Atos 22

Habo nalolene bi gahenge lo winigo ogo (HUI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 I̱ aba hameneru-o tígua i̱hondo, Biri, larimigonaga i̱na nabi lalu ladai berogo hale halimu laro, lene.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Ani lalu hearia Yualinaga bi lowa layago hale howa agali hearume bi mbira nale nimulo hene. Nimulo heagola Polo ibugua lalu,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 I̱ Yualiore ko. Silisia dindinaga tano Tasasa i̱naga dalu ogoni. Oali Yarusalemeni íbu hewaria Gamelielehanda i̱ lawai haga hene. Ina mamali Mana lowinigo ngadagua bulene nga lo manda bialu haru. Áyu tí kamirume Ngode Datagaliwabehanda bia laradagua bialu kamidagua dege i̱bi ani bialu haru.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Hariga áyu i̱ni pialu kogoriani ala marume pialu hearia i̱na mo tandaga halu maru homelo baru. I̱na wali agali minuwa garabaya andaha ba andanda biru.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Loma binigo mo miaga haguane timbuni kagobi Ganisolo agali bibahende karubi tigua i̱na larogoni henene binigodagua laralo manda bulebira. Tigua Yu agali tí hamene Damasagasani karuhondo beba i̱ yalu puwa muliya gilibu ngiya. Ngiyagola Hariga áyu i̱ni pialu kogoriani piaga heneyaru ege pu senime dariba howa balu Yarusaleme haru dai bule minu piru, lene.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Polohanda laabo halu lalu, I̱na Damasagasa kaware ngelowa harigani pialu hewaria horombe hanuni hayagola hari daligaha howa abaleore wá timbuni harali haya.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Ani biyagola i̱ dindini odowa pilope ho wiwaria mbiralime lalu, Solo-o Solo-o í̠na i̱ aginaga mo tandaga harilibe, layuagola hale haru.
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Ani layuagola i̱na, Anduane Homogo-o í̠ ai kebe, ladai biru. Ani ladai birugola ibugua, Í̠na mo tandaga hariligo i̱ Nasareteali Yasu kogoni, laya.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Agali i̱ heba pirimaru ti wá hayago dege de handaya. Mbiralime i̱hondo bi layuago ibunaga bi ti nahalehe.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Ani biyagola i̱na lalu, Anduane Homogo-o i̱ agi buabe, laru. Ani larugola Anduane Homogo ibugua i̱hondo lalu, Í̠ heyalu Damasagasa pu. Anda pialu keria í̠na bulene ngago Ngode Datagaliwabehanda manda manda bu kago mbirali kagome langiai holebira, laya.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Wá timbuni hayagome i̱ de mo ko hayagola agali i̱ heba pirimaru tigua i̱ gini yalu haru pialu Damasagasa anda pirima.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Agali mbira mini Ananaiasa ibu Damasagasani hene. Ibu Ngode Datagaliwabe mitangi biaga howa inanaga Mana lowinigo ngadagua biaga henego Yu wali agali Damasagasani hearu bibahendeme ibu agali bayale tigabiore ka laga hene.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Agali ogoni ibugua i̱ hewaria ibuwa i̱hondo lalu, Hamene Solo-o í̠ de lone bayale handabe, laya. Ani layaore i̱ de lone bayale handabehe howa ibu de handaru.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Ibugua lalu, Ina mamalinaga Ngode Datagaliwabe kago ibugua hame ledago í̠na manda buwa bibelobi ibunaga Biabe Bia haga bu mini tigabiwi kago í̠na de handabelobi ibunime bi larago hale habelobi í̠ dabaya.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Í̠na de handarigobi hale harigobi wali agali bibahende lamule ibunaga walia hagane í̠ holebere, laya.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Ani lowa ibugua i̱hondo lalu, Ai hondo holene nawi. Áyu ogoni í̠ heyalu baboraya bulene nga. Í̠na ko birigo domo wahai helo Anduane Homogohondo bi labe, lalu laya, Polohanda lene.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Polohanda lamiaabo howa lalu, Ani biyagola i̱ Yarusaleme dai biru. Dai buwa Anduane Homogonaga andaha anda puwa Ngode Datagaliwabehondo bi lalu hewaria de gandeba mbira handaru.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Handalu hewaria Anduane Homogo ibuni íbu heneyago ibugua i̱hondo lalu, Í̠na i̱naga bi mana lameregola wali agali ogoriani karume hale habe manga holebirago í̠ Yarusaleme abale wahalu polene nga, langiya.
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Ani langiyagola i̱na ladai bialu, Anduane Homogo-o i̱na ngoai hagane anda bu hearuha pume halu wali agali í̠hondo mini mbiraorewi hearu mini barugoni tini bayuwa manda biai ka.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Í̠naga walia hagane Sibeni bayangi i̱bi ti heba harugoni. Ibu homolene karulape lalu ibu homelo baga biarunaga labolabo daligani karulagane i̱na wu harugoni, laru.
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Ani larugola Anduane Homogo ibugua i̱hondo lalu, Í̠ wali agali taratara kaundia karuha pobelo pu larogoni, laya, Polohanda lene.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Polohanda bi layago wali agali bu hayarume bayuwa hale ho howa ibugua wali agali taratara karuha polene te layagola tigua keba halu bi dalimu lalu, Agali ogonibi nahabehedago homelo bo waha, lene.
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Tigua bi dalimuore lalu tininaga labolabo lerelalu abalu taulo ba dagadaga bialu hene.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Ani biyagola Lomo ami haru haga haguane biagome ami agali biaruhondo lalu, Ami anda tamuha Polo haru puwa Yu agali karume ibuhondo keba halu bi dalimu larago irane langilo ibu tibume balimu, lene.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Ani layadagua bialu tigua Polo dariba howa tibume bole biyaria Polohanda ami haru haga mbira heagohondo lalu, Lomo ho tene hene kagome ko biyagonaga godi nale howa ibu tibume bolene karulape lowini ngabe, lene.
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Ani layago hale howa ami haru haga biagome ami haru haga haguane hearia puwa ibuhondo lalu, Agi berebe. Agali biagoni ibu Lomo ho tene heneyago, lene.
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Ani layagola ami haru haga haguane biagome Polo hearia puwa ibuhondo lalu, Í̠ Lomo ho tene hene kebe langi, lene.
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Ani layagola ami haru haga haguane biagome lalu, I̱ Lomo ho tene holenaga muni timbuni mirugoni, lene.
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Ani layagola agali ibu mo bila hole hearume ibu hearia howa ha amu hene. Ami haru haga haguane biagome Polo ibu Lomo ho tene hene ka layago hale howa ege pu senime dariba harugoni mitangi bialu gi hene.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Yu agalime Polo ibugua ko ogoni biya lalu heago hale howa ami haru haga haguane biagome Polo ibu ko agi biyadabe hai bulebero lo manda bini. Ani lo manda buwa egerebalene ibugua, Ege pu seni Polo dariba hayago hadadaba, lowa loma binigo mo miaga haguane hearubi Yu wali agalinaga Ganisolo agali bibahenderubi mo ngoai hene. Mo ngoai ho heagoria ibugua Polo haru íbu helene.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.