Atos 23
Yai Wɨn Kɨbiya (IWS) vs ARIB
1 Pol siya kamɨm siyɨu komii nɨnoknɨnkɨnɨm sɨmiir sɨmiira kaonanaeyɨn mɨ siya ɨna boɨnkiyɨn. Tɨ nomiiyauɨm! Kariir siyɨuɨn Adi Komii siir whwonkam ɨda kara dimɨn whɨr bɨ tɨrbugɨn. Kariir kwoɨnɨn ɨni wadɨekɨ wadɨeya ywowɨn, dimɨn whɨrkɨ bɨ tɨrbugɨn kariir naprɨrɨr aiirɨn mɨ ɨni tariinanar yadɨgniyɨn.
1 Fitando Paulo os olhos no sinédrio, disse: Varões irmãos, até o dia de hoje tenho andado diante de Deus com toda a boa consciência.
2 Mɨ prismi yaowae adɨn Ananaias nɨkɨuwiyɨn siya kamɨm siir kingiin nokwoɨm sɨmiir boɨnki sɨma siir yai aiir nɨrɨpugiyɨm.
2 Mas o sumo sacerdote, Ananias, mandou aos que estavam junto dele que o ferissem na boca.
3 Mɨ Pol siya siir boɨnki, Adi Komii krɨmiir Wanɨn siya wɨ kɨriir tɨowi, kɨra tɨoa kariir mɨ saiir hɨriinan. Mɨ iikamɨm sɨma ha naɨngwokɨm, kɨra inkam wadɨekɨ nɨuwi mɨ kɨriir kwoɨnɨn ɨni biyɨekɨ biyɨe ywowɨn. Kɨra tɨ tɨr nɨdwowɨn mɨ kɨra kariir hɨdam tɨrkɨn siyɨu komii ɨiirɨn. Kɨraɨrgɨn siyɨu komii ɨiir sɨbgu ap karamae nwowiyɨn. Ɨiya kɨra boɨna, sɨmiirɨn kariir tɨoam.
3 Então Paulo lhe disse: Deus te ferirá a ti, parede branqueada; tu estás aí sentado para julgar-me segundo a lei, e contra a lei mandas que eu seja ferido?
4 Mɨ kamɨm Pol saɨka kingiin nokwowɨm sɨma boɨn mɨ kɨra tari Adi Komii siir bɨiyan prisɨn siir nɨgbumbuwi, aniya?
4 Os que estavam ali disseram: Injurias o sumo sacerdote de Deus?
5 Pol siya boɨnki, tɨ nomiiyauwɨm! Kara bɨ nɨnoknɨnkɨnkɨn, siya Adi Komii siir bɨiyan priskɨn piyasi owɨn? Adi Komii siir yaiya Yokwo Komii hɨr nwowa saeya hɨnɨɨna boɨnkika, kɨra kɨmiir bɨiyan inkamɨn siir kɨpi nɨgbumbu.
5 Disse Paulo: Não sabia, irmãos, que era o sumo sacerdote; porque está escrito: Não dirás mal do príncipe do teu povo.
6 Pol siya ɨna nɨnoknɨnkɨnɨn, kam nhɨrɨm siyɨu komii nɨnoknɨnkɨniyɨm sɨmiirɨn. Mɨ nhɨrɨm Farisimi siyɨuɨn siir napikɨm. Mɨ nhɨrɨm Sadyusimi siyɨuɨn si napikɨm. Mɨ siya siyɨu komii kɨgrɨraowiyɨm sɨmiiramɨn hɨnɨɨna kauwok boɨnki, kɨma tɨ nomiiyauɨm an kara Farisimi inkamkɨn. Mɨ kariir adɨn, ɨriipɨ hɨriinan Farisi inkamkɨn. Kara ha naɨngwowi iikamɨm naokaowɨm sɨma wa swokɨ ɨnsiin ɨdwodwowi ɨe hɨrankɨn. Mɨ kara bɨdi boɨnkiya ta yaiya mɨ tɨ hɨriinan siyɨuɨn kɨma yaigak kariir asi nwokɨm.
6 Sabendo Paulo que uma parte era de saduceus e outra de fariseus, clamou no sinédrio: Varões irmãos, eu sou fariseu, filho de fariseus; é por causa da esperança da ressurreição dos mortos que estou sendo julgado.
7 Mɨ siya ta yai aiir boɨnkiyɨn mɨ tɨ isid whɨso Farisi Sadyusi sɨma ɨo ɨna yɨnwo anwowɨm mɨ sɨma ɨna yɨnkibɨrnakiyɨm.
7 Ora, dizendo ele isto, surgiu dissensão entre os fariseus e saduceus; e a multidão se dividiu.
8 Mɨ Sadyusiyan kamɨm sɨma boɨn, inkamɨn wɨ ɨe ankɨ swokɨ ɨnsiin ɨdwo rani. Nɨɨngaka. Mɨ Adi Komii siir paekwosɨm karamaeka mɨ siir pɨugana ɨriipɨ hɨriinan. Nɨɨngaka. Mɨ Farisiyan kamɨm sɨma tɨ digworaekwowɨm sɨmiirɨn ɨni kaimwowa ywowɨm.
8 Porque os saduceus dizem que não há ressurreição, nem anjo, nem espírito; mas os fariseus reconhecem uma e outra coisa.
9 Mɨ sɨma yai komii asi kauwoknanaekɨm. Mɨ kam nhɨrɨm siyɨu komii nɨisiisiimauuwiyɨm, sɨma Farisi sɨmiir isidɨn siir hɨrankɨm. Mɨ sɨma ɨni yai kɨrɨe aiirar yɨnsiin okwo boɨnkiyɨm. Krɨma tɨ inkamɨn siirɨn siyɨu whɨr bɨ kɨgɨn. Mɨ tari naeyɨugɨn nasi boɨnaigɨn saɨkaɨn iyɨe tari Adi Komii siir paekwosɨmɨn siya nasi boɨnaikɨn, aniya?
9 Daí procedeu grande clamor; e levantando-se alguns da parte dos fariseus, altercavam, dizendo: Não achamos nenhum mal neste homem. E se algum espírito ou anjo lhe falou, não resistamos a Deus.
10 Sɨmiir ɨowa ɨni komiiya ywokiya. Mɨ yaii nɨnii kamɨm sɨmiir bɨiyan inkamɨn siya ɨni nɨdidkakar ywokiyɨn, tɨ isid whɨso sowiirsiyɨn. Pol siirɨn wɨ sɨma pɨ nonkwobumbu nɨnkɨn haigɨnɨuwisi. Mɨ siya kamɨm yaii nɨniiyɨm sɨmiir asi boɨnkikɨn, kɨma dɨuunam! Mɨ Pol siir donkworɨnu naowid mɨ siirɨn kɨmiir omaka hɨriir dɨkɨunam.
10 E avolumando-se a dissenção, o comandante, temendo que Paulo fosse por eles despedaçado, mandou que os soldados descessem e o tirassem do meio deles e o levassem para a fortaleza.
11 Mɨ ɨigwɨr nɨiyaka krɨmiir Bɨiyan Inkam Komiiyɨn Jisɨs siya wɨ Pol siir kingiina nokwokaowi. Mɨ siya boɨn, kɨra kɨpi nɨdid! Bɨiya kariir yaiya kɨra boɨnmɨmauugɨn om komii Jerusalem hɨrɨn mɨ kɨra kariir yaiya om komii Rom hɨrɨn wɨ hɨriiyar swokɨ boɨnmɨmauuwi. Adi Komii siya hɨnɨɨna boɨnkɨn. Ɨriig.
11 Na noite seguinte, apresentou-se-lhe o Senhor e disse: Tem bom ânimo: porque, como deste testemunho de mim em Jerusalém, assim importa que o dês também em Roma.
12 Mɨ nugakɨn Judan kamɨm sɨma maeyau gwɨruwa ywoyakwok, yai kitɨbmii boɨnam. Sɨma boɨn, kɨbɨe idwai! Krɨma wɨ naemɨn nae rani mɨ wɨ op mɨ kwiyae rani. Mɨ ɨiya krɨma pol siir nɨsomaoki mɨ wɨ ha nae.
12 Quando já era dia, coligaram-se os judeus e juraram sob pena de maldição que não comeriam nem beberiam enquanto não matassem a Paulo.
13 Judan Kamɨm ta yai aiir nɨmbintɨbmiikimaiyɨm kam nwɨs nanaɨrgɨm.
13 Eram mais de quarenta os que fizeram esta conjuração;
14 Mɨ sɨma bɨiyan prisɨm mɨ inkam adi yaowaeyɨm siyɨu komii kɨgrɨraowiyɨm sɨmiiram yam. Mɨ sɨma boɨn krɨma bɨdi yɨmbin tɨbmii kimaiyɨm. Krɨma wɨ naemɨn nikɨ nɨngugu ae rani. Krɨma ɨiya Pol siir nɨsom aowi mɨ krɨma nae mɨnɨm wa naei.
14 e estes foram ter com os principais sacerdotes e anciãos, e disseram: Conjuramo-nos sob pena de maldição a não provarmos coisa alguma até que matemos a Paulo.
15 Kɨma mɨ kamɨm siyɨu komii kɨgrɨraowi ɨkɨm, kɨma inkam komiiyɨn om komii Rom hɨr nwowɨn siirɨm dɨkɨugi. Mɨ siirɨn pɨ hɨnɨɨna boɨn Pol siirɨn siya wɨkɨu naiini tɨriir. Mɨ krɨma siir yaimwokɨ yaimwowa krɨma nikɨ wakaeyam mɨni. Mɨ ɨiya Pol siya kɨmiiram napnani mɨ krɨma wɨ siiram naguprakai wɨni siyɨu hɨr, siir nɨsom aowam.
15 Agora, pois, vós, com o sinédrio, rogai ao comandante que o mande descer perante vós como se houvésseis de examinar com mais precisão a sua causa; e nós estamos prontos para matá-lo antes que ele chegue.
16 Mɨ siir yokmana saiir yɨnisɨm yɨnkamiyɨnɨn siyar wakaemɨmɨk ta yai aiirɨn, Pol siir nɨsom aowɨnam boɨna mɨ siya asi namkɨn kamɨm ɨrɨm haiiyɨm sɨmiir omaka. Mɨ siya ɨna yapnɨnopkai boɨnmauu siir papiyɨeyɨn Pol siirɨn.
16 Mas o filho da irmã de Paulo, tendo sabido da cilada, foi, entrou na fortaleza e avisou a Paulo.
17 Mɨ Pol siya kamɨm ɨrɨm haiiyɨm sɨmiir bɨiyan inkamɨn siir yɨkɨuna mɨ ɨna boɨnɨn, tɨ whranisɨm ɨiirɨn dɨkɨunam yaii nɨniiyɨm kamɨm sɨmiir bɨikɨ bɨiyan inkam ɨiirɨm. Siya yaigakɨn, siya saɨka boɨnɨm mɨni.
17 Chamando Paulo um dos centuriões, disse: Leva este moço ao comandante, porque tem alguma coisa que lhe comunicar.
18 Mɨ bɨiyan inkamɨn siya siirɨn ɨna yɨkɨunamɨn bɨikɨ bɨiyan inkam ɨiirɨm. Mɨ siya boɨn, Polɨn inkamɨn sɨma hɨugrɨpkɨikikaiyɨn siya boɨnkikɨn kariirɨn tɨ whranisɨmɨn siir nɨkɨunaniyɨm kɨriirɨm. Siya yaiya kwɨra nwowi mɨ siya kɨriir boɨnmauuwɨm naɨngwowi.
18 Tomando-o ele, pois, levou-o ao comandante e disse: O preso Paulo, chamando-me, pediu-me que trouxesse à tua presença este moço, que tem alguma coisa a dizer-te.
19 Mɨ bɨikɨ bɨiyan inkamɨn siir ɨɨn aiir yɨnkwoki mɨ siirɨn ɨna yɨkɨunamɨn maeyaua inkam karamaeya saiir. Mɨ siya srɨi, kɨra kariirɨn pɨ paka hɨnɨɨn yaiya saiir boɨnmauuwi?
19 O comandante tomou-o pela mão e, retirando-se à parte, perguntou-lhe em particular: Que é que tens a contar-me?
20 Mɨ whranisɨm ɨeya boɨnki, Judan kamɨm sɨma yai bɨdi yomboɨn tɨbmiikimaiyɨm kɨriir srɨiyɨm, waka kɨra Pol siir wɨkɨunaiini kam whɨekakɨm siyɨu komii nɨnoknɨnkɨniyɨm sɨmiirɨm mɨ sɨma wɨ siir nɨksɨsae. Mɨ sɨma siirɨn hanɨɨngɨ srɨisasae ta yaiya saiir yaimwokɨyaimwo aiirɨmɨn.
20 Disse ele: Os judeus combinaram rogar-te que amanhã mandes Paulo descer ao sinédrio, como que tendo de inquirir com mais precisão algo a seu respeito.
21 Mɨ kɨra sɨmiir yai aiir kɨpi wakaeyokna. Mɨ sɨmiir inkam nhɨrɨm kamnwɨsnanaɨrgɨm. Mɨ sɨma ɨna boɨnɨm, krɨma wɨ nae mɨnɨm wɨ mɨ ae rani mɨ op mɨnɨm wɨ mɨ kwiyae rani. Mɨ ɨiya krɨma Pol siir nɨsomaowi, wɨ saiirar nadɨgɨuwi. Mɨ tariinanɨn sɨma ɨni siyɨu nwokwokɨnɨm siirɨm. Sɨma krɨmiiramɨn mɨnam nwokwokɨni, kɨriir kwoɨnɨn wadɨe nwowi mɨ kɨra Pol siir dɨkropki.
21 Tu, pois, não te deixes persuadir por eles; porque mais de quarenta homens dentre eles armaram ciladas, os quais juraram sob pena de maldição não comerem nem beberem até que o tenham morto; e agora estão aprestados, esperando a tua promessa.
22 Mɨ bɨikɨ bɨiyan inkamɨn siya tɨ whranisɨmɨn siir boɨn ta yaiya kɨra nikɨ boɨnmauua kariir mɨ kɨra wɨ inkam nwɨr kɨpi boɨnmauu mɨmɨn. Mɨ siya siirɨn ɨna yɨkropkiyɨn. Ɨriig
22 Então o comandante despediu o moço, ordenando-lhe que a ninguém dissesse que lhe havia contado aquilo.
23 Mɨ bɨikɨ bɨiyan inkamɨn yaii nɨniiyɨm sɨmiir bɨi nwowiywo inkam nwɨso, sowiirɨm yɨkɨugi. Mɨ ɨna boɨnkiyɨn kowa kam kamaɨr nwoɨm ɨuurɨm 70 hosɨm sɨmiir ɨdwo nɨdwo ɨkɨm mɨ yaii nɨniiyɨm kam kamaɨr ɨuurɨm 200 sɨma warar. Mɨ kɨma tapaiirɨn pɨ ɨriiyar kwii mɨn haiburgig mɨpi om komii Sisaria hɨriir damwɨi nɨiyar.
23 Chamando dois centuriões, disse: Aprontai para a terceira hora da noite duzentos soldados de infantaria, setenta de cavalaria e duzentos lanceiros para irem até Cesaréia.
24 Kɨma hosɨn ɨra timɨ ɨnkɨn haii Pol siya nɨdwo namɨm. Mɨ krɨma siirɨn inkamɨn omom omom nhɨrɨm sɨm kɨgrɨraowiyɨm Filiks mɨ siirɨm dɨkɨunam.
24 E mandou que aparelhassem cavalgaduras para que Paulo montasse, a fim de o levarem salvo ao governador Félix.
25 Mɨ bɨikɨ bɨiyan inkamɨn yokwowa kwɨra wɨn hauugi Filiks siirɨm. Ta yokwowa hɨnɨɨna boɨnki,
25 E escreveu-lhe uma carta nestes termos:
26 kara Klodias Lisiaskɨn, ta yokwowa kara wɨn hauugika bɨiyan inkamɨn omom omom nhɨrɨm sɨm kɨgrɨraowiyɨn Filiks kɨriirɨm. Nabɨe!
26 Cláudio Lísias, ao excelentíssimo governador Félix, saúde.
27 Mɨ tɨ inkam ɨiirɨn Judan kamɨm sɨma yonkworɨnu mɨ siirɨn sɨma pɨ yɨsomaowɨn mɨ kara siirɨn bɨdi wakaeyɨn siya om komii Roman inkamkɨn. Kara mɨ kamɨm yaii nɨniiyɨm, krɨma sɨmiir hɨriir yɨmbiyam mɨ siirɨn sɨmiir ɨɨn hɨrankar yɨkɨunaki.
27 Este homem foi preso pelos judeus, e estava a ponto de ser morto por eles quando eu sobrevim com a tropa e o livrei ao saber que era romano.
28 Kara ta yaiya sɨma prɨiboɨn hɨuriyɨua tɨ inkam ɨiir, kara saiir yaimwo ɨiir nɨnoknɨnkɨnɨm mɨni. Mɨ kara sɨmiir kamɨm siyɨu nɨnoknɨnkɨniyɨm kausil sɨmiirɨm yɨkɨunam.
28 Querendo saber a causa por que o acusavam, levei-o ao sinédrio deles;
29 Mɨ kara sɨmiir asi srɨigɨn. Mɨ kariirɨn sɨma boɨnmauugi yai nhɨrɨm sɨmiir siyɨuniyɨm. Mɨ ta yaiya sɨma siir boɨnɨuhɨuriyɨugi. Mɨ Kara siirɨn dimɨn whɨr bɨ kɨgwo tɨrkɨn, siir nɨsom aowamɨn mɨ siir hɨugrɨpkɨikikaiyɨm. Nɨɨngaka.
29 e achei que era acusado de questões da lei deles, mas que nenhum crime havia nele digno de morte ou prisão.
30 Mɨ yaiya ɨni kariirɨma yɨmbiniya. Tariinanɨn sɨma yaiya kwɨra boɨnɨmprɨo kimai tɨ inkam ɨiir nɨsom aowam. Mɨ kara bɨ kɨmɨmɨnkikɨn, siirɨn ɨna yɨkropkiyɨn kɨriirɨm. Kara kamɨm yai siir prɨiboɨn hɨuriyɨuɨm sɨmiir boɨnki, sɨma kɨriir whwonkam ɨda wa mɨ okwo boɨni pɨkɨ hɨnɨɨn dimɨnkɨn tɨ inkamɨn siya tɨrɨn. Siir yaiyɨm hɨnɨɨna wɨn boɨnkikɨn.
30 E quando fui informado que haveria uma cilada contra o homem, logo to enviei, intimando também aos acusadores que perante ti se manifestem contra ele. Passa bem.
31 Mɨ Kamɨm yaii nɨniiyɨm sɨma ɨni siir yaiya mɨ wakaeyoknam. Mɨ Pol siirɨn ɨna yɨkɨunamɨm, om komii Antipatris hɨriir nɨiyakar yamwɨi.
31 Os soldados, pois, conforme lhes fora mandado, tomando a Paulo, o levaram de noite a Antipátride.
32 Ɨiya ha pɨrkɨnkiyakwoka mɨ kamɨm yaii nɨniiyɨm ɨni sɨmiir omaka hɨriirar swokɨ amɨm. Mɨ kamɨm hos ɨdwo nɨdwonamɨm sɨma sɨma whɨnam Pol siirɨn om komii Sisaria hɨriirɨn.
32 Mas no dia seguinte, deixando aos de cavalaria irem com ele, voltaram à fortaleza;
33 Kamɨm hos ɨdwo nɨdwonamɨm ɨna yɨmbiyamɨm om komii Sisaria hɨriir. Mɨ sɨma yokwowa ɨna inɨ hauu ɨuwa tɨ inkamɨn, omom omom kɨgrɨraowiyɨn siir. Mɨ sɨma Pol siirɨn siir, whwonkam ɨda yokmwɨn okwo.
33 os quais, logo que chegaram a Cesaréia e entregaram a carta ao governador, apresentaram-lhe também Paulo.
34 Mɨ siya ta yokwo aiir mwaɨnɨn mɨ siya Pol siir srɨi, kɨra pɨkɨ hɨnɨɨn nu komii siir nwowikɨn? Mɨ Pol siya boɨnki, kara nu komii Sailisia ankɨn.
34 Tendo lido a carta, o governador perguntou de que província ele era; e, sabendo que era da Cilícia, disse:
35 Mɨ inkamɨn omom omom kɨgrɨraowiyɨn siya boɨnki, ɨiya kamɨm yai kɨriir prɨiboɨn hɨuriyɨuɨm sɨma nɨmbini mɨ kara pɨ kɨriir yai aiir wakae. Mɨ siya sɨmiir boɨnki, sɨma Pol siir nɨkɨunamɨn omaka komiiya bɨiyan inkamɨn Herot siya mɨriiya saiirɨm mɨ wɨ kam nhɨrkɨm nwokɨ waikaowɨm. Ɨriig.
35 Ouvir-te-ei quando chegarem também os teus acusadores; e mandou que fosse guardado no pretório de Herodes.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.