Atos 27

Habo nalolene bi gahenge lo winigo ogo (HUI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Tigua ina iba sibini biralu Idali dindi polene nga lo manda biyagola ami haru haga hearume Polobi garabaya agali marubi Yuliasahanda mamage halu haru pelo ibuhondo mini. Lomo ami dege maru agali pira pira (100) ti mini Lomo Kininaga ami laga henego uruninaga haru haga Yuliasa ibu hene.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Ina Adaramidiamalinaga iba sibi wiagoria biralu pirima. Iba sibi ogoni Esia dindinaga tano wigi biaru ange ange polene wini. Tesalonaiga howa Masedoniali mbira mini Arisadagasa ibu ina haru pirima.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Egerebalene ina Saidono anda pirima. Anda puwa Yuliasa ibugua Polo dara howa lalu, Í̠naga nenege oali karume mbirale í̠ buru paderu ale ngilo ti karia pobehe, lene.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Dindi ogoni wahalu pialu hemaria puyabu pu ladai biyagola dindi mbira iba dege dombeneha wiago mini Saibarasa puyabu pu nale wiagohayagi ina pu bagi halu pirima.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Pialu iba solowara timbuni Silisia dindibi Pambilia dindibi kaware bereago domowa ina Lisia dindinaga tano mbira Maira anda pirima.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Ogoriani ami haru haga biagome iba sibi mende Alegandarialinaga íbu wiago Idali dindi pole wiaria hondowa ibugua ina iba sibi ogoriani mali̱ya biradaba, lene. Map of Pauls Journey to Rome|src="" size="0" ref="Abosolo 27.6"
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Horo dewaru ina iba sibini biralu tendeore pugu bialu polene erekui timbuni handa walia halu Nidusu tano handa de̱le̱ wiagoria pirima. Puyabu pu ladai biyagome ina polene manda birimagoha pobe naheyagola dindi mbira iba dege dombeneha wiago mini Kiridi puyabu pu nale wiagohayagi pialu Salamone dindinaga gembone mbira wiago bolangua halu pirima.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Iba sibi biago iba ange ange pialu polene erekui timbuni handa walia halu puabo howa tano mini Iba Sibi Anda Pu Wiagane Bayale wiagoha anda pirima. Tano ogoni Lasea tano kaware wini.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Ina ogoriani horo dewaore haabo harima. Ko Domo Waholenenaga Horo bamba pongo bo winigo horo ogoni abale bolangua hayago ina polene manda bu harimagoha puabo harimayagua puyabu timbuni ibaganengigo homoleberemada manda birima. Ani manda buwa Polohanda tihondo lalu,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 Agaliru-o oali howa polene koore nakarulapedane hendedo. Dabudabu ngarubi iba sibibi mo ko hai holebira. Ina marubi homoleberamago, lene.
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Ani layagola hale howa ami haru haga biagome Polo nakarulape laya mitangi bini. Iba sibi yaga haguane heagobi iba sibi anduane heagobi libugua bi layago karulape laya mitangi bini.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Ira yuni gilo piai halu dagare biagane horo ibirangi dindi ogoniha iba sibi wiaabo holene nakarulape manda buwa agali dewa birayarume ti iba sibi wiagane biago yu wahalu iba hanuni pu ede halu Pinigisi tano anda pobehedabe hondo poa hene. Pinigisi tano ogoni Kiridi dindinaga iba angeni wiago ogoniha puyabu hongo howa naibaga wini. Anigo ira yuni gilo piai halu dagare biagane horo ibirangi ogoriani iba sibi wiaabo holene karulape nga ti manda bini.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Puyabu tendeore gi lehayagi howa pu lalu ibiyagola agali biarume ala ti lo manda manda bu hayadagua bulene nga mitangi bini. Ani mitangi buwa mbirale gendabi ege to̱le̱ aeaneme wabinigo iba sibi pu nabilo hende ho wiago ibaha ala mo ibira hayago tigua yaraga howa Kiridi dindi iba ange ange puabo hene.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Ani pialu hemaria puyabu hongohe timbuniore Kiridi dindihayagi howa bolangua halu ibini.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Ibalu howa puyabu ibiyagome iba sibi mo indi ande lene. Mo indi ande layagola puyabu pu ladai biaabo hayagome iba sibi pobe naheyagola puyabume pu lo yu piyadagua iba sibi biago yalu pelo birarima.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 — ausente —
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 — ausente —
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Puyabu hongo timbuni howa ibaabo hayagolabi iba yaribu timbuni biaabo hayagolabi horo mendengi tigua mbirale tara tara iba sibiha wiyaru ibaha mo pe hene.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Horo tebonengi iba sibinaga piagane mbirale maru pulimubi labolabobi irabi uruni ale wiaru tini gime ibaha mo pe hene.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Horo dewaru iname nibi yakundibi de nahende harima. Puyabu biago hongo timbuni howa ibaabo haya. Ani ibaabo hayagola ina bibahende homai holomada manda birima.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Agali biarume tomo nane haabo hayagola Polo ibugua ti dombeneha heyu howa tihondo lalu, Agaliru-o i̱na bi ala larugo hale halu Kiridi wahalu naibidamale nde genda timbuni áyu ngago nangaleda.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Ogonigo áyu gi nahe turu halimu laro. Tí mbirali nahomoleberamigo iba sibi dege ko halu podai holebira.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Ngode Datagaliwabe kago ibunaga i̱ kogonigo nde i̱na ibu mitangi bialu lotu lalu haruligo ogoni ibunaga dahuliyali mbira áyu mbiraga i̱ hewaria ibiya.
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 Ibuwa ibugua i̱hondo lalu, Polo-o í̠ gi nahabe. Lomonaga Kini deni í̠ pu holene nga. Ngode Datagaliwabe ibu mini bayale howa ibugua í̠ biamogo bialu agali bibahende í̠ heba iba sibini biralu poramiru mbirali nahome tí bibahende hai holeberami, laya lalu i̱ langiya.
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Anigo agaliru-o gi nahe turu halimu laro. Bi ogoni i̱ langiyadagua lola holebiragonaga i̱na Ngode Datagaliwabe ogoni ibuhondo mini mbiraore wu ko.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Dindi mbira iba dege dombene ngagoha puyabume ina yalu pu waholebira, lalu Polohanda lene.
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Horo pira mbirani maria (14) howa mbiraga hayagola ina iba solowara Medidereniana ibani hemaria puyabume ina pulu yu puabo haya. Mbi hanuni hayagola iba sibi yaga agali biarume iba ange emene kaware nga bada mitangi biya.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Ani mitangi buwa tigua iba magi hondole pu luni nguini mendeni gendabi mbira pongo bia howa ibaha mo ibira haya. Mo ibira howa yamuwa handalu hearia iba ulinaga magi mita pira maria (40) ale hendene. Ani handalu emene puwa lone ibira howa magi handalu hearia iba uli magi mita pira tebira (30) ale hendene.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Hondowa iba sibi biago ege to̱le̱ timbuni dewa wiagoria pu bedelaha holilono gi howa iba sibi pu nabilo tigua mbirale gendabi ege to̱le̱ aeaneme wabinigo maria pulimume hende ho manda bu winigo iba sibi erenehayagi howa ibaha yarali hene. Yarali howa muna bilotagi howa tigua Ngode Datagaliwabehondo bi lalu hene.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Iba sibi yaga agali biaru ti pu yola halu pole manda bini. Ani manda bialu howa tigua iba talu emene ala wiyago hadalu ibani wilo pulimume mo yarali hene. Ani buwa iba sibi haguanehayagi howa mbirale gendabi ege to̱le̱ aeaneme wabinigo maru ibaha mo ibira hetingi halu hearia
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 hondowa Polohanda ami haru hagabi ami agali biarubi tihondo lalu, Iba sibi yaga o karuni ti iba sibi ogoriani nahe piyagua tí homoleberami, lene.
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Ani layagola ami agali biarume iba talu emene biago pelo pu hende hayago gandulope hene.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Ega bi lolene emene kaware nga manda buwa Polohanda agali biaru tomo nelonaga tihondo lalu, Horo pira mbirani maria (14) tí tomo nane haabo harimigo
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 ai áyu tí hongo helo tomo nolene ngaore laro. Tínaga mandari mbira dugu wa naholebiraore laro, lene.
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Ani lowa Polohanda mberedi mbira muwa ti bereagoria howa ibugua Ngode Datagaliwabehondo ka̱i̱ lowa budalu nalu hene.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Ani biyagola ti gi hayago embeda howa bibahendeme tomo muwa naga naga bini.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Iba sibi ogoriani birarimaru daga lamaga howa handari kirani pira kariani waragaria (276) birarima.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ina bibahendeme tomo karulape nai hemagola tigua iba sibi biago genda nahelo ladi ale mini widi bibahende winiru ibaha mo pebe bini.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Muna biyagola iba sibi yaga biarume dindi mbira wiago de hondowa dindi anibe toba hene. Anibe toba howa handalu hearia iba mu hama bayale wiago hondowa ogoriani iba sibi anda pu wibeheyagua wimi̱ya lo manda bini.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Ani manda buwa tigua mbirale gendabi ege to̱le̱ aeaneme wabini biarunaga pu gandulope hene. Ani bialu howa iba sibi tiga tiga pelonaga mo tiga biagane ira pume pongo bini wiaru hadene. Puyabume iba sibi yalu pelo tigua iba sibinaga labolabo haguanehayagi yaraga halu pongo bini. Pongo buwa ti iba angeni iba mu hama bayale wiagoria anda pole tiga tiga pialu hene.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Pialu howa iba sibi biago iba mu timbuni ibaha wu haealo dagaho wiagoha anda piya. Ani buwa iba sibi haguane iba mu wu haealo dagaho wiagoha guya howa ema nabibehe wini. Ani bu wiagola iba yaribu timbuni biyagome iba sibi herenehayagi baabo hayagola podo baga bini.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Ani biyagola garabaya agali bu hearu iba do̱lo yalu puwa iba angeni iraga howa ibida polilono ami agali biarume garabaya bibahende bo wahai hole lo manda bini.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Ti ani manda bu hearia ami haru haga biagome Polo homelo hame nale howa ami agali biaruhondo, Nabalimu, lene. Ani lowa ibugua bibahendehondo lalu, Iba do̱laga kamiru tí ala ibaha pora bialu do̱lo yalu iba angeha pudaba. Iba do̱laga kamiru tí ibaha pora bialu ... tí maru iba nado̱laga kamiru iba sibi ira podo ngarunaga pagaho yalu iba iba pudaba, lene.|src="LEAR 126.tif" size="2" ref="(27.43-44)"
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Tí maru iba nado̱laga kamiru mani ibaha pora bialu iba sibi ira podo ngarunaga pagaho yalu iba iba pudaba, lene. Ani layadagua buwa ina bibahende nahome bayale iba angeni anda piai harima.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.