Lucas 15
Got Nga Nambuha Ik Kai (MED) vs NAA
1 Wote, ku moni takis tʉk, uⱡ kit mbʉ etʉk etʉng wu nimbʉ, Jisas ni moⱡpa, ik nitim ila kum tek, pilmin nʉk, nondpa orung.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Wote, Perisi wu na, mi ik mbo wu na nimbʉ ndi, ik mura etʉk, Jisas kundʉk, nʉk mel, “Wu ei, wamp kit mbʉ kʉn, ki ngumba moⱡpa, rʉng rak ndupa moⱡpa, nomba enim ei ka!” nʉtʉng.
2 Os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: — Este recebe pecadores e come com eles.
3 — ausente —
3 Então Jesus lhes contou esta parábola:
4 — ausente —
4 — Qual de vocês é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 — ausente —
5 E, quando a encontra, põe-na sobre os ombros, cheio de alegria.
6 — ausente —
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: “Alegrem-se comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.”
7 Jisas ndi, nimba mel, “Na ndi, enim ik kupa kat kundʉp nʉnt. Ya mana nʉtmin uⱡ ei mel ku, ambulk palk wamp kit ti, numan ropʉl rorum ei kʉn, wi muⱡ kona ila ambulk palk, ei mel ku nʉtmʉn. Wamp 100 kʉⱡ, numan ropʉl rok, pora nduk mormin nʉk pilik mormʉn. Ei mon! Wamp tenda ei mint, uⱡ kit mbʉ etpa morum ni, numan ropʉl rorum ei kʉn, wamp ama ambulk palk tʉtʉm,” nitim.
7 Digo a vocês que, assim, haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Wote Jisas ndi, ik ek ti ropa, wamp mbʉ, kundpa nimba mel, “Amp ti, elim ku silpa mong ruri kat, tepa muⱡangga kʉn, ku mong ruri tenda ti, manga mukʉr etpa, tʉpa mana ndupa etʉm ndam, wote namba uⱡ etmba? Ku meiya kandpa, manga brum mepa, kandʉp timp nimba kʉrʉrʉm.
8 — Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma delas, não acende a lamparina, varre a casa e a procura com muito empenho até encontrá-la?
9 Amp ni, elim nga ku mong mana purum kandpa tʉpa kʉn, elim nga wamp mbo na, kona tenda wamp na mbʉ, wi ropa rʉk tʉpa, kundpa nimba mel, ‘Na nga ku mong ruri ti, mana purum ni, akup kurʉp kandʉp tint, nitim ila wamp mbʉ kʉn, ku moni puⱡ amp ei kʉn, ambulk palk minal,’ nʉtʉng.
9 E, quando a encontra, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: “Alegrem-se comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.”
10 Wote Jisas ndi, wamp mbʉ, kundpa nimba mel, “Na ndi, enim ik kupa kat kundʉp nʉnt. Ya mʉi kona ambulk palk nʉtmin uⱡ, to ei mel ku, wamp kit ti, numan ropʉl rorum ei kʉn, Got nga wi muⱡ kona anggelo mbʉ, uⱡ i etʉk, ambulk palk,” nʉtmin.
10 Eu afirmo a vocês que a mesma alegria existe diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Wote Jisas ndi, ik kat wamp mbʉ, kundpa nimba mel, “Wu ti nga kangʉm wu raⱡ mitim.
11 Jesus continuou:
12 Kang wu akil ni ndi, tipam kundpa, nimba mel, ‘Na ndi, numan ti pʉnt ei mel, nim ndi mel mbʉ, kʉmp tʉkʉn mat, kang wu komun ei ngukʉn, na nga nguin mat, akup ngui!’ nitim. Wote tipam ndi, mel nimbʉ, kʉmp tʉpa, kangʉm wu raⱡ ngurum.
12 O mais moço deles disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê a parte dos bens que me cabe.” E o pai repartiu os bens entre eles.
13 Kang wu akil ei nga ngurum mel nimbʉ, tʉkrʉpa mint tʉpa, mʉk ropa wamp mbʉ kʉn, ku moni tʉpa mepa, nung nimba, kona ruⱡ ronggʉt muⱡimp nimba purum. Kona nila moⱡpa, ik pili napilpa, ku moni mepa purum mbʉ, etpa pora ndurum.
13 — Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá desperdiçou todos os seus bens, vivendo de forma desenfreada.
14 Ku moni na mel nimbʉ, etpa pora nduⱡnga kona nila, kump kun mam ti titim ila, kun kurum.
14 — Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Wote, kang wu ni mba, kona ila wu ti nga kongun indimp nimba purum. Wu ni ndi, kang wu ei tʉpa, elim nga kng makrʉp indangga nimba, tʉpa mundrum.
15 Então foi pedir trabalho a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a fim de cuidar dos porcos.
16 Kang wu ni mba kʉndrʉm mel, kng nimbʉ mbin kʉng mbʉ, norung ni kandpa, ol tʉmʉng nurum. Wote, wamp na ti ndi, elim rʉng na mat, nangga ngʉk iting mel, kapⱡa mon.
16 Ali, ele desejava alimentar-se das alfarrobas que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Kang wu ni, akup numan kun kat kandpa, tʉpa moⱡpa nimba mel, “Na nga tipam ei nga kongun wamp mbʉ, rʉng puⱡi tek mormin pʉnt ei ka! Na ya ila mʉn ndam, kump kun ndi kuⱡimp.
17 Então, caindo em si, disse: “Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui estou morrendo de fome!
18 Nanim kelip, wuta kʉn mbo rimp mel, ‘Na ndi, Got kʉn wuta, nim raⱡ etʉp, kit mundʉr ei ka nimp.
18 Vou me arrumar, voltar para o meu pai e lhe dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e diante do senhor;
19 Akup, na wu kai ti mon. Ei nga, na nim nga kangʉm ei nin, mel kapⱡa mon. Na tʉkʉn nim nga kindmant kongun wu mel mundʉn,’” nitim.
19 já não sou digno de ser chamado de seu filho; trate-me como um dos seus trabalhadores.’”
20 Nimba kʉn, tipam murum kona nila elim purum. Mba nombuⱡa mam ila ruⱡ etpa pelinga, tipam moⱡpa kʉndrʉm mel, kangʉm urum ni kandpa kʉn, tʉkrʉpa omba, kangʉm kanggʉⱡpa, numan minal ngurum.
20 E, arrumando-se, foi para o seu pai.
21 Kangʉm ndi, tipam kundpa, nimba mel, ‘Na ndi, Got kʉn nim kʉn, kit mundʉr. Ei nga, akup na wu kai ti mon. Nim ndi, na nim nga kangʉm nin mel mon ei ka!’ nitim.
21 E o filho lhe disse: “Pai, pequei contra Deus e diante do senhor; já não sou digno de ser chamado de seu filho.”
22 Wote tipam ndi, elim nga kongun wu nimbʉ, wi ropa nimba mel, ‘Enim ndi, wal pʉki kai ni kʉⱡ, mek ok puk ndʉi!
22 O pai, porém, disse aos servos: “Tragam depressa a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos pés.
23 Puk kʉn, kng kau waⱡ pela kai iti ti, tʉk mek ok, rok kui yangina, tʉn nombun moⱡpʉn, ambuⱡpʉn paⱡpʉn muⱡamʉn!’ nitim.
23 Tragam e matem o bezerro gordo. Vamos comer e festejar,
24 Tipam ndi, nimba mel, ‘Na nga kangʉm wu ei, mba kurum nʉmp pitmin ni mon! Kont moⱡpa, yant om ei nga rʉng mam ti nok molk, ambulk palk muⱡamʉn,’ nitim.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.” E começaram a festejar.
25 Kang wu kumna ni, ant ei kʉn, kongun kona ila murum. Wote, mang kona uimp nimba, manga keta ila nondpa omba, pitim mel, wamp mat gita rok, denis etʉk nʉk, morung ni pitim.
25 — Ora, o filho mais velho estava no campo. Quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Wote, kongun wu ti, wi ropa tʉpa, waldpa nimba mel, ‘Wamp mbʉ, namba elinga nʉk mormin ei?’ nitim.
26 Chamou um dos empregados e perguntou o que era aquilo.
27 Kongun wu ni ndi, punt ropa nimba mel, ‘Nim nga ʉngʉn wu akil ni, yant om ila tipanʉm ndi, kangʉm om ei nga numan elinga kʉn, kng kau waⱡ pela ti, ropa koim. Ei nambuⱡ emel, kangʉm moⱡpa, kai mondpa, yant om ei nga em ei.’
27 E ele informou: “O seu irmão voltou e, por tê-lo recuperado com saúde, o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 Kang wu kumina ei ik ni pilpa kʉn, popʉⱡ kuⱡpa, manga ila mukʉr pi napʉpa, pena murum. Wote tipam ni, pena omba, kangʉm ik mat kundʉp namba, numan wang ndangga, nimba nitim.
28 — O filho mais velho se indignou e não queria entrar. Saindo, porém, o pai, procurava convencê-lo a entrar.
29 Kang wu ni ndi, tipam kundpa, nimba mel, ‘Nambuⱡ emel, na ndi, nim nga kindmant kongun endʉp puⱡ mba, pana mbʉ ou ndupa omba purum. Na ndi, nim nga ik tʉp, roi ndui nandʉp et, ni ka! Nim ndi, na kng meme waⱡ na ti, ngana kʉn, na nga wamp puⱡ mbʉ kʉn kep, koip nomp, numan kai pilip iti natʉt mon, ni ka!
29 Mas ele respondeu ao seu pai: “Faz tantos anos que sirvo o senhor e nunca transgredi um mandamento seu. Mas o senhor nunca me deu um cabrito sequer para fazer uma festa com os meus amigos.
30 Wote, nim nga kangʉm wu ei ndi, mel mbʉ mepa mba, amp wapra mbʉ kʉn, etpa pora ndupa pendpa, wote aldpa, yant om. Ei nga, kng kau waⱡ pela ti, rok koindkʉn itʉn ye!’ nitim.
30 Mas, quando veio esse seu filho, que sumiu com os bens do senhor, gastando tudo com prostitutas, o senhor mandou matar o bezerro gordo para ele!”
31 Wote, tipam wu ni ndi, kangʉm wu kumina ni kundpa, nimba mel, ‘Nim ya na kʉn, rʉk rʉk rʉp rokʉn morʉn, ni ka! Na nga mel tetʉm mbʉ pora mel, nim nga mbʉ mint tetʉm.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo; tudo o que eu tenho é seu.
32 Wote, kang wu ei mba, kurum nda nimbun pitmin ni, akup kont moⱡpa, yant om. Ei nga, numan kai pilpʉn, ambuⱡpʉn paⱡpʉn nʉmp tamin,’” tipam ndi nitim.
32 Mas era preciso festejar e alegrar-se, porque este seu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.