João 11
Saufa Kotalake Gemae (KYG) vs NTLH
1 Mago vekamo agiꞌamo Layosiꞌa Metani taonifiꞌmo maiꞌniya vekamo kaita hauꞌnigeno maiꞌniye. Asaꞌalaꞌmoganimo Maliyaꞌe aganaꞌamoꞌmo Mataꞌeꞌmo Metani taonifiꞌmo magokepi lokaeꞌa maiꞌnae.
1 Um homem chamado Lázaro estava doente. Ele era do povoado de Betânia, onde Maria e a sua irmã Marta moravam.
2 Ani Maliyaꞌa hogoteno alagepa atumo neꞌaiya uvelimo alino Ala kava neꞌmo aiyaleꞌmo lakino faleno ateteno ayokatetiꞌmo alino hau huno ateꞌniye. Asaꞌamoꞌmo Layosiꞌmo kaita hauꞌniye.
2 (Esta Maria era a mesma que pôs perfume nos pés do Senhor Jesus e os enxugou com os seus cabelos. Era o irmão dela, Lázaro, que estava doente.)
3 Asaꞌalaꞌmoganimo Yesutegamo ge huꞌana atalaꞌageno uꞌniya gemo, Ala kava nene, ani kahau kayamopafiꞌmo kahauꞌniya vekamo kaita hauꞌniye, huꞌana huteꞌana mago vekamo apaꞌmo aliꞌana ataleꞌnaꞌageno uꞌniye.
3 As duas irmãs mandaram dizer a Jesus: — Senhor, o seu querido amigo Lázaro está doente!
4 Yesuꞌa ani gemo afitenoꞌaeꞌmo, ani kaitaꞌmo falisiya agufa kaitaꞌmo ohauꞌnifa Goti ha le konali yaꞌamo ageteꞌapaeꞌmo agiꞌaleꞌmo aliꞌa asaga huge Goti mafaꞌneꞌamo agiꞌaleꞌeꞌmo aliꞌa asaga huge hisayafeꞌmo ani kaitaꞌmo hauꞌniye, huno hapa paiꞌniye.
4 Quando Jesus recebeu a notícia, disse:
5 Yesuꞌa Mataꞌe aganaꞌamoꞌe asaꞌamoꞌmo Layosiꞌefeꞌmo hau ayamopafiꞌmo hauꞌnigenoꞌaeꞌmo
5 Jesus amava muito Marta, e a sua irmã, e também Lázaro.
6 kaita hauꞌniye, huꞌana huꞌnaꞌa gemo afitenoꞌaeꞌmo lole afinaꞌmo ani maiꞌniya kotegamo maiꞌniye.
6 Porém quando soube que Lázaro estava doente, ainda ficou dois dias onde estava.
7 Lole afinaꞌmo utegenoꞌaeꞌmo Yesuꞌa geꞌamo neꞌafiya vayaꞌaifeꞌmo, halate Yutiya kotegamo vigetao, huno hapa paiꞌnigeꞌapaeꞌmo,
7 Então disse aos seus discípulos:
8 Tisao, ani kotega maiꞌnaya Yu vayaꞌmogimo yafa kayotetiꞌmo kamagisayafeꞌmo huꞌnayana halate Yutiya kotegamo visanafeꞌmo nehapiye, huꞌa afi geꞌnagenoꞌaeꞌmo,
8 Mas eles disseram: — Mestre, faz tão pouco tempo que o povo de lá queria matá-lo a pedradas, e o senhor quer voltar?
9 Magoke afinaꞌmo yegemo tuolofuꞌa aovamo letegeno haniꞌmo nehiye. Vayaꞌmogimo yegemo neleya afinaꞌmo ma mopafiꞌmo aeno ha leꞌnigeꞌa umenitata nehayaꞌmofeꞌmo nohapae.
9 Jesus respondeu:
10 Hanipiꞌmo umenitata nehisayaꞌmoꞌmo apaipafiꞌmo ha le yaꞌmoꞌa aeno ha noleyaꞌmofeꞌmo nehapae.
10 Mas, se anda de noite, tropeça porque nele não existe luz.
11 Lao vekamo Layosiꞌmo ago au kaleno maiꞌniyaꞌmofeꞌmo uꞌna aupatiꞌmo hauneꞌna ategauve, huno hapa paiꞌnigeꞌapaeꞌmo,
11 Jesus disse isso e depois continuou:
12 Ala kava nene, au kaleno maiꞌnisiyana kanalene, huꞌa ha paiꞌnae.
12 — Senhor, se ele está dormindo, isso quer dizer que vai ficar bom! — disseram eles.
13 Yesuꞌa Layosiꞌmo ago faliꞌniya kavafeꞌmo au kaleno maiꞌniye, huno hapa paiꞌniyaꞌmonanafa afaꞌa au kaleno maiꞌnigenoꞌaeꞌmo huꞌniye, huꞌa apakesa afiꞌnae.
13 Mas o que Jesus queria dizer era que Lázaro estava morto. Porém eles pensavam que ele estivesse falando do sono natural.
14 Yesuꞌa huꞌniya gemo afiꞌa aeto osuꞌnagenoꞌaeꞌmo Yesuꞌa huno afole aino hapa painoꞌaeꞌmo, Layosiꞌmo ago faliꞌniye.
14 Então Jesus disse claramente:
15 Nagaemo agaeꞌeꞌmo ani afinaꞌmo magokepi lokaeꞌna oꞌmaiꞌnovaꞌmofeꞌmo lapakaetefeꞌmo nagesa afiteꞌna namogaga neꞌauve. Nagaefekeꞌmo lapakesa afitapa fatago hisayafeꞌmae. Agaetegamo vigetao, huno hapa paiꞌniye.
15 mas eu estou alegre por não ter estado lá com ele, pois assim vocês vão crer. Vamos até a casa dele.
16 Tomasifeꞌmo lagoꞌya mafaꞌneꞌae, huꞌa agi neꞌaya vekamoꞌa Yesu geꞌamo neꞌafiya vayaꞌaifeꞌmo, agaegiꞌeꞌmo magokepi lokaeta falisunafeꞌmo lokaeta vigetao, huno hapa paiꞌniye.
16 Então Tomé, chamado “o Gêmeo”, disse aos outros discípulos: — Vamos nós também a fim de morrer com o Mestre!
17 Yesuꞌa uno avaꞌyi huteno afiꞌniyana Layosiꞌmo ago faligeta kita ateꞌnonageno loleꞌe loleꞌe afinaꞌmo uꞌniye, huꞌa ha paiꞌnageno afiꞌniye.
17 Quando Jesus chegou, já fazia quatro dias que Lázaro havia sido sepultado.
18 Metani taonimo Yulusalemu taonimo haopaleꞌmo haneꞌnigeno tali kilomita agufa aise afagiꞌaleꞌmo haneꞌniye.
18 Betânia ficava a menos de três quilômetros de Jerusalém,
19 Asole Yu vayaꞌmo Mataꞌe Maliyaꞌeꞌmo anasaꞌanimoꞌmo ago faliꞌniya kavafeꞌmo hapau huꞌa anatesayafeꞌmo anakaetegamo eꞌnae.
19 e muitas pessoas tinham vindo visitar Marta e Maria para as consolarem por causa da morte do irmão.
20 Yesuꞌa neꞌe, huꞌa huꞌnageno Mataꞌa ani gemo afitenoꞌaeꞌmo kategamo neꞌvisigeno neꞌesigeꞌana fotu hisaꞌafeꞌmo uꞌnigenoꞌaeꞌmo Maliyaꞌa nopiꞌmo maiꞌniye.
20 Quando Marta soube que Jesus estava chegando, foi encontrar-se com ele. Porém Maria ficou sentada em casa.
21 Mataꞌa uno Yesuꞌeꞌmo fotu huteꞌanaeꞌmo, Ala kava nene, manileꞌmo maiꞌnanesinana nasaꞌnimoꞌmo ofaliꞌniyesinaꞌmonanafa
21 Então Marta disse a Jesus: — Se o senhor estivesse aqui, o meu irmão não teria morrido!
22 ago afiꞌnovana hemenimo kagaemo Gotifeꞌmo namiyo, huka ge huka afi gesanageno afaꞌa alino kamigiye, huꞌna nagesa afiꞌnove, huno ha paiꞌnigeno
22 Mas eu sei que, mesmo assim, Deus lhe dará tudo o que o senhor pedir a ele.
23 Yesuꞌa, kasakamoꞌmo halate he tigiye, huno ha paiꞌnigenoꞌaeꞌmo,
23 — O seu irmão vai ressuscitar! — disse Jesus.
24 ago afiꞌnovana ma mopamo hano hisiya afinaꞌmo halate he tigiye, huꞌna ago afiꞌnove, huno ha paiꞌnigenoꞌaeꞌmo,
24 Marta respondeu: — Eu sei que ele vai ressuscitar no último dia!
25 nagaemo faliꞌnayatetiꞌmo aliꞌna he tiꞌna apatege afaꞌa maisaya yaꞌmo aliꞌna apamige huꞌna maiꞌnove. Nagaefeꞌmo apakesa afiꞌa fatago nehisaya vayaꞌmo faligayana halate ago he tiꞌa afaꞌa maigae.
25 Então Jesus afirmou:
26 Ina lagimo afaꞌa maiꞌneꞌapaeꞌmo nagaefeꞌmo apakesa afiꞌa fatago nehisafigeꞌa ofaliꞌa afaꞌa maige maige huꞌa maigae. Geꞌnieꞌmo kagesa afika fatago nehapiye, huno afi geꞌnigenoꞌaeꞌmo,
26 e quem vive e crê em mim nunca morrerá. Você acredita nisso?
27 He, Ala kava nene, kagaemo Kalaisi vekamo Goti Mafaꞌneꞌamo ma mopafiꞌmo eminegaiye, huꞌa huꞌnaya vekamo maiꞌnane, huꞌna nagesa afiꞌna fatago nehuve, huno ha paiꞌniye.
27 — Sim, senhor! — disse ela. — Eu creio que o senhor é o Messias , o Filho de Deus, que devia vir ao mundo.
28 Mataꞌa ani gemo hutenoꞌaeꞌmo halate aino atagi neno uno vayaꞌmogimo oꞌafisayafeꞌmo aganaꞌamoꞌmo Maliyafeꞌmo sumi huno ha painoꞌaeꞌmo, Tisa vekamo ago eno manileꞌmo avaꞌyi huteno kagaefeꞌmo eno, huno ge nehiye, huno ha paiꞌnigeno
28 Depois de dizer isso, Marta foi, chamou Maria, a sua irmã, e lhe disse em particular: — O Mestre chegou e está chamando você.
29 Maliyaꞌa ani gemo afiteno malage huno he tino uno fotu hisaꞌafeꞌmo uno lamiꞌniye.
29 Quando Maria ouviu isso, levantou-se depressa e foi encontrar-se com Jesus.
30 Yesuꞌa taonifiꞌmo uno avaꞌyi osuꞌniyanafa Mataꞌeꞌmo fotu huꞌnaꞌa yateꞌmo maiꞌniye.
30 Pois ele não tinha chegado ao povoado, mas ainda estava no lugar onde Marta o havia encontrado.
31 Maliyaꞌeꞌmo magokepiꞌmo lokaeꞌa maiꞌneꞌa hapau huꞌa anateꞌa maiꞌnaya vayaꞌmogi agayana Maliyaꞌa malage huno he tino uno lamiꞌnigeꞌa ageteꞌapaeꞌmo kiꞌa ateꞌnaya kanolulegamo uno aviꞌyaꞌmo hisiyafeꞌmo neꞌviye, huꞌa huteꞌa akame huꞌa uꞌnae.
31 As pessoas que estavam na casa com Maria, consolando-a, viram que ela se levantou e saiu depressa. Então foram atrás dela, pois pensavam que ela ia ao túmulo para chorar ali.
32 Maliyaꞌa Yesutegamo uno avaꞌyi huno ageteno aiyafiꞌmo asagauno aino maiꞌnenoꞌaeꞌmo, Ala kava nene, manileꞌmo maiꞌnanesinana nasaꞌnimoꞌmo ofaliꞌniyesine, huno ha paiꞌnigenoꞌaeꞌmo
32 Maria chegou ao lugar onde Jesus estava e logo que o viu caiu aos pés dele e disse: — Se o senhor tivesse estado aqui, o meu irmão não teria morrido!
33 Yesuꞌa ageyana Maliyaꞌa aviꞌyaꞌmo huꞌnigeꞌapaeꞌmo agaeꞌeꞌmo magokepi eꞌnaya vayaꞌmogiꞌeꞌmo aviꞌyaꞌmo huꞌnageno apaketenoꞌaeꞌmo lusi kava huno aipamoꞌmo kana huꞌniye.
33 Jesus viu Maria chorando e viu as pessoas que estavam com ela chorando também. Então ficou muito comovido e aflito
34 Agaemo, haiyateꞌmo kitapa ateꞌnae, huno apafi geꞌnigeꞌapaeꞌmo, Ala kava nene, eka ago, huꞌa ha paiꞌnae.
34 e perguntou: — Venha ver, senhor! — responderam.
35 Yesuꞌa aviꞌyaꞌmo huꞌniye.
35 Jesus chorou.
36 Aviꞌyaꞌmo huꞌnigeꞌapaeꞌmo Yu vayaꞌmogi, Ageyo, ani vekaeꞌmo lusi kava huno hau ayamopafiꞌmo hauꞌniye, huꞌa huꞌnae.
36 Então as pessoas disseram: — Vejam como ele amava Lázaro!
37 Mago vayaꞌamogi, ani vekamoꞌa aulagamo alagepa huno noꞌageya vekamo aulagamo alino alagepa huno ateꞌniya vekamo eno manileꞌmo maiꞌniyesinana himamuꞌaletiꞌmo alino hageno atesigeno ofaliꞌniyesipiye, huꞌa huꞌnae.
37 Mas algumas delas disseram: — Ele curou o cego. Será que não poderia ter feito alguma coisa para que Lázaro não morresse?
38 Yesuꞌa halate lusi kava huno aipamoꞌmo kana huꞌnigenoꞌaeꞌmo kanolulegamo uꞌniye. Yafa kapiꞌmo kiꞌa ateteꞌa avayaleꞌmo yafatetiꞌmo aiꞌa akani maleꞌnae.
38 Jesus ficou outra vez muito comovido. Ele foi até o túmulo, que era uma gruta com uma pedra colocada na entrada,
39 Yesuꞌa, ani yafaꞌmo alitapa heleve hulitutapa ataleyo, huno hapa paiꞌnigeno Mataꞌa faliꞌniya vekamo asaꞌamoꞌmo, Ala kava nene, faliꞌnigeta kita ateꞌnonageno loleꞌe loleꞌe afinaꞌmo ago uꞌniyaꞌmofeꞌmo ago kano atumo aiꞌniye, huno ha paiꞌniye.
39 e ordenou: Marta, a irmã do morto, disse: — Senhor, ele está cheirando mal, pois já faz quatro dias que foi sepultado!
40 Yesuꞌa, kagesa afika fatago huꞌnisanaꞌmoꞌmo Goti ha le konali yaꞌaꞌe himamuꞌaꞌeꞌmo agegane, huꞌna kaha opaiꞌnofiye, huno ha paiꞌnigeꞌapaeꞌmo
40 Jesus respondeu:
41 yafaꞌmo aliꞌa heleve huꞌa ataleꞌnagenoꞌaeꞌmo Yesuꞌa alino maku huno kokuꞌnategamo ageꞌnenoꞌaeꞌmo, Afoꞌnimogae, geꞌnimo ago afiꞌnanaꞌmofeꞌmo kahao keꞌmo nehove.
41 Então tiraram a pedra. Jesus olhou para o céu e disse:
42 Muki afinaꞌmo geꞌnimo neꞌafine, huꞌna ago afiꞌnove. Afiꞌnovaꞌmonanafa manileꞌmo nagaeꞌeꞌmo magokepiꞌmo lokaeꞌa maiꞌnaya vayaꞌmogimo afiteꞌapaeꞌmo, Gotiꞌa alino ateꞌnigeno emineꞌniye, huꞌa apakesa afiꞌa fatago hisayafeꞌmo ani gemo nehuve, huno huteno
42 Eu sei que sempre me ouves; mas eu estou dizendo isso por causa de toda esta gente que está aqui, para que eles creiam que tu me enviaste.
43 alopa gefatiꞌmo ge hunoꞌaeꞌmo, Layosiyo, he tika emikeno, huno ge huꞌniye.
43 Depois de dizer isso, gritou:
44 Lavolavoletiꞌmo faliꞌniya vekamo augosafiꞌe aiya ayategaꞌeꞌmo hayaeꞌa ateꞌnaya vekamo he tino emineꞌniye. Inagi Yesuꞌa, lavolavomo alitapa hakalu hetapa ataletetapa ategeno vino, huno hapa paiꞌniye.
44 E o morto saiu. Os seus pés e as suas mãos estavam enfaixados com tiras de pano, e o seu rosto estava enrolado com um pano. Então Jesus disse:
45 Asole Yu vayaꞌmo Maliyategamo eꞌa maiꞌnaya vayaꞌmogimo Yesuꞌa huꞌniya kavaꞌmo ageteꞌapaeꞌmo agaefeꞌmo apakesa afiꞌa fatago huꞌnae.
45 Muitas pessoas que tinham ido visitar Maria viram o que Jesus tinha feito e creram nele.
46 Huꞌnayaꞌmonanafa mago vayaꞌamogimo uꞌa Falasi vayaꞌaifeꞌmo Yesuꞌa huꞌniya kavafeꞌmo ava gemo huꞌa hapa paiꞌnae.
46 Mas algumas pessoas voltaram e contaram aos fariseus o que ele havia feito.
47 Afiteꞌa kanisole vayanagi mono huꞌa neꞌapataya vayaꞌaiteꞌmo yagaiꞌa neꞌapataya vayanagi Falasi vayanagi huꞌa aliꞌa anupa huꞌa maiꞌneꞌapaeꞌmo, na agufa kava hisune. Ani vekamoꞌa noꞌagona agufa asole aune kavaꞌmo nehiye.
47 Então os fariseus e os chefes dos sacerdotes se reuniram com o Conselho Superior e disseram: — O que é que nós vamos fazer? Esse homem está fazendo muitos milagres!
48 Oꞌatafauta afaꞌa ageta ataleꞌnisunageno ani agufa kavakeꞌmo hulino neꞌvisigeꞌapaeꞌmo muki asole vayaꞌmogimo agaefekeꞌmo lama ge nehiye, huꞌa huteꞌa akame hugae. Lomu gamani vayaꞌmogimo eꞌa alopa mono notimo heꞌa halagape vaiꞌa ataleteꞌa kame huꞌa latesageta ataleta atagu faetuteta huta maigune, huꞌa huꞌnae.
48 Se deixarmos que ele continue fazendo essas coisas, todos vão crer nele. Aí as autoridades romanas agirão contra nós e destruirão o Templo e o nosso país.
49 Apakaepatiꞌmo mago vekamo agiꞌamo Kaiyafasiꞌa ani kafugamo mono huꞌa neꞌapataya vayaꞌaiteꞌmo yagaino neꞌapateya vekamoꞌa, lapakaemo aiseꞌamo oꞌafiꞌnae.
49 Então Caifás, que naquele ano era o Grande Sacerdote , disse: — Vocês não sabem nada!
50 Magoke vekamoꞌa muki vayaꞌmogitalefeꞌmo falino latesigeta hano osuta afaꞌa maisunafeꞌmo kanalene, hutapa hutetapa lapakesa afifi huge huge hutapa noꞌmaiye, huno hapa paiꞌniye.
50 Será que não entendem que para vocês é melhor que morra apenas um homem pelo povo do que deixar que o país todo seja destruído?
51 Agaiꞌamo ani gemo osuꞌnifa ani kafugamo mono huꞌa neꞌapataya vayaꞌaiteꞌmo yagaino neꞌapateya vekamo maiꞌniyaꞌmofeꞌmo aune gemo huno Gotitegati gemo alinineno aeno hakalo huno hapa painoꞌaeꞌmo, Yesuꞌa Yu nofi vayaꞌaitefeꞌmo falino apategaiye.
51 Naquele momento Caifás não estava falando por si mesmo. Mas, como ele era o Grande Sacerdote naquele ano, estava profetizando que Jesus ia morrer pela nação.
52 Yu nofi vayaꞌalefekeꞌmo falino oꞌapategaiyaꞌmonanafa muki Goti mafaꞌneꞌamo atagu faeꞌuꞌeꞌa huꞌa maiꞌnaya vayaꞌamo apavalelineno alino anupa huno apateteno magoke nofi vayaꞌmo alino ha maleno apategaiye, huno hapa paiꞌniye.
52 E não somente pela nação, mas também para reunir em um só corpo todos os filhos de Deus que estão espalhados por toda parte.
53 Ani afinatetiꞌmo haiya kava huta amagisupi, huꞌa huteꞌa vege huꞌa maiꞌnae.
53 Então, daquele dia em diante, os líderes judeus fizeram planos para matar Jesus.
54 Huꞌnayaꞌmofeꞌmo Yesuꞌa magoꞌe huno Yu vayaꞌai apaulagaleꞌmo umenitata osuno ataleno kaꞌme kotegamo uno Ifalemu taonifiꞌmo geꞌamo neꞌafiya vayaꞌeꞌmo maiꞌniye.
54 Por isso ele já não andava publicamente na Judeia, mas foi para uma região perto do deserto, a uma cidade chamada Efraim, e ficou ali com os seus discípulos.
55 Yu vayaꞌai Pasova afinaꞌmo eno hogo huꞌnigeꞌapaeꞌmo hogoteꞌa muki vayaꞌamogimo mono kavaꞌmo akame hisayafeꞌmo alo huteꞌa neꞌyaꞌmo nesayafeꞌmo muki koꞌapimo atale atale huꞌa Yulusalemu taonifiꞌmo uꞌnae.
55 Faltava pouco tempo para a Festa da Páscoa . Muitos judeus foram a Jerusalém antes da festa para tomar parte na cerimônia de purificação .
56 Uꞌa haiꞌa alopa mono nopiꞌmo he tiꞌa maiꞌneꞌapaeꞌmo Yesuꞌa agesayafeꞌmo apakaiꞌapimo, na agufa yane, hutapa lapakesa neꞌafiye. Neꞌyaꞌmo nesayategamo oꞌmegaiye, hutapa lapakesa neꞌafifiye, huꞌa huꞌnae.
56 Eles procuravam Jesus e, no pátio do Templo, perguntavam uns aos outros: — O que é que vocês acham? Será que ele vem à festa?
57 Mono huꞌa neꞌapataya vayaꞌaiteꞌmo yagaiꞌa neꞌapataya vayaꞌe Falasi vayaꞌmogiꞌeꞌmo huꞌapaeꞌmo, mago vekamogamo agesanaꞌmoꞌmo eka laha paigetao kalavusi huta ateno, huꞌa hu maleꞌnae.
57 Os chefes dos sacerdotes e os fariseus queriam prender Jesus. Por isso tinham dado ordem para que, se alguém soubesse, contasse onde ele estava.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.