Atos 27
Kwanga New Testament (KWJ_WBT) vs NTLH
1 Ete wosini sipi ti nu torosini Itali mapwa tokwe nu i kinani mwanji ti funda wu bwani ya wu mendi. Wosiwani Pol ga ele kalapus hima fwelenga 100 au anaye hima leni aulindau hima ri tapa tenge ki ya rini wu owe. Hima mwe ri, hi ti Juliyas. Rini Sisa ni aulindau au anaye hima fo.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Woro sipi mwe ti Atiramitiyam ko kipe hima lehi. Sipi oti Esiya mapwa tokwe dau ko laka ele ki ya ikondau. Wowani o sipi ki nu rausini nu ikowani Masetoniya mapwa ki dau Tesalonaika ko pe hima fori Arisutakas, rini okwe ya funda nu i.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Wosini lindanawani ete nu ini Saiton fwa gamba ki ya yenjimbele. Wosiwani Juliyas Pol ni sumbu kipe naha ya rini wosinda. Pol ni ri ohounawani ri ini ri nau le ri heini ahirahi mwaꞌambwe le wunu ki ya ri toro.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Wosini Saiton nu andosini nu iwani ausuwa laka ti sini nunu ginawani sipi oti usari usari i ini Saipuras ko cheche gumwa tokwe ya i.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Wosiwani nu ini Silisiya mapwa ga Pamufiliya mapwa ga takaisini dau soluwara ti nu yetikinani nu inimbwa Lisiya mapwa ki dau ko ti Maira ya nu raru.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 O ko ki 100 au anaye hima leni aulindau hima ori ri ini Alekisandiriya lei sipi foti Itali mapwa tokwe ikondawani ya ri hei. Wosini o sipi ki nu rausini funda ya nu i.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Wondawani sipi oti usari nahache indawani gisi fwele ya i. O michi ki tau kwambu miyafo naha wu wo wonimbwa Naitas ko ti ya nu takai. Ausuwa tito ete nunu ekichandawani gamweche nu suku nambwe. O keke Kirit ko cheche gumwa tokwe nu ini Salumoni ko ti ya nu takai.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Wondani tau kwambu naha wu wo wowani Kirit hapimwai nu hei hei ya nu i. Wosini ko foki ya nu raru, o ko hi ti Fwa Gamba Kipe. O ko Lasiya ko ni takaisindau.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Gisi miyafo o ko ki isiwani Juta hima kupu le ahirahi hakindau gisi okwe ini humbusini, woro o asama ya humbukondawani soluwara ti kwambu tiki ya ete yembekinanda. Wowani Pol ele hima ni ya sawe,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Kunu dele hima, ahaꞌa sumbu hinga wondawa nu iwa apa tau kwambu fotiki nu gi sindau. Nu iwa o sipi ga mwaꞌambwe miyafo nuhi ti okwe nu ohumbwe sindau. Woro ele mwaꞌambwe tombwa mina, nunu okwe walambe nunu ikondau. Ani o hinga do ani hambwanda.”
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Ete wowani 100 au anaye hima leni aulindnau hima ri sipi torondau hima ga yapai chele sipi ga fi mwanji ni ri ohounakoni Pol mwanji ni ya ri yetupwa.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 O sipi yenjimbelero fwa gamba ki wu dawa ausuwa laka sino gisi sukwawa kipe mina. O hinga keke ele sipi ki daro hima le mwanji funda wu bwani ya wu mendi, o michi wu andosini kipe naha tumbwa wu ini Finikis ko ki wu da ki. Finikis ko ti Kirit ko cheche kumbwa dau, woro o fwa gamba, ausuwa laka sindawa sipi yanino michi ti kipe naha.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Dani ini ausuwa usari sindawani ya wu hambwa, o michi wu sawero ki kipe tumbwa wu ino. Ete wokoni sipi toronambusindau nomo chele mwaꞌambwe wu rasukwasini Kirit hapimwai wu hei hei o michi ki wu i kinani wu dau ko ya wu hanjaꞌai.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Wosini biya hinga wu ikowani ausuwa laka ete ya ta. O ausuwa laka hi ti, Taliyo, wu uchandau, woro Kirit mapwa tokwe ya ete sini ta.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Ete wokoni ausuwa oti sipi ni kwambu tiki ekichawani o sipi norukweni hinde i kumbwa. O keke sipi ga ya nimba nu bolopinda.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Wondani, Konda, uchandau ko cheche gumwa tokwe nu indani tau kwambu fotiki wu woni o sipi ga yekichinasini indaro kanuche wu longoni wu rasukwani sipi tenge ki kau ya wu owe. Wosini o sipi kwambu i kinani kupu kwambu ki wu haweini ya wu inji. Wosini wunu aki omwesika laka ki ya wu aki, foki wu ini Afirika mapwa takai ki dau hapimwai ki wu endeno keke. O keke sipi ki yekichinasindau nikaꞌari wu rasikasiwani ya nimba nu bolopinda.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 — ausente —
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Wondawani nurumbu ausuwa ga soluwara ga kwambu naha ki ya ete nunu ekichanda. Ete wondawani dani inumbwa mwaꞌambwe ele soluwara ki ya nu rawainda.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Wosini gisi namili ai iwani wunjenga wui tapa ki sipi ni aulindau mwaꞌambwe ele ni ya wu rawainda.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Ete wondawani gisi miyafo nika ga isangi ga nu hei nambwe, ausuwa laka tumbwa ete sindaro. O keke nunu kipe tumbwa nu dani mapwa foki nu ino tini nu hambwa nambwe, mina. Nunu walambe nu ino sumbu tunumbwa nu hambwandaro.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Wondani gisi miyafo ahirahi wu a nambwe dawani Pol saini etisini ya wunu sawe, “Kunu dele hima, mwase kunu a sawero mwanji ahi ku sirinani Kirit ete nu dapo, do tau kwambu ga dele mwaꞌambwe ga hinde apa nu ohumbwekoro ambwa.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Woro kunu a sawendau, sembe kuhi ti ma ku wahapi. Nunu dele hima fo walambe hinde nunu i kumbwa. Sipi tombwa walambe o ikonda.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Hinde wowani, ani Gotri tau ra himache, rini ni a lotu wondau. Tambwa niliki Gotri ensel ani ga takaini enindani
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 ya ri sawe, ‘Pol, mini apa aki kei. Mini Sisa miyaningisopo ki mwe naha mi etikondau. O sipi ki mini ga dau hima le hinde apa walambe wunu i kumbwa. Gotri ni mi uchahambwaro ti mini ri mendiro.’
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 O keke kunu dele hima, kunu apa aki kei. Ani Gotri ni sembe ani hasindau, apa ele mwanji ri ani sawero hingambwa o sukwakonda.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Woroti ma nu imaꞌini ko cheche foki hapi mwangi tenge ki nu ende.”
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Wosiwani gisi tapaꞌangi tapaꞌangi hatachi opuriꞌopuri niliki ki Eteriya soluwara ki ya nu bolopinda. Wondawani nili wemi ikondawani sipi tau randau hima le ya wu hambwa, ko cheche fori o nu takainda.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Wondawani wu saini kupu huwe laka foti huku ni rawaindau hinga fwa o tini wu rawaiwani 120 fit hinga ya i. Wosini biya hinga nu ai ini nu ai rawaiwani 90 fit hinga ya i.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 O keke ya wu aki, apa nu iwa sipi ti humokuto dau michi tiki rauno ti keke. Wokoni sipi ni torosindau nomo chele mwaꞌambwe opuriꞌopuri sipi soko ki ya wu rawai. Wosini metengei lindana kinani Gotri ni ya nu uchahambwanda.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Wondawani sipi tau randau hima le wu akini i kinani numbo ya wu wakinda. Wofunu o kanuche ni wu toroni sipi gamba ki ya wu rawainda, woroti sipi tini toronambusindau nomo chele mwaꞌambwe tini wu rawaindau hinga gamboni ya wu rawainda.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Ete wowani Pol 100 au anaye hima leni aulindau hima ga au anaye hima lenga ya wunu ri sawe, “E, kale biya hima tiya do sipi ki wu da nambwe siwa, kunu tinda walambe kunu i sindau.”
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Ete wowani au anaye hima le saini o kanuche ni injisindau kupu tini takutowani soluwara ki ya rai.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Wondawani lindana ya takaindawani Pol ele hima hinga tinda mwanji ti ya wunu ri sawenda, hinde wowani, a nambwe wu daro ti keke au wunu saini a ti wu a kinani. Ka hinga ya ri sawe, “Gisi miyafo wonorukweni nu litini a ti nu a nambwe sembe we ba ete nu dawani gisi ti tapaꞌangi tapaꞌangi hatachi opuriꞌopuri hinga ihiro.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Woroti keke kunu a sawehambwandau, a ti ku ani ku ai ku yakina ki. Ma ku mendi, walambe hinde kunu i kumbwa. Mina. Kunu tinda ete kipe tumbwa ku dano.”
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 O hinga wunu ri bwasini rini wui mwakambe tiki bereti ri rukosini Gotri ni ri weseꞌasini ri lepikasini ya ri a.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 O sumbu hinga keke ele hima sembe kipe wu hambwakoni wunu okwe a fwele ya wu a.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Nunu do sipi tenge ki nu dau hima le tinda ete 276.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Wu ani wu yakinasinimbwa sipi ni nomo hano ti keke witi fwele soluwara tiki ya wu rawai.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Wosiwani lindanawani ko foti ya wu hei, woroti o ko mwe hi ti ya wu hikisa. Wosini kwaimbwa maꞌaini wu heiwani hapimwai kipe naha foti fwa lehepuni raruro tiki ya da. Wosini ya wu hambwanda, sipi ti ka hapimwai kipe ki ini rau kinani.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 O hinga keke o sipi toronambusi kinani rawairo nomo chele mwaꞌambwe ni injisindau kupu ti wu takutosiwani soluwara ki ya kai da. Wosini sipi norukweni i kinani owero me ni injisiro kupu ti okwe ya wu hungo. Ete wosini ausuwa toro kinani sipi gamba tokwe wu yekichinasiro nikaꞌari ti wu rasaiwani sipi ti hapimwai tokwe sapwapwanani ya i.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Ete wokoni o sipi ini soluwara nindo tiki humokuto hapi hinga wauro tiki rauni fwanginambusini endesini ya da. Wondawani fwa sai sai ta ta sipi soko tokwe ye yewani ya lopweke.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Ete wosiwani au anaye himako kale kalapus hima ni wu yeni dinga ti wu wosi kinani ya wu hambwa, apa wu yiri yiri wu akini wu ino ti keke.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Wowani 100 au anaye hima leni aulindau hima rito Pol ni okula kinani ya wunu minambwe ri na. Wosini fwa yiri ni hambwandau hima leni ya ri sawe, soluwara ki chunani wu raisini wu yiri yiri wu ini hapimwai tiki wu rau kinani,
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 wondawa hima fwele me tipa leki, e, sipi lopwekero tipa leki torosini bolopi bolopi wu ini wu rau ki. O hinga wu woni ele hima hinga tinda kipe tumbwa hapimwai ki ya wu rau.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.