Atos 21
Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs NVT
1 Tej tel qpaꞌn qibꞌa kyiꞌj nimil, o okxa toj bark. Bꞌeꞌx o xiꞌy tzma toj tnam Cos, ex tojxi juntl qꞌij, o kaniꞌn toj tnam Rodas, ex antza, o xiꞌyila tzma Pátara.
1 Depois de nos despedirmos, navegamos em direção à ilha de Cós. No dia seguinte, chegamos a Rodes e, então, a Pátara.
2 Toj Pátara, el jyet jun bark quꞌn, a kyjaꞌtaq t-xiꞌ tzma Fenicia. O okxa toj, exsin o xiꞌtza.
2 Ali, embarcamos num navio que partia para a Fenícia.
3 Tzuntaq nqo bꞌeta ikyjo, tuꞌn qxiꞌy tzma Siria, tej qlontiꞌy chꞌin txꞌotxꞌ toj ttxuyil aꞌ, ex toj tumil qẍnayaja, Chipre tbꞌi. Atzaj teꞌ qkaniꞌn toj txꞌotxꞌ Siria, o okxa toj tnam, Tiro tbꞌi, quꞌn iltaq tiꞌj tuꞌn tkyij tiqitz bark.
3 Avistamos a ilha de Chipre, passamos por ela à nossa esquerda e aportamos em Tiro, na Síria, onde o navio deixaria sua carga.
4 Antza, el jyet txqan nimil quꞌn, ex wuq qꞌij o kyija kyukꞌa. Me otaq tzul jun tqanil tuꞌn Xewbꞌaj Xjan kye nimil antza. Tuꞌntziꞌn, xi kyqꞌmaꞌn te Pabl, tuꞌn mi txaꞌye tzma Jerusalén.
4 No desembarque, encontramos os discípulos que ali viviam e ficamos com eles por uma semana. Pelo Espírito, eles advertiam Paulo de que não fosse a Jerusalém.
5 Exla qa kykyꞌeꞌtaq nimil tuꞌn t-xiꞌ Pabl, me bꞌeꞌx o xiꞌy noqx teꞌ tbꞌajjo wuq qꞌij. Kykyaqilxjo nimil tukꞌa kyxuꞌjil exqetziꞌn kykꞌwal i tzaj waꞌbꞌil qeꞌy tzmax ttzi ttxuyil aꞌ. Atzaj teꞌ qula antza, bꞌeꞌx o kubꞌ mejeꞌy, ex o naꞌn Dios.
5 Ao fim de nosso tempo ali, voltamos ao navio, e toda a congregação, incluindo mulheres e crianças, saiu da cidade e nos acompanhou até a praia. Ali nos ajoelhamos, oramos
6 Texjo or ikyjo, bꞌeꞌx i kyij qqꞌolbꞌiꞌn qejiꞌy ayej nimil, exsin o jaxtza junx tukꞌa Pabl toj bark. Ayetzin kyetz, bꞌeꞌx i meltzꞌaj kyja.
6 e nos despedimos. Então subimos a bordo, e eles voltaram para casa.
7 Tbꞌajlinxitzin ikyjo, o kaniꞌn tzma Tolemaida. Antza, o qꞌolbꞌiniꞌy kyukꞌa nimil, ex axsa, o kyijiꞌy kyukꞌa jun qꞌij.
7 Depois que partimos de Tiro, chegamos a Ptolemaida, onde saudamos os irmãos e passamos um dia.
8 Tojxi junxil qꞌij, o etza antza, ex o ula toj tnam Cesarea, jaꞌ najletaqjo jun qꞌmal Tbꞌanil Tqanil, Lip tbꞌi, a toktaq te kyajlal wuq mojil kye tsanjil. O ikyꞌa toj tja, ex antza, o kyijiꞌy tukꞌa.
8 No dia seguinte, prosseguimos para Cesareia e nos hospedamos na casa de Filipe, o evangelista, um dos sete que tinham servido na igreja em Jerusalém.
9 Kyajetaq te Lip tkꞌwal kuꞌxin txin, a naꞌmxtaq kymeje, exsin nchi qꞌumlajtaq tiꞌjjo otaq tqꞌma Dios kye.
9 Ele tinha quatro filhas solteiras que profetizavam.
10 Otaq xi bꞌaj ilaꞌ qꞌij quꞌn antza, tej tul jun ichin, a yolil Tyol Dios, Agabo tbꞌi, tzajnintaq toj txꞌotxꞌ Judey.
10 Muitos dias depois, chegou da Judeia um profeta chamado Ágabo.
11 Tej tpon qkꞌatza, tzaj ttzyuꞌn tkꞌalbꞌil Pabl, ex tukꞌa anetziꞌn, i ok tkꞌloꞌn tqꞌobꞌ exqetziꞌn tqan, te yekꞌbꞌil teꞌ tiꞌjjo tuꞌn tikyꞌx tiꞌj Pabl, exsin tqꞌma kyjaluꞌn: Tqꞌma Xewbꞌaj Xjan, chi Agabo, qa toj tnam Jerusalén, kkꞌletileꞌ tajaw kꞌalbꞌil luꞌn kyuꞌn aj Judiy, exsin kxel qꞌoꞌn toj kyqꞌobꞌ nya Judiy.
11 Ele veio ao nosso encontro, tomou o cinto de Paulo e com ele amarrou os próprios pés e as mãos. Em seguida, disse: “O Espírito Santo declara: ‘Assim o dono deste cinto será amarrado pelos judeus, em Jerusalém, e entregue aos gentios’”.
12 Tej qbꞌintejiꞌy ikyjo, exqetziꞌn aj Cesarea, o kubꞌsin qwutza te Pabl, tuꞌn mina txiꞌye tzma Jerusalén.
12 Ao ouvir isso, nós e os irmãos dali suplicamos a Paulo que não fosse a Jerusalém.
13 Me tzaj ttzaqꞌwin Pabl kyjaluꞌn: ¿Tiquꞌn nchi oqꞌa, ex tuꞌn ikyjo, bꞌeꞌx nchin jaw bꞌisiꞌn? Qꞌoꞌnx we wibꞌ, nya noq oꞌkxjo tuꞌn nkubꞌ kꞌloꞌn, qalaꞌ ex qa majx tuꞌn nkyima toj Jerusalén, noq tuꞌn tpajjo nnimbꞌila tiꞌj Jesús, a tAjaw Tkyaqil, chi Pabl.
13 Ele, porém, disse: “Por que todo esse choro? Assim vocês me partem o coração! Estou pronto não apenas para ser preso em Jerusalém, mas para morrer pelo Senhor Jesus”.
14 Bꞌeꞌx xi qtzaqpiꞌn, quꞌn tuꞌn mix kubꞌe tkꞌuꞌj quꞌn, exsin xi qqꞌmaꞌntza te: Kꞌaꞌ tbꞌinche tAjaw Tkyaqil tajbꞌil tukꞌiy.
14 Quando ficou evidente que não conseguiríamos fazê-lo mudar de ideia, desistimos e dissemos: “Que seja feita a vontade do Senhor”.
15 Tbꞌajlinxitziꞌn ikyjo, bꞌaj qbꞌinchin qibꞌa, tuꞌn qtzaja tzma Jerusalén.
15 Depois disso, arrumamos nossas coisas e partimos para Jerusalém.
16 I tzaj jun jteꞌbꞌin nimil te aj Cesarea qukꞌiy. Ayetziꞌn i tzaj qꞌinqejiꞌy toj tja Mnasón, jun ichin te Chipre. Nimiltaqjo xjal anetziꞌn atxix ojtxe, ex ataqtzintza tuꞌn qkyijiꞌy tukꞌa.
16 Alguns discípulos de Cesareia nos acompanharam e nos levaram à casa de Mnasom, nascido em Chipre e um dos primeiros discípulos.
17 Tej qjapiꞌn Jerusalén, toj tzaljbꞌil o kubꞌ ayoꞌn kyuꞌn nimil antza.
17 Quando chegamos a Jerusalém, os irmãos nos deram calorosas boas-vindas.
18 Tojxi junxil qꞌij, xtaꞌj Pabl qukꞌiy qꞌolbꞌil teꞌ Santyaw; ex antza, iteꞌyetaqjo kykyaqil nejinel kyxol Ttanim Dios.
18 No dia seguinte, Paulo foi conosco a um encontro com Tiago, e todos os presbíteros da igreja de Jerusalém estavam presentes.
19 Qꞌolbꞌin Pabl kye, ex texjo or anetziꞌn, ok ten qꞌmalte, tzeꞌnxix toketaqjo jotxjo jniꞌ otaq bꞌant tuꞌn, tiꞌj tbꞌi Dios, kyxol aj nya Judiy.
19 Depois que Paulo os cumprimentou, relatou em detalhes o que Deus havia realizado entre os gentios por meio de seu ministério.
20 Tej kybꞌinte ikyjo, i nimsin tbꞌi qMan Dios, exsin xi kyqꞌmaꞌntz te Pabl kyjaluꞌn: Kutzin, ay erman, chi Santyaw te Pabl. Ma tzꞌok tkaꞌyiꞌn, qa ilaꞌ mil xjal kyxol Judiy o chi nimin, ex kykyaqilx n-ok tilil kyuꞌn, tuꞌn qok lipe tiꞌj tkyaqil tkawbꞌil Moisés.
20 Quando ouviram isso, louvaram a Deus e disseram: “Você sabe, irmão, quantos milhares de judeus também creram, e todos eles seguem à risca a lei de Moisés.
21 Ex o tzꞌok qꞌmaꞌn tiꞌja, qa o kyij tiꞌjlinjiy tkawbꞌil Moisés, ex qa o chex t-xnaqꞌtzin te kykyaqil Judiy, a najleqe toj junxil txꞌotxꞌ, tuꞌn mi kubꞌ kynimineꞌ a o tzaj tqꞌmaꞌn Moisés, ex tuꞌn o t-xi tqꞌmaꞌn kye tuꞌn mina tzꞌok qitit jun techil tiꞌj kytzꞌumil aye neꞌẍ, a qꞌaqe, ex tuꞌn mina kubꞌ kybꞌinchiꞌn tzeꞌnku qe qbꞌinchbꞌin.
21 Mas eles foram informados de que você ensina todos os judeus que vivem entre os gentios a abandonarem a lei de Moisés. Ouviram que você os instrui a não circuncidarem os filhos nem seguirem os costumes judaicos.
22 ¿Tzeꞌntzintz? chi Santyaw te Pabl. ¿Tiꞌtzin kꞌwel qbꞌinchintz? Quꞌn jotqex qxjalil kchi bꞌilte qa ma tzula.
22 Que faremos? Certamente eles saberão que você chegou.
23 Qalaꞌ il tiꞌj tuꞌn tkubꞌ tbꞌinchinjiy, a kꞌwel qqꞌmaꞌn: At kyaje ichin nimil tzaluꞌn qxol, a il tiꞌj tuꞌn tkubꞌ kynimiꞌn jun kyyol bꞌantnin tiꞌj tukꞌa Dios, ikyxjo tzeꞌnku kyij ttzꞌibꞌin Moisés toj Tuꞌjil Tyol Dios ojtxe.
23 “Queremos que você faça o seguinte. Temos aqui quatro homens que cumpriram um voto.
24 Kꞌlenqexa tukꞌiy, saqsinku tibꞌa junx kyukꞌa, tzeꞌnku qe qbꞌinchbꞌin, ex chjonkujiy, a kbꞌajil kyuꞌn, tuꞌntzin tel kymitzoꞌn tsmal kywiꞌ, te yekꞌbꞌilte, qa ma kubꞌ tbꞌinchiꞌn tzeꞌnku tzꞌibꞌin taꞌye toj Tuꞌjil Tyol Dios. Tuꞌntzintzjo ikyjo, jotx k-elil kynikyꞌ te, qa nya twutzxjo a o kyqꞌma tiꞌja, qalaꞌ mikyxitla teꞌ, quꞌn majxtla te nkubꞌ nimin teꞌ Tuꞌjil Tyol Dios te qkawbꞌil junx qukꞌiy.
24 Vá com eles ao templo e participe da cerimônia de purificação. Pague as despesas para realizarem o ritual de raspar a cabeça. Então todos saberão que os rumores são falsos e que você mesmo cumpre as leis judaicas.
25 Ikytzin kye nya Judiyqe, a o chi nimin, ex o txi qtzꞌibꞌin kye, tzeꞌn qe qxim: Tuꞌn mina t-xi kychyoꞌn kychibꞌjiljo aluꞌmj, a nchi kubꞌ bꞌyet te chojbꞌil il kywutz txqantl kydiosxjal; ex tuꞌn mina t-xi kychyoꞌn kychibꞌjiljo aluꞌmj, a njaw kyjtzꞌoꞌn kyibꞌ; ex tuꞌn mina chi tzqꞌajsin tiꞌjjo chikyꞌ te kychiꞌ, ex nya wen tuꞌn kykubꞌ kẍe kyukꞌa junxil qya, qa nya a kyxuꞌjil, quꞌn tkyaqiljo lo, manyor tzꞌilxix toj kywutz kykyaqil Judiy.
25 “Quanto aos convertidos gentios, devem fazer aquilo que pedimos por carta: abster-se de comer alimentos oferecidos a ídolos, de consumir o sangue ou a carne de animais estrangulados e de praticar a imoralidade sexual”.
26 Tbꞌajlinxitziꞌn ikyjo, bꞌeꞌx i xi tkꞌleꞌn Pabl ayej kyaje ichin, ex tojxi juntl qꞌij, kubꞌ tsaqsin tibꞌ junx kyukꞌa, tzeꞌnku ntene kyxol aj Judiy. Texjo or anetziꞌn, bꞌeꞌx okx tojjo tnejil ja te naꞌbꞌl Dios, noq tuꞌn tqꞌmet jtojtaq tuꞌn tjapin bꞌajjo qꞌij, jaꞌ tuꞌn kynimintaqjo kyyol te Dios, ex jtojtaq tuꞌn tkyij tqꞌoꞌn junjun toyaj.
26 No dia seguinte, Paulo se purificou junto com aqueles homens e entrou no templo. Declarou quando terminariam os dias da purificação e quando seria oferecido o sacrifício em favor deles.
27 Chꞌixtaq kyjapin bꞌajjo wuq qꞌij, jun jteꞌbꞌin Judiy tzajninqetaq toj txꞌotxꞌ te Asia, iwle Pabl kyuꞌn, toj tnejil ja te naꞌbꞌl Dios, ex bꞌeꞌx i ja najxjal kyuꞌn, ok tzyuꞌn Pabl kyuꞌn,
27 Estando os sete dias quase no fim, alguns judeus da província da Ásia viram Paulo no templo e incitaram a multidão contra ele. Agarraram-no,
28 ex jaw ẍchꞌin kyjaluꞌn: Qo kymojintza, ayiꞌy aj Israel. Atzin maꞌ ichin lo, nbꞌet toj tkyaqil twutz txꞌotxꞌ, ex nxnaqꞌtzin kyexjal jotxjo, a nya wen te qtanim, nya wen tiꞌj tkawbꞌil Moisés, ex a nya wen tiꞌjjo tnejil ja te naꞌbꞌl Dios, a xjanxix wen.
28 gritando: “Homens de Israel, ajudem-nos! Este é o homem que fala contra nosso povo em toda parte e ensina todos a desobedecerem às leis judaicas. Fala contra o templo e até profana este santo lugar, trazendo gentios para dentro dele”.
29 Kyqꞌma ikyjo tiꞌjjo tnejil ja te naꞌbꞌl Dios, quꞌn otaqxi tzꞌiwle Pabl kyuꞌn toj tnam junx tukꞌa jun nya Judiy te Éfeso, Trófimo tbꞌi, exsin kubꞌ kybꞌisin qa ax Pabl xi qꞌintej Trófimo tojjo tnejil ja anetziꞌn, quꞌn tuꞌn nya wentaq toj kykawbꞌil aj Judiy tuꞌn tokx jun nya aj Judiy toj.
29 Antes tinham visto Paulo na cidade com Trófimo, um gentio de Éfeso, e concluíram que Paulo o havia levado para dentro do templo.
30 Jotxjo xjal toj tnam jaw tilj, ex kykyaqilx pon rinin. Ok tzyuꞌn Pabl kyuꞌn, ex el jukikin. Tej kyetz tojjo ja anetziꞌn, bꞌeꞌx etz kyjpuꞌn tjpel ja.
30 Toda a cidade se agitou com essas acusações, e houve grande tumulto. A multidão agarrou Paulo e o arrastou para fora do templo, e imediatamente foram fechadas as portas.
31 Chꞌixtaq tkubꞌ bꞌyoꞌn Pabl, tej tbꞌintej jun ichin te aj Rom, a tnejil xqꞌuqil tnam te Jerusalén, jun tqanil, qa otaq chi jaw tilj kykyaqil xjal.
31 Quando procuravam matar Paulo, chegou ao comandante do regimento romano a notícia de que toda a Jerusalém estava em rebuliço.
32 I ok chmoꞌn xoꞌl qꞌaqꞌ, exqetziꞌn nejinel tuꞌn tnejil xqꞌuqil, ex i xi rinin jaꞌ iteꞌtaqxjal. Tej kylonte xjaljo tnejil xqꞌuqil exqetziꞌn jniꞌ xoꞌl qꞌaqꞌ, bꞌeꞌx xi kytzaqpiꞌn tuꞌn kybꞌujin tiꞌj Pabl.
32 No mesmo instante, ele chamou seus soldados e oficiais e correu para o meio da multidão. Quando viram o comandante e os soldados se aproximarem, pararam de espancar Paulo.
33 Bꞌeꞌxsin ok laqꞌe tnejil xqꞌuqil kykꞌatz, exsin xi tqꞌmaꞌntz, tuꞌn tkuꞌx Pabl toj tze, ex tuꞌn tok kꞌlet kyukꞌa kabꞌe kxbꞌil. Tej tbꞌajjo ikyjo, xi tqanintz ankyetaqjo Pabl, ex tiꞌchaq otaq bꞌant tuꞌn.
33 Então o comandante o prendeu e mandou que o amarrassem com duas correntes. Em seguida, perguntou à multidão quem era ele e o que havia feito.
34 Me junjunkye jaw ẍchꞌinte jun tiꞌla, me mikyxi kyuꞌn junjuntl. Tuꞌntzintzjo, mix bꞌante tchikyꞌbꞌit tuꞌn tnejil xqꞌuqil, quꞌn nimx chꞌotjin nbꞌanttaq kyuꞌnxjal. Tuꞌn ikyjo, bꞌeꞌx xi tqꞌmaꞌn tuꞌn t-xi qꞌiꞌn Pabl toj kyja xoꞌl qꞌaqꞌ.
34 Uns gritavam uma coisa, outros gritavam outra. Não conseguindo descobrir a verdade no meio de todo o tumulto, ordenou que Paulo fosse levado à fortaleza.
35 Atzaj teꞌ kyjax twutz ja, bꞌeꞌx jaw iqin Pabl kyuꞌn xoꞌl qꞌaqꞌ, quꞌn tuꞌn tzunxtaq bꞌiylajtz kyuꞌn xjal,
35 Quando Paulo chegou às escadas, o povo se tornou tão violento que os soldados tiveram de levantá-lo nos ombros para protegê-lo.
36 a lipcheqetaq tiꞌj, ex njaw kyẍchꞌintaq tuꞌn tkyim.
36 E a multidão foi atrás, gritando: “Matem-no! Matem-no!”.
37 Atzaj teꞌ chꞌixtaq tokx qꞌoꞌn Pabl toj kyja xoꞌl qꞌaqꞌ, xi tqanin te tnejil xqꞌuqil. Chiꞌ kyjaluꞌn toj tyol: ¿Noqit aku chin yolin chꞌiꞌn tukꞌiy? chi Pabl. Jaw kaꞌylaj tnejil xqꞌuqil tuꞌn tyol, exsin xi ttzaqꞌwintz: ¿Bꞌaꞌntzin te yolin toj griego? Bꞌaꞌn, chi Pabljo.
37 Quando Paulo estava para ser levado à fortaleza, disse ao comandante: “Posso ter uma palavra com o senhor?”. Surpreso, o comandante perguntou: “Você fala grego?
38 Xitzin tqꞌmaꞌn tnejil xqꞌuqil: ¿Ma nyatzin tejiy aj Egipto, a xi t-xikyꞌbꞌin jun qꞌoj qiꞌja aj Romqoꞌy, a atxix ojtxe, exsin extza toj kꞌul kyukꞌa kyaje mil bꞌyol xjal?
38 Não é você o egípcio que liderou uma rebelião algum tempo atrás e levou consigo ao deserto quatro mil assassinos?”.
39 Xitzin ttzaqꞌwin Pabltz: Mina. Ayin wejiꞌy jun aj Judiy, ex at woklin kyxol aj Rom, quꞌn antza ẍin itzꞌjiꞌy toj tnam, Tarso tbꞌi, toj txꞌotxꞌ Cilicia, jun tnam nimxix toklin kye aj Rom. Tuꞌnpetziꞌn, bꞌinchin t-xtalbꞌila. Qꞌontza ambꞌil weꞌy, noq tuꞌn nyoliꞌn chꞌin kyexjal.
39 “Não”, respondeu Paulo. “Sou judeu e cidadão de Tarso, cidade importante da Cilícia. Por favor, permita-me falar a esta gente.”
40 Kutzin, chi tnejil xqꞌuqil. Jawtzin weꞌ Pabltz twutz ja, ex tukꞌa tqꞌobꞌ, xi tyekꞌin tuꞌn mina chi chꞌotjexjal. Atzaj teꞌ kykubꞌ numj kykyaqilx, jawtzin yolintz toj kyyol aj Judiy, ex tqꞌma:
40 O comandante concordou, de modo que Paulo ficou em pé na escadaria e fez sinal para o povo se calar. Logo, um silêncio profundo envolveu a multidão, e ele lhes falou em aramaico, o idioma deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.