Atos 27

Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ba꞉bene Loma gabomana꞉te a ibino Itali hopamo palai boga꞉go komagatoema꞉ tabo dihatiya꞉, ba꞉ba tetelo alaholohopa꞉te Poloko ba꞉gala komo du genamalo demedehonama꞉, ibi hiliyonomo eta alaholohopino watodawoeno kokotamo ba꞉ dito nimiya꞉tiya꞉. Ba꞉be alaholohopino watodawoeno mahilo Yuliyasitila, ba꞉gala ebeno alaholohopino kapiyuimino mahilo ba꞉ Konomo Gawadubu Sisakono Kapiyuimipila.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Ba꞉bene eta ko palai bogete A꞉damitiyama habane uluhukuti A꞉isiya hopoeno komo kehaha꞉ kolomoeno habahabamo gala kakatoma꞉ dewagelitiya꞉, ale ba꞉be boga꞉mo nololote ba꞉bo tolamiya꞉ma꞉. Ba꞉ba tetelo eta Ma꞉sadoniya hoponapi A꞉listakasiko, ebe Tesalonaika habalo hawakaluya꞉, ago ba꞉moe dubuti tuya꞉.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ba꞉bene eta hegelalo ale Saidono ko habamo da꞉nikuliya꞉ma꞉, ba꞉ba tetelo alaholohopino watodawa Yuliyasiti Poloko malemaletelo ebetamo tete bikamiya꞉, ebete ba꞉be habalo ebeno komo mabulubi nulamete iba꞉te ebeno modoboha꞉ komokomo ipuwalo ebe hidamo kowalubima꞉.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Ba꞉bene a Saidono habane gala da꞉katolamiya꞉ma꞉, kehaha꞉ kolomo ba na꞉hiwale ko huhuti a da꞉duhia꞉miya꞉, ba꞉bema꞉ Saipalase hopamo nikuliti ba꞉be hopoeno kehaha꞉ kolomoeno dododo ba꞉bo tolamiya꞉ma꞉ mabu ba꞉be gabote atamo tatabadopoma꞉ ediya꞉.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Ba꞉bene ale kehaha꞉ kolomo gala kana꞉hiwalete Silisiya ba꞉gala Pa꞉mapiliya hopo tamedo petolamete Lisiya hopoeno Maila habamo ba꞉bo nikuliya꞉ma꞉.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Ba꞉bolo eta ko palai bogete A꞉lesandiya habane Itali hopamo toma꞉ dewagelitiya꞉, alaholohopino watodawa Yuliyasiti ba꞉be komo iya꞉tawate a ba꞉be boga꞉mo ololoma꞉ dito noea꞉miya꞉.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Ba꞉bene ale ba꞉be boga꞉go da꞉katolamiya꞉ma꞉ ba꞉ba tetelo huhuino komo umilo a ukuiya ba tolame ko temeteme beniya꞉tawahuya꞉ma꞉. Ba꞉bene komo hegela da꞉petohuya꞉ a Sanaidase haba teta꞉mo nikuliti huhuti a ba꞉bolo hibilo da꞉duhia꞉miya꞉, a huiyatiya ukui hiya꞉ma꞉ miditi tataba gabo ohowada꞉go tolamete kehaha꞉ kolomo ba꞉bo na꞉hiwaliya꞉ma꞉ Kuliti hopoeno Salamone haka kiyamo.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Ba꞉bene a Kuliti hopoeno kehaha꞉ kolomo dododo ko temetema꞉go petolamete eta boge utihole bahi ba꞉bo numiya꞉ma꞉, ba꞉be boge utihole bahino mahilo nitana ‘Boge Utiholeno Tataba Bahila,’ Laseya haba tamelo itana.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 A ba꞉be Kuliti hopamo pelamema꞉ tete ga꞉ga꞉nomoma꞉ dediya꞉, ba꞉bema꞉ Septemba manomeno Ko Hegelateba peniwibo ba꞉be hopo konomolo ko huhuti a꞉mo ya꞉lo a꞉tupuimiya꞉. Mabu ale kehaha꞉ kolomodo kotolamema꞉ hido tete dotuya꞉ma꞉, ba꞉bema꞉ Polote boge okopi ba kiyalame na꞉goiya꞉,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Dubala꞉, na numitamo a ba꞉ma tetelo tolamema꞉ dewagelema꞉ ale konolalatiholema꞉nema꞉, iyo, bogeno ka꞉ka꞉ ba꞉gala ilina ba꞉gala a tawakalubino ka꞉ka꞉te kalatidiholema꞉na꞉.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Ba꞉ba tetelo alaholohopino watodawate Polote da꞉goiya꞉ ba꞉be tabo kuliya꞉ha꞉, huiyatiya ebete boge atadawa ba꞉gala boge namutudawa ibino ubi komamo dito papamiwatuya꞉.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Iyo, ibino tabo ga꞉la ipuwalo ibi hiliyonomate ubi nihatiya꞉ ba꞉be haba miya꞉pate Kuliti hopoeno eta tatali haba Pinikisa꞉mo konikulima꞉, mabu iba꞉te boge da꞉putiya꞉ ba꞉be boge utihole bahi modoboha꞉ ko palai bogete huhu tetelo tete ga꞉ga꞉nomolo ba꞉bolo itana. Ba꞉ba tetelo iba꞉te nemalagidoluya꞉ Pinikisi haboeno boge utihole bahino magata kodopola, hegelate da꞉nihitiganako ba꞉ba hapulu ba itana ba꞉bema꞉ huhuti ba꞉be boge utihole bahi koamo a꞉kalawa꞉le.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Ba꞉ba tetelo ko huhuti da꞉wibuya꞉ huiyatiya siyale hapuni nanekela꞉mo da꞉pa꞉mutiya꞉, ba꞉bema꞉ boge okopa꞉te kalakala lawete a ba꞉be habane ikuli hidoma꞉ ga꞉lalo iba꞉te bogeno aga mabu magubutiti Kuliti hopoeno kehaha꞉ kolomo dododo tolame gala ba꞉bo katupuimiya꞉.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Huiyatiya iba꞉te nanekela꞉mo ba tolamita, konomo huhuti Kuliti hopo hapuni gala kanemahigate ba꞉bo piya꞉, boge okopa꞉te ba꞉be huhuino mahilo Dibilidubu Hapuino Huhuma꞉ ka꞉miya꞉.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Ba꞉ba tetelo huhuti boge da꞉panagalimiya꞉ okopa꞉te boge haka hapuamo ohoba꞉midama꞉ dewageliya꞉ kamodobuya꞉ha꞉, ba꞉bema꞉ iba꞉te bogeno kiya꞉li mabu miya꞉pate huhuti a hakane ko kolomamo ba꞉ dito puluhukua꞉tiya꞉.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Ba꞉bene ale kehaha꞉ kolomoeno eta deha꞉poto haka, ebeno mahilo Kolodala, ba꞉be haka siyale hapudu ba negogoluta tete nanekelelo gawiyate tatabadopoma꞉ ba꞉bo ediya꞉. Ba꞉ba tetelo ale ko palai bogeno ka꞉ka꞉ mula꞉meno boge deha꞉poto ba꞉bo nihiduimiya꞉ma꞉ ba꞉be bogete ko kolomolo ululukapoma꞉. Iyo, ale ba꞉be komo ko temetema꞉go ba꞉ma ka꞉na ododiya꞉ma꞉,
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 okopa꞉te ba꞉be deha꞉poto boge ko kolomoeno beyane adipatete ko palai bogeno guamo ihatete hala꞉mo matumihote ba꞉bo kodakoduimiya꞉. Ba꞉be atu tetelo iba꞉te komo koko hala꞉mo ko boge a꞉wa꞉digahalo atumu a꞉kama꞉homehuya꞉, mabu iba꞉te na꞉toletolehutiya꞉ Libiya hopoeno kehaha꞉ kolomoeno beya tetelo ditana, ba꞉be kulili hakamo huhuti aeno boge datamene. Diyala, bogete ba꞉be kulili hakamo da꞉nemuigamene, gawiyate boge ba꞉bolo kubanomamo anagalimihote bogete dito da꞉ nepapohola꞉hamene. Ba꞉be mabuma꞉ okopa꞉te ukui bilibilima꞉ ba eda꞉ha iba꞉te eta komo ba꞉ma ka꞉na ka-ododiya꞉, iba꞉te ko bogeno palai pahamihote boge guamo dito ihatiya꞉, ba꞉bene kehaha꞉ kolomoeno gawiyate ha꞉kiya a ba꞉bo atoiya꞉.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Huiyatiya huhu ba꞉gala gawiya ibino helote kekelalamitiya꞉ha꞉, ba꞉bema꞉ eta hegelalo okopa꞉te bogeno kolowami ilina hiliyonomo beyamo dito iya꞉hekiya꞉,
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 ba꞉gala eta hegelalo iba꞉te atumu ka-ewageliya꞉, palai bogeno komo hiya꞉hiya꞉ oko ilina ibino kokotonomamo uwatete beyamo ba꞉ dito kiya꞉hekiya꞉.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Ba꞉ba tetelo bogete konomo hawai bubu ipuwado tonami, ba꞉be mabuma꞉ ale komo hegela ba꞉gala du hiliyonomolo hegela ba꞉gala oloki ulameheno konomo huhuti a kubanomamo dalukuinami aeno ka꞉ka꞉ mula꞉ komoeno ukuiti a꞉nalatidihoa꞉miya꞉.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Ba꞉bema꞉ boge okopa꞉te komo hegela hiliyonomolo tole komago ba emedena baa꞉ kanahanakuiha꞉, ba꞉bene eta hegelalo Polote ibino holoholo hapulu mahigate na꞉goiya꞉, “Dubala꞉, la꞉ naeno tabo nulihotale ale Kuliti hopoeno haka ba꞉ka꞉miya꞉pana꞉, iyo, ba꞉moe bogete ba꞉ka꞉kubana꞉ ba꞉gala ilina hiliyonomate ba꞉kalatidiholena꞉.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Huiyatiya ka꞉lo nale la꞉ toelameholelo na꞉goemo, la꞉ helo gala na꞉kalawa꞉la꞉, mabu bogete kokubama꞉ne huiyatiya la꞉ ipuwalo eta lumagino ka꞉ka꞉te a꞉kalatida꞉mene!
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Na Godokono lumagi etala, iyo, ebete na ya꞉lo a꞉laweniya꞉ nale ebeno okodawama꞉ keda꞉nama꞉. Ba꞉bema꞉ ka꞉lo dulu ebeno nopodawate natamo puluhukuti
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 na꞉pegoe, ‘Polo, ama꞉ akatoletola꞉la꞉, ama꞉ Sisakono holoholo hapuamo hibilo konuluhukuma꞉na꞉ta. Ba꞉gala Godote ebeno malemalelo eta tabo ba꞉ma ka꞉na kagoe, ba꞉moe bogelo ama꞉go demedena ebete ama꞉ mabuma꞉ ba꞉bi dubu hiliyonomoeno ka꞉ka꞉ komula꞉lelamema꞉ne.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Ba꞉bema꞉ naeno dubala꞉, la꞉ helo gala na꞉kalawa꞉la꞉ mabu na Godoko hibima꞉ na꞉miditamo, ebete na da꞉kiyaname ba꞉be komote hibinomolo ba꞉ba ka꞉na kuluhukuma꞉ne.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Ba꞉moe komo ba꞉ hibila, gawiyate a atoete kehaha꞉ kolomoeno eta hopamo konemiya꞉poema꞉ne, ale aeno ka꞉ka꞉ mula꞉ komo ba꞉bo konuwatema꞉.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 A Kuliti hopo da꞉miya꞉puya꞉ma꞉, ba꞉ba tetene tupuimiti 14 hegela ba petoho koko gawiyate a Meditala꞉iniya kehaha꞉ kolomo tetenomodo ba atoe, ba꞉bene eta dulu iwa tetenomolo boge okopa꞉te ibino ukuilo haka na꞉tataliminamo ga꞉laniya꞉.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Ba꞉bema꞉ iba꞉te auli ilina deha꞉poto hala꞉mo ma꞉homenate ko kolomoeno kulukulu da꞉modoboteniya꞉ 40 mita buminiya꞉, ba꞉bene tete nanekele toatepanate gala da꞉kanemodoboteniya꞉ 30 mitama꞉ eda꞉niya꞉.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Ba꞉bene gawiyate a nakolamo na꞉nitakua꞉midoenamo ba ga꞉lana okopa꞉te konomamo toletolehonate, iba꞉te boge gala hapuamo netewa-netewa menemene aga iya꞉hekemenate hegelate tiyo kowalohoma꞉ Godotamo ba꞉bo toetoehoniya꞉.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Ba꞉ba tetelo bogeno olalati komo uminate, okopa꞉te ha꞉da amiho gabodo a komiya꞉poenama꞉ iba꞉te ka꞉ka꞉ muleno boge deha꞉poto beyamo ba adipotena a komopi ba꞉bo kiyaa꞉meniya꞉, “Ale boge dopo hapuino aga iya꞉hekema꞉ kotolamenama꞉.”
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Polote huiyatiya ibino ha꞉da komo uminate alaholohopino watodawa na꞉kiyameniya꞉, “Na niya꞉tawanamo, ba꞉moi okopa꞉te bogelo ago pola꞉naheno la꞉eno ka꞉ka꞉te kalatidiholema꞉na꞉,”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 ba꞉bema꞉ komo alaholohopa꞉te boge deha꞉potoeno hale da꞉niya꞉hiliminiya꞉ ba꞉be bogete tawakalubihino ba꞉ dito okoa꞉taniya꞉.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Ba꞉bene owaloho tete da꞉tataliniya꞉ Polote dubu hiliyonomoeno baa꞉ nahaha꞉ mabuma꞉ tabo helodopamo ba kiyahalamena, ebete ba꞉ma ka꞉na goeniya꞉, “Ba꞉moi 14 hegelalo la꞉le la꞉eno ka꞉ka꞉ komoma꞉ ukui da꞉bilibilihonatima, la꞉le tete ga꞉ga꞉nomolo baa꞉ kanahanakuiha꞉.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Nale la꞉ ba꞉bema꞉ kiyahalamenamata, la꞉le baa꞉ konahama꞉. Baa꞉ naha ipuwalo la꞉le helo kolawema꞉nemata, ba꞉bene olalatiti la꞉tamo da꞉puluhukumini la꞉eno ka꞉ka꞉te a꞉kalatidihamena꞉, iyo, ba꞉ hibila, la꞉ hiliyonomo ipuwalo eta lumagino watoeno hinibo eta kapiyate a꞉kalatida꞉mene.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Polokono tabo olamagi da꞉wiboniya꞉, ba꞉ba tetelo ebete ibino holoholo hapulu baa꞉ lawenate Godotamo kalakala tabo goe da꞉wiboniya꞉ baa꞉ adikamidalenate na ba꞉bo tupuiminiya꞉,
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 ba꞉bema꞉ ibi hiliyonomate ibino tole komo gobogobamo miya꞉tenate Polokoba꞉ baa꞉ ba꞉bo nahaniya꞉.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Ba꞉be dulu a puya꞉te ba꞉be ko bogelo da꞉pola꞉nuya꞉ma꞉, aeno tawakalubino kuititi ba꞉ 276 tawakalubila,
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 ba꞉bene baa꞉te a hiliyonomo da꞉wigua꞉meniya꞉, komo okopa꞉te bogeno komo kolowami ilina ba꞉be witi-laisa kodopo kolomamo dito iya꞉hekeniya꞉, mabu ibi ubila bogete tutuma꞉ ba eda꞉na hido haka teta꞉mo konutinama꞉.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Ba꞉bene hegelate dowalohuya꞉ boge okopa꞉te kehaha꞉ kolomoeno eta hopo ba꞉bo umiya꞉, huiyatiya ibi hiliyonomate ba꞉be hopo dopamo kuminakuiha꞉. Ba꞉ba tetelo iba꞉te ba꞉be hopoeno kolomo dodo ba umihuta hido tete ba꞉bo umiya꞉, nakola puliyala, kulili haka kapiyate itanuya꞉, ba꞉bema꞉ ibino bogete ba꞉be kulili haka teta꞉mo konutima꞉ ubi ba ihate iba꞉te gabo ba꞉bo ohowadiya꞉.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Ba꞉be mabuma꞉ iba꞉te bogeno hiya꞉hiya꞉ agoeno hale iya꞉hilimiti kolomolo dito miya꞉paliya꞉, ba꞉gala ba꞉be atu tetelo iba꞉te dopamo da꞉matuhulamiya꞉ ba꞉bi kiya꞉lino hale pahalamiti, ba꞉bene eta deha꞉poto palai ibino boge dopo hapulu ba꞉bo adipatiya꞉, huhuti ibi ba owalubilinato bogete hido kulili hakamo konutima꞉.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Huiyatiya iba꞉te ba꞉ba ka꞉na ba newagelita, bogete hido haka teta꞉mo nidihino dopamo beyalo ditanuya꞉ ba꞉be eta kulili haka teta꞉mo nutiti bogeno dopo haputi ba꞉bo nekodakoduya꞉, ba꞉bema꞉ ba꞉ba tetelo koko gawiyate bogeno gala hapu kubanomamo ba anagalimihuta bogete papohola꞉ha ba꞉bo tupuimiya꞉.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Alaholohopa꞉te bogeno olalati dumiya꞉ nopo ba꞉bo tamotiya꞉, iba꞉te du genamane boga꞉go da꞉magaheliya꞉ ba꞉bi dubu hiliyonomo kanakapulamema꞉, komo iba꞉te hakamo niholoholete dito nalahutihokapoma꞉.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Ba꞉ba tetelo huiyatiya alaholohopino watodawate ubila Polokono ka꞉ka꞉ komula꞉mema꞉, ba꞉bema꞉ ebete ebeno hopopi na꞉duhilamiya꞉ iba꞉te ba꞉bi dubu anakapulamema꞉. Ba꞉be atu tetelo ebete ibi hiliyonomo na꞉kiyalamiya꞉, ibi ipuwalo puya꞉te iholohoma꞉ dewagelitiya꞉ iba꞉te bogene iya꞉patila꞉halete hakamo dopamo koniholohoma꞉
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 ba꞉gala iholoho iya꞉tawaha꞉pa꞉te boge papohola꞉hale hapuhapamo alukuila꞉halete ba꞉bo kona꞉hiwalema꞉. Ba꞉ hibila, a hiliyonomate ba꞉ma ka꞉na aeno ka꞉ka꞉go hakamo modobolo nidimutiya꞉ma꞉.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.