Atos 27

Kwanga New Testament (KWJ_WBT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ete wosini sipi ti nu torosini Itali mapwa tokwe nu i kinani mwanji ti funda wu bwani ya wu mendi. Wosiwani Pol ga ele kalapus hima fwelenga 100 au anaye hima leni aulindau hima ri tapa tenge ki ya rini wu owe. Hima mwe ri, hi ti Juliyas. Rini Sisa ni aulindau au anaye hima fo.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Woro sipi mwe ti Atiramitiyam ko kipe hima lehi. Sipi oti Esiya mapwa tokwe dau ko laka ele ki ya ikondau. Wowani o sipi ki nu rausini nu ikowani Masetoniya mapwa ki dau Tesalonaika ko pe hima fori Arisutakas, rini okwe ya funda nu i.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Wosini lindanawani ete nu ini Saiton fwa gamba ki ya yenjimbele. Wosiwani Juliyas Pol ni sumbu kipe naha ya rini wosinda. Pol ni ri ohounawani ri ini ri nau le ri heini ahirahi mwaꞌambwe le wunu ki ya ri toro.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Wosini Saiton nu andosini nu iwani ausuwa laka ti sini nunu ginawani sipi oti usari usari i ini Saipuras ko cheche gumwa tokwe ya i.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Wosiwani nu ini Silisiya mapwa ga Pamufiliya mapwa ga takaisini dau soluwara ti nu yetikinani nu inimbwa Lisiya mapwa ki dau ko ti Maira ya nu raru.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 O ko ki 100 au anaye hima leni aulindau hima ori ri ini Alekisandiriya lei sipi foti Itali mapwa tokwe ikondawani ya ri hei. Wosini o sipi ki nu rausini funda ya nu i.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Wondawani sipi oti usari nahache indawani gisi fwele ya i. O michi ki tau kwambu miyafo naha wu wo wonimbwa Naitas ko ti ya nu takai. Ausuwa tito ete nunu ekichandawani gamweche nu suku nambwe. O keke Kirit ko cheche gumwa tokwe nu ini Salumoni ko ti ya nu takai.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Wondani tau kwambu naha wu wo wowani Kirit hapimwai nu hei hei ya nu i. Wosini ko foki ya nu raru, o ko hi ti Fwa Gamba Kipe. O ko Lasiya ko ni takaisindau.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Gisi miyafo o ko ki isiwani Juta hima kupu le ahirahi hakindau gisi okwe ini humbusini, woro o asama ya humbukondawani soluwara ti kwambu tiki ya ete yembekinanda. Wowani Pol ele hima ni ya sawe,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Kunu dele hima, ahaꞌa sumbu hinga wondawa nu iwa apa tau kwambu fotiki nu gi sindau. Nu iwa o sipi ga mwaꞌambwe miyafo nuhi ti okwe nu ohumbwe sindau. Woro ele mwaꞌambwe tombwa mina, nunu okwe walambe nunu ikondau. Ani o hinga do ani hambwanda.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Ete wowani 100 au anaye hima leni aulindnau hima ri sipi torondau hima ga yapai chele sipi ga fi mwanji ni ri ohounakoni Pol mwanji ni ya ri yetupwa.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 O sipi yenjimbelero fwa gamba ki wu dawa ausuwa laka sino gisi sukwawa kipe mina. O hinga keke ele sipi ki daro hima le mwanji funda wu bwani ya wu mendi, o michi wu andosini kipe naha tumbwa wu ini Finikis ko ki wu da ki. Finikis ko ti Kirit ko cheche kumbwa dau, woro o fwa gamba, ausuwa laka sindawa sipi yanino michi ti kipe naha.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Dani ini ausuwa usari sindawani ya wu hambwa, o michi wu sawero ki kipe tumbwa wu ino. Ete wokoni sipi toronambusindau nomo chele mwaꞌambwe wu rasukwasini Kirit hapimwai wu hei hei o michi ki wu i kinani wu dau ko ya wu hanjaꞌai.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Wosini biya hinga wu ikowani ausuwa laka ete ya ta. O ausuwa laka hi ti, Taliyo, wu uchandau, woro Kirit mapwa tokwe ya ete sini ta.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Ete wokoni ausuwa oti sipi ni kwambu tiki ekichawani o sipi norukweni hinde i kumbwa. O keke sipi ga ya nimba nu bolopinda.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Wondani, Konda, uchandau ko cheche gumwa tokwe nu indani tau kwambu fotiki wu woni o sipi ga yekichinasini indaro kanuche wu longoni wu rasukwani sipi tenge ki kau ya wu owe. Wosini o sipi kwambu i kinani kupu kwambu ki wu haweini ya wu inji. Wosini wunu aki omwesika laka ki ya wu aki, foki wu ini Afirika mapwa takai ki dau hapimwai ki wu endeno keke. O keke sipi ki yekichinasindau nikaꞌari wu rasikasiwani ya nimba nu bolopinda.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 — ausente —
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Wondawani nurumbu ausuwa ga soluwara ga kwambu naha ki ya ete nunu ekichanda. Ete wondawani dani inumbwa mwaꞌambwe ele soluwara ki ya nu rawainda.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Wosini gisi namili ai iwani wunjenga wui tapa ki sipi ni aulindau mwaꞌambwe ele ni ya wu rawainda.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Ete wondawani gisi miyafo nika ga isangi ga nu hei nambwe, ausuwa laka tumbwa ete sindaro. O keke nunu kipe tumbwa nu dani mapwa foki nu ino tini nu hambwa nambwe, mina. Nunu walambe nu ino sumbu tunumbwa nu hambwandaro.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Wondani gisi miyafo ahirahi wu a nambwe dawani Pol saini etisini ya wunu sawe, “Kunu dele hima, mwase kunu a sawero mwanji ahi ku sirinani Kirit ete nu dapo, do tau kwambu ga dele mwaꞌambwe ga hinde apa nu ohumbwekoro ambwa.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Woro kunu a sawendau, sembe kuhi ti ma ku wahapi. Nunu dele hima fo walambe hinde nunu i kumbwa. Sipi tombwa walambe o ikonda.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Hinde wowani, ani Gotri tau ra himache, rini ni a lotu wondau. Tambwa niliki Gotri ensel ani ga takaini enindani
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 ya ri sawe, ‘Pol, mini apa aki kei. Mini Sisa miyaningisopo ki mwe naha mi etikondau. O sipi ki mini ga dau hima le hinde apa walambe wunu i kumbwa. Gotri ni mi uchahambwaro ti mini ri mendiro.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 O keke kunu dele hima, kunu apa aki kei. Ani Gotri ni sembe ani hasindau, apa ele mwanji ri ani sawero hingambwa o sukwakonda.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Woroti ma nu imaꞌini ko cheche foki hapi mwangi tenge ki nu ende.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Wosiwani gisi tapaꞌangi tapaꞌangi hatachi opuriꞌopuri niliki ki Eteriya soluwara ki ya nu bolopinda. Wondawani nili wemi ikondawani sipi tau randau hima le ya wu hambwa, ko cheche fori o nu takainda.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Wondawani wu saini kupu huwe laka foti huku ni rawaindau hinga fwa o tini wu rawaiwani 120 fit hinga ya i. Wosini biya hinga nu ai ini nu ai rawaiwani 90 fit hinga ya i.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 O keke ya wu aki, apa nu iwa sipi ti humokuto dau michi tiki rauno ti keke. Wokoni sipi ni torosindau nomo chele mwaꞌambwe opuriꞌopuri sipi soko ki ya wu rawai. Wosini metengei lindana kinani Gotri ni ya nu uchahambwanda.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Wondawani sipi tau randau hima le wu akini i kinani numbo ya wu wakinda. Wofunu o kanuche ni wu toroni sipi gamba ki ya wu rawainda, woroti sipi tini toronambusindau nomo chele mwaꞌambwe tini wu rawaindau hinga gamboni ya wu rawainda.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Ete wowani Pol 100 au anaye hima leni aulindau hima ga au anaye hima lenga ya wunu ri sawe, “E, kale biya hima tiya do sipi ki wu da nambwe siwa, kunu tinda walambe kunu i sindau.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ete wowani au anaye hima le saini o kanuche ni injisindau kupu tini takutowani soluwara ki ya rai.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Wondawani lindana ya takaindawani Pol ele hima hinga tinda mwanji ti ya wunu ri sawenda, hinde wowani, a nambwe wu daro ti keke au wunu saini a ti wu a kinani. Ka hinga ya ri sawe, “Gisi miyafo wonorukweni nu litini a ti nu a nambwe sembe we ba ete nu dawani gisi ti tapaꞌangi tapaꞌangi hatachi opuriꞌopuri hinga ihiro.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Woroti keke kunu a sawehambwandau, a ti ku ani ku ai ku yakina ki. Ma ku mendi, walambe hinde kunu i kumbwa. Mina. Kunu tinda ete kipe tumbwa ku dano.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 O hinga wunu ri bwasini rini wui mwakambe tiki bereti ri rukosini Gotri ni ri weseꞌasini ri lepikasini ya ri a.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 O sumbu hinga keke ele hima sembe kipe wu hambwakoni wunu okwe a fwele ya wu a.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Nunu do sipi tenge ki nu dau hima le tinda ete 276.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Wu ani wu yakinasinimbwa sipi ni nomo hano ti keke witi fwele soluwara tiki ya wu rawai.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Wosiwani lindanawani ko foti ya wu hei, woroti o ko mwe hi ti ya wu hikisa. Wosini kwaimbwa maꞌaini wu heiwani hapimwai kipe naha foti fwa lehepuni raruro tiki ya da. Wosini ya wu hambwanda, sipi ti ka hapimwai kipe ki ini rau kinani.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 O hinga keke o sipi toronambusi kinani rawairo nomo chele mwaꞌambwe ni injisindau kupu ti wu takutosiwani soluwara ki ya kai da. Wosini sipi norukweni i kinani owero me ni injisiro kupu ti okwe ya wu hungo. Ete wosini ausuwa toro kinani sipi gamba tokwe wu yekichinasiro nikaꞌari ti wu rasaiwani sipi ti hapimwai tokwe sapwapwanani ya i.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Ete wokoni o sipi ini soluwara nindo tiki humokuto hapi hinga wauro tiki rauni fwanginambusini endesini ya da. Wondawani fwa sai sai ta ta sipi soko tokwe ye yewani ya lopweke.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ete wosiwani au anaye himako kale kalapus hima ni wu yeni dinga ti wu wosi kinani ya wu hambwa, apa wu yiri yiri wu akini wu ino ti keke.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Wowani 100 au anaye hima leni aulindau hima rito Pol ni okula kinani ya wunu minambwe ri na. Wosini fwa yiri ni hambwandau hima leni ya ri sawe, soluwara ki chunani wu raisini wu yiri yiri wu ini hapimwai tiki wu rau kinani,
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 wondawa hima fwele me tipa leki, e, sipi lopwekero tipa leki torosini bolopi bolopi wu ini wu rau ki. O hinga wu woni ele hima hinga tinda kipe tumbwa hapimwai ki ya wu rau.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.