João 6

ikz (IKZ) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Akʉmara Yɨɨsu akaambʉka ɨnyanza ya Gariraaya, yɨnʉ iriina ɨrɨndɨ ɨnyanza ya Tibhɨɨriya.
1 Depois destas coisas, atravessou Jesus o mar da Galileia, que é o de Tiberíades.
2 Riribhita ikʉrʉ rya abhaatʉ bhaarɨ bharatuna Yɨɨsu, kʉ kʉbha bhaarɨ bharʉʉzɨ ibhyɨrɨkɨnʼyʉ bhɨnʉ aakʉrirɨ kʉbharwɨrɨ.
2 Seguia-o numerosa multidão, porque tinham visto os sinais que ele fazia na cura dos enfermos.
3 Neho Yɨɨsu akatiira kʉkɨgʉrʉ hamwɨmwɨ na abhɨɨga bhaazɨ, akiikara nabhʉ iyo.
3 Então, subiu Jesus ao monte e assentou-se ali com os seus discípulos.
4 Ribhaga riyo, isigukuru yɨ Ɨpasaka ya Abhayaahudi, yaarɨ haguhɨ.
4 Ora, a Páscoa, festa dos judeus, estava próxima.
5 Hanʉ Yɨɨsu aanungirɨ amɨɨsʉ, akarora riribhita ikʉrʉ rya abhaatʉ bhanʉ bhaarɨ bharaaza kwewe. Neho akabhuurya Firipʉ, “Nangʉ, tʉratʉra kʉgʉra hayi ibhyakurya bhyu kuriisha abhaatʉ bhanʉ bhʉʉsi?”
5 Então, Jesus, erguendo os olhos e vendo que grande multidão vinha ter com ele, disse a Filipe: Onde compraremos pães para lhes dar a comer?
6 Yɨɨsu akabhuurya Firipʉ kwa komogema, nangabha aarɨ amɨnyirɨ kɨnʉ araakore.
6 Mas dizia isto para o experimentar; porque ele bem sabia o que estava para fazer.
7 Firipʉ akamʉgarukirya, “Nʉʉrʉ twangagurirɨ ibhyakurya bhya zidinaari magana abhɨrɨ, tʉbhasondye bhisuuhu bhisuuhu bhɨtaarɨ bhɨrabhiisa.”
7 Respondeu-lhe Filipe: Não lhes bastariam duzentos denários de pão, para receber cada um o seu pedaço.
8 Neho Andureya, wʉnʉ aarɨ umwɨga ʉwʉndɨ wa Yɨɨsu, nu umuhiiri wa Simʉʉni Peetero, akabhʉʉrɨra Yɨɨsu,
8 Um de seus discípulos, chamado André, irmão de Simão Pedro, informou a Jesus:
9 “Areho hanʉ mumura wʉmwɨ anɨ ɨmɨkaatɨ ɨtaanʉ jɨ ɨshayiri na ziiswɨ ibhɨrɨ. Nawe ibhyakurya bhɨnʉ bhɨratʉra kwisa riribhita ryʉsi rɨnʉ?”
9 Está aí um rapaz que tem cinco pães de cevada e dois peixinhos; mas isto que é para tanta gente?
10 Mmbe, Yɨɨsu akaswaja abhɨɨga bhaazɨ, “Mʉbhabhʉʉrɨrɨ abhaatʉ bhiikarɨ haasɨ.” Ahagero hayo, haarɨ nʉ ʉbhʉnyaaki bhwaru. Neho abhaatʉ bhʉʉsi, bhakiikara haasɨ. Gatɨ waabhʉ, bhaarɨmu abhasubhɨ bhɨkwɨ bhɨtaanʉ.
10 Disse Jesus: Fazei o povo assentar-se; pois havia naquele lugar muita relva. Assentaram-se, pois, os homens em número de quase cinco mil.
11 Akʉmara, Yɨɨsu akagega ɨmɨkaatɨ giyo, akabhʉʉrɨra Mungu azʉmiryɨ, akasondya abhaatʉ bhʉʉsi bhanʉ bhaarɨ bhiikɨɨrɨ. Akakora ɨbhuɨbhu na ziiswɨ zʉʉsi, akabhasondya. Abhaatʉ bhʉʉsi bhakarya chɨmbu bhɨɨndirɨ kurya.
11 Então, Jesus tomou os pães e, tendo dado graças, distribuiu-os entre eles; e também igualmente os peixes, quanto queriam.
12 Hanʉ abhaatʉ bhʉʉsi bhiigutirɨ, Yɨɨsu akabhʉʉrɨra abhɨɨga bhaazɨ, “Mubhiringɨ ibhyakurya bhyʉsi bhɨnʉ bhɨsaagirɨ, korereke bhɨtaaza kʉsarɨka.”
12 E, quando já estavam fartos, disse Jesus aos seus discípulos: Recolhei os pedaços que sobraram, para que nada se perca.
13 Mmbe, bhakabhiringa ebhekenyeka bhyʉsi, na bhakiizurya bhɨhʉʉzʉ ikumi na bhɨbhɨrɨ kwa bhekenyeka bhyɨ ɨmɨkaatɨ bhɨtaanʉ bhyɨ ɨshayiri bhɨnʉ bhyasaagirɨ.
13 Assim, pois, o fizeram e encheram doze cestos de pedaços dos cinco pães de cevada, que sobraram aos que haviam comido.
14 Hanʉ abhaatʉ bhayo bharʉʉzɨ ɨkɨsɨgʉ kɨnʉ Yɨɨsu aakʉrirɨ, bhakabhuga, “Maheene ʉmʉʉtʉ wʉnʉ newe ʉmʉrʉʉtɨrɨri wa Mungu wʉnʉ tukwisega kʉbha araaza kʉʉsɨ kʉnʉ.”
14 Vendo, pois, os homens o sinal que Jesus fizera, disseram: Este é, verdadeiramente, o profeta que devia vir ao mundo.
15 Yɨɨsu akamenya kʉbha abhaatʉ bhayo bhareenda kumugwata kwa amanaga, korereke abhɨ ʉmʉtɨmi waabhʉ. Nawe akarwa hayo, akaja naatu kʉkɨgʉrʉ umwene haawɨɨsi.
15 Sabendo, pois, Jesus que estavam para vir com o intuito de arrebatá-lo para o proclamarem rei, retirou-se novamente, sozinho, para o monte.
16 Rigoroobha, abhɨɨga bha Yɨɨsu bhakahiringita kuja kʉnyanza ya Gariraaya.
16 Ao descambar o dia, os seus discípulos desceram para o mar.
17 Bhakasikɨra mubhwatʉ, na kʉtanga kwambʉka ɨnyanza kuja ʉrʉbhɨri rwa Kapɨrinaumu. Ribhaga riyo, yaarɨ ikiirimya, nawe Yɨɨsu aarɨ akɨɨrɨ kuhika kugwatana nabhʉ.
17 E, tomando um barco, passaram para o outro lado, rumo a Cafarnaum. Já se fazia escuro, e Jesus ainda não viera ter com eles.
18 Mmbe, ʉmʉkama ʉmʉhaari gwarɨ gʉrahuuta, ɨnyanza ɨkabhuusuka.
18 E o mar começava a empolar-se, agitado por vento rijo que soprava.
19 Hanʉ abhɨɨga bha Yɨɨsu bhaahikirɨ obhokore bhwa bhikubha bhɨtaanʉ hamwɨ bhɨsaasabha, bhakarora Yɨɨsu aragenda kʉmanzi na kwisukɨra ubhwatʉ bhwabhʉ. Bhakʉʉbhaha bhʉkʉngʼu.
19 Tendo navegado uns vinte e cinco a trinta estádios, eis que viram Jesus andando por sobre o mar, aproximando-se do barco; e ficaram possuídos de temor.
20 Neho, Yɨɨsu akabhabhʉʉrɨra, “Mʉtʉʉbhaha! Niinyɨ!”
20 Mas Jesus lhes disse: Sou eu. Não temais!
21 Mmbe, ebho bhakeenda atiirɨ mubhwatʉ. Hayohayo, ubhwatʉ bhʉkahika imwambʉkʉ hanʉ bhaarɨ bhakuja.
21 Então, eles, de bom grado, o receberam, e logo o barco chegou ao seu destino.
22 Tabhʉʉri waho, riribhita rya abhaatʉ bhanʉ bhasaagirɨ imwambʉkʉ wɨ ɨnyanza, bhakangʼura kwarɨ nu ubhwatʉ bhʉmwɨbhu hayo. Bhakamenya kʉbha Yɨɨsu atagiirɨ mubhwatʉ hamwɨmwɨ na abhɨɨga bhaazɨ, nawe abhɨɨga bhaazɨ bhakaja abheene.
22 No dia seguinte, a multidão que ficara do outro lado do mar notou que ali não havia senão um pequeno barco e que Jesus não embarcara nele com seus discípulos, tendo estes partido sós.
23 Akʉmara, abhaatʉ abhandɨ bhakaaza nu ubhwatʉ kurwa mʉrʉbhɨri rwa Tibhɨɨriya, bhakahika hanʉ riribhita rya abhaatʉ bhaariirɨ ɨmɨkaatɨ, hanʉ Ʉmʉkʉrʉ Yɨɨsu aarɨ akumiryɨ Mungu.
23 Entretanto, outros barquinhos chegaram de Tiberíades, perto do lugar onde comeram o pão, tendo o Senhor dado graças.
24 Hanʉ riribhita rya abhaatʉ bhayo bharʉʉzɨ Yɨɨsu ataareho hayo, na abhɨɨga bhaazɨ bhʉʉsi bhataareho, bhakasikɨra mubhwatʉ bhuyo, bhakaja Kapɨrinaumu komohya Yɨɨsu.
24 Quando, pois, viu a multidão que Jesus não estava ali nem os seus discípulos, tomaram os barcos e partiram para Cafarnaum à sua procura.
25 Hanʉ abhaatʉ bhayo bhaahikirɨ imwambʉkʉ wɨ ɨnyanza, bhakabhona Yɨɨsu, bhakamubhuurya, “Umwija, ʉkaaza ɨnʉ ryʉrɨ?”
25 E, tendo-o encontrado no outro lado do mar, lhe perguntaram: Mestre, quando chegaste aqui?
26 Yɨɨsu akabhagarukirya, “Nɨrabhabhʉʉrɨra amaheene, mʉramonhya kʉ kʉbha nɨkabhaha ɨmɨkaatɨ, mʉkarya mukiigʉta, ɨtarɨ kʉ kʉbha moreenda ukwobhoora ibhyɨrɨkɨnʼyʉ bhɨnʉ naakʉrirɨ.
26 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade, em verdade vos digo: vós me procurais, não porque vistes sinais, mas porque comestes dos pães e vos fartastes.
27 Mʉtakora emeremo igʉrʉ wo kobhona ibhyakurya bhɨnʉ bhɨkʉsarɨka, nawe mʉbhɨ mʉrakora emeremo igʉrʉ wo okobhona ibhyakurya bhɨnʉ bhɨtakʉsarɨka, na bhɨnʉ bhɨkʉbhaha ʉbhʉhʉru bhwa kemerano. Umwana wʉ Ʉmʉʉtʉ arabhaha ibhyakurya bhiyo, kʉ kʉbha Bhaabha Mungu amʉhɨɨrɨ ʉbhʉnaja bhwo okokorabhu.”
27 Trabalhai, não pela comida que perece, mas pela que subsiste para a vida eterna, a qual o Filho do Homem vos dará; porque Deus, o Pai, o confirmou com o seu selo.
28 Neho ebho bhakamubhuurya, “Nangʉ, tokorekɨ korereke tobhone kokora amangʼana ganʉ Mungu akwenda?”
28 Dirigiram-se, pois, a ele, perguntando: Que faremos para realizar as obras de Deus?
29 Yɨɨsu akabhagarukirya, “Ringʼana rɨnʉ Mungu akwenda mokore, ni‑kwisirirya wʉnʉ aamutumirɨ.”
29 Respondeu-lhes Jesus: A obra de Deus é esta: que creiais naquele que por ele foi enviado.
30 Bhakamubhuurya, “Ʉrakora chɨrɨkɨnʼyʉkɨ, korereke torore tʉtʉrɨ kukwisirirya? Ʉrakora kɨgʉrʉkɨ?
30 Então, lhe disseram eles: Que sinal fazes para que o vejamos e creiamos em ti? Quais são os teus feitos?
31 Hanʉ bhasʉʉkʉrʉ bhɨɨtʉ, bhaarɨ kʉkɨbhara, bhakarya ibhyakurya bhya mana. Yandikirwɨ mʉMaandɨkʉ Amarɨndu, ‘Akabhaha ichakurya cha kurwa mwisaarʉ bharyɨ.’ ”
31 Nossos pais comeram o maná no deserto, como está escrito: Deu-lhes a comer pão do céu.
32 Mmbe, Yɨɨsu akabhabhʉʉrɨra, “Nɨrabhabhʉʉrɨra amaheene, atarɨ Musa wʉnʉ abhahɨɨrɨ bhawʉsʉʉkʉrʉ ibhyakurya bhiyo kurwa mwisaarʉ, nawe nɨ‑Bhaabha waanɨ. Ewe newe akʉbhaha ibhyakurya bhye eheene kurwa mwisaarʉ.
32 Replicou-lhes Jesus: Em verdade, em verdade vos digo: não foi Moisés quem vos deu o pão do céu; o verdadeiro pão do céu é meu Pai quem vos dá.
33 Ibhyakurya bhya Mungu nɨ‑bhɨnʉ bhikwika kurwa mwisaarʉ, korereke abhahɨ abhaatʉ bhʉʉsi bhɨ ɨɨsɨ yɨnʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano.”
33 Porque o pão de Deus é o que desce do céu e dá vida ao mundo.
34 Neho bhakamʉbhʉʉrɨra, “Ʉmʉkʉrʉ, otohe ibhyakurya bhiyo sikʉ zʉʉsi.”
34 Então, lhe disseram: Senhor, dá-nos sempre desse pão.
35 Yɨɨsu akabhuga, “Inyɨ niinyɨ ibhyakurya bhɨnʉ bhekoha abhaatʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano. Ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akuuza kwa niinyɨ na kunyiisirirya, atakwigwa ɨnzara, nʉʉrʉ kwigwa enyoota kwikɨ.
35 Declarou-lhes, pois, Jesus: Eu sou o pão da vida; o que vem a mim jamais terá fome; e o que crê em mim jamais terá sede.
36 “Nawe inyɨ nɨkabhabhʉʉrɨra, mʉndʉʉzɨ, nawe mʉtakunyiisirirya.
36 Porém eu já vos disse que, embora me tenhais visto, não credes.
37 Abhaatʉ bhʉʉsi bhanʉ Bhaabha akongʼa, bharaaza kwa niinyɨ na kunyiisirirya. Inyɨ nɨtakwanga nʉʉrʉ wʉmwɨ wʉnʉ akuuza kwa niinyɨ.
37 Todo aquele que o Pai me dá, esse virá a mim; e o que vem a mim, de modo nenhum o lançarei fora.
38 Inyɨ nitiizirɨ kurwa mwisaarʉ korereke nekore chɨmbu nikwenda, nawe korereke nɨbhɨ nɨrakora chɨmbu Bhaabha wʉnʉ antumirɨ akwenda.
38 Porque eu desci do céu, não para fazer a minha própria vontade, e sim a vontade daquele que me enviou.
39 Bhaabha waanɨ wʉnʉ antumirɨ areenda, nɨtarimirya nʉʉrʉ ʉmʉʉtʉ wʉmwɨ mʉbhanʉ angʼɨɨrɨ, nawe nɨbharyʉrɨ bhʉʉsi urusikʉ rwɨ ɨtɨnɨrʉ.
39 E a vontade de quem me enviou é esta: que nenhum eu perca de todos os que me deu; pelo contrário, eu o ressuscitarei no último dia.
40 Kɨnʉ Bhaabha waanɨ akwenda nɨ‑kʉbha, abhaatʉ bhʉʉsi bhanʉ bhamɨnyirɨ kʉbha, inyɨ ni‑Mwana waazɨ na kunyiisirirya, bhabhɨ nʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano. Inyɨ nɨrabharyʉra urusikʉ rwɨ ɨtɨnɨrʉ.”
40 De fato, a vontade de meu Pai é que todo homem que vir o Filho e nele crer tenha a vida eterna; e eu o ressuscitarei no último dia.
41 Mmbe, Abhayaahudi bha hayo, bhakatanga kʉrɨrɨɨrɨra kʉ kʉbha Yɨɨsu akiikoonʼya, “Inyɨ niinyɨ ibhyakurya bhɨnʉ bhyikirɨ kurwa mwisaarʉ.”
41 Murmuravam, pois, dele os judeus, porque dissera: Eu sou o pão que desceu do céu.
42 Bhakiibhuurya, “Nangʉ, ʉmʉʉtʉ wʉnʉ atarɨ Yɨɨsu, umwana wa Yuusufu? Na abhiibhuri bhaazɨ tʉbhɨɨzɨ! Nangʉ, aratʉrabhwɨ kubhuga iikirɨ kurwa mwisaarʉ?”
42 E diziam: Não é este Jesus, o filho de José? Acaso, não lhe conhecemos o pai e a mãe? Como, pois, agora diz: Desci do céu?
43 Yɨɨsu akabhagarukirya, “Mutigɨ kʉrɨrɨɨrɨra abheene kobheene.
43 Respondeu-lhes Jesus: Não murmureis entre vós.
44 Atareeho ʉmʉʉtʉ wʉnʉ akʉtʉra kuuza kwa niinyɨ, arɨɨbhɨ akɨɨrɨ kʉkangatwa na Bhaabha wʉnʉ antumirɨ. Na niinyɨ nɨrabharyʉra urusikʉ rwɨ ɨtɨnɨrʉ.
44 Ninguém pode vir a mim se o Pai, que me enviou, não o trouxer; e eu o ressuscitarei no último dia.
45 Yandikirwɨ mʉMaandɨkʉ Amarɨndu ga abharʉʉtɨrɨri kʉbha, ‘Abhaatʉ bhʉʉsi bhariigibhwa na Mungu.’ Mmbe, ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akwitegeerera na kwɨga kurwa kwa Bhaabha, araaza kwa niinyɨ.
45 Está escrito nos profetas:
46 Atareeho ʉmʉʉtʉ wʉnʉ amʉrʉʉzɨ Bhaabha Mungu, kuruushaku inyimwene niinyɨ nɨmʉrʉʉzɨ, kʉ kʉbha nɨkarwa kwewe.
46 Não que alguém tenha visto o Pai, salvo aquele que vem de Deus; este o tem visto.
47 “Nɨrabhabhʉʉrɨra amaheene, ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akwisirirya, arabha nʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano.
47 Em verdade, em verdade vos digo: quem crê em mim tem a vida eterna.
48 Inyɨ niinyɨ ibhyakurya bhɨnʉ bhekoha abhaatʉ ʉbhʉhʉru bhuyo.
48 Eu sou o pão da vida.
49 Nangabha bhawʉsʉʉkʉrʉ bhariirɨ ibhyakurya bhya mana kʉkɨbhara, nawe bhakakwa.
49 Vossos pais comeram o maná no deserto e morreram.
50 Nawe hanʉ bhereho ibhyakurya bhɨnʉ bhyikirɨ kurwa mwisaarʉ. Ʉmʉʉtʉ araaryɨ ibhyakurya bhiyo, atakukwa.
50 Este é o pão que desce do céu, para que todo o que dele comer não pereça.
51 Inyɨ niinyɨ ibhyakurya bhɨnʉ bhyiikirɨ kurwa mwisaarʉ, bhɨnʉ bhekoha abhaatʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano. Ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akurya ibhyakurya bhiyo, arabha nʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano. Ibhyakurya bhiyo nɨ‑mʉbhɨrɨ gwanɨ gʉnʉ niriihuruchɨ igʉrʉ wa abhaatʉ bhʉʉsi bhɨ ɨɨsɨ yɨnʉ, korereke bhabhɨ nʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano.”
51 Eu sou o pão vivo que desceu do céu; se alguém dele comer, viverá eternamente; e o pão que eu darei pela vida do mundo é a minha carne.
52 Mmbe, Abhayaahudi bhayo bhakatanga kʉhakaana bhʉkʉngʼu, bhariibhuurya, “Ʉmʉʉtʉ wʉnʉ, aratʉrabhwɨ kotoha ʉmʉbhɨrɨ gwazɨ, korereke turyɨ?”
52 Disputavam, pois, os judeus entre si, dizendo: Como pode este dar-nos a comer a sua própria carne?
53 Kʉgayo, Yɨɨsu akabhabhʉʉrɨra, “Nɨrabhabhʉʉrɨra amaheene, arɨɨbhɨ mʉtakurya ʉmʉbhɨrɨ gu Umwana wʉ Ʉmʉʉtʉ, na kunywa amasaahɨ gaazɨ, mʉtakʉbha nʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano.
53 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade, em verdade vos digo: se não comerdes a carne do Filho do Homem e não beberdes o seu sangue, não tendes vida em vós mesmos.
54 Ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akurya ʉmʉbhɨrɨ gwanɨ na kunywa amasaahɨ gaanɨ, wuyo anʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano, na niinyɨ nɨramuryʉra urusikʉ rwɨ ɨtɨnɨrʉ.
54 Quem comer a minha carne e beber o meu sangue tem a vida eterna, e eu o ressuscitarei no último dia.
55 Momenye kʉbha, ʉmʉbhɨrɨ gwanɨ negwe ibhyakurya bhye eheene, na amasaahɨ gaanɨ nego chukunywa cha amaheene.
55 Pois a minha carne é verdadeira comida, e o meu sangue é verdadeira bebida.
56 Ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akurya ʉmʉbhɨrɨ gwanɨ na kunywa amasaahɨ gaanɨ, wuyo arasaaga kwa niinyɨ, na niinyɨ nɨrasaaga kwewe.
56 Quem comer a minha carne e beber o meu sangue permanece em mim, e eu, nele.
57 Bhaabha wʉnʉ antumirɨ nɨ‑mʉhʉru, na niinyɨ nɨrabhona ʉbhʉhʉru kurwa kwewe. Ɨbhuɨbhu, ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akundya inyɨ, arabhona ʉbhʉhʉru kurwa kwa niinyɨ.
57 Assim como o Pai, que vive, me enviou, e igualmente eu vivo pelo Pai, também quem de mim se alimenta por mim viverá.
58 Mmbe, bhiyo nebhyo ibhyakurya bhɨnʉ bhiikirɨ kurwa mwisaarʉ. Ibhyakurya bhiyo bhɨtatuubhɨɨnɨ ni ibhyakurya bhɨnʉ bhawʉsʉʉkʉrʉ bhariirɨ. Ebho bhakakwa. Nawe ʉmʉʉtʉ wʉwʉʉsi wʉnʉ akurya ibhyakurya bhɨnʉ, arabha nʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano.”
58 Este é o pão que desceu do céu, em nada semelhante àquele que os vossos pais comeram e, contudo, morreram; quem comer este pão viverá eternamente.
59 Yɨɨsu akagamba amangʼana gayo, hanʉ aarɨ ariija mwirwazɨrʉ rya Kapɨrinaumu.
59 Estas coisas disse Jesus, quando ensinava na sinagoga de Cafarnaum.
60 Hanʉ abhaatʉ bhaaru gatɨ wa abhɨɨga bhaazɨ bhiigwirɨ amangʼana gayo, bhakabhuga, “Amiija ganʉ nɨ‑makʉngʼu bhʉkʉngʼu! Wɨɨwɨ aratʉra kugiisirirya?”
60 Muitos dos seus discípulos, tendo ouvido tais palavras, disseram: Duro é este discurso; quem o pode ouvir?
61 Yɨɨsu akamenya, abhɨɨga bhaazɨ bhararɨrɨɨrɨra igʉrʉ wa amangʼana ganʉ aarɨ agambirɨ, kʉgayo akabhabhuurya, “Nangʉ, ringʼana rɨnʉ ribhiigatɨɨnʼyɨ?
61 Mas Jesus, sabendo por si mesmo que eles murmuravam a respeito de suas palavras, interpelou-os: Isto vos escandaliza?
62 Ɨrabhabhwɨ hanʉ mokorora Umwana wʉ Ʉmʉʉtʉ, aratiira kuja mwisaarʉ ɨnʉ aarɨ?
62 Que será, pois, se virdes o Filho do Homem subir para o lugar onde primeiro estava?
63 Ekoro ya Mungu neyo ɨkʉbhaha abhaatʉ ʉbhʉhʉru bhwa kemerano. Ʉmʉʉtʉ atakʉtʉra kokora chʉchʉsi kʉmanaga gaazɨ umwene haawɨɨsi. Amangʼana ganʉ nɨbhabhuuriirɨ ne‑ge Ekoro ya Mungu, na garareeta ʉbhʉhʉru bhwa kemerano.
63 O espírito é o que vivifica; a carne para nada aproveita; as palavras que eu vos tenho dito são espírito e são vida.
64 Nawe bhareho abhandɨ gatɨ waanyu bhanʉ bhakɨɨrɨ kwisirirya.” Yɨɨsu akagambabhu, kʉ kʉbha akamenya kwɨma ʉbhʉtangɨ, nɨ‑bha wɨɨwɨ bhanʉ bhatakumwisirirya, na kʉbha nɨ‑wɨɨwɨ wʉnʉ araamwichʉrɨ.
64 Contudo, há descrentes entre vós. Pois Jesus sabia, desde o princípio, quais eram os que não criam e quem o havia de trair.
65 Mmbe, akangʼeha kʉbhabhʉʉrɨra, “Kiyo necho kigiriryɨ nɨbhabhuuriirɨ, atareeho ʉmʉʉtʉ wʉnʉ akʉtʉra kuuza ɨwaanɨ, arɨɨbhɨ akɨɨrɨ kʉkangatwa na Bhaabha.”
65 E prosseguiu: Por causa disto, é que vos tenho dito: ninguém poderá vir a mim, se, pelo Pai, não lhe for concedido.
66 Kwɨma hanʉ bhiigwirɨ amangʼana gayo, bhaaru gatɨ wa abhɨɨga bhaazɨ, bhakamutiga, bhataagɨndirɨ nawe kwikɨ.
66 À vista disso, muitos dos seus discípulos o abandonaram e já não andavam com ele.
67 Neho Yɨɨsu akabhuurya abhɨɨga bhaazɨ ikumi na bhabhɨrɨ, “Nangʉ, na niimwɨ moreenda kuntiga?”
67 Então, perguntou Jesus aos doze: Porventura, quereis também vós outros retirar-vos?
68 Simʉʉni Peetero akamʉgarukirya, “Ʉmʉkʉrʉ, tujɨ kwa wɨɨwɨ? Awɨ ʉna amangʼana ganʉ gakotoha ʉbhʉhʉru bhwa kemerano.
68 Respondeu-lhe Simão Pedro: Senhor, para quem iremos? Tu tens as palavras da vida eterna;
69 Itwɨ tʉrakwisirirya na tʉmɨnyirɨ kʉbha, awɨ naawɨ Ʉmʉrɨndu kurwa kwa Mungu.”
69 e nós temos crido e conhecido que tu és o Santo de Deus.
70 Neho Yɨɨsu akabhabhʉʉrɨra, “Nɨrʉbhwɨrɨ imwɨ ikumi na bhabhɨrɨ kʉbha abhɨɨga bhaanɨ, nawe wʉmwɨ gatɨ waanyu nɨ‑wa Shɨtaani.”
70 Replicou-lhes Jesus: Não vos escolhi eu em número de doze? Contudo, um de vós é diabo.
71 Hayo Yɨɨsu aarɨ aragambɨra Yuuda, umwana wa Simʉʉni Isikariyʉʉti. Yuuda wuyo newe iichurirɨ Yɨɨsu, nangabha aarɨ wʉmwɨ gatɨ wa abhɨɨga bhaazɨ ikumi na bhabhɨrɨ.
71 Referia-se ele a Judas, filho de Simão Iscariotes; porque era quem estava para traí-lo, sendo um dos doze.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.