Lucas 14
Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs NVT
1 Toj jun qꞌij te ajlabꞌl, okx Jesús waꞌl toj tja jun xjal nejinel kyxol Parisey. Me iteꞌtaql txqantl Parisey nchi kaꞌyin tiꞌj, tiꞌtaqjo tuꞌn tkubꞌ tbꞌinchin toj tqꞌijil ajlabꞌl.
1 Certo sábado, Jesus foi comer na casa de um líder fariseu, onde o observavam atentamente.
2 Ex antza taꞌyetaql jun xjal, a yabꞌtaq tuꞌn malil.
2 Estava ali um homem com o corpo muito inchado.
3 Xitzin tqanin Jesús kyeꞌ xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil junx kyukꞌa jniꞌ Parisey. Chiꞌ kyjaluꞌn: ¿Bꞌaꞌnpela toj kywutza, tuꞌn tkubꞌ qꞌanit jun yabꞌ toj qꞌij te ajlabꞌl, mo minaj?
3 Jesus perguntou aos fariseus e aos especialistas da lei: “A lei permite ou não curar no sábado?”.
4 Me ayetzin kyej xjal anetziꞌn, noq i kubꞌ mutxe tuꞌn. Atzin te Jesús bꞌeꞌx tzaj ttzyuꞌn yabꞌ, ex bꞌeꞌx kubꞌ tqꞌanin. Atzaj teꞌ tqꞌanit, xi tqꞌmaꞌn Jesús te tuꞌn taj tja.
4 Eles nada responderam, e Jesus tocou no homem enfermo, o curou e o mandou embora.
5 Ex xi tqꞌmaꞌn kye Parisey kyjaluꞌn: ¿Altzin jun kyeꞌ, a nya bꞌeꞌxkux aku jatz qꞌinte jun tkꞌwal mo jun twakix, a kuxit tzꞌaq toj jun jul, exla qa toj qꞌij te ajlabꞌl?
5 Depois, perguntou a eles: “Qual de vocês, se seu filho ou seu boi cair num buraco, não se apressará em tirá-lo de lá, mesmo que seja sábado?”.
6 Ex mix aꞌlx jun tzaj tzaqꞌwinte jun tyol.
6 Mais uma vez, não puderam responder.
7 Tlonte te Jesús, qa ataq kyajjo jniꞌ txokenj, tuꞌn kykubꞌ qe kyibꞌajjo tbꞌanil qꞌuqbꞌil, a iteꞌkutaq kyiꞌjile meẍ te wabꞌl. Tuꞌntziꞌn, xi tqꞌoꞌn jun tumil kye, tuꞌn mi kynimsinxjal kyibꞌ:
7 Quando Jesus observou que os convidados para o jantar procuravam ocupar os lugares de honra à mesa, deu-lhes este conselho:
8 Aj qa at jun xi txkontiy toj jun nintz qꞌij te mejebꞌlin, nya bꞌaꞌn tuꞌn tkubꞌ qey tibꞌaj jun tbꞌanil qꞌuqbꞌil, quꞌn yajtzaj qa xpon kaninku juntl txokenj, a nim chꞌintl toklin tzeꞌnku te,
8 “Quando você for convidado para um banquete de casamento, não ocupe o lugar de honra. E se chegar algum convidado mais importante que você?
9 ex atziꞌn xjal, a xtxokin kyiꞌja kykabꞌila, aku tzaj qꞌmante tey kyjaluꞌn: ¡Weꞌksa! Qꞌonx tqꞌuqila teljo juntl lo chitjo tey. Ex tukꞌatzin ttxꞌixewtza, bꞌeꞌx aku txiꞌy qebꞌil twiꞌ qꞌuqbꞌil, a at tzma tiꞌjxi.
9 O anfitrião virá e dirá: ‘Dê o seu lugar a esta pessoa’, e você, envergonhado, terá de sentar-se no último lugar da mesa.
10 Qalaꞌ qa ma txi txkon tuꞌn jun aꞌla, antza we kubꞌe qe te kyibꞌajjo qꞌuqbꞌil, a iteꞌku tzma tiꞌjxi, quꞌn tuꞌntzin aj tuljo a xi txkontiy, aku tzaj qꞌmaꞌn tey kyjaluꞌn: Ay wukꞌa, ku tikyꞌtz te qebꞌil kyibꞌajjo tbꞌanil qꞌuqbꞌil loch. Ikytzin kjawil nimsinjiꞌy kywutzjo jniꞌ txqantl xjal, a kchi okil qe tukꞌiy tiꞌj meẍ.
10 “Em vez disso, ocupe o lugar menos importante à mesa. Assim, quando o anfitrião o vir, dirá: ‘Amigo, temos um lugar melhor para você!’. Então você será honrado diante de todos os convidados.
11 Quꞌn ankye teꞌ kjawil tnimsin tibꞌ til tibꞌx, ntiꞌ chꞌin teꞌ toklin aku tzaj qꞌoꞌn toj kyaꞌj. Me metzin teꞌ xjal, a n-ok tqꞌoꞌn tibꞌ te ntiꞌ toklin, apente xjaljo ok kjawil nimsin.
11 Pois os que se exaltam serão humilhados, e os que se humilham serão exaltados”.
12 Ex ikyx xi tqꞌmaꞌn Jesúsjo te Parisey, a xi txkonte, tuꞌn t-xiꞌ tja. Chiꞌ kyjaluꞌn: Aj tbꞌaj jun nim waꞌn toj tjay, mina chi tzaj ttxkoꞌnjiy jniꞌ tukꞌiy, ex mina qeꞌ jniꞌ ttzikya ex titzꞌiꞌn ex qeꞌ jniꞌ xjal, a at tlonte tibꞌa kyukꞌa, exqetziꞌn jniꞌ t-xjalila tiꞌjiliy, a qꞌininqe. Quꞌn aye xjal lo, bꞌeꞌx aku txi txkoꞌnla waꞌl kyukꞌa, tuꞌntzin bꞌeꞌx kchjetiljo wabꞌj, a otaq txi toyiꞌn kye.
12 Então Jesus se voltou para o anfitrião e disse: “Quando oferecer um banquete ou jantar, não convide amigos, irmãos, parentes e vizinhos ricos. Eles poderão retribuir o convite, e essa será sua única recompensa.
13 Mikyxi tzꞌoka tuꞌn; qalaꞌ aj tkubꞌ tikyꞌsin te jun nintz qꞌij toj tjay, txkonqetz tejiy jniꞌ qe xjal yaj, jniꞌ qe xjal, ayeꞌ mi nbꞌantl kybꞌet, jniꞌ qe kox exqetziꞌn moẍ.
13 Em vez disso, convide os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos.
14 Tuꞌn ikyjo, nimx tzeꞌjbꞌil ktenbꞌil tey, quꞌn exla qa nlay bꞌant tchjetjo wabꞌj, a kxel toyin kye xjal anetziꞌn, me nimxix tumil t-xel ok ktzajil qꞌoꞌn tey tuꞌn Dios tojjo qꞌij, jaꞌ kchi jawitze anqꞌin juntl majljo xjal, a tzꞌaqleqe.
14 Assim, na ressurreição dos justos, você será recompensado por ter convidado aqueles que não podiam lhe retribuir”.
15 Tej kybꞌij teꞌ yol lo kyuꞌn xjal, a qꞌuqleqetaq tiꞌj meẍ, at junte, xi qꞌmaꞌnte te Jesús kyjaluꞌn: ¡Kyꞌiwlinxla teꞌ xjal, a ok k-okil qe waꞌl tiꞌjjo meẍ, a ok ktenbꞌil toj Tkawbꞌil qMan Dios!
15 Ao ouvir isso, um homem que estava à mesa com Jesus exclamou: “Feliz será aquele que participar do banquete no reino de Deus!”.
16 Xitzin ttzaqꞌwin Jesús kyjaluꞌn: Jun ichin kubꞌ tbꞌisin tuꞌn tkubꞌ bꞌinchit jun nim waꞌn toj tja, exsin xi tqꞌoꞌn txokbꞌil kyiꞌj nimku xjal.
16 Jesus respondeu com a seguinte parábola: “Certo homem preparou um grande banquete e enviou muitos convites.
17 Atzaj teꞌ tpon or tuꞌn tbꞌaj waꞌn, xitzin tchqꞌoꞌn jun taqꞌnil txkol kyeꞌ jniꞌ xjal, a otaq chi txket. Chiꞌ kyjaluꞌn: Kux chi tzaja jaꞌlin, quꞌn luꞌ te wabꞌj ma bꞌant, chichkujiꞌy.
17 Quando estava tudo pronto, mandou seu servo dizer aos convidados: ‘Venham, o banquete está pronto’.
18 Me kykyaqilxjo txokenj i qꞌmante qa ntiꞌtaq ambꞌil kyiꞌj tuꞌn kykanin tojjo nintz waꞌn. Atzin teꞌ tnejil iky tqꞌma kyjaluꞌn: Chjonte te, me nlay chin kaniꞌn, tzmaxix ma nloqꞌa chꞌin ntxꞌotxꞌa, ex il tiꞌj tuꞌn nxiꞌy lolte; noqx cheꞌwx tkꞌuꞌja wiꞌja, chichkujiꞌy.
18 Mas todos eles deram desculpas. Um disse: ‘Acabei de comprar um campo e preciso inspecioná-lo. Peço que me desculpe’.
19 Atzin teꞌ juntl iky teꞌ tqꞌma kyjaluꞌn: Nlay chin kanin weꞌ, quꞌn ma nloqꞌa jweꞌ muj nwakixa te kjol, ex ma chink chꞌin lolkye qa bꞌaꞌn chi kjon; noqx cheꞌwx tkꞌuꞌja wiꞌja, chichkujiꞌy.
19 Outro disse: ‘Acabei de comprar cinco juntas de bois e quero experimentá-las. Sinto muito’.
20 Iky teꞌ juntl tqꞌma kyjaluꞌn: Tzmaxix ma chin jaw meje weꞌ. Tuꞌntziꞌn, nlay chin pon kanin weꞌ.
20 Ainda outro disse: ‘Acabei de me casar e não posso ir’.
21 Tej tmeltzꞌaj aqꞌnil, a xi chqꞌoꞌn, bꞌeꞌxsin ok tentz qꞌmalte teꞌ tajaw ja jotxjo jniꞌ tzaj qꞌmaꞌn te. Tuꞌn ikyjo, bꞌeꞌx tzaj tej tajaw ja tqꞌoj, exsin xi tqꞌmaꞌnltz tej taqꞌnil kyjaluꞌn: Liweyxix kux txiꞌy toj tnam ex txkonqetzjiy jniꞌ qeꞌ xjal yaj, jniꞌ qeꞌ xjal, a mi nbꞌant kybꞌet, jniꞌ qeꞌ xjal moẍ exqetziꞌn jniꞌ xjal kox, a iteꞌ kyojileꞌ nim bꞌe ex kyojileꞌ muchꞌ bꞌe, a iteꞌ antza.
21 “O servo voltou e informou a seu senhor o que tinham dito. Ele ficou furioso e ordenou: ‘Vá depressa pelas ruas e becos da cidade e convide os pobres, os aleijados, os cegos e os mancos’.
22 Tmeltzꞌajxitziꞌn aqꞌnil, iky xi tqꞌmaꞌn te tajaw ja kyjaluꞌn: Taa, ma chin meltzꞌaj weꞌ jaꞌ ẍin xi tchqꞌoniy, ex iky xkubꞌ nbꞌinchinjiꞌy tzeꞌn saj tqꞌmaꞌn, me naꞌmx tok noj te meẍ tiꞌjile.
22 Depois de cumprir essa ordem, o servo informou: ‘Ainda há lugar para mais gente’.
23 Xitzin tqꞌmaꞌnljo tajaw ja teꞌ taqꞌnil kyjaluꞌn: Kux txitla kyojjo jniꞌ nim bꞌe ex kyojjo jniꞌ tqꞌobꞌ bꞌe, ex qꞌmanxa kyeꞌ xjal, qa il tiꞌj tuꞌn kyoktz, quꞌn waj weꞌ tuꞌn tnoj njaꞌy.
23 Então o senhor disse: ‘Vá pelas estradas do campo e junto às cercas entre as videiras e insista com todos que encontrar para que venham, de modo que minha casa fique cheia.
24 Quꞌn twutzxix kxel nqꞌmaꞌn kyeꞌy, qa mix jun teꞌ xjal kyxoljo ẍi txket wuꞌn te tnejil, ok kchi waꞌl tiꞌjjo wabꞌj, a ma bꞌant wuꞌnch, chi Jesúsjo kyexjal.
24 Pois nenhum dos que antes foram convidados provará do meu banquete’”.
25 Nimku xjal ok lipe tiꞌj Jesús, ex ajtz meltzꞌaj tiꞌjxi, ex xi tqꞌmaꞌn kye kyjaluꞌn:
25 Uma grande multidão seguia Jesus, que se voltou para ela e disse:
26 Qa at jun xjal taj tuꞌn tok lipe wiꞌja, me nya kꞌuꞌjlinkqiꞌn tuꞌn tukꞌa tkyaqil tanmin, qalaꞌ oꞌkxtza toka tkꞌuꞌj tiꞌj tman, tiꞌj ttxu, tiꞌj t-xuꞌjil, kyiꞌjqe tkꞌwal, kyiꞌjqe ttziky ichin ex qya, kyiꞌjqe titzꞌin ichin ex qya, mo qa axsa qꞌuqle tkꞌuꞌj tiꞌjx; nlay tzꞌokjo xjal anetziꞌn te nxnaqꞌtzbꞌiꞌn, chiꞌ.
26 “Se alguém que me segue amar pai e mãe, esposa e filhos, irmãos e irmãs, e até mesmo a própria vida, mais que a mim, não pode ser meu discípulo.
27 Ex alkye jun xjal mi xi tqꞌoꞌn tibꞌ tuꞌn t-xi lipe wiꞌja toj tkyaqil, exla qa ma kyim tzeꞌnqeku xjal, ayeꞌ xi kyiqin kycruz tuꞌn kykyim, ntiꞌ toklin tuꞌn tok te weꞌy, chi Jesúsjo.
27 E, se não tomar sua cruz e me seguir, não pode ser meu discípulo.
28 Qa at jun kyeꞌ taj tuꞌn tjaw tbꞌinchin jun ja, a ma tijxix tweꞌ, ¿Ma nyapela nej kꞌwel qe ximilte jniꞌ pwaq kbꞌajil tuꞌn, exsin kꞌwel tnabꞌlintz qa ok kkanilxixjo tpwaq at?
28 “Quem começa a construir uma torre sem antes calcular o custo e ver se possui dinheiro suficiente para terminá-la?
29 Me me qa oꞌkxjo tqꞌuqil ja xbꞌant, exsin mina xjapin bꞌantjo jniꞌ txqantl, jotxjo jniꞌ xjal, a nchi kaꞌyink tiꞌjjo aqꞌuntl anetziꞌn, noqx kchi jawil xmayinx tiꞌjjo xjal luꞌn, tuꞌn mina xjapin bꞌaj taqꞌin.
29 Pois, se completar apenas os alicerces e ficar sem dinheiro, todos rirão dele,
30 Chi chilaꞌ kyjaluꞌn: Ax teꞌ xjal chiꞌ, ma tzyetnajjo tbꞌinchajtz tja, me mina xjapin bꞌaj tuꞌn, chi chilaꞌ. Ikytziꞌn, il tiꞌj tuꞌn tkubꞌ kyximiꞌn wen qa tuꞌn kyxi lipey wiꞌja.
30 dizendo: ‘Esse aí começou a construir, mas não conseguiu terminar!’.
31 Ex ikyxjo, qa at jun nmaq kawil tibꞌaj jun ma tij tnam, taj tuꞌn tjyon qꞌoj tukꞌa juntl nmaq kawil, ¿Ma nyapetzila nej kꞌwel qe ximilte, aj qa tukꞌa lajaj mil xoꞌl qꞌaqꞌ, aku xkye tiꞌjljo tajqꞌoj, a lipche winqin mil xoꞌl qꞌaqꞌ tiꞌj?
31 “Ou que rei iria à guerra sem antes avaliar se seu exército de dez mil poderia derrotar os vinte mil que vêm contra ele?
32 Exsin aj tkubꞌ tnabꞌlin qa nlay xkye tiꞌjjo tajqꞌoj, bꞌeꞌx aku chex tchqꞌoꞌn jteꞌbꞌin tsan qꞌmalte te tajqꞌoj, a naꞌmtaq chꞌintl kyul kanin, tuꞌn tel kynikyꞌ tiꞌ kyaj tuꞌn tchewxjo qꞌoj.
32 E, se concluir que não, o rei enviará uma delegação para negociar um acordo de paz enquanto o inimigo está longe.
33 Tuꞌnpetziꞌn, qa at jun kyeꞌ tkyꞌeꞌ tuꞌn tkyij ttzaqpiꞌn tkyaqil at te, nlayxpetzin tzꞌok teꞌ te nxnaqꞌtzbꞌiꞌn.
33 Da mesma forma, ninguém pode se tornar meu discípulo sem abrir mão de tudo que possui.
34 Tbꞌanilx te atzꞌin. Me qa ma tzꞌel najjo tpitzꞌmejiltz, ntiꞌlxla tajbꞌin.
34 “O sal é bom para temperar, mas, se perder o sabor, como torná-lo salgado outra vez?
35 Quꞌn qa ntiꞌ aku tzꞌokine atzꞌin, nlay tzꞌokin te txꞌotxꞌ, ex nlay tzꞌokin te tzꞌis. Oꞌkxjo noq tuꞌn t-xi xoꞌyit. Ankyeꞌ iteꞌ tẍkyin, in tok tbꞌiꞌn nyola, ex in tkubꞌ tbꞌinchin.
35 O sal sem sabor não serve nem para o solo nem para adubo; é jogado fora. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.