Lucas 10
Got Nga Nambuha Ik Kai (MED) vs NVT
1 Wote, Nuim ei ndi, wu 72 kat morung kʉⱡ, wi ropa tʉpa raⱡ raⱡ nimba, kuimp tepa tʉpa mundrum. Wu kʉⱡ, tʉpa kona peng na, mbo kona na mbila, tʉpa mundpa kʉn, elim akil tepa, kona mbila mba pilpa itim.
1 Depois disso, o Senhor escolheu outros setenta e dois discípulos e os enviou adiante, dois a dois, às cidades e aos lugares que ele planejava visitar.
2 Wote Jisas ndi, wu 72 ni kʉⱡ, kundpa nimba mel, “Pana kona mbila rʉng puⱡi rupa ropa petʉm. Wote, rʉng ting kongun wu mat, ou ndupa mon. Ei nga, enim puk pana puⱡ wu ei kʉn, atinga rangina, kongun wu mat, ou ndupa tʉpa mundangga, puk rʉng mbʉ tʉk, mʉk rok muⱡeing.
2 Estas foram suas instruções: “A colheita é grande, mas os trabalhadores são poucos. Orem ao Senhor da colheita; peçam que ele envie mais trabalhadores para seus campos.
3 Enim pilik pʉi! Na ndi, enim tʉp mundunt ei, kng sipsip waⱡ na mat, owa rakra morum kona ila rʉk purmin ni mel, enim tʉp mundunt pʉi!
3 Agora vão e lembrem-se de que eu os envio como cordeiros no meio de lobos.
4 Enim puk kʉn, ku moni na, wal na, kʉmp rʉk na mel mat, mek pi nʉpʉi mon! Wote, nombuⱡa mam ila puk, wamp mat kandʉk kʉn, rawe iti nʉtʉi mon ku!
4 Não levem dinheiro algum, nem bolsa de viagem, nem um par de sandálias extras. E não se detenham para cumprimentar ninguém pelo caminho.
5 Wote, enim puk wamp mat nga manga tila mukʉr pung ndam, kokila puk ei kʉn, wamp mbʉ kundʉk, enim ya manga ila wamp kʉⱡ, numan wang nduk muⱡeing nʉi.
5 “Quando entrarem numa casa, digam primeiro: ‘Que a paz de Deus esteja nesta casa’.
6 Omba wote, numan kai pili kang wu ti, manga ila moⱡum ndam, enim nga memp ik kai nʉng kʉⱡ pilpa tʉmba. Wote, numan kai pili napʉlʉng kang wu ti, moⱡum ndam, enim nga memp ik kai nʉng mbʉ, en enim kʉn rukʉr tʉi.
6 Se os que vivem ali forem gente de paz, a bênção permanecerá; se não forem, a bênção voltará a vocês.
7 Enim puk manga tenda ila mint molk, wamp mbʉ ndi, rʉng na, nu na, ngʉng mbʉ nok muⱡʉi! Manga elpa mat ila andʉk, pi nʉpʉi mon! Ei nambuⱡ emel, kongun etʉm wamp ei, mel ti tʉmba ei nga kongun etʉm.
7 Permaneçam naquela casa e comam e bebam o que lhes derem, pois quem trabalha merece seu salário. Não fiquem mudando de casa em casa.
8 Wote, enim kona peng tila pangina kʉn, wamp mat ndi, enim rawe etʉk tʉk mek puk, en enim nga manga ila pung ndam, rʉng ngʉng mbʉ nok muⱡʉi!
8 “Quando entrarem numa cidade e ela os receber bem, comam o que lhes oferecerem.
9 Wote, kona ila kui rom wamp mbʉ, etʉk kai mondʉk, Got nga wamp tʉpa mumuk rui uⱡ ei, int enim kʉn nondpa, omba tetʉm ei nga nʉk ik mbo indʉi!
9 Curem os enfermos e digam-lhes: ‘Agora o reino de Deus chegou até vocês’.
10 — ausente —
10 Mas, se uma cidade se recusar a recebê-los, saiam pelas ruas e digam:
11 — ausente —
11 ‘Limpamos de nossos pés até o pó desta cidade em sinal de reprovação. E saibam disto: o reino de Deus chegou!’.
12 Na ndi, enim kundʉp nʉnt. Unt Sorum kona ila wamp mbun ngurum ei, mana ndupa, Got ndi, enim kona peng ila wamp kʉⱡ, elim nga ui ou ila, mbun minal ngumba,” nitim.
12 Eu lhes garanto que, no dia do juízo, até Sodoma será tratada com menos rigor que aquela cidade.
13 Wote Jisas ndi, nimba mel, “Korasin kona peng ila wamp kʉⱡ kʉn, kont enim. Wote, Betseita wamp kʉⱡ kʉn, kont enim ku. Unt wu ti ndi, omba ya Taiya kʉn, Sairon kona peng raⱡ ila, uⱡ rʉpʉndi mat, akup na ndi, enim kʉn omp ent ei, mel elinga ndam, wamp nʉnt kʉⱡ numan ropʉl ronmʉn nʉk, muⱡ ping ralk ui kik raⱡ pakʉk elingina.
13 “Que aflição as espera, Corazim e Betsaida! Porque, se nas cidades de Tiro e Sidom tivessem sido realizados os milagres que realizei em vocês, há muito tempo seus habitantes teriam se arrependido e demonstrado isso vestindo panos de saco e jogando cinzas sobre a cabeça.
14 Wote Got ndi, wamp kʉmp tʉmba ui ila, enim Korasin, kʉn Betseita kona raⱡ nga wamp kʉⱡ, tʉpa mana ndupa, Taiya, Sairon kona raⱡ nga wamp kʉⱡ, kont minal kuⱡmba.
14 Eu lhes digo que, no dia do juízo, Tiro e Sidom serão tratadas com menos rigor que vocês.
15 Wote, enim Kaperniyum wamp kʉⱡ ye! Enim muⱡ kona mbin nʉk piling kʉn, ei mon. Enim ndip kona ila ping.
15 E você, Cafarnaum, será elevada até o céu? Não, descerá até o lugar dos mortos”.
16 Wote Jisas ndi, elim nga 72 wu ni kʉⱡ, kundpa nimba mel, “Wamp nam ti ndi, enim nga ik nʉng ei, pilpa tʉm ndam, wamp ei, na nga ik ei pilpa tʉmba. Wote, wamp ti ndi, enim tʉpa mbʉⱡ ngum ndam, na tʉpa mbʉⱡ ngumba. Wote, wamp ti ndi, na tʉpa mbʉⱡ ngum ndam, na tʉpa mundrum wamp ei, tʉpa mbʉⱡ ngumba ku,” nitim.
16 Então ele disse aos discípulos: “Quem aceita sua mensagem também me aceita, e quem os rejeita também me rejeita. E quem me rejeita também rejeita aquele que me enviou”.
17 Wu 72 kat Jisas ndi, kongun teing nimba tʉpa mundrum ni kʉⱡ, wote andʉk yant ok, ambulk palk nʉk mel, “Wu Nuim ye! Nim nga mbi tepʉn angʉndpʉn, muⱡnga kit mbʉ ok, ekit peing nimʉn ei kʉn, tʉn nga ik ei, teing nduk ok, pung ei ka!” nʉtʉng.
17 Quando os setenta e dois discípulos voltaram, relataram com alegria: “Senhor, até os demônios nos obedecem pela sua autoridade!”.
18 Wote Jisas ndi, wu kʉⱡ, kundpa nimba mel, “Seitan wi muⱡ ila kona kiraipa mel etpa, mana om ei, na kʉnt,” nitim.
18 Então ele lhes disse: “Vi Satanás caindo do céu como um relâmpago!
19 Enim pilʉi! Na nga ronduⱡ ei, enim ngur uⱡ ei ndi, wimbʉ kit na kimbuⱡa kelwa na mbʉ, kamblik kondʉk, wote el puⱡa wu Seitan nga ronduⱡ ei, rok mana nduk iting. Mel mat ndi, enim kapⱡa etpa kit mundi namʉndʉmba, mon!
19 Eu lhes dei autoridade para pisarem sobre cobras e escorpiões, e sobre todo o poder do inimigo. Nada lhes causará dano.
20 Wote enim ndi, ambulk palk, nʉk mel, “Muⱡnga kit mbʉ, tʉn nga ik kum tek ok, pung ni nʉnʉi mon! Enim nga mbi kʉⱡ, Got ndi, wi muⱡ kona ila, mon ropa mana ndupa mundrum ei nga, ambulk palk muⱡʉi!” nitim.
20 Mas não se alegrem porque os espíritos impuros lhes obedecem; alegrem-se porque seus nomes estão registrados no céu”.
21 Wote ui ti kʉn, Muⱡnga Wingti ndi, Jisas numan kai kat mbo rʉndrʉm ila, Tipam Got kʉn atinga ropa nimba mel, “Wuta Nuim ei, nim muⱡ mʉi raⱡ nga Tipam ei. Na nim kʉn angge nʉnt ei, nambuⱡ emel, Nim ndi, wamp pilpa kungʉndi mbʉ kʉn, uⱡ mbʉ mo rokʉn etʉn. Wote, wamp ti kangambuⱡa kel mel raⱡpa morum ei kʉn, uⱡ mbʉ ninim nga numan ei ndi, pilkʉn ora ndurun,” nitim.
21 Naquele momento, Jesus foi tomado da alegria do Espírito Santo e disse: “Pai, Senhor dos céus e da terra, eu te agradeço porque escondeste estas coisas dos que se consideram sábios e inteligentes e as revelaste aos que são como crianças. Sim, Pai, foi do teu agrado fazê-lo assim.
22 Wote Jisas ndi, ik kat nimba mel, “Nanim nga Tipam ei ndi, mel mbʉ pora, na nga ki ila tepa pora ndurum. Wamp ti ndi, Got nga Kangʉm ei, pilpa mbi ndui nandrʉm mon. Elim nga Tipam Got ndi, mint pʉtʉm. Wote, wamp ti ndi, Got Tipam pilpa mbi ndui nandrʉm mon, elim nga Kangʉm ei ndi, mint pʉtʉm. Wote, Kangʉm elim ndi, Tipam wamp mat tʉp ora nduimp nimba, pʉtʉm kʉⱡ mint, ora nduⱡnga, kandʉk pʉtmʉn.
22 “Meu Pai me confiou todas as coisas. Ninguém conhece verdadeiramente o Filho, a não ser o Pai, e ninguém conhece verdadeiramente o Pai, a não ser o Filho e aqueles a quem o Filho escolhe revelá-lo”.
23 Wote, Jisas elim nga kitip kʉni wu kʉⱡ mendpʉⱡ, elim kʉn rʉp rok morung ila ropʉl ropa, wu kʉⱡ, kundpa nimba mel, “Enim kanmin uⱡ kʉⱡ, wamp mat kandʉk kʉn, enim pora ambulk palk muⱡeing.
23 Então, em particular, ele se voltou para os discípulos e disse: “Felizes os olhos que veem o que vocês viram.
24 Wote, unt nga painui wu mat kʉn, wu nuim mumuk na mat, ou ndupa morung mbʉ ndi, uⱡ akup enim kanmin uⱡ kʉⱡ, kʉnmin nʉk pʉtʉng. Ei wote, kʉni nakʉndrʉng, mon. Wote, akup enim ik pʉnmin kʉⱡ kep, pilamin nʉk pʉtʉng. Ei wote, pili napʉtʉng mon ku,” nitim.
24 Eu lhes digo: muitos profetas e reis desejaram ver o que vocês têm visto e ouvir o que vocês têm ouvido, mas não puderam”.
25 Wote, mi ik mbo wu ti ndi, Jisas oⱡa tʉp kʉnimp nimba, waldpa nimba mel, “Ik mbo wu ye! Na namba uⱡ ti etʉp kʉn, uⱡ nga kʉnt nga kont mul uⱡ ei, kandʉp timp nda?” nitim.
25 Certo dia, um especialista da lei se levantou para pôr Jesus à prova com esta pergunta: “Mestre, o que preciso fazer para herdar a vida eterna?”.
26 Wote Jisas ndi, wu ni nga ik punt ropa nimba mel, “Mi ik ila petʉm ik kʉⱡ, nim kʉmp rokʉn pʉtʉn mel nant?” nitim.
26 Jesus respondeu: “O que diz a lei de Moisés? Como você a entende?”.
27 Wote, mi ik mbo wu ni ndi, punt ropa nimba mel, “Enim nga Wu Nuim Got numan nguing uⱡ ei, enim nga mundmong, min, ronduⱡ, numan na mbila pora, numan nguing. En enim numan ngurmin uⱡ ei mel ku, manga keta kup wamp mbʉ, i ku etʉk numan ngeing,” nitim.
27 O homem respondeu: “‘Ame o Senhor, seu Deus, de todo o seu coração, de toda a sua alma, de toda a sua força e de toda a sua mente’ e ‘Ame o seu próximo como a si mesmo’”.
28 Jisas ndi, wu ni, kundpa nimba mel, “Akup nim ndi, na nga ik waldʉnt ni, punt rokʉn nʉn ei mel, uⱡ mbʉ in ndam, uⱡ nga kʉnt nga kont mba mul kona ei tin,” nitim.
28 “Está correto!”, disse Jesus. “Faça isso, e você viverá.”
29 Wote, mi ik mbo wu ni ndi, Jisas ndi, elim wu kun kai ti, nimba pilangga nimba, waldpa nimba mel, “Mi ik ei ndi, mang keta kup wamp ninim ni, namin kundpa ninim nda?” nitim.
29 O homem, porém, querendo justificar suas ações, perguntou a Jesus: “E quem é o meu próximo?”.
30 Wote Jisas ndi, wu ni nga ik nitim ni, punt ropa nimba mel, “Tʉnggʉt kʉn, Jura wu ti, Jerusalem kona peng ei, wak ropa, Jeriko kona peng ila mbi nimba, nombuⱡa mam ila purum. Nombuⱡa ruk ting ila kindʉp wu mat ndi, Jura wu ei, tʉmbʉⱡ ndi rok, mel mepa purum mbʉ, roldʉk tʉk mek purung. Wote, rorung wu ni, nombuⱡa mam ila koⱡmba etpa titim.
30 Jesus respondeu com uma história: “Certo homem descia de Jerusalém a Jericó, quando foi atacado por bandidos. Eles lhe tiraram as roupas, o espancaram e o deixaram quase morto à beira da estrada.
31 Wote ei kʉn, wu Pris ti, nombuⱡa mam ila akil tepa omba, kʉndrʉm mel, wu ni, koⱡmba etpa, nombuⱡa mam ila peta ropa titim ila kandpa pendpa, nombuⱡa mam ʉldʉ orunga, kuk tʉpa omba purum.
31 “Por acaso, descia por ali um sacerdote. Quando viu o homem caído, atravessou para o outro lado da estrada.
32 Wote, Lipai wu ti, i ku etpa omba, rorung wu ni, kandpa kʉn, nombuⱡa mam ʉldʉ orunga, kuk tʉpa omba purum.
32 Um levita fazia o mesmo caminho e viu o homem caído, mas também atravessou e passou longe.
33 — ausente —
33 “Então veio um samaritano e, ao ver o homem, teve compaixão dele.
34 — ausente —
34 Foi até ele, tratou de seus ferimentos com óleo e vinho e os enfaixou. Depois, colocou o homem em seu jumento e o levou a uma hospedaria, onde cuidou dele.
35 Wote utʉma orunga, Sameriya wu ni ndi, manga puⱡ wu ni, ku K2 ngumba kʉn, nimba mel, “Nim ndi, wu ei, rʉp etkʉn kai mondkʉn molkʉn, nim nga ku moni mat ndi, rʉng rarʉp rok, tʉk ngukʉn in mbʉ mel, wote na yant omp kʉn, ninim punt rop nguimp,” nitim.
35 No dia seguinte, deu duas moedas de prata ao dono da hospedaria e disse: ‘Cuide deste homem. Se você precisar gastar a mais com ele, eu lhe pagarei a diferença quando voltar’.
36 Wote Jisas ndi, mi ik mbo wu ni, waldpa nimba mel, “Wu raldika kʉⱡ nga wu nam ti ndi, wu rorung ei, tʉpa manga keta kup wamp randpa, numan ngurum nda?” nitim.
36 “Qual desses três você diria que foi o próximo do homem atacado pelos bandidos?”, perguntou Jesus.
37 Mi ik mbo wu ni ndi, nimba mel, “Sameriya wu ei ndi, kont kuⱡpa etpa titim,” nitim. Wote Jisas ndi, mi ik mbo wu ni, kundpa nimba mel, “Nim akup int pukʉn, Sameriya wu ei itim uⱡ ei mel ku itʉn pi!” nitim.
37 O especialista da lei respondeu: “Aquele que teve misericórdia dele”. Então Jesus disse: “Vá e faça o mesmo”.
38 Wote tʉnggʉt kʉn, Jisas ndi, elim nga kitip kʉni wu ni kʉⱡ kunda, kona tila purung. Kona nila amp Mata ni, ti murum ni ndi omba, Jisas rawe etpa tʉpa mepa, elim nga manga nila purum.
38 Jesus e seus discípulos seguiram viagem e chegaram a um povoado onde uma mulher chamada Marta os recebeu em sua casa.
39 Amp Mata nga ʉngʉn amp ti, murum ei nga mbi Mariya. Amp Mariya ni, Jisas murum kona nila, nondpa wʉng ila moⱡpa, ik nitim ni, kum tepa pilpa murum.
39 Sua irmã, Maria, sentou-se aos pés de Jesus e ouvia o que ele ensinava.
40 Ni kʉn, amp Mata ni, rʉng mbʉ, elim kou tʉpa kun etpa, numan kit pilpa, wote Jisas murum nila omba, kundpa nimba mel, “Wu Nuim ye! Na nga ʉngʉn amp ei, na wak roⱡnga, nanim mendpʉⱡ rʉng mbʉ, tʉp kun etʉp mor ei ka! Nim ndi, amp ei, kundʉk nana omba, na tʉpa rʉpʉndangga!” nitim.
40 Marta, porém, estava ocupada com seus muitos afazeres. Foi a Jesus e disse: “Senhor, não o incomoda que minha irmã fique aí sentada enquanto eu faço todo o trabalho? Diga-lhe que venha me ajudar!”.
41 Wote Nuim ndi, Mata nga nitim ik ni, punt ropa nimba mel, “Amp Mata, Mata ye! Nim rʉng na mel mbʉ nga mint, numan ou ndukʉn, ngukʉn morʉn ei mon.
41 Mas o Senhor respondeu: “Marta, Marta, você se preocupa e se inquieta com todos esses detalhes.
42 Nim mel tenda ti mint, nim kʉn mon ndonum. Mel ei, Mariya ndi, pilpa tʉpa morum. Ei, wamp ti ndi, roldpa tʉmba mel mon!” nitim.
42 Apenas uma coisa é necessária. Quanto a Maria, ela fez a escolha certa, e ninguém tomará isso dela”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.