Atos 27

Saufa Kotalake Gemae (KYG) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Itali kotegamo sipifiꞌmo apavaleliꞌa ugae, huꞌa huteꞌa Poloꞌe mago kalavusi huꞌa apateꞌnaya vayaꞌeꞌmo apavaleliꞌuꞌa mago ati vayaꞌaiteꞌmo yagaino neꞌapateya vekamo agiꞌamo Yuliyasifeꞌmo, yagaika apato, huꞌa ha paiꞌnae. Yuliyasiꞌa hogote vekamo Sisa ati vayapati vekamo maiꞌniye.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Atalamitiya kotega sipimo eno haneꞌnigeꞌa Esiya kotegamo muki sipiꞌamo uꞌa avaꞌyi nehaya taonifiꞌmo ugefeꞌmo nehagetaeꞌmo ani sipifiꞌmo haita maiꞌneta mopamo ataleta anipiꞌmo uꞌnone. Alitakasiꞌmo Tesalonaika taonifiꞌmo Masetoniya kotega vekamo lagaeꞌeꞌmo magokepi lokaeno maiꞌnigeta uꞌnone.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Egamo Saitoni taonifiꞌmo uta avaꞌyi huteta Yuliyasiꞌa Polofeꞌmo, kagaemo kao vayaꞌmo afaꞌa uka apakegane. Mago kaha maesiya yaꞌmo kamisageka afaꞌa aligane, huno ha paiꞌnigeno Poloꞌa mopafiꞌmo lamiꞌniye.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Lagaemo ani taonifatiꞌmo ataleta neꞌunagenoꞌaeꞌmo visuna kategatiꞌmo lusi kava huno yasimo alinineno aeno agoꞌya faiꞌnigeta Saipalasi ani agoꞌnanenamoꞌa aino hau vaiꞌniya kateꞌmo uꞌnone.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Uta Silisiya haopalega aniꞌmo lakaeteta Pamifiliya haopalega aniꞌmo lakaeta Maila taonifiꞌmo Lisiya kotega taonifiꞌmo uta avaꞌyi huꞌnone.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Ani taonifiꞌmo mago sipimo Alekasaniya kotega sipimo Itali kotega visiya sipimo haneꞌnigeno ati vayaꞌaiteꞌmo yagaino neꞌapateya vekamoꞌa agetenoꞌaeꞌmo lavalelino haino sipifiꞌmo lateꞌniye.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 — ausente —
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 — ausente —
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Yatala afinaꞌmo maite maite hulita neꞌunageno Yu vayaꞌai hopa afinaꞌmo neꞌyaꞌmo mosiꞌa neꞌmaiya afinaꞌmo ago hano huꞌnigeno lusi kava huno yasimo neꞌaliya afinaꞌmo aniꞌmo lakaesayafeꞌmo hosu afinaꞌmo afole aiꞌniye. Afole aiꞌniyaꞌmofeꞌmo Poloꞌa hapa maesiyafeꞌmo,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Veguseyo, huno, Ani kotegamo hemenimo ataleta visunana lusi kava huta hanageke yaꞌmo aligune. Sipifiꞌmo haneꞌniya kagemi yaꞌmo alino hosuge sipimo alino hosuge hisigeta vayaꞌeꞌmo faligune, huno hapa paiꞌniyaꞌmonanafa
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 ati vayaꞌaiteꞌmo yagaino neꞌapateya vekamoꞌa Poloꞌa huꞌniya gemo oꞌafino sipileꞌmo neꞌaliya vekaꞌe sipi aepa vekamoꞌeꞌmo huꞌnaꞌa gegeꞌmo afiꞌniye.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Lusi kava huno yasimo neꞌaliya afinaꞌmo afole aiꞌniyaꞌmofeꞌmo sipi maleꞌnaya yategamo alino hosuꞌniye. Asole vayaꞌmo sipifiꞌmo maiꞌnaya vayaꞌmogi huꞌapaeꞌmo, yasimo neꞌaliya afinaꞌmogeta manileꞌmo ataleta lakaetuta Finikisi taonifiꞌmo uta avaꞌyi hisunafeꞌmo amalageka huta agegesune, huꞌa huꞌnae. Finikisi taonimoꞌmo alopa agiꞌamo Kiliti kotegamo yasi neꞌaliya afinaꞌmo sipimo aliniꞌa oꞌuꞌa afaꞌa ataleꞌa neꞌmaiya kotegamo haneꞌniye.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Mago yasimo lakamelegatiꞌmo vase vase huno alinino neꞌegeꞌapaeꞌmo, Hemenimo kanalenageta ge huꞌnona kavaꞌmo afaꞌa hugune, huꞌa apakesa afiteꞌa sipimo aeꞌa neꞌatafaya yate nofiꞌmo aliꞌa vayu huꞌa sipifiꞌmo maleꞌnageta Kiliti ani agoꞌnanenamo agiꞌnaleꞌmo uꞌnone.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Uꞌnonaꞌmonanafa aise afinaꞌmo utegeno lusi kava huno yasimo ani agoꞌnanena kotegatiꞌmo alinineno sipimo alino agoꞌya faiꞌnigeno sipimoꞌa yasimo alinineꞌniya kategamo afaꞌa oꞌuꞌniye.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Afaꞌa oꞌuꞌniyaꞌmofeꞌmo ataleta yasimo alinino neꞌviya kategamo uꞌnone.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Mago aise ani agoꞌnanenamo agiꞌamo Koꞌnagayaga ani agoꞌnanenamoꞌa aino hau vaiꞌniya kateꞌmo neꞌutaeꞌmo aise sipimo aeta vayu huꞌnona sipimo lokiya kavaꞌmo huta nofiteꞌmo alita vayu huta alita asagauta alopa sipifiꞌmo nofi kita ateꞌnonageno kanage osuno afaꞌa haneꞌniye.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Vayaꞌmogimo sipimo aino oꞌatagisiyafeꞌmo alopa nofiꞌmo aliꞌa anipatiꞌmo faiꞌa faleꞌa aliꞌa vayu huꞌa sipimo akamelegamo kiꞌa ateꞌnae. Ani vayaꞌmogimo, Fiku yanageno sipimo ani kahaepafiꞌmo alino agoꞌya failino ugiye, huꞌa huteꞌa lavolavo selimo aliꞌa atalageno emineꞌnigeno yasimoꞌa sipimo alino agoꞌya failino uꞌniye.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Lusi kava huno yasimo alige alige huno maiꞌniyaꞌmofeꞌmo egamo mago kagemi yakoꞌmo aliꞌa anipiꞌmo yaga auꞌa atalageno asagauno aiꞌniye.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Olagaꞌamo muki sipifi haneꞌniya yakoꞌamo seli nofiꞌe yosaꞌeꞌmo aliꞌa anipiꞌmo yaga auꞌa atalageno asagauno aiꞌniye.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Yatala afinaꞌmo yegemo oꞌagege kanefiꞌmo oꞌagege huta maiꞌnonagenoꞌaeꞌmo lusi kava huno yasimo alige alige huno maiꞌniye. Neꞌaligeta lagesa afitaeꞌmo falisunagenoꞌaeꞌmo laugosamo alagi lageso hugiye, huta lagesa afiꞌnone.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Yatala afinaꞌmo neꞌyaꞌmo oꞌneꞌa mosiꞌa maiꞌneꞌapaeꞌmo Poloꞌa vayaꞌai folagapiꞌmo he tinoꞌaeꞌmo, Veguseyo, huno, Geꞌnimo afitetapa Kiliti kotegamo alita oꞌataleꞌnonesinana mani agufa hanageke kavaꞌmo afole oꞌaisigeno muki yaꞌmo afaꞌa lageso osiyesine.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Inagi koli osutapa lapaipamo lokiya vaitapa ateyo. Magoke vekamo alagi lageso osugifa sipiꞌagekeꞌmo lageso hugiye.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nagaemo Goti vekamo maiꞌneꞌna aliꞌyaꞌamo neꞌaluva vekamo maiꞌnogeno enisole vekaꞌamo alino ateꞌnigeno nagaetegamo emineꞌniye.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Agaemo, Polo, huno, Koli osuvo. Uka hogote ala vekamo Sisa aulagaleꞌmo he tika maigane. Gotiꞌa sipifiꞌmo maiꞌnaya vayaꞌmo apavaleno kamiꞌniye, huno naha paiꞌniyaꞌmofeꞌmo
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 koli osutapa lapaipafiꞌmo alitapa lokiya vaitapa ateyo. Goti geꞌaeꞌmo nagesa afiꞌna fatago nehuvanageno naha paiꞌniya gemo afole aigiye.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Afole aigiyaꞌmonanafa yasimoꞌa sipimo alininuno ani agoꞌnanena agiꞌnaleꞌmo yaga auno lategaiye, huno hapa paiꞌniye.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Yasimo aepa faino aliꞌniya afinaꞌmo lole salemo ago utegeno Etiliya aniteꞌmo yasimo alinino uneno nehigeꞌapaeꞌmo haniꞌilaga folaguꞌmo sipifiꞌmo aliꞌya neꞌaliya vayaꞌmogi huꞌapaeꞌmo, Ani agiꞌnaleꞌmo uno hogo nehiye, huꞌa huteꞌa
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 mago kana huꞌniya yaꞌmo aliꞌa nofi aeteꞌa anipiꞌmo yaga auꞌa atalageno lamino avoꞌmo kae maleꞌnaya yaꞌmo yatalaꞌamo tuveti mita agufa yatala yaꞌmo haneꞌniye. Sipimo hogo kateꞌmo uꞌnigeꞌa halate anipiꞌmo aliꞌa yaga auꞌa atalageno fifitini agufa yatala yaꞌmo haneꞌniye.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Apakaemo, yafaꞌmoꞌa sipimo aeno agoꞌya faigiye, huꞌa huteꞌa sipimo aeꞌa neꞌatafaya yaꞌmo loleꞌe loleꞌe yaꞌmo sipi akamelagatiꞌmo aliꞌa atalageno anipiꞌmo asagauno aiteno aeno hanino alagi huteno sipimo aeno atafauꞌniye. Malage huno kotisiyafeꞌmo nunumuꞌmo huꞌnae.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Sipifiꞌmo aliꞌyaꞌmo neꞌaliya vayaꞌmo sipimo ago ataleꞌa visayafeꞌmo aise sipimo nofi aeteꞌa aliꞌa ataleꞌnageno anipiꞌmo lamiꞌniye. Lagaemo, sipimo aeꞌa neꞌatafaya yaꞌmo agoꞌyafatiꞌmo aliꞌa atalegae, huta lagesamo afisunafeꞌmo huꞌa lami malesayafeꞌmo huꞌnae.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Inagi Poloꞌa ati vayaꞌaiteꞌmo yagaino neꞌapateya vekaeꞌmo, Sipifiꞌmo aliꞌya neꞌaliya vayaꞌmo sipimo ataleꞌa visagetapaeꞌmo faitapa kasalo opaegae, huno ha paiꞌnigeꞌapaeꞌmo
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 ati vayaꞌmogi aise sipileꞌmo nofi kiꞌa atafau maleꞌnaya nofiꞌmo heꞌa hatagautalageno uꞌniye.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Ko aligefeꞌmo huꞌnigenoꞌaeꞌmo Poloꞌa, Lapao ke hove, huno, Neꞌyaꞌmo afaꞌa neyo lole salemo neꞌyaꞌmo oꞌnetapa mositapa maiꞌnae.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Maiꞌnayaꞌmofeꞌmo lokiya gemo huꞌna lapa nepauve. Afaꞌa maisayafeꞌmo neꞌyaꞌmo neyo. Magoke lapayokaꞌmo aino lupaeno lageso osisiyana alagi afaꞌa maigae, huno hapa paiteno
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 muki vayaꞌai apaulagaleꞌmo peleti mayamo aliꞌneno Gotifeꞌmo hao ke heno nunumuꞌmo huteno alino akaya heno aepa faino neꞌniye.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Neꞌnigeꞌapaeꞌmo apaipamoꞌmo kanale huꞌa ateteꞌapaeꞌmo mukiꞌamogimo neꞌyaꞌmo aliꞌa neꞌnae.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Ani sipifiꞌmo maiꞌnona vayaꞌmo tu hataleti seveti sigisiꞌa vayaꞌmo maiꞌnone.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Neꞌyaꞌmo neꞌa apamu huteꞌapaeꞌmo sipimoꞌmo kana osisiyafeꞌmo viti kuꞌmo aliꞌa anipiꞌmo yaga auꞌa ataleꞌnae.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Kotilamiyapiꞌmo sipifi aliꞌya neꞌaliya vayaꞌmogi mopamo oꞌageꞌnae. Agayana mago ani agoꞌnanenafiꞌmo ani kahaepamo haneꞌnigeꞌa ageteꞌapaeꞌmo, Sipimo alinituta ani kahaepaleꞌmo malesunafeꞌmo amalageka huta agegaune, huꞌa huꞌnae.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Sipimo aeꞌa neꞌatafaya nofiꞌmo heꞌa hatagauꞌa ataleteꞌa akamelega aiꞌa atagi neꞌnaya yosale nofiꞌmo hakalu heꞌa ataleꞌnae. Yasimoꞌmo ani agiꞌnalega kahaepaleꞌmo sipimo avalelino visiyafeꞌmo sipi agoꞌyafi selimo aliꞌa asagauꞌa nofi aeteꞌa maleꞌnae.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Maleꞌnagenoꞌaeꞌmo yasimoꞌmo sipimo avalelino ani agiꞌnaleꞌmo oꞌuꞌnifa anipiꞌmo mago yafa avemoꞌmo atafauno alagi huno maiꞌniye. Aniꞌmoꞌa sipimo akamelegamo aeno atava aige huꞌniye.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ati vayaꞌmogimo vegemo huꞌapaeꞌmo, Kalavusifi maiꞌnaya vayaꞌmo mukiꞌamo apamagisunageꞌa faligae. Fiku yanageꞌa mago vayaꞌmo nagosa ailiꞌuꞌa apaune heꞌa ugae, huꞌa huꞌnayaꞌmonanafa
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 ati vayaꞌaiteꞌmo yagaino neꞌapateya vekamoꞌa Polo agufamo alino katino atesiyafeꞌmo, haꞌao, huno hapa paitenoꞌaeꞌmo nagosa neꞌaiya vayaꞌaifeꞌmo, Anipiꞌmo asagautapa aiteta nagosa aime aime utapa ani agiꞌnaleꞌmo avaꞌyi hiyo, huno hapa paiteno
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 mago nagosa noꞌaiya vayaꞌaifeꞌmo, Latapa yosamo sipimo aeno atava aiꞌniya yosaleꞌmo maitetapa alinitapa viyo, huno laha paiꞌnigeta mukiꞌamogitamo ani agufa kavaꞌmo huta ani agiꞌnaleꞌmo alagepa hututa avaꞌyi huta hano huꞌnone.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.