Atos 27
Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs NAA
1 Ba꞉bene Loma gabomana꞉te a ibino Itali hopamo palai boga꞉go komagatoema꞉ tabo dihatiya꞉, ba꞉ba tetelo alaholohopa꞉te Poloko ba꞉gala komo du genamalo demedehonama꞉, ibi hiliyonomo eta alaholohopino watodawoeno kokotamo ba꞉ dito nimiya꞉tiya꞉. Ba꞉be alaholohopino watodawoeno mahilo Yuliyasitila, ba꞉gala ebeno alaholohopino kapiyuimino mahilo ba꞉ Konomo Gawadubu Sisakono Kapiyuimipila.
1 Quando foi decidido que devíamos navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião chamado Júlio, do Batalhão Imperial.
2 Ba꞉bene eta ko palai bogete A꞉damitiyama habane uluhukuti A꞉isiya hopoeno komo kehaha꞉ kolomoeno habahabamo gala kakatoma꞉ dewagelitiya꞉, ale ba꞉be boga꞉mo nololote ba꞉bo tolamiya꞉ma꞉. Ba꞉ba tetelo eta Ma꞉sadoniya hoponapi A꞉listakasiko, ebe Tesalonaika habalo hawakaluya꞉, ago ba꞉moe dubuti tuya꞉.
2 Embarcando num navio de Adramítio, que estava de partida para costear a província da Ásia, fizemo-nos ao mar, indo conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Ba꞉bene eta hegelalo ale Saidono ko habamo da꞉nikuliya꞉ma꞉, ba꞉ba tetelo alaholohopino watodawa Yuliyasiti Poloko malemaletelo ebetamo tete bikamiya꞉, ebete ba꞉be habalo ebeno komo mabulubi nulamete iba꞉te ebeno modoboha꞉ komokomo ipuwalo ebe hidamo kowalubima꞉.
3 No dia seguinte, chegamos a Sidom. Júlio, tratando Paulo com humanidade, permitiu que ele fosse ver os amigos e obter assistência.
4 Ba꞉bene a Saidono habane gala da꞉katolamiya꞉ma꞉, kehaha꞉ kolomo ba na꞉hiwale ko huhuti a da꞉duhia꞉miya꞉, ba꞉bema꞉ Saipalase hopamo nikuliti ba꞉be hopoeno kehaha꞉ kolomoeno dododo ba꞉bo tolamiya꞉ma꞉ mabu ba꞉be gabote atamo tatabadopoma꞉ ediya꞉.
4 Partindo dali, navegamos ao abrigo da ilha de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Ba꞉bene ale kehaha꞉ kolomo gala kana꞉hiwalete Silisiya ba꞉gala Pa꞉mapiliya hopo tamedo petolamete Lisiya hopoeno Maila habamo ba꞉bo nikuliya꞉ma꞉.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Ba꞉bolo eta ko palai bogete A꞉lesandiya habane Itali hopamo toma꞉ dewagelitiya꞉, alaholohopino watodawa Yuliyasiti ba꞉be komo iya꞉tawate a ba꞉be boga꞉mo ololoma꞉ dito noea꞉miya꞉.
6 Nesse porto, o centurião encontrou um navio de Alexandria, que estava de partida para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Ba꞉bene ale ba꞉be boga꞉go da꞉katolamiya꞉ma꞉ ba꞉ba tetelo huhuino komo umilo a ukuiya ba tolame ko temeteme beniya꞉tawahuya꞉ma꞉. Ba꞉bene komo hegela da꞉petohuya꞉ a Sanaidase haba teta꞉mo nikuliti huhuti a ba꞉bolo hibilo da꞉duhia꞉miya꞉, a huiyatiya ukui hiya꞉ma꞉ miditi tataba gabo ohowada꞉go tolamete kehaha꞉ kolomo ba꞉bo na꞉hiwaliya꞉ma꞉ Kuliti hopoeno Salamone haka kiyamo.
7 Navegando vagarosamente muitos dias, foi com dificuldade que chegamos às imediações de Cnido. Não nos sendo permitido prosseguir, por causa do vento contrário, navegamos ao abrigo de Creta, na altura de Salmona.
8 Ba꞉bene a Kuliti hopoeno kehaha꞉ kolomo dododo ko temetema꞉go petolamete eta boge utihole bahi ba꞉bo numiya꞉ma꞉, ba꞉be boge utihole bahino mahilo nitana ‘Boge Utiholeno Tataba Bahila,’ Laseya haba tamelo itana.
8 Costeando a ilha com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 A ba꞉be Kuliti hopamo pelamema꞉ tete ga꞉ga꞉nomoma꞉ dediya꞉, ba꞉bema꞉ Septemba manomeno Ko Hegelateba peniwibo ba꞉be hopo konomolo ko huhuti a꞉mo ya꞉lo a꞉tupuimiya꞉. Mabu ale kehaha꞉ kolomodo kotolamema꞉ hido tete dotuya꞉ma꞉, ba꞉bema꞉ Polote boge okopi ba kiyalame na꞉goiya꞉,
9 Depois de muito tempo, tendo-se tornado a navegação perigosa, e já passado o tempo do Dia do Jejum, Paulo os aconselhou,
10 “Dubala꞉, na numitamo a ba꞉ma tetelo tolamema꞉ dewagelema꞉ ale konolalatiholema꞉nema꞉, iyo, bogeno ka꞉ka꞉ ba꞉gala ilina ba꞉gala a tawakalubino ka꞉ka꞉te kalatidiholema꞉na꞉.”
10 dizendo: — Senhores, vejo que a viagem vai ser trabalhosa, com dano e muito prejuízo, não só da carga e do navio, mas também da nossa vida.
11 Ba꞉ba tetelo alaholohopino watodawate Polote da꞉goiya꞉ ba꞉be tabo kuliya꞉ha꞉, huiyatiya ebete boge atadawa ba꞉gala boge namutudawa ibino ubi komamo dito papamiwatuya꞉.
11 Porém o centurião dava mais crédito ao piloto e ao mestre do navio do que ao que Paulo dizia.
12 Iyo, ibino tabo ga꞉la ipuwalo ibi hiliyonomate ubi nihatiya꞉ ba꞉be haba miya꞉pate Kuliti hopoeno eta tatali haba Pinikisa꞉mo konikulima꞉, mabu iba꞉te boge da꞉putiya꞉ ba꞉be boge utihole bahi modoboha꞉ ko palai bogete huhu tetelo tete ga꞉ga꞉nomolo ba꞉bolo itana. Ba꞉ba tetelo iba꞉te nemalagidoluya꞉ Pinikisi haboeno boge utihole bahino magata kodopola, hegelate da꞉nihitiganako ba꞉ba hapulu ba itana ba꞉bema꞉ huhuti ba꞉be boge utihole bahi koamo a꞉kalawa꞉le.
12 Não sendo o porto próprio para invernar, a maioria deles era de opinião que deviam partir dali, para ver se podiam chegar a Fenice e aí passar o inverno, visto ser um porto de Creta, que olha para o noroeste e para o sudoeste.
13 Ba꞉ba tetelo ko huhuti da꞉wibuya꞉ huiyatiya siyale hapuni nanekela꞉mo da꞉pa꞉mutiya꞉, ba꞉bema꞉ boge okopa꞉te kalakala lawete a ba꞉be habane ikuli hidoma꞉ ga꞉lalo iba꞉te bogeno aga mabu magubutiti Kuliti hopoeno kehaha꞉ kolomo dododo tolame gala ba꞉bo katupuimiya꞉.
13 Soprando brandamente o vento sul, e pensando eles ter alcançado o que desejavam, levantaram âncora e foram costeando mais de perto a ilha de Creta.
14 Huiyatiya iba꞉te nanekela꞉mo ba tolamita, konomo huhuti Kuliti hopo hapuni gala kanemahigate ba꞉bo piya꞉, boge okopa꞉te ba꞉be huhuino mahilo Dibilidubu Hapuino Huhuma꞉ ka꞉miya꞉.
14 Entretanto, não muito depois, desencadeou-se, do lado da ilha, um tufão de vento, chamado Euroaquilão.
15 Ba꞉ba tetelo huhuti boge da꞉panagalimiya꞉ okopa꞉te boge haka hapuamo ohoba꞉midama꞉ dewageliya꞉ kamodobuya꞉ha꞉, ba꞉bema꞉ iba꞉te bogeno kiya꞉li mabu miya꞉pate huhuti a hakane ko kolomamo ba꞉ dito puluhukua꞉tiya꞉.
15 O navio foi arrastado com violência e, sem poder resistir ao vento, cessamos a manobra e nos fomos deixando levar.
16 Ba꞉bene ale kehaha꞉ kolomoeno eta deha꞉poto haka, ebeno mahilo Kolodala, ba꞉be haka siyale hapudu ba negogoluta tete nanekelelo gawiyate tatabadopoma꞉ ba꞉bo ediya꞉. Ba꞉ba tetelo ale ko palai bogeno ka꞉ka꞉ mula꞉meno boge deha꞉poto ba꞉bo nihiduimiya꞉ma꞉ ba꞉be bogete ko kolomolo ululukapoma꞉. Iyo, ale ba꞉be komo ko temetema꞉go ba꞉ma ka꞉na ododiya꞉ma꞉,
16 Passando ao abrigo de uma ilhota chamada Cauda, com dificuldade conseguimos recolher o bote.
17 okopa꞉te ba꞉be deha꞉poto boge ko kolomoeno beyane adipatete ko palai bogeno guamo ihatete hala꞉mo matumihote ba꞉bo kodakoduimiya꞉. Ba꞉be atu tetelo iba꞉te komo koko hala꞉mo ko boge a꞉wa꞉digahalo atumu a꞉kama꞉homehuya꞉, mabu iba꞉te na꞉toletolehutiya꞉ Libiya hopoeno kehaha꞉ kolomoeno beya tetelo ditana, ba꞉be kulili hakamo huhuti aeno boge datamene. Diyala, bogete ba꞉be kulili hakamo da꞉nemuigamene, gawiyate boge ba꞉bolo kubanomamo anagalimihote bogete dito da꞉ nepapohola꞉hamene. Ba꞉be mabuma꞉ okopa꞉te ukui bilibilima꞉ ba eda꞉ha iba꞉te eta komo ba꞉ma ka꞉na ka-ododiya꞉, iba꞉te ko bogeno palai pahamihote boge guamo dito ihatiya꞉, ba꞉bene kehaha꞉ kolomoeno gawiyate ha꞉kiya a ba꞉bo atoiya꞉.
17 Tendo içado o bote, os marinheiros usaram de todos os meios para reforçar o navio com cabos de segurança. E, temendo que fossem encalhar nos bancos de areia de Sirte, desceram as velas e foram à deriva.
18 Huiyatiya huhu ba꞉gala gawiya ibino helote kekelalamitiya꞉ha꞉, ba꞉bema꞉ eta hegelalo okopa꞉te bogeno kolowami ilina hiliyonomo beyamo dito iya꞉hekiya꞉,
18 Açoitados severamente pela tormenta, no dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 ba꞉gala eta hegelalo iba꞉te atumu ka-ewageliya꞉, palai bogeno komo hiya꞉hiya꞉ oko ilina ibino kokotonomamo uwatete beyamo ba꞉ dito kiya꞉hekiya꞉.
19 E, no terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Ba꞉ba tetelo bogete konomo hawai bubu ipuwado tonami, ba꞉be mabuma꞉ ale komo hegela ba꞉gala du hiliyonomolo hegela ba꞉gala oloki ulameheno konomo huhuti a kubanomamo dalukuinami aeno ka꞉ka꞉ mula꞉ komoeno ukuiti a꞉nalatidihoa꞉miya꞉.
20 E, não aparecendo, havia já alguns dias, nem sol nem estrelas, caindo sobre nós grande tempestade, dissipou-se, afinal, toda a esperança de salvamento.
21 Ba꞉bema꞉ boge okopa꞉te komo hegela hiliyonomolo tole komago ba emedena baa꞉ kanahanakuiha꞉, ba꞉bene eta hegelalo Polote ibino holoholo hapulu mahigate na꞉goiya꞉, “Dubala꞉, la꞉ naeno tabo nulihotale ale Kuliti hopoeno haka ba꞉ka꞉miya꞉pana꞉, iyo, ba꞉moe bogete ba꞉ka꞉kubana꞉ ba꞉gala ilina hiliyonomate ba꞉kalatidiholena꞉.
21 Havendo todos estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: — Senhores, na verdade, era preciso terem-me atendido e não partir de Creta, para evitar este dano e perda.
22 Huiyatiya ka꞉lo nale la꞉ toelameholelo na꞉goemo, la꞉ helo gala na꞉kalawa꞉la꞉, mabu bogete kokubama꞉ne huiyatiya la꞉ ipuwalo eta lumagino ka꞉ka꞉te a꞉kalatida꞉mene!
22 Mas agora aconselho que tenham coragem, porque nenhuma vida se perderá, mas somente o navio.
23 Na Godokono lumagi etala, iyo, ebete na ya꞉lo a꞉laweniya꞉ nale ebeno okodawama꞉ keda꞉nama꞉. Ba꞉bema꞉ ka꞉lo dulu ebeno nopodawate natamo puluhukuti
23 Porque, esta mesma noite, um anjo do Deus a quem pertenço e a quem sirvo, esteve comigo,
24 na꞉pegoe, ‘Polo, ama꞉ akatoletola꞉la꞉, ama꞉ Sisakono holoholo hapuamo hibilo konuluhukuma꞉na꞉ta. Ba꞉gala Godote ebeno malemalelo eta tabo ba꞉ma ka꞉na kagoe, ba꞉moe bogelo ama꞉go demedena ebete ama꞉ mabuma꞉ ba꞉bi dubu hiliyonomoeno ka꞉ka꞉ komula꞉lelamema꞉ne.’
24 dizendo: “Paulo, não tenha medo! É preciso que você compareça diante de César, e eis que Deus, por sua graça, lhe deu todos os que navegam com você.”
25 Ba꞉bema꞉ naeno dubala꞉, la꞉ helo gala na꞉kalawa꞉la꞉ mabu na Godoko hibima꞉ na꞉miditamo, ebete na da꞉kiyaname ba꞉be komote hibinomolo ba꞉ba ka꞉na kuluhukuma꞉ne.
25 Portanto, senhores, tenham coragem! Pois eu confio em Deus que tudo vai acontecer conforme me foi dito.
26 Ba꞉moe komo ba꞉ hibila, gawiyate a atoete kehaha꞉ kolomoeno eta hopamo konemiya꞉poema꞉ne, ale aeno ka꞉ka꞉ mula꞉ komo ba꞉bo konuwatema꞉.”
26 Porém é necessário que sejamos arrastados para alguma ilha.
27 A Kuliti hopo da꞉miya꞉puya꞉ma꞉, ba꞉ba tetene tupuimiti 14 hegela ba petoho koko gawiyate a Meditala꞉iniya kehaha꞉ kolomo tetenomodo ba atoe, ba꞉bene eta dulu iwa tetenomolo boge okopa꞉te ibino ukuilo haka na꞉tataliminamo ga꞉laniya꞉.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós batidos de um lado para outro no mar Adriático, por volta da meia-noite os marinheiros pressentiram que se aproximavam de alguma terra.
28 Ba꞉bema꞉ iba꞉te auli ilina deha꞉poto hala꞉mo ma꞉homenate ko kolomoeno kulukulu da꞉modoboteniya꞉ 40 mita buminiya꞉, ba꞉bene tete nanekele toatepanate gala da꞉kanemodoboteniya꞉ 30 mitama꞉ eda꞉niya꞉.
28 E, lançando a sonda, viram que a profundidade era de trinta e seis metros. Passando um pouco mais adiante, tornando a lançar a sonda, viram que a profundidade era de vinte e sete metros.
29 Ba꞉bene gawiyate a nakolamo na꞉nitakua꞉midoenamo ba ga꞉lana okopa꞉te konomamo toletolehonate, iba꞉te boge gala hapuamo netewa-netewa menemene aga iya꞉hekemenate hegelate tiyo kowalohoma꞉ Godotamo ba꞉bo toetoehoniya꞉.
29 E, receosos de que fôssemos atirados contra lugares rochosos, lançaram da popa quatro âncoras e oravam para que rompesse o dia.
30 Ba꞉ba tetelo bogeno olalati komo uminate, okopa꞉te ha꞉da amiho gabodo a komiya꞉poenama꞉ iba꞉te ka꞉ka꞉ muleno boge deha꞉poto beyamo ba adipotena a komopi ba꞉bo kiyaa꞉meniya꞉, “Ale boge dopo hapuino aga iya꞉hekema꞉ kotolamenama꞉.”
30 Nisto os marinheiros tentaram escapar do navio. Arriaram o bote no mar, a pretexto de que iam largar âncoras da proa.
31 Polote huiyatiya ibino ha꞉da komo uminate alaholohopino watodawa na꞉kiyameniya꞉, “Na niya꞉tawanamo, ba꞉moi okopa꞉te bogelo ago pola꞉naheno la꞉eno ka꞉ka꞉te kalatidiholema꞉na꞉,”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: — Se estes não permanecerem a bordo, vocês não poderão se salvar.
32 ba꞉bema꞉ komo alaholohopa꞉te boge deha꞉potoeno hale da꞉niya꞉hiliminiya꞉ ba꞉be bogete tawakalubihino ba꞉ dito okoa꞉taniya꞉.
32 Então os soldados cortaram os cabos do bote e o deixaram afastar-se.
33 Ba꞉bene owaloho tete da꞉tataliniya꞉ Polote dubu hiliyonomoeno baa꞉ nahaha꞉ mabuma꞉ tabo helodopamo ba kiyahalamena, ebete ba꞉ma ka꞉na goeniya꞉, “Ba꞉moi 14 hegelalo la꞉le la꞉eno ka꞉ka꞉ komoma꞉ ukui da꞉bilibilihonatima, la꞉le tete ga꞉ga꞉nomolo baa꞉ kanahanakuiha꞉.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que se alimentassem, dizendo: — Hoje é o décimo quarto dia em que, esperando, vocês estão sem comer, não tendo provado nada.
34 Nale la꞉ ba꞉bema꞉ kiyahalamenamata, la꞉le baa꞉ konahama꞉. Baa꞉ naha ipuwalo la꞉le helo kolawema꞉nemata, ba꞉bene olalatiti la꞉tamo da꞉puluhukumini la꞉eno ka꞉ka꞉te a꞉kalatidihamena꞉, iyo, ba꞉ hibila, la꞉ hiliyonomo ipuwalo eta lumagino watoeno hinibo eta kapiyate a꞉kalatida꞉mene.”
34 Por isso peço que comam alguma coisa, pois disto depende a sobrevivência de vocês. Porque nenhum de vocês perderá nem mesmo um fio de cabelo.
35 Polokono tabo olamagi da꞉wiboniya꞉, ba꞉ba tetelo ebete ibino holoholo hapulu baa꞉ lawenate Godotamo kalakala tabo goe da꞉wiboniya꞉ baa꞉ adikamidalenate na ba꞉bo tupuiminiya꞉,
35 Tendo dito isto, pegando um pão, deu graças a Deus na presença de todos e, depois de o partir, começou a comer.
36 ba꞉bema꞉ ibi hiliyonomate ibino tole komo gobogobamo miya꞉tenate Polokoba꞉ baa꞉ ba꞉bo nahaniya꞉.
36 Todos ficaram mais animados e se puseram também a comer.
37 Ba꞉be dulu a puya꞉te ba꞉be ko bogelo da꞉pola꞉nuya꞉ma꞉, aeno tawakalubino kuititi ba꞉ 276 tawakalubila,
37 Estávamos no navio duzentas e setenta e seis pessoas ao todo.
38 ba꞉bene baa꞉te a hiliyonomo da꞉wigua꞉meniya꞉, komo okopa꞉te bogeno komo kolowami ilina ba꞉be witi-laisa kodopo kolomamo dito iya꞉hekeniya꞉, mabu ibi ubila bogete tutuma꞉ ba eda꞉na hido haka teta꞉mo konutinama꞉.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, jogando o trigo no mar.
39 Ba꞉bene hegelate dowalohuya꞉ boge okopa꞉te kehaha꞉ kolomoeno eta hopo ba꞉bo umiya꞉, huiyatiya ibi hiliyonomate ba꞉be hopo dopamo kuminakuiha꞉. Ba꞉ba tetelo iba꞉te ba꞉be hopoeno kolomo dodo ba umihuta hido tete ba꞉bo umiya꞉, nakola puliyala, kulili haka kapiyate itanuya꞉, ba꞉bema꞉ ibino bogete ba꞉be kulili haka teta꞉mo konutima꞉ ubi ba ihate iba꞉te gabo ba꞉bo ohowadiya꞉.
39 Quando amanheceu, não reconheceram a terra, mas avistaram uma enseada, onde havia uma praia. Então consultaram entre si se não podiam encalhar ali o navio.
40 Ba꞉be mabuma꞉ iba꞉te bogeno hiya꞉hiya꞉ agoeno hale iya꞉hilimiti kolomolo dito miya꞉paliya꞉, ba꞉gala ba꞉be atu tetelo iba꞉te dopamo da꞉matuhulamiya꞉ ba꞉bi kiya꞉lino hale pahalamiti, ba꞉bene eta deha꞉poto palai ibino boge dopo hapulu ba꞉bo adipatiya꞉, huhuti ibi ba owalubilinato bogete hido kulili hakamo konutima꞉.
40 Cortando os cabos das âncoras, deixaram que ficassem no mar. Soltaram também as amarras do leme. E, alçando a vela de proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Huiyatiya iba꞉te ba꞉ba ka꞉na ba newagelita, bogete hido haka teta꞉mo nidihino dopamo beyalo ditanuya꞉ ba꞉be eta kulili haka teta꞉mo nutiti bogeno dopo haputi ba꞉bo nekodakoduya꞉, ba꞉bema꞉ ba꞉ba tetelo koko gawiyate bogeno gala hapu kubanomamo ba anagalimihuta bogete papohola꞉ha ba꞉bo tupuimiya꞉.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam ali o navio; a proa encravou-se e ficou imóvel, mas a popa se despedaçava pela violência das ondas.
42 Alaholohopa꞉te bogeno olalati dumiya꞉ nopo ba꞉bo tamotiya꞉, iba꞉te du genamane boga꞉go da꞉magaheliya꞉ ba꞉bi dubu hiliyonomo kanakapulamema꞉, komo iba꞉te hakamo niholoholete dito nalahutihokapoma꞉.
42 O parecer dos soldados era que os presos deviam ser mortos, para que nenhum deles fugisse nadando.
43 Ba꞉ba tetelo huiyatiya alaholohopino watodawate ubila Polokono ka꞉ka꞉ komula꞉mema꞉, ba꞉bema꞉ ebete ebeno hopopi na꞉duhilamiya꞉ iba꞉te ba꞉bi dubu anakapulamema꞉. Ba꞉be atu tetelo ebete ibi hiliyonomo na꞉kiyalamiya꞉, ibi ipuwalo puya꞉te iholohoma꞉ dewagelitiya꞉ iba꞉te bogene iya꞉patila꞉halete hakamo dopamo koniholohoma꞉
43 Mas o centurião, querendo salvar Paulo, impediu-os de fazer isso. Ordenou que os que soubessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 ba꞉gala iholoho iya꞉tawaha꞉pa꞉te boge papohola꞉hale hapuhapamo alukuila꞉halete ba꞉bo kona꞉hiwalema꞉. Ba꞉ hibila, a hiliyonomate ba꞉ma ka꞉na aeno ka꞉ka꞉go hakamo modobolo nidimutiya꞉ma꞉.
44 Quanto aos demais, que se salvassem, uns, em tábuas, e outros, em destroços do navio. E foi assim que todos se salvaram em terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.