Gênesis 37
Habo nalolene bi gahenge lo winigo ogo (HUI) vs NVT
1 Yagaba ibu Kenana dindi ala ibu aba Aisaga hene wiagoria hene.
1 Jacó passou a morar na terra de Canaã, onde seu pai tinha vivido como estrangeiro.
2 Yagababi ibu iginirubi ti bialu henegonaga bi te ogo.
2 Este é o relato de Jacó e sua família. Quando José tinha 17 anos, cuidava dos rebanhos de seu pai. Trabalhava com seus meios-irmãos, os filhos de Bila e Zilpa, mulheres de seu pai, e contava para seu pai algumas das coisas erradas que seus irmãos faziam.
3 Yagaba ibu mini mende Isaraele ibugua wahe howa ibu igini Yosebe hono winigonaga igini maru gubalini emene nira lowa Yosebe gubalini timbuni haga hene. Ani bu howa ibugua aga bayale dagarenaga gi lu biagimbu biaga mbira wabuwa ibu igini Yosebe mini.
3 Jacó amava José mais que a qualquer outro de seus filhos, pois José havia nascido quando Jacó era idoso. Por isso, certo dia Jacó encomendou um presente especial para José: uma linda túnica.
4 Yagaba igini maru hearume handalu hearia ti abahanda Yosebe gubalini timbuni halu ti emene mangaho heago hondowa tigua Yosebehondo keba timbuniore howa ibuhondo bi bayale nalaga hene. Yosebehanda ibu hamenerume ko mbira birago hondowa abale puwa ibu abahondo lamiaga hene.|alt="OT New Reader Illustration II. Patriarchal 8. Joseph his family" src="Genesis 37.2.tif" size="2" ref="(37.2)"
4 Os irmãos de José, por sua vez, o odiavam, pois o pai deles o amava mais que a todos os outros filhos. Não eram capazes de lhe dizer uma única palavra amigável.
5 Mbiraga mbirungi Yosebe ibugua emaga mbira handayago ibu hameneru lamini. Lamiyagola tigua hale howa keba timbuni hene.
5 Certa noite, José teve um sonho e, quando o contou a seus irmãos, eles o odiaram ainda mais.
6 Yosebehanda ti lamialu lalu, I̱na emaga mbira handarugo loliya hale hadaba.
6 “Ouçam este sonho que tive”, disse ele.
7 Ina bibahende mabuha hai howa widiore kabu bigibigi bialu hemaria ai kabuni i̱naga biago ibu tigabi heyu heagola tínaga biaru bibahendeoreme i̱naga heyu heagoha ho mabu buwa bulu paliai hearia handaru, lene.
7 “Estávamos no campo, amarrando feixes de trigo. De repente, meu feixe se levantou e ficou em pé, e seus feixes se juntaram ao redor do meu e se curvaram diante dele!”
8 Ani layagola ibu hamene biarume lalu, Ai í̠ inanaga handame haga kini haregola ina bibahende í̠na haru holebedabe, lowa ti bibahendeme handabe manga hai hene.
8 Seus irmãos responderam: “Você imagina que será nosso rei? Pensa mesmo que nos governará?”. E o odiaram ainda mais por causa de seus sonhos e da maneira como os contava.
9 Yosebehanda ibu hameneruhondo emaga halu mende hondowa tihondo lamialu lalu, I̱na emaga handalu hewaria nibi egebi yakundi beriarubi bibahende i̱naga wanakuihayagi ibuwa ma podalu bulu paliai hayaria handaru, lalu lamini.
9 Pouco tempo depois, José teve outro sonho e, mais uma vez, contou-o a seus irmãos. “Ouçam, tive outro sonho”, disse ele. “O sol, a lua e onze estrelas se curvavam diante de mim!”
10 Emaga ogoni handayago ibugua ibu ababi lamini. Lamiyagola ibu abahanda lalu, Ogoni agile emagadabe. Í̠na manda beregola i̱bi í̠ ai̱yabi í̠ hamene karubi ina bibahende í̠ kegoria ibuwa í̠naga wanakuihayagi ma podalu ge duli hanga holeberamadabe, lene.
10 Dessa vez, contou o sonho não apenas aos irmãos, mas também ao pai, que o repreendeu, dizendo: “Que sonho é esse? Por acaso eu, sua mãe e seus irmãos viremos e nos curvaremos até o chão diante de você?”.
11 Ibu hamene biarume keba timbuniore ho heagola ibu aba ibunime emaga ogoni agoale handayadabe lowa mitangi tangi bialu berene.
11 Os irmãos de José ficaram com inveja dele, mas seu pai se perguntou qual seria o significado dos sonhos.
12 Horo mbirungi Yosebe hamene biaru ti Segeme dindi wiagoria ti abanaga nogo sibi haru hole pene.
12 Pouco depois, os irmãos de José levaram os rebanhos de seu pai para pastar junto de Siquém.
13 Ti ani peagola Yagaba ibugua Yosebehondo lalu, Í̠ hameneru Segeme dindini nogo sibi haru kago hondo pu, lene.
13 Então Jacó disse a José: “Seus irmãos estão cuidando das ovelhas em Siquém. Apronte-se, e eu o enviarei até eles”. “Estou pronto para ir”, respondeu José.
14 Ani layagola ibu abahanda lalu, Áyu í̠na puwa í̠ hameneru tibi nogo sibirubi agua kabe handabe. Handalu ti agua hea lalu abale langule dai bibe, lene. Ogoningi Isaraele hameigini ti Heberonoha dindi ulini wiagoria hene.
14 “Vá ver como estão seus irmãos e os rebanhos”, disse Jacó. “E traga-me notícias deles.” Jacó o enviou, e José viajou de sua casa no vale de Hebrom até Siquém.
15 abale ibaga bialu hearia agali mbirame hondowa lalu, Í̠ agile tai berebe, lene.
15 Quando José chegou a Siquém, um homem da região notou que ele andava perdido pelos campos. “O que você está procurando?”, perguntou o homem.
16 Ani layagola Yosebe ibugua lalu, I̱ hameneru tai berogo í̠na ti mbirani nogo sibi haru hearia handaribe, lene.
16 “Estou procurando meus irmãos”, respondeu José. “O senhor sabe onde eles estão cuidando dos rebanhos?”
17 Ani layagola agali biagome ladai bialu lalu, Ti oali nahe Dodana dindi piya, lene. Ani laya handala Yosebe ibu hameneru piyiyadagua abale pialu Dodana dindi anda puwa ti handa walia hene.
17 O homem lhe disse: “Sim, eles foram embora daqui, mas eu os ouvi dizer: ‘Vamos a Dotã’”. Então José foi atrás de seus irmãos e os encontrou em Dotã.
18 Yosebe ibu kaundia ibalu heago de hondowa ibu hamene biarume Yosebe homelo bo wahami̱ya lowa lo manda bialu berene.
18 Quando os irmãos de José o viram, o reconheceram de longe. Antes que ele se aproximasse, planejaram uma forma de matá-lo.
19 Tini degedege ladene bialu lalu, Handa naberego emaga handaga biago amu ibiragoni.
19 “Lá vem o sonhador!”, disseram uns aos outros.
20 Ai homelo bowa ibunaga tingini iba biraga uli nai ngaruniha bape hami̱ya. Iname ibu nogo gabuame bo nayiya lami̱ya. Ani beramagola ibugua emaga handaraligo agua birabe handami̱ya, lene.
20 “Vamos matá-lo e jogá-lo numa dessas cisternas. Diremos a nosso pai: ‘Um animal selvagem o devorou’. Então veremos o que será dos seus sonhos!”
21 Tigua ogonidagua larimigo hale howa Lubene ibugua Yosebe bo waholene hame nale howa lalu, Ibu homelo nabami̱ya.
21 Mas, quando Rúben ouviu o plano, tratou de livrar José. “Não o matemos”, disse ele.
22 Inanenaga giha howa homelo bolene nakarulapego. Ibu dindi wali agali nahaga ogoha iba biraga uli yobi o ngagoha minu bape hami̱ya, lene. Ani lenedagoni tene ibugua Yosebe ibu aba karia haru dai bule manda buwa lene.
22 “Por que derramar sangue? Joguem-no nesta cisterna vazia aqui no deserto e não toquemos nele.” Rúben planejava resgatar José e levá-lo de volta ao pai.
23 Yosebe ti bereagoria ibiyagola tigua abaleore minuwa ibunaga aga ibu abahanda mini baya biagimbu biaga biago minu golene.
23 Assim, quando José chegou, os irmãos lhe arrancaram a linda túnica que ele estava usando,
24 Golo ngelalu Yosebe minu yalu puwa iba biraga uli mbira iba nabere yobi wiagoha bape hene.
24 o agarraram e o jogaram na cisterna vazia, ou seja, sem água.
25 Ani bialu ti daibu biruwa tomo nalu beramiore dege Isimale hameigini maru Gileada dindi howa tinaga nogo kameleni dabudabu bayaleore ira lini ibaneme wabini marasinirubi weli ngabiorebi muni dewaoreme yolo biagago uruni Iyibi dindiha muni tagu pole ibiyaria hendene.
25 Mais tarde, quando se sentaram para comer, viram ao longe uma caravana de camelos vindo em sua direção. Era um grupo de negociantes ismaelitas, que transportavam especiarias, bálsamo e mirra de Gileade para o Egito.
26 Ani ibiyagola Yudahanda ibu hameneruhondo lalu, I̱na hamene inaneme ogoha bo do holene nakarulapedago
26 Judá disse a seus irmãos: “O que ganharemos se matarmos nosso irmão e encobrirmos o crime?
27 ibu wali agalinaga biabe bia haga helo muni miagadagua áyu agali urunime muni ngi lowa Yosebe muni taguimi̱ya. Ina hamene darama mbiraorego nde inaneme bo waholene nakarulapedago, layagola ti bibahendeme ogoni karulapego ani bimi̱ya lowa berene.
27 Em vez de matá-lo, vamos vendê-lo aos negociantes ismaelitas. Afinal, ele é nosso irmão, sangue do nosso sangue!”. Seus irmãos concordaram.
28 Igiri biaru ti bi ogoni lalu berearia agali Midiana howa maru nde tinaga dabudabu maru muni tagu pole harigani pialu howa handalu hearia Yosebe uliha berearia hondowa dugu yamini. Ani biyagola Yosebe hamene biaru tigua Isimale aria biaruha muni taguini. Isimale aria biarume muni kuni siliba pira kira (20) Yosebe hamenehondo mialu Yosebe Iyibi dindi haru pene. Isimale aria biarume muni kuni Yosebe hamenehondo mialu Yosebe Iyibi dindi haru pene.|src="Lear 03.tif" size="2" ref="(37.28)"
28 Então, quando os ismaelitas, que eram negociantes midianitas, se aproximaram, os irmãos de José o tiraram da cisterna e o venderam para eles por vinte peças de prata. E os negociantes o levaram para o Egito.
29 Mani Lubene ibu iba uli biagoha Yosebe berelayago hondo dai bialu hearia Yosebe nabereyane hondowa ibu dara timbuniore howa ibuninaga aga lerelene.
29 Algum tempo depois, Rúben voltou para tirar José da cisterna. Quando descobriu que seu irmão não estava lá, rasgou as roupas.
30 Ani bialu ibu hameneru hearia dai buwa lalu, Yosebe iba uli biagoha nabereyago. Aiore agua buabe, lene.
30 Voltou a seus irmãos e lamentou-se: “O menino sumiu! E agora, o que farei?”.
31 Ani layagola tigua nogo meme mbira bowa Yosebenaga aga biagoria darama wai hene.
31 Então os irmãos mataram um bode e mergulharam a túnica de José no sangue do animal.
32 Ani bialu tigua aga darama bagabi biago ti aba berearia yalu dai buwa lalu, Aga ogo namugoha winiyago ogoni í̠ igininaga mbauledago de handa bia, lene.
32 Enviaram a linda túnica para o pai, com a seguinte mensagem: “Veja o que encontramos. Não é a túnica de seu filho?”.
33 Ani layagola ti abahanda aga biago hondowa lalu, Ogoni i̱ igini Yosebenaga agaoredago. Ai ibu nogo gabua mbirame balu naore biyadagoni, lene.
33 O pai a reconheceu de imediato e disse: “Sim, é a túnica de meu filho. Um animal selvagem o deve ter devorado. Com certeza José morreu despedaçado!”.
34 Ani lowa Yagabahanda ibu iginiore dara timbuniore halu ibunaga aga lerelalu dara howa aga biagane ale bu berene. Horo dewaore ibu igininaga dara howa dugu bialu biraabo hene.
34 Jacó rasgou suas roupas e vestiu-se de pano de saco. Por longo tempo, lamentou profundamente a morte do filho.
35 Ani bialu bereagola ibu waneigini maru hearume ti abanaga bu mini mo palia hole lowa bi layagolabi nahondoleore biruwa lalu, I̱na dugu bialu kone dege i̱nibi homalu homene dindiha puwa ibuni iya haru lola halu waholebero, lene. Ani lowa Yagaba ibu dugu dege bialu bira ho wiaabo hene.
35 A família toda tentou consolá-lo, mas ele se recusava. “Descerei à sepultura lamentando a morte de meu filho”, dizia, e continuou a lamentar-se.
36 Midianali biaru tigua Yosebe Iyibi dindiha haru halu puwa muni taguini. Iyibi dindi kini kagonaga wai biaga ami agali karu haru haga mbira ibu mini Podiba hene. Podiba ogoni ibunaga biabe bia haga Yosebe helo Midianali biaru ti muni mialu Yosebe ibu andaga haru pene.
36 Enquanto isso, os negociantes midianitas chegaram ao Egito, onde venderam José a Potifar, oficial e capitão da guarda do faraó.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 37, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.