesma cama; uma será levada, e a outra, deixada.
35 — ausente —
35 Duas mulheres estarão moendo cereal no moinho; uma será levada, e a outra, deixada.
36 — ausente —
36 Dois homens estarão trabalhando juntos num campo; um será levado, e o outro, deixado”.
37 Wote, kitip kʉni wu ni kʉⱡ ndi, Jisas ni, waldʉk nʉk mel, “Wu Nuim ye! Nim nʉn uⱡ kʉⱡ, kona nant ila omba?” nʉtʉng. Jisas ndi, yant ndupa, punt ropa nimba mel, “Kui ti koⱡpa purpa, tetʉm kona ila, kʉi tap mbʉ ok, num petmʉn,” nitim.
37 “Senhor, onde isso acontecerá?”, perguntaram os discípulos. Jesus respondeu: “Onde estiver o cadáver, ali se ajuntarão os abutres”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.