Atos 27
Kwanga New Testament (KWJ_WBT) vs ARC
1 Ete wosini sipi ti nu torosini Itali mapwa tokwe nu i kinani mwanji ti funda wu bwani ya wu mendi. Wosiwani Pol ga ele kalapus hima fwelenga 100 au anaye hima leni aulindau hima ri tapa tenge ki ya rini wu owe. Hima mwe ri, hi ti Juliyas. Rini Sisa ni aulindau au anaye hima fo.
1 Como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da Coorte Augusta.
2 Woro sipi mwe ti Atiramitiyam ko kipe hima lehi. Sipi oti Esiya mapwa tokwe dau ko laka ele ki ya ikondau. Wowani o sipi ki nu rausini nu ikowani Masetoniya mapwa ki dau Tesalonaika ko pe hima fori Arisutakas, rini okwe ya funda nu i.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Wosini lindanawani ete nu ini Saiton fwa gamba ki ya yenjimbele. Wosiwani Juliyas Pol ni sumbu kipe naha ya rini wosinda. Pol ni ri ohounawani ri ini ri nau le ri heini ahirahi mwaꞌambwe le wunu ki ya ri toro.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Wosini Saiton nu andosini nu iwani ausuwa laka ti sini nunu ginawani sipi oti usari usari i ini Saipuras ko cheche gumwa tokwe ya i.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Wosiwani nu ini Silisiya mapwa ga Pamufiliya mapwa ga takaisini dau soluwara ti nu yetikinani nu inimbwa Lisiya mapwa ki dau ko ti Maira ya nu raru.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 O ko ki 100 au anaye hima leni aulindau hima ori ri ini Alekisandiriya lei sipi foti Itali mapwa tokwe ikondawani ya ri hei. Wosini o sipi ki nu rausini funda ya nu i.
6 Achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Wondawani sipi oti usari nahache indawani gisi fwele ya i. O michi ki tau kwambu miyafo naha wu wo wonimbwa Naitas ko ti ya nu takai. Ausuwa tito ete nunu ekichandawani gamweche nu suku nambwe. O keke Kirit ko cheche gumwa tokwe nu ini Salumoni ko ti ya nu takai.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmona.
8 Wondani tau kwambu naha wu wo wowani Kirit hapimwai nu hei hei ya nu i. Wosini ko foki ya nu raru, o ko hi ti Fwa Gamba Kipe. O ko Lasiya ko ni takaisindau.
8 E, costeando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Gisi miyafo o ko ki isiwani Juta hima kupu le ahirahi hakindau gisi okwe ini humbusini, woro o asama ya humbukondawani soluwara ti kwambu tiki ya ete yembekinanda. Wowani Pol ele hima ni ya sawe,
9 Passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 “Kunu dele hima, ahaꞌa sumbu hinga wondawa nu iwa apa tau kwambu fotiki nu gi sindau. Nu iwa o sipi ga mwaꞌambwe miyafo nuhi ti okwe nu ohumbwe sindau. Woro ele mwaꞌambwe tombwa mina, nunu okwe walambe nunu ikondau. Ani o hinga do ani hambwanda.”
10 dizendo-lhes: Varões, vejo que a navegação há de ser incômoda e com muito dano, não só para o navio e a carga, mas também para a nossa vida.
11 Ete wowani 100 au anaye hima leni aulindnau hima ri sipi torondau hima ga yapai chele sipi ga fi mwanji ni ri ohounakoni Pol mwanji ni ya ri yetupwa.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre do que no que dizia Paulo.
12 O sipi yenjimbelero fwa gamba ki wu dawa ausuwa laka sino gisi sukwawa kipe mina. O hinga keke ele sipi ki daro hima le mwanji funda wu bwani ya wu mendi, o michi wu andosini kipe naha tumbwa wu ini Finikis ko ki wu da ki. Finikis ko ti Kirit ko cheche kumbwa dau, woro o fwa gamba, ausuwa laka sindawa sipi yanino michi ti kipe naha.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para a banda do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Dani ini ausuwa usari sindawani ya wu hambwa, o michi wu sawero ki kipe tumbwa wu ino. Ete wokoni sipi toronambusindau nomo chele mwaꞌambwe wu rasukwasini Kirit hapimwai wu hei hei o michi ki wu i kinani wu dau ko ya wu hanjaꞌai.
13 E, soprando o vento sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam, e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Wosini biya hinga wu ikowani ausuwa laka ete ya ta. O ausuwa laka hi ti, Taliyo, wu uchandau, woro Kirit mapwa tokwe ya ete sini ta.
14 Mas, não muito depois, deu nela um pé de vento, chamado Euroaquilão.
15 Ete wokoni ausuwa oti sipi ni kwambu tiki ekichawani o sipi norukweni hinde i kumbwa. O keke sipi ga ya nimba nu bolopinda.
15 E, sendo o navio arrebatado e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Wondani, Konda, uchandau ko cheche gumwa tokwe nu indani tau kwambu fotiki wu woni o sipi ga yekichinasini indaro kanuche wu longoni wu rasukwani sipi tenge ki kau ya wu owe. Wosini o sipi kwambu i kinani kupu kwambu ki wu haweini ya wu inji. Wosini wunu aki omwesika laka ki ya wu aki, foki wu ini Afirika mapwa takai ki dau hapimwai ki wu endeno keke. O keke sipi ki yekichinasindau nikaꞌari wu rasikasiwani ya nimba nu bolopinda.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Cauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 — ausente —
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Wondawani nurumbu ausuwa ga soluwara ga kwambu naha ki ya ete nunu ekichanda. Ete wondawani dani inumbwa mwaꞌambwe ele soluwara ki ya nu rawainda.
18 Andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte, aliviaram o navio.
19 Wosini gisi namili ai iwani wunjenga wui tapa ki sipi ni aulindau mwaꞌambwe ele ni ya wu rawainda.
19 E, ao terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Ete wondawani gisi miyafo nika ga isangi ga nu hei nambwe, ausuwa laka tumbwa ete sindaro. O keke nunu kipe tumbwa nu dani mapwa foki nu ino tini nu hambwa nambwe, mina. Nunu walambe nu ino sumbu tunumbwa nu hambwandaro.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Wondani gisi miyafo ahirahi wu a nambwe dawani Pol saini etisini ya wunu sawe, “Kunu dele hima, mwase kunu a sawero mwanji ahi ku sirinani Kirit ete nu dapo, do tau kwambu ga dele mwaꞌambwe ga hinde apa nu ohumbwekoro ambwa.
21 Havendo já muito que se não comia, então, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó varões, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perdição.
22 Woro kunu a sawendau, sembe kuhi ti ma ku wahapi. Nunu dele hima fo walambe hinde nunu i kumbwa. Sipi tombwa walambe o ikonda.
22 Mas, agora, vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Hinde wowani, ani Gotri tau ra himache, rini ni a lotu wondau. Tambwa niliki Gotri ensel ani ga takaini enindani
23 Porque, esta mesma noite, o anjo de Deus, de quem eu sou e a quem sirvo, esteve comigo,
24 ya ri sawe, ‘Pol, mini apa aki kei. Mini Sisa miyaningisopo ki mwe naha mi etikondau. O sipi ki mini ga dau hima le hinde apa walambe wunu i kumbwa. Gotri ni mi uchahambwaro ti mini ri mendiro.’
24 dizendo: Paulo, não temas! Importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 O keke kunu dele hima, kunu apa aki kei. Ani Gotri ni sembe ani hasindau, apa ele mwanji ri ani sawero hingambwa o sukwakonda.
25 Portanto, ó varões, tende bom ânimo! Porque creio em Deus que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Woroti ma nu imaꞌini ko cheche foki hapi mwangi tenge ki nu ende.”
26 É, contudo, necessário irmos dar numa ilha.
27 Wosiwani gisi tapaꞌangi tapaꞌangi hatachi opuriꞌopuri niliki ki Eteriya soluwara ki ya nu bolopinda. Wondawani nili wemi ikondawani sipi tau randau hima le ya wu hambwa, ko cheche fori o nu takainda.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de uma e outra banda no mar Adriático, lá pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 Wondawani wu saini kupu huwe laka foti huku ni rawaindau hinga fwa o tini wu rawaiwani 120 fit hinga ya i. Wosini biya hinga nu ai ini nu ai rawaiwani 90 fit hinga ya i.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 O keke ya wu aki, apa nu iwa sipi ti humokuto dau michi tiki rauno ti keke. Wokoni sipi ni torosindau nomo chele mwaꞌambwe opuriꞌopuri sipi soko ki ya wu rawai. Wosini metengei lindana kinani Gotri ni ya nu uchahambwanda.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Wondawani sipi tau randau hima le wu akini i kinani numbo ya wu wakinda. Wofunu o kanuche ni wu toroni sipi gamba ki ya wu rawainda, woroti sipi tini toronambusindau nomo chele mwaꞌambwe tini wu rawaindau hinga gamboni ya wu rawainda.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Ete wowani Pol 100 au anaye hima leni aulindau hima ga au anaye hima lenga ya wunu ri sawe, “E, kale biya hima tiya do sipi ki wu da nambwe siwa, kunu tinda walambe kunu i sindau.”
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ete wowani au anaye hima le saini o kanuche ni injisindau kupu tini takutowani soluwara ki ya rai.
32 Então, os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Wondawani lindana ya takaindawani Pol ele hima hinga tinda mwanji ti ya wunu ri sawenda, hinde wowani, a nambwe wu daro ti keke au wunu saini a ti wu a kinani. Ka hinga ya ri sawe, “Gisi miyafo wonorukweni nu litini a ti nu a nambwe sembe we ba ete nu dawani gisi ti tapaꞌangi tapaꞌangi hatachi opuriꞌopuri hinga ihiro.
33 E, enquanto o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Woroti keke kunu a sawehambwandau, a ti ku ani ku ai ku yakina ki. Ma ku mendi, walambe hinde kunu i kumbwa. Mina. Kunu tinda ete kipe tumbwa ku dano.”
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 O hinga wunu ri bwasini rini wui mwakambe tiki bereti ri rukosini Gotri ni ri weseꞌasini ri lepikasini ya ri a.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo- o, começou a comer.
36 O sumbu hinga keke ele hima sembe kipe wu hambwakoni wunu okwe a fwele ya wu a.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Nunu do sipi tenge ki nu dau hima le tinda ete 276.
37 E éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Wu ani wu yakinasinimbwa sipi ni nomo hano ti keke witi fwele soluwara tiki ya wu rawai.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Wosiwani lindanawani ko foti ya wu hei, woroti o ko mwe hi ti ya wu hikisa. Wosini kwaimbwa maꞌaini wu heiwani hapimwai kipe naha foti fwa lehepuni raruro tiki ya da. Wosini ya wu hambwanda, sipi ti ka hapimwai kipe ki ini rau kinani.
39 E, sendo já dia, não reconheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 O hinga keke o sipi toronambusi kinani rawairo nomo chele mwaꞌambwe ni injisindau kupu ti wu takutosiwani soluwara ki ya kai da. Wosini sipi norukweni i kinani owero me ni injisiro kupu ti okwe ya wu hungo. Ete wosini ausuwa toro kinani sipi gamba tokwe wu yekichinasiro nikaꞌari ti wu rasaiwani sipi ti hapimwai tokwe sapwapwanani ya i.
40 Levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Ete wokoni o sipi ini soluwara nindo tiki humokuto hapi hinga wauro tiki rauni fwanginambusini endesini ya da. Wondawani fwa sai sai ta ta sipi soko tokwe ye yewani ya lopweke.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Ete wosiwani au anaye himako kale kalapus hima ni wu yeni dinga ti wu wosi kinani ya wu hambwa, apa wu yiri yiri wu akini wu ino ti keke.
42 Então, a ideia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 Wowani 100 au anaye hima leni aulindau hima rito Pol ni okula kinani ya wunu minambwe ri na. Wosini fwa yiri ni hambwandau hima leni ya ri sawe, soluwara ki chunani wu raisini wu yiri yiri wu ini hapimwai tiki wu rau kinani,
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar e se salvassem em terra;
44 wondawa hima fwele me tipa leki, e, sipi lopwekero tipa leki torosini bolopi bolopi wu ini wu rau ki. O hinga wu woni ele hima hinga tinda kipe tumbwa hapimwai ki ya wu rau.
44 e os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra, a salvo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.