Atos 7

Saufa Kotalake Gemae (KYG) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Hogote vekamo mono huꞌa neꞌapataya vayaꞌaiteꞌmo yagaino neꞌapateya vekamoꞌa Sitivenifeꞌmo loka hunoꞌaeꞌmo, Kagaefeꞌmo ina hosu gemo nehiye, huꞌa huꞌnaya gemo lama gemo nehafiye, huno afi geꞌnigenoꞌaeꞌmo
1 Então o sumo sacerdote perguntou a Estêvão: — Isso de fato é assim?
2 Sitiveniꞌa, Naganaꞌnimogitapa afoꞌnimogitapamo afiyo, huno, Akeyaꞌvilaga laginago vekamo Emalehamuꞌa Mesopotemiya kotegamo maiꞌnenoꞌaeꞌmo Helani kotegamo oꞌuꞌnigenoꞌaeꞌmo aulagaleꞌmo ha le konali yaꞌaꞌe vekamo Gotiꞌa alino afole aitenoꞌaeꞌmo,
2 Estêvão respondeu: — Irmãos e pais, escutem. O Deus da glória apareceu a Abraão, nosso pai, quando este estava na Mesopotâmia, antes de morar em Harã,
3 Konaga vayakamo apatalege kokamo atalege huteka aliꞌna kave lisuva kotegamo uka maiyo, huno ha paiꞌniye.
3 e lhe disse: “Saia da sua terra e do meio da sua parentela e vá para a terra que eu lhe mostrarei.”
4 Ha paiꞌnigenoꞌaeꞌmo Emalehamuꞌa Kalatiya kotegamo ataleno uno Helani kotegamo maiꞌniye. Emalehamuꞌa Helani kotegamo maiꞌnigenoꞌaeꞌmo afoꞌamoꞌmo falitegeno Gotiꞌa alino ateꞌnigeno eno lagaemo maiꞌnona koteꞌmo maiꞌniye.
4 Então Abraão saiu da terra dos caldeus e foi morar em Harã. E dali, com a morte de seu pai, Deus o trouxe para esta terra em que vocês agora estão morando.
5 Gotiꞌa mago hoya vaisiyafeꞌmo aise mopamo alino oꞌamiꞌniyaꞌmonanafa Emalehamuꞌa anamo vekamo maiꞌnigenoꞌaeꞌmo ani mopamo aliꞌna kamisugeꞌapaeꞌmo kaginago vayaꞌmogimo aligae, huno ha paiꞌniye.
5 Nela, não lhe deu herança, nem sequer o espaço de um pé; mas prometeu dar-lhe a posse dela e, depois dele, à sua descendência, embora Abraão ainda não tivesse filhos.
6 Gotiꞌa ha painoꞌaeꞌmo, Kaginago vayaꞌmogimo ani mopamo atale uꞌa alu nofi vayaꞌai mopaleꞌmo maigae. Maiꞌnisageꞌapaeꞌmo ani alu nofi vayaꞌmogimo apavaleꞌa aliꞌa kalavusi aliꞌyateꞌmo apateteꞌa lusi kana yaꞌmo aliꞌa apamisageꞌa fo hataletiꞌa kafugamo kalavusi aliꞌyaꞌmo aliꞌa maigae.
6 E Deus falou que a descendência dele seria peregrina em terra estrangeira, onde seriam escravizados e maltratados durante quatrocentos anos.
7 Henagaꞌamo nagaemo kalavusi huꞌa apateꞌneꞌa apakaeteꞌmo yagaiꞌa neꞌapataya vayaꞌai kavaꞌapimo aliꞌna fako huꞌna apateteꞌna agoti huꞌna apatesugeꞌapaeꞌmo kaginago vayaꞌmo ani kotegamo ataleꞌeꞌa manileꞌmo maiꞌneꞌa nagaefeꞌmo mono huꞌa maigae.
7 — Deus disse ainda: “Castigarei a nação da qual forem escravos; e, depois disso, sairão daí e me servirão neste lugar.”
8 Mago kotalake gemo huꞌna kateꞌnisugeno ani kotalake gemo alagena kavaꞌamo haneꞌnisigeka ve mafaꞌnekamo agufamo lagauka atalo, huno ha paiꞌnigeno Emalehamuꞌa Aisikiꞌmo alino atetegeno eitiꞌa afinaꞌmo utegenoꞌaeꞌmo agufamo lagauno ataleꞌniye. Aisikiꞌa Yekopuꞌmo alino atetenoꞌaeꞌmo agufamo lagauno ataleꞌnigeno ani kavaꞌmo huno Yekopuꞌa mafaꞌne anagaꞌamo tuolofuꞌa nofi vayaꞌmo aepa vayaꞌmo alino apateteno apakufamo lagauno atalete atalete huꞌniye.
8 Então lhe deu a aliança da circuncisão. Assim, Abraão gerou Isaque e o circuncidou no oitavo dia; e Isaque gerou Jacó, e Jacó gerou os doze patriarcas.
9 Henagaꞌamo ani nofi vayaꞌai aepa vayaꞌmogimo Yosefefeꞌmo apaipa kafamo nehaeꞌapaeꞌmo avaleꞌa alu kotega vayaꞌmo apamiꞌnageꞌa miya faiꞌa avaleliꞌuꞌa Isipi kotegamo ateꞌnageno afa aliꞌyaꞌmo alino maiꞌniye.
9 — Os patriarcas, invejosos de José, venderam-no para ser levado para o Egito. Mas Deus estava com ele
10 Maiꞌniyaꞌmonanafa Gotiꞌa alagepa huno ha maeteno hosu kavategatiꞌmo hatu maeno ateꞌniye. Ha maeteno alagepa aipa agesamo alino amiꞌnigeno Feloꞌa Isipi kotega kini vekamoꞌa agetenoꞌaeꞌmo alagepa aipa agesa vekamo maiꞌniye, huno agetenoꞌaeꞌmo, Isipi koteꞌe muki yaꞌaꞌnileꞌeꞌmo yagaino apategaiye, huno huteno lekana paino ateꞌniye.
10 e o livrou de todas as suas aflições, concedendo-lhe também graça e sabedoria diante de Faraó, rei do Egito, que o constituiu governador daquela nação e de toda a casa real.
11 Henagaꞌamo neꞌyafeꞌmo lusi kafu huꞌnaya afinaꞌmo afole aiꞌnigeno muki Isipi kotega vayaꞌe Kenani kotega vayaꞌeꞌmo neꞌyafeꞌmo lusi kafu huteꞌapaeꞌmo laginago vayaꞌmogimo neꞌyafeꞌmo kahauya huꞌnayaꞌmonanafa oꞌageꞌnae.
11 Depois houve fome e grande sofrimento em todo o Egito e em Canaã, e nossos pais não achavam o que comer.
12 Mago vayaꞌmogi, Neꞌyaꞌmo Isipi kotegamo haneꞌniye, huꞌa ha paiꞌnageno Yekopuꞌa afitenoꞌaeꞌmo mafaꞌne anagaꞌamo laginago vayaꞌmo alino apateꞌnigeꞌa hogote afinaꞌmo uꞌnae.
12 Mas, quando Jacó ouviu que no Egito havia trigo, mandou, pela primeira vez, os nossos pais até lá.
13 Uteꞌa aiꞌa atagi neꞌeꞌa maiteꞌa halate lole afinaꞌmo uꞌnagenoꞌaeꞌmo Yosefeꞌa nepuꞌamogifeꞌmo, nagaemo Yosefeꞌnamo maiꞌnove, huno hapa paiꞌnigeno Feloꞌa Yosefe nepuꞌamogimo apakeꞌniye.
13 Na segunda vez, José se fez reconhecer pelos seus irmãos, e o Faraó veio a conhecer a família de José.
14 Yosefeꞌa nepuꞌamogifeꞌmo, utapa Afotimofeꞌmo, Kagaeꞌe vayakaꞌeꞌmo Isipi kotegamo nagaetegamo emiteyo, hutapa ha paiyo, huno hapa paiꞌniye. Yekopuꞌeꞌmo Isipi kotegamo eꞌnaya vayaꞌmo seveti faefuꞌa vayaꞌmo eꞌa maiꞌnae.
14 Então José mandou chamar Jacó, seu pai, e toda a sua parentela, isto é, setenta e cinco pessoas.
15 Ani kavaꞌmo huꞌa Yekopuꞌe laginago vayaꞌeꞌmo eꞌa Isipi kotegamo maiꞌneꞌa faliꞌnae.
15 Jacó foi para o Egito, e ali morreu ele e também os nossos pais.
16 Faliꞌnageꞌapaeꞌmo kefaꞌapimo aliniꞌuꞌa Sekemi kotegamo kiꞌa apateꞌnae. Emalehamuꞌa Hamo nofi vayaꞌai mopamo miya faiꞌniya mopafiꞌmo kiꞌa apateꞌnae.
16 Depois eles foram transportados para Siquém e postos no túmulo que Abraão tinha comprado dos filhos de Hamor, em Siquém, pagando um certo preço.
17 Gotiꞌa Emalehamufeꞌmo, kaginago vayaꞌmo hatu maeꞌna apategauve, huno ha paiꞌniya afinaꞌmo ago eno hogo huꞌniye. Hogo nehigeꞌapaeꞌmo Isipi kotega maiꞌnaya laginago vayaꞌmogimo asole vayaꞌmo kaeꞌa aiꞌa atagu faeꞌa maiꞌnae.
17 — E, quando já estava próximo o tempo em que Deus cumpriria a promessa feita a Abraão, o povo cresceu e se multiplicou no Egito,
18 Maiꞌnagenoꞌaeꞌmo alu vekamo Yosefeꞌmo oꞌageꞌniya vekamoꞌa Isipi kotegamo aepa faino yagaino apateꞌniye.
18 até que se levantou ali outro rei, que não conhecia José.
19 Agaemo laginago vayaꞌaifeꞌmo humi neꞌapateno ve mafaꞌneꞌapimo apatalesageꞌa falisayafeꞌmo aini huno apateꞌniye.
19 Este outro rei tratou com astúcia a nossa gente e torturou os nossos pais, a ponto de forçá-los a abandonar seus meninos recém-nascidos, para que não sobrevivessem.
20 Aini huno neꞌapategenoꞌaeꞌmo anileꞌmo Moseseꞌa afole aiꞌniye. Gotiꞌa Mosesefeꞌmo, Alagi kanale mafaꞌnemo maiꞌniye, huno amuse huno ateꞌniye. Itaꞌafoꞌalaꞌmoganimo loleꞌe magoꞌe kaimo noꞌanifiꞌmo fala kiꞌana ateꞌneꞌana yagaiꞌana ateꞌana maiꞌneꞌana kumateꞌmo avaleliꞌuꞌana lamiꞌana ateꞌnaꞌae.
20 Por esse tempo nasceu Moisés, que era formoso aos olhos de Deus. Durante três meses ele foi mantido na casa de seu pai.
21 Ateꞌnaꞌageno Felo aꞌmafaꞌnemoꞌmo eno agetenoꞌaeꞌmo noꞌalegamo avalelinuno, nagaiꞌni mafaꞌnemo maigiye, huno huteno yagaino ateꞌniye.
21 Quando tiveram de abandoná-lo, a filha de Faraó o recolheu e criou como seu próprio filho.
22 Isipi vayaꞌmogimo muki nehaya kavaꞌapimo Moseseꞌmo aliꞌa aya maleꞌnageno ageteno himamuꞌaletiꞌmo ge huge lokiya kavaꞌmo huge huno maiꞌniye.
22 E Moisés foi educado em toda a ciência dos egípcios e era poderoso em palavras e obras.
23 Moseseꞌa ko sino alopa vekamo fotiꞌa kafugamo maitenoꞌaeꞌmo, Nagaemo Isaleli vayaꞌnimo uꞌna haiya kava huꞌa maiꞌnafi huꞌna apaketeꞌna hapa maegauve, huno agesa afiꞌniye.
23 — Quando completou quarenta anos, Moisés teve a ideia de visitar os seus irmãos, os filhos de Israel.
24 Felo notegatiꞌmo ataleno uno ageyana mago Isipi vekamoꞌa Isaleli vekamo neꞌamagigeno agetenoꞌaeꞌmo Isaleli vekamo ha maeno anonale Isipi vekamo amagiꞌnigeno faliꞌniye.
24 Vendo um homem ser maltratado, saiu em defesa dele e vingou o oprimido, matando o egípcio.
25 Moseseꞌa, vayaꞌnimogimo nageteꞌapaeꞌmo Gotiꞌa Moseseꞌmo lekana paino ateꞌniyanageno laha maeno hatu maeno latesigeta afaꞌa ugune, huꞌa apakesa afigae, huno agesa afiꞌniyaꞌmonanafa ani kavaꞌmo huꞌa apakesa oꞌafiꞌnae.
25 Ora, Moisés pensava que seus irmãos entenderiam que Deus queria salvá-los por meio dele; eles, porém, não entenderam.
26 Egaꞌamo Moseseꞌa uno anakeyana lole Isaleli vekalaꞌmo kaveta nehaꞌageno anaketenoꞌaeꞌmo alino kugu huteno alino nanu aeno anatesiyafeꞌmo hunoꞌaeꞌmo, Ma vekalana afiꞌao, Lanakaemo konagalaꞌmo maiꞌnaꞌana na kava higetanaeꞌmo kaveta nehaꞌae, huno anafi geꞌnigeno
26 No dia seguinte, Moisés aproximou-se de uns que brigavam e procurou reconduzi-los à paz, dizendo: “Homens, vocês são irmãos; por que estão maltratando um ao outro?”
27 konagaꞌamoꞌmo kaveta huꞌniya vekamoꞌa eno Moseseꞌa alino agoꞌya faino neꞌatalenoꞌaeꞌmo, Ina laꞌmo lagaeteꞌmo yagaiꞌneka agoti getimo afiteka alika fako huka latesana vekamo maigane, huno lekana paino kateꞌniye.
27 Mas o que agredia o seu próximo repeliu Moisés, dizendo: “Quem colocou você como chefe e juiz sobre nós?
28 Egamo Isipi vekamo ago kamiti amagiꞌnanageno faliꞌniya kava huka nagaemo namagigapiye, huno afi geꞌniye.
28 Será que quer me matar, assim como ontem matou o egípcio?”
29 Moseseꞌa ani gemo afitenoꞌaeꞌmo Isipi kotegatiꞌmo aune hetaleno Mitiyani kotegamo uno noꞌmo kino maiꞌnenoꞌaeꞌmo lole mafaꞌnelaꞌmo alino anateꞌniye.
29 Ao ouvir isto, Moisés fugiu e se tornou peregrino na terra de Midiã, onde lhe nasceram dois filhos.
30 Fotiꞌa kafugamo utegeno Moseseꞌa mago avemo agiꞌamo Sainai aveleꞌmo kaꞌme kotega maiꞌnigeno aise yosafiꞌmo atamo nelegenoꞌaeꞌmo Ala kava neꞌmo enisole vekamoꞌa ani ata vaipatiꞌmo afole aiꞌniye.
30 — Passados quarenta anos, apareceu-lhe, no deserto do monte Sinai, um anjo, por entre as chamas de uma sarça que estava queimando.
31 Moseseꞌa ani atamo ageno hau aitenoꞌaeꞌmo ageno alagepa huno agesiyafeꞌmo yosa aepamo haopaꞌaleꞌmo uno maiꞌnigeno Ala kava neꞌmoꞌa ha painoꞌaeꞌmo,
31 Moisés ficou maravilhado diante daquela visão e, aproximando-se para contemplá-la, ouviu-se a voz do Senhor, que disse:
32 Kaginago vayaꞌmo Emalehamuꞌagi Aisikiꞌagi Yekopuꞌagi huꞌna Gotiꞌapimoꞌnamo maiꞌnove, huno ha paiꞌnigeno Moseseꞌa atete hauꞌnigeno magoꞌe huno agesiya yafeꞌmo koli huꞌniye
32 “Eu sou o Deus dos seus pais, o Deus de Abraão, de Isaque e de Jacó.” Moisés, tremendo de medo, não ousava contemplar a sarça.
33 Ala kava neꞌmoꞌa, Manile maiꞌnovaꞌmofeꞌmo he tika maiꞌnana mopamo aote mopamo haneꞌnigi sukamo asagika ataleka maiyo.
33 Então o Senhor disse: “Tire as sandálias dos pés, porque o lugar em que você está é terra santa.
34 Ageꞌnovana Isipi vayaꞌmogimo vayaꞌnilegamo asole hosu kavaꞌmo nehageꞌna apakeꞌnove. Avovo nehageꞌna afiteꞌna apakufamo aliꞌna katiꞌna apatesuvafeꞌmo emiꞌneꞌnove. Eka afiyo, huno, Isipi kotegamo aliꞌna katesugeka ugane, huno ha paiꞌniye.
34 Certamente vi o sofrimento do meu povo no Egito, ouvi o seu gemido e desci para libertá-lo. Venha, agora; vou mandar você para o Egito.”
35 Ani gemo ha paiꞌniyaꞌmonanafa Isaleli vayaꞌmogimo Mosesefeꞌmo, Ina laꞌmo lagaeteꞌmo yagaika lateꞌneka agoti getimo afiteka alika fako huka latesana vekamo maigane, huno lekana paino kateꞌniye, huꞌa hapa paiteꞌa huꞌniya geleꞌmo ge nagalu huꞌnae. Huꞌnayaꞌmonanafa Gotiꞌa ata vaipatiꞌmo enisole vekamo avayafatiꞌmo, yagaika apateteka hapau vaisana nene, huno lekana paino ateꞌniye.
35 — A este Moisés, a quem tinham rejeitado, dizendo: “Quem colocou você como chefe e juiz?”, Deus enviou como chefe e libertador, com a assistência do anjo que lhe apareceu na sarça.
36 Agaemo noꞌagaya agufa lokiya aune kavaꞌmo Isipi kotegagi Haesa anitenagi kaꞌme kotegagi huno fotiꞌa kafugamo nehunoꞌaeꞌmo Yu vayaꞌmo Isipi kotegatiꞌmo apavalelino uꞌniye.
36 Foi Moisés quem os tirou de lá, fazendo prodígios e sinais na terra do Egito, no mar Vermelho e no deserto, durante quarenta anos.
37 Ani vekamo Moseseꞌa Isaleli vayaꞌaifeꞌmo, Ala kava neꞌmo Gotitapimoꞌa mago vekamo agaetegati gemo alinineno aeno hakalo huno lapa paisiya vekamo nagaekana huno maisiya vekamo alino atesigeno lapakaetegamo egaiye. Lapakaemo muki hisiya geꞌamo afiyo, huno hapa paiꞌniye.
37 Foi ainda Moisés quem disse aos filhos de Israel: “Deus fará com que, do meio dos irmãos de vocês, se levante um profeta semelhante a mim.”
38 Ani vekamo Moseseꞌa Isaleli vayaꞌeꞌmo kaꞌme kotega alino anupa huno maiꞌniye. Moseseꞌa Sainai avefiꞌmo haino maiꞌnigeno mago enisole vekamoꞌmo apauneꞌapameꞌmo alino neꞌapamiya gemo ha paiꞌnigeno afiteno emineno laginago vayaꞌaifeꞌmo hapa paiꞌnigeꞌa lagaefeꞌmo laha paiꞌnae.
38 É este Moisés quem esteve na congregação no deserto, com o anjo que lhe falava no monte Sinai e com os nossos pais. Foi ele quem recebeu palavras vivas para nos transmitir.
39 Huno hapa paiꞌniyaꞌmonanafa huꞌniya geleꞌmo ge nagalu huteꞌapaeꞌmo, halate atagi neta Isipi kotegamo ugune, huꞌa apakesa afiꞌnae.
39 — Nossos pais não quiseram obedecer a Moisés, mas o rejeitaram e, no seu coração, voltaram para o Egito,
40 Apakaemo mono huno neꞌapateya vekamo Elonifeꞌmo, Ani vekamo Moseseꞌa Isipi kotegatiꞌmo lavalelineꞌniya vekamo haiyategamo uno maiꞌnifi huta oꞌageꞌnone. Mago gotitimoꞌmo alo higetao laulagaleꞌmo uꞌa hogoteteꞌa lavaleliꞌa viyo, huꞌa ha paiteꞌa
40 dizendo a Arão: “Faça para nós deuses que vão adiante de nós; porque, quanto a este Moisés, que nos tirou da terra do Egito, não sabemos o que lhe aconteceu.”
41 aikeli pulumakamo auneꞌamo alo huteꞌa yuna afumo avaleli eꞌa haeꞌa amiteꞌa apayatetiꞌmo alo huꞌnaya yafekeꞌmo apamogaga aiꞌnae.
41 Naqueles dias, fizeram um bezerro e ofereceram sacrifício ao ídolo, alegrando-se com as obras das suas mãos.
42 Gotiꞌa hunoꞌaeꞌmo, apatalesugeꞌa kanefitefenagi kailefenagi yegelefenagi huꞌa mono hugae, huno huꞌniye. Ani kavafeꞌmo Gotiꞌa akeyaꞌvilaga agaetegati gemo alinineno aeno hakalo huno hapa nepaiya vekaeꞌmo ha paiꞌnigeno avoꞌmo kae maleꞌniye. Avoꞌmo kae maleꞌniyana,
42 Mas Deus se afastou e os entregou à adoração das estrelas do céu, como está escrito no Livro dos Profetas: “Ó casa de Israel, será que foi para mim que vocês ofereceram vítimas e sacrifícios no deserto, durante quarenta anos?
43 Mago aigofe gotiꞌa agiꞌamo Moloki seli noꞌamo alinitapa uge mago aigofe gotiꞌa kanefi auneꞌamo agiꞌamo Lefaniꞌa alinitapa uge hutetapa mono huꞌnae. Ani kava huꞌnayaꞌmofeꞌmo aliꞌna lapa faitalenagetapa afagi kotega Mamiloni kotegamo ugae,
43 Não é verdade que vocês levantaram o tabernáculo de Moloque e a estrela de Renfã, o deus de vocês, imagens que vocês fizeram para as adorar? Por isso, vou mandar vocês ao exílio para além da Babilônia.”
44 Gotiꞌa Mosesefeꞌmo, Mago seli nofeꞌmo kaha paisugekaeꞌmo ina kavaꞌmo huka kiyo, huno ha paiꞌnigeꞌa ani gemo akame huꞌa kiꞌnae. Gotiꞌa apakaeꞌeꞌmo magokepi lokaeno maiꞌniya seli noꞌmo kaꞌme kotegamo ki maleꞌnae.
44 — O tabernáculo do testemunho estava entre nossos pais no deserto, como havia ordenado aquele que disse a Moisés que o fizesse segundo o modelo que tinha visto.
45 Henagaꞌamo Yosuvaꞌe laginago vayaꞌmogiꞌeꞌmo ani seli noꞌmo aliꞌniꞌuꞌa alu nofi vayaꞌmo aliꞌa hapa faitaleꞌa mopaꞌapimo aliteꞌa maiꞌnae. Ani seli noꞌmo haneme haneme neꞌegenoꞌaeꞌmo Neviniꞌa afole aiꞌniye.
45 Também nossos pais, com Josué, tendo recebido o tabernáculo, o levaram, quando tomaram posse das nações que Deus expulsou da presença deles. Foi assim até os dias de Davi,
46 Nevinifeꞌmo Gotiꞌa hao ke heꞌniya vekamoꞌa Gotifeꞌmo, Mago noꞌmo kiꞌna kategesugi kanalepiye, huno afi geꞌnigenoꞌaeꞌmo, Haꞌao, huno ha paiꞌnigenoꞌaeꞌmo
46 que obteve o favor de Deus e pediu autorização para construir uma casa para o Deus de Jacó.
47 Salomoniꞌa Nevini mafaꞌneꞌamoꞌmo kiꞌniye.
47 Mas foi Salomão quem lhe edificou a casa.
48 Ki maleꞌniyaꞌmonanafa anaga hogote vekamoꞌa ma mopafi vayaꞌmogi nekiya nopiꞌmo noꞌmaiye. Mago vekamo Gotitegati gemo alinineno aeno hakalo huno hapa nepaiya vekamoꞌa ani kavafeꞌmo hunoꞌaeꞌmo,
48 Entretanto, o Altíssimo não habita em casas feitas por mãos humanas. Como diz o profeta:
49 Kokuꞌnapiꞌmo yagaiꞌna neꞌapatova siakana huno haneꞌnigeꞌna fai maiꞌneꞌna naiyamo mopafiꞌmo aeꞌna neꞌmauve. Na agufa noꞌmo kitapa nategae. Havaesuva kotegamo haiyategamo haneꞌniye.
49 “O céu é o meu trono, e a terra é o estrado dos meus pés. Que casa vocês edificarão para mim, diz o Senhor, ou qual é o lugar do meu repouso?
50 Nagaiꞌnigeꞌmo muki yaꞌamo alo huꞌnove, huno huꞌniye,
50 Não é fato que a minha mão fez todas estas coisas?”
51 Lapaipa lapakesa akanifa vayaꞌmogitapae, huno, Goti geꞌamo noꞌafiya nofi vayakana hutapa maiꞌnageno Goti geꞌamo afisayafeꞌmo lapaipa lapakesa aino halo noꞌaiye. Lapakinago vayaꞌmogi huꞌnaya kava hutapa muki afinaꞌmo Goti Aunemeꞌamoꞌmo lapakaefeꞌmo ge nehiya gemo ataletapa maitapa halove nehae.
51 — Homens teimosos e incircuncisos de coração e de ouvidos, vocês sempre resistem ao Espírito Santo. Vocês fazem exatamente o mesmo que fizeram os seus pais.
52 Lapakinago vayaꞌmogi Gotitegati gemo alini eꞌa aeꞌa hakalo huꞌa hapa nepaiya vayaꞌaifeꞌmo muki vayaꞌmogi apaini huꞌa apateꞌnae. Goti aliꞌyaꞌamo neꞌaliya vayaꞌmogi, Alagepa kavaꞌageꞌmo nehiya vekamo egaiye, huꞌa huꞌnageꞌapaeꞌmo lapakinago vayaꞌmogi apamagiꞌnageꞌa ago faliꞌnae. Hemenimo lapakaeꞌeꞌmo kutulu yaꞌmo alitetapa ava gemo huꞌnaya vekamo ago amagiꞌnageno faliꞌniye.
52 Qual dos profetas os pais de vocês não perseguiram? Eles mataram os que anteriormente anunciavam a vinda do Justo, do qual vocês agora se tornaram traidores e assassinos,
53 Enisole vayaꞌmogimo Goti keꞌaepa geꞌamo alini eꞌa lapamiꞌnayana akame nosae, huno hapa paiꞌniye.
53 vocês que receberam a lei por ministério de anjos e não a guardaram.
54 Kanisole vayaꞌmogimo ani gemo afiꞌnagenoꞌaeꞌmo apaipafiꞌmo faiꞌnigeno lusi kava huno apaipamo leꞌnigeꞌapaeꞌmo apavepiꞌmo haniꞌnae.
54 Ao ouvirem isto, ficaram com o coração cheio de raiva e rangiam os dentes contra ele.
55 Goti Aunemeꞌamoꞌmo Sitiveni aipafiꞌmo haino havai teꞌnigenoꞌaeꞌmo Sitiveniꞌa kokuꞌnapiꞌmo alino aulu heno ageyana Goti ha le konali yaꞌamoꞌa aeno ha leꞌnigeno Yesuꞌa Goti lamaga haopaleꞌmo he tino maiꞌnigeno ageꞌniye.
55 Mas Estêvão, cheio do Espírito Santo, fitou os olhos no céu e viu a glória de Deus e Jesus, que estava à direita de Deus.
56 Agetenoꞌaeꞌmo, Ageyo, huno, Kokuꞌnaꞌmo halo aiꞌnigeꞌna agovana Vemo Mafaꞌnemo Goti lamaga haopaleꞌmo he tino maiꞌnigeꞌna ageꞌnove, huno hapa paiꞌniye.
56 Então disse: — Eis que vejo os céus abertos e o Filho do Homem, em pé à direita de Deus.
57 Apakaemo alopa gefatiꞌmo huteꞌa apakesaleꞌmo aliꞌa akaniliꞌa Sitivenitegamo nagu nagu huꞌa uꞌa
57 Eles, porém, gritando bem alto, taparam os ouvidos e, unânimes, avançaram contra ele.
58 taonifatiꞌmo heꞌa halauliꞌuꞌa yafa kayotetiꞌmo aliꞌa amagiꞌnae. Agoti huꞌa ateꞌnaya vayaꞌmogi kukenaꞌapimo asagiꞌa neya vekamo Solo yagaino maisiyafeꞌmo aiyafiꞌmo maleꞌnae.
58 E, expulsando-o da cidade, o apedrejaram. As testemunhas deixaram as capas deles aos pés de um jovem chamado Saulo.
59 Apakaemo yafa kayotetiꞌmo Sitiveniꞌa neꞌamagigenoꞌaeꞌmo Ala kava nefeꞌmo, Ala kava neꞌmo Yesuo, nauneꞌnameꞌaleꞌmo aliyo, huno ha paiꞌniye.
59 E enquanto o apedrejavam, Estêvão orava, dizendo: — Senhor Jesus, recebe o meu espírito!
60 Neꞌamagigenoꞌaeꞌmo aleꞌya faiꞌneno alopa gefatiꞌmo hunoꞌaeꞌmo, Ala kava nene, mani hosu kavaꞌapimo anonaꞌapileꞌmo apamisanafeꞌmo kagesa oꞌafiyo, huno huteno au kaleꞌniye.
60 Então, ajoelhando-se, gritou bem alto: — Senhor, não os condenes por causa deste pecado! E, depois que ele disse isso, morreu.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.