Atos 27

Tabo Aramia NT (KNV_ARA) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ba꞉bene Loma gabomana꞉te a ibino Itali hopamo palai boga꞉go komagatoema꞉ tabo dihatiya꞉, ba꞉ba tetelo alaholohopa꞉te Poloko ba꞉gala komo du genamalo demedehonama꞉, ibi hiliyonomo eta alaholohopino watodawoeno kokotamo ba꞉ dito nimiya꞉tiya꞉. Ba꞉be alaholohopino watodawoeno mahilo Yuliyasitila, ba꞉gala ebeno alaholohopino kapiyuimino mahilo ba꞉ Konomo Gawadubu Sisakono Kapiyuimipila.
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Ba꞉bene eta ko palai bogete A꞉damitiyama habane uluhukuti A꞉isiya hopoeno komo kehaha꞉ kolomoeno habahabamo gala kakatoma꞉ dewagelitiya꞉, ale ba꞉be boga꞉mo nololote ba꞉bo tolamiya꞉ma꞉. Ba꞉ba tetelo eta Ma꞉sadoniya hoponapi A꞉listakasiko, ebe Tesalonaika habalo hawakaluya꞉, ago ba꞉moe dubuti tuya꞉.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Ba꞉bene eta hegelalo ale Saidono ko habamo da꞉nikuliya꞉ma꞉, ba꞉ba tetelo alaholohopino watodawa Yuliyasiti Poloko malemaletelo ebetamo tete bikamiya꞉, ebete ba꞉be habalo ebeno komo mabulubi nulamete iba꞉te ebeno modoboha꞉ komokomo ipuwalo ebe hidamo kowalubima꞉.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Ba꞉bene a Saidono habane gala da꞉katolamiya꞉ma꞉, kehaha꞉ kolomo ba na꞉hiwale ko huhuti a da꞉duhia꞉miya꞉, ba꞉bema꞉ Saipalase hopamo nikuliti ba꞉be hopoeno kehaha꞉ kolomoeno dododo ba꞉bo tolamiya꞉ma꞉ mabu ba꞉be gabote atamo tatabadopoma꞉ ediya꞉.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Ba꞉bene ale kehaha꞉ kolomo gala kana꞉hiwalete Silisiya ba꞉gala Pa꞉mapiliya hopo tamedo petolamete Lisiya hopoeno Maila habamo ba꞉bo nikuliya꞉ma꞉.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Ba꞉bolo eta ko palai bogete A꞉lesandiya habane Itali hopamo toma꞉ dewagelitiya꞉, alaholohopino watodawa Yuliyasiti ba꞉be komo iya꞉tawate a ba꞉be boga꞉mo ololoma꞉ dito noea꞉miya꞉.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Ba꞉bene ale ba꞉be boga꞉go da꞉katolamiya꞉ma꞉ ba꞉ba tetelo huhuino komo umilo a ukuiya ba tolame ko temeteme beniya꞉tawahuya꞉ma꞉. Ba꞉bene komo hegela da꞉petohuya꞉ a Sanaidase haba teta꞉mo nikuliti huhuti a ba꞉bolo hibilo da꞉duhia꞉miya꞉, a huiyatiya ukui hiya꞉ma꞉ miditi tataba gabo ohowada꞉go tolamete kehaha꞉ kolomo ba꞉bo na꞉hiwaliya꞉ma꞉ Kuliti hopoeno Salamone haka kiyamo.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Ba꞉bene a Kuliti hopoeno kehaha꞉ kolomo dododo ko temetema꞉go petolamete eta boge utihole bahi ba꞉bo numiya꞉ma꞉, ba꞉be boge utihole bahino mahilo nitana ‘Boge Utiholeno Tataba Bahila,’ Laseya haba tamelo itana.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 A ba꞉be Kuliti hopamo pelamema꞉ tete ga꞉ga꞉nomoma꞉ dediya꞉, ba꞉bema꞉ Septemba manomeno Ko Hegelateba peniwibo ba꞉be hopo konomolo ko huhuti a꞉mo ya꞉lo a꞉tupuimiya꞉. Mabu ale kehaha꞉ kolomodo kotolamema꞉ hido tete dotuya꞉ma꞉, ba꞉bema꞉ Polote boge okopi ba kiyalame na꞉goiya꞉,
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “Dubala꞉, na numitamo a ba꞉ma tetelo tolamema꞉ dewagelema꞉ ale konolalatiholema꞉nema꞉, iyo, bogeno ka꞉ka꞉ ba꞉gala ilina ba꞉gala a tawakalubino ka꞉ka꞉te kalatidiholema꞉na꞉.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Ba꞉ba tetelo alaholohopino watodawate Polote da꞉goiya꞉ ba꞉be tabo kuliya꞉ha꞉, huiyatiya ebete boge atadawa ba꞉gala boge namutudawa ibino ubi komamo dito papamiwatuya꞉.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Iyo, ibino tabo ga꞉la ipuwalo ibi hiliyonomate ubi nihatiya꞉ ba꞉be haba miya꞉pate Kuliti hopoeno eta tatali haba Pinikisa꞉mo konikulima꞉, mabu iba꞉te boge da꞉putiya꞉ ba꞉be boge utihole bahi modoboha꞉ ko palai bogete huhu tetelo tete ga꞉ga꞉nomolo ba꞉bolo itana. Ba꞉ba tetelo iba꞉te nemalagidoluya꞉ Pinikisi haboeno boge utihole bahino magata kodopola, hegelate da꞉nihitiganako ba꞉ba hapulu ba itana ba꞉bema꞉ huhuti ba꞉be boge utihole bahi koamo a꞉kalawa꞉le.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Ba꞉ba tetelo ko huhuti da꞉wibuya꞉ huiyatiya siyale hapuni nanekela꞉mo da꞉pa꞉mutiya꞉, ba꞉bema꞉ boge okopa꞉te kalakala lawete a ba꞉be habane ikuli hidoma꞉ ga꞉lalo iba꞉te bogeno aga mabu magubutiti Kuliti hopoeno kehaha꞉ kolomo dododo tolame gala ba꞉bo katupuimiya꞉.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Huiyatiya iba꞉te nanekela꞉mo ba tolamita, konomo huhuti Kuliti hopo hapuni gala kanemahigate ba꞉bo piya꞉, boge okopa꞉te ba꞉be huhuino mahilo Dibilidubu Hapuino Huhuma꞉ ka꞉miya꞉.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Ba꞉ba tetelo huhuti boge da꞉panagalimiya꞉ okopa꞉te boge haka hapuamo ohoba꞉midama꞉ dewageliya꞉ kamodobuya꞉ha꞉, ba꞉bema꞉ iba꞉te bogeno kiya꞉li mabu miya꞉pate huhuti a hakane ko kolomamo ba꞉ dito puluhukua꞉tiya꞉.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Ba꞉bene ale kehaha꞉ kolomoeno eta deha꞉poto haka, ebeno mahilo Kolodala, ba꞉be haka siyale hapudu ba negogoluta tete nanekelelo gawiyate tatabadopoma꞉ ba꞉bo ediya꞉. Ba꞉ba tetelo ale ko palai bogeno ka꞉ka꞉ mula꞉meno boge deha꞉poto ba꞉bo nihiduimiya꞉ma꞉ ba꞉be bogete ko kolomolo ululukapoma꞉. Iyo, ale ba꞉be komo ko temetema꞉go ba꞉ma ka꞉na ododiya꞉ma꞉,
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 okopa꞉te ba꞉be deha꞉poto boge ko kolomoeno beyane adipatete ko palai bogeno guamo ihatete hala꞉mo matumihote ba꞉bo kodakoduimiya꞉. Ba꞉be atu tetelo iba꞉te komo koko hala꞉mo ko boge a꞉wa꞉digahalo atumu a꞉kama꞉homehuya꞉, mabu iba꞉te na꞉toletolehutiya꞉ Libiya hopoeno kehaha꞉ kolomoeno beya tetelo ditana, ba꞉be kulili hakamo huhuti aeno boge datamene. Diyala, bogete ba꞉be kulili hakamo da꞉nemuigamene, gawiyate boge ba꞉bolo kubanomamo anagalimihote bogete dito da꞉ nepapohola꞉hamene. Ba꞉be mabuma꞉ okopa꞉te ukui bilibilima꞉ ba eda꞉ha iba꞉te eta komo ba꞉ma ka꞉na ka-ododiya꞉, iba꞉te ko bogeno palai pahamihote boge guamo dito ihatiya꞉, ba꞉bene kehaha꞉ kolomoeno gawiyate ha꞉kiya a ba꞉bo atoiya꞉.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Huiyatiya huhu ba꞉gala gawiya ibino helote kekelalamitiya꞉ha꞉, ba꞉bema꞉ eta hegelalo okopa꞉te bogeno kolowami ilina hiliyonomo beyamo dito iya꞉hekiya꞉,
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 ba꞉gala eta hegelalo iba꞉te atumu ka-ewageliya꞉, palai bogeno komo hiya꞉hiya꞉ oko ilina ibino kokotonomamo uwatete beyamo ba꞉ dito kiya꞉hekiya꞉.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Ba꞉ba tetelo bogete konomo hawai bubu ipuwado tonami, ba꞉be mabuma꞉ ale komo hegela ba꞉gala du hiliyonomolo hegela ba꞉gala oloki ulameheno konomo huhuti a kubanomamo dalukuinami aeno ka꞉ka꞉ mula꞉ komoeno ukuiti a꞉nalatidihoa꞉miya꞉.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Ba꞉bema꞉ boge okopa꞉te komo hegela hiliyonomolo tole komago ba emedena baa꞉ kanahanakuiha꞉, ba꞉bene eta hegelalo Polote ibino holoholo hapulu mahigate na꞉goiya꞉, “Dubala꞉, la꞉ naeno tabo nulihotale ale Kuliti hopoeno haka ba꞉ka꞉miya꞉pana꞉, iyo, ba꞉moe bogete ba꞉ka꞉kubana꞉ ba꞉gala ilina hiliyonomate ba꞉kalatidiholena꞉.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Huiyatiya ka꞉lo nale la꞉ toelameholelo na꞉goemo, la꞉ helo gala na꞉kalawa꞉la꞉, mabu bogete kokubama꞉ne huiyatiya la꞉ ipuwalo eta lumagino ka꞉ka꞉te a꞉kalatida꞉mene!
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Na Godokono lumagi etala, iyo, ebete na ya꞉lo a꞉laweniya꞉ nale ebeno okodawama꞉ keda꞉nama꞉. Ba꞉bema꞉ ka꞉lo dulu ebeno nopodawate natamo puluhukuti
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 na꞉pegoe, ‘Polo, ama꞉ akatoletola꞉la꞉, ama꞉ Sisakono holoholo hapuamo hibilo konuluhukuma꞉na꞉ta. Ba꞉gala Godote ebeno malemalelo eta tabo ba꞉ma ka꞉na kagoe, ba꞉moe bogelo ama꞉go demedena ebete ama꞉ mabuma꞉ ba꞉bi dubu hiliyonomoeno ka꞉ka꞉ komula꞉lelamema꞉ne.’
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Ba꞉bema꞉ naeno dubala꞉, la꞉ helo gala na꞉kalawa꞉la꞉ mabu na Godoko hibima꞉ na꞉miditamo, ebete na da꞉kiyaname ba꞉be komote hibinomolo ba꞉ba ka꞉na kuluhukuma꞉ne.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Ba꞉moe komo ba꞉ hibila, gawiyate a atoete kehaha꞉ kolomoeno eta hopamo konemiya꞉poema꞉ne, ale aeno ka꞉ka꞉ mula꞉ komo ba꞉bo konuwatema꞉.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 A Kuliti hopo da꞉miya꞉puya꞉ma꞉, ba꞉ba tetene tupuimiti 14 hegela ba petoho koko gawiyate a Meditala꞉iniya kehaha꞉ kolomo tetenomodo ba atoe, ba꞉bene eta dulu iwa tetenomolo boge okopa꞉te ibino ukuilo haka na꞉tataliminamo ga꞉laniya꞉.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Ba꞉bema꞉ iba꞉te auli ilina deha꞉poto hala꞉mo ma꞉homenate ko kolomoeno kulukulu da꞉modoboteniya꞉ 40 mita buminiya꞉, ba꞉bene tete nanekele toatepanate gala da꞉kanemodoboteniya꞉ 30 mitama꞉ eda꞉niya꞉.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Ba꞉bene gawiyate a nakolamo na꞉nitakua꞉midoenamo ba ga꞉lana okopa꞉te konomamo toletolehonate, iba꞉te boge gala hapuamo netewa-netewa menemene aga iya꞉hekemenate hegelate tiyo kowalohoma꞉ Godotamo ba꞉bo toetoehoniya꞉.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Ba꞉ba tetelo bogeno olalati komo uminate, okopa꞉te ha꞉da amiho gabodo a komiya꞉poenama꞉ iba꞉te ka꞉ka꞉ muleno boge deha꞉poto beyamo ba adipotena a komopi ba꞉bo kiyaa꞉meniya꞉, “Ale boge dopo hapuino aga iya꞉hekema꞉ kotolamenama꞉.”
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Polote huiyatiya ibino ha꞉da komo uminate alaholohopino watodawa na꞉kiyameniya꞉, “Na niya꞉tawanamo, ba꞉moi okopa꞉te bogelo ago pola꞉naheno la꞉eno ka꞉ka꞉te kalatidiholema꞉na꞉,”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 ba꞉bema꞉ komo alaholohopa꞉te boge deha꞉potoeno hale da꞉niya꞉hiliminiya꞉ ba꞉be bogete tawakalubihino ba꞉ dito okoa꞉taniya꞉.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Ba꞉bene owaloho tete da꞉tataliniya꞉ Polote dubu hiliyonomoeno baa꞉ nahaha꞉ mabuma꞉ tabo helodopamo ba kiyahalamena, ebete ba꞉ma ka꞉na goeniya꞉, “Ba꞉moi 14 hegelalo la꞉le la꞉eno ka꞉ka꞉ komoma꞉ ukui da꞉bilibilihonatima, la꞉le tete ga꞉ga꞉nomolo baa꞉ kanahanakuiha꞉.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Nale la꞉ ba꞉bema꞉ kiyahalamenamata, la꞉le baa꞉ konahama꞉. Baa꞉ naha ipuwalo la꞉le helo kolawema꞉nemata, ba꞉bene olalatiti la꞉tamo da꞉puluhukumini la꞉eno ka꞉ka꞉te a꞉kalatidihamena꞉, iyo, ba꞉ hibila, la꞉ hiliyonomo ipuwalo eta lumagino watoeno hinibo eta kapiyate a꞉kalatida꞉mene.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Polokono tabo olamagi da꞉wiboniya꞉, ba꞉ba tetelo ebete ibino holoholo hapulu baa꞉ lawenate Godotamo kalakala tabo goe da꞉wiboniya꞉ baa꞉ adikamidalenate na ba꞉bo tupuiminiya꞉,
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 ba꞉bema꞉ ibi hiliyonomate ibino tole komo gobogobamo miya꞉tenate Polokoba꞉ baa꞉ ba꞉bo nahaniya꞉.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Ba꞉be dulu a puya꞉te ba꞉be ko bogelo da꞉pola꞉nuya꞉ma꞉, aeno tawakalubino kuititi ba꞉ 276 tawakalubila,
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 ba꞉bene baa꞉te a hiliyonomo da꞉wigua꞉meniya꞉, komo okopa꞉te bogeno komo kolowami ilina ba꞉be witi-laisa kodopo kolomamo dito iya꞉hekeniya꞉, mabu ibi ubila bogete tutuma꞉ ba eda꞉na hido haka teta꞉mo konutinama꞉.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Ba꞉bene hegelate dowalohuya꞉ boge okopa꞉te kehaha꞉ kolomoeno eta hopo ba꞉bo umiya꞉, huiyatiya ibi hiliyonomate ba꞉be hopo dopamo kuminakuiha꞉. Ba꞉ba tetelo iba꞉te ba꞉be hopoeno kolomo dodo ba umihuta hido tete ba꞉bo umiya꞉, nakola puliyala, kulili haka kapiyate itanuya꞉, ba꞉bema꞉ ibino bogete ba꞉be kulili haka teta꞉mo konutima꞉ ubi ba ihate iba꞉te gabo ba꞉bo ohowadiya꞉.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Ba꞉be mabuma꞉ iba꞉te bogeno hiya꞉hiya꞉ agoeno hale iya꞉hilimiti kolomolo dito miya꞉paliya꞉, ba꞉gala ba꞉be atu tetelo iba꞉te dopamo da꞉matuhulamiya꞉ ba꞉bi kiya꞉lino hale pahalamiti, ba꞉bene eta deha꞉poto palai ibino boge dopo hapulu ba꞉bo adipatiya꞉, huhuti ibi ba owalubilinato bogete hido kulili hakamo konutima꞉.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Huiyatiya iba꞉te ba꞉ba ka꞉na ba newagelita, bogete hido haka teta꞉mo nidihino dopamo beyalo ditanuya꞉ ba꞉be eta kulili haka teta꞉mo nutiti bogeno dopo haputi ba꞉bo nekodakoduya꞉, ba꞉bema꞉ ba꞉ba tetelo koko gawiyate bogeno gala hapu kubanomamo ba anagalimihuta bogete papohola꞉ha ba꞉bo tupuimiya꞉.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Alaholohopa꞉te bogeno olalati dumiya꞉ nopo ba꞉bo tamotiya꞉, iba꞉te du genamane boga꞉go da꞉magaheliya꞉ ba꞉bi dubu hiliyonomo kanakapulamema꞉, komo iba꞉te hakamo niholoholete dito nalahutihokapoma꞉.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Ba꞉ba tetelo huiyatiya alaholohopino watodawate ubila Polokono ka꞉ka꞉ komula꞉mema꞉, ba꞉bema꞉ ebete ebeno hopopi na꞉duhilamiya꞉ iba꞉te ba꞉bi dubu anakapulamema꞉. Ba꞉be atu tetelo ebete ibi hiliyonomo na꞉kiyalamiya꞉, ibi ipuwalo puya꞉te iholohoma꞉ dewagelitiya꞉ iba꞉te bogene iya꞉patila꞉halete hakamo dopamo koniholohoma꞉
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 ba꞉gala iholoho iya꞉tawaha꞉pa꞉te boge papohola꞉hale hapuhapamo alukuila꞉halete ba꞉bo kona꞉hiwalema꞉. Ba꞉ hibila, a hiliyonomate ba꞉ma ka꞉na aeno ka꞉ka꞉go hakamo modobolo nidimutiya꞉ma꞉.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.