Lucas 15

Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Lumo abasolooji ba musolo nʼabakola ebikole ebibbibibbi bangi ino babbaire bali kwekumbaaniryanga e giri oYesu okuwulisisya ebiyayegesyanga.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Neye aBafalisaayo nʼabakugu omu byʼaMateeka ga Musa ni beezuluguma nga bakoba bati, “Omusaiza onu iye asangaalira abakola ebibbibibbi era alya nabo.”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Kale awo oYesu nʼabagerera olugero lunu ati,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Singa omoiza kwinywe abba nʼentaama 100, kaisi omoiza nʼamugotaku, taleka 99 omu kiriisiryo kaisi nʼayaba okunoonia odi agotere paka owamubona?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Era owamubona, amugingira oku mabega nʼeisangaalo
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 era nʼakanga e ika. Kale owaatuuka eeyo, ayetaku abakaagwabe aamo nʼabaliranwabe, kaisi nʼabakoba ati, ‘Munsangaalireku olwʼokubba nʼaboine ontaama wange eyabbaire angotereku.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Kale mbakobera nti, ngʼoyo aboine ontaamawe owaasangaala, nʼomwigulu yona wabbaayo okusangaalira ino akola ebibbibibbi omoiza eyeenenya, okukiraku abatuukirirye 99 abateetaagisya okwenenya.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Awo oYesu nʼabongera olugero olundi ati, “Ooba singa omukali abba nʼamandusu ikumi agʼefeeza, kaisi ekimo ni kimugotaku, takwatisya eitaala, nʼayeya enyumba, nʼanoonia nʼokwekeenenya paka owakibona?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Era owakibona, ayetaku abakaagwabe aamo nʼabaliranwabe, kaisi nʼabakoba ati, ‘Munsangaalireku, olwʼokubba nʼaboine ekindusu kyange ekyabbaire kingotereku.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Kale mbakobera nti ngʼoyo aboine ekindusukye owaasangaala, nʼeedi yona wabbaayo okusangaala kwʼabamalaika ba Kibbumba, olwʼoyo akola ebibbibibbi omoiza eyeenenya.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Awo oYesu tete nʼabagerera olugero olundi ati, “Wabbairewo omusaiza eyabbaire nʼabataanebe babiri.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Kaisi omutaane omutomuto waaku nʼakoba oiteeye ati, ‘Bbaabba, ompe omugabo ogwange oku bintubyo.’ Kale awo nʼabagabuliramu bonabona ebintubye.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 “Enaku tigyabitirewo enyingi, omutaane nago nʼakumbaania ebyobusunibye byonabyona, era ni yeeyabira omu kyalo ekyeyala, eeyo iye e giyabiduwuudiire byonabyona omu kwejalabya omu bwomi bwʼekidankaani.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Awo oweyamalire okusalaanica ebiyabbaire nabyo, enzala enene nʼegwa omu kyalo nago ekyo kyonakyona, kaisi awo nʼatandiika okubba omu kudamba.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Kale nʼayaba nʼasenga e wʼomoiza oku batyami bʼomu kyalo ekyo, iye oyo nʼamusindika mu kirisiryokye kumulisiryanga mbiizi.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Cooka eeyo yeegombanga nʼokulya oku byata embiizi egigyalyanga, neye nga tibabimukombya.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “Awo oweyeekubbiremu ekiseego, nʼakoba omu mwoyogwe ati, ‘Abapakasi ba bbaabba bameka abalya ebyokulya era ni balekawo, kaisi nze nga nfeera aanu nʼenzala!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Nakanga eeri obbaabba, mmukobe nti bbaabba, nabebenyere egyoli nʼeeri oKibbumba.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Kale tinkaali mpomera okubba mwanawo era ontwale ngʼomoiza oku bapakasibo.’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Kale era nʼasetuka, nʼakanga eeri oiteeye. Neye oweyabbaire ngʼakaali ali yala, oiteeye nʼamulengera, ekisa ni kimukwata, nʼairuka e giri omutaane, nʼamugwa omu kifubba olwʼeisangaalo erinene.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Awo omutaane nago nʼamukoba ati, ‘Bbaabba, nabebenyere egyoli nʼeeri oKibbumba. Kale tinkaali mpomera okubba mwanawo!’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Neye iye oiteeye nʼakoba abagalamabe ati, ‘Mwanguweku! Muleete eganduula ekiraku obusa mumuzwalisye. Era mumuzwalisye nʼempeta oku ngalo nʼengaito omu bigere.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Era muleete onte okitobba omusava mwite, tulye neenu nga tujaagaana
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 olwʼokubba omwana wange onu yabbaire afiire, neye airiwire; yabbaire agotere, neye abonekere.’ Kale awo ni batandiika okujaagaana.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Bakolanga ebyo batyo, ngʼomutaanewe omukulu ali mu musiri akola mirimo. Oweyabbaire akanga e ika, era nga yatira okutuuka, nʼawulira olukero lwʼabantu okwemba era nʼekibina.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Kale nʼayetaku omoiza oku bagalama okumubuulya ekyabbaire kiriwo.
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Omugalama nʼamwiramu ati, ‘Omugandawo airire, era oiteewo amwitiire onte okitobba omusava olwʼokubba airire kusani nga mwomi.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 “Neye iye omugandawe omukulu nʼanyiiga era nʼagaana okutuuka e ika. Kale oiteeye nʼakimanyica era nʼamusenja aadi e giyabbaire okumwegairira atuuke e ika.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Neye iye nʼairamu oiteeye ati, ‘Aale obone, emyanka mingi egimmalire nga nkukolera, era tinkutenguwangaku naire. Cooka tompangaku waire kabbuli zena ni njaagaanaku nʼabakaagwa bange.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Neye omutaanewo oodi iye, eyaliire ebintubyo ngʼali na bamalaaya, owairire omwitiire onte okitobba omusava!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Awo oiteeye nʼamukoba ati, ‘Mwana wange, iwe nenca oli aanu na nze, era ebyange byonabyona bibyo.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Neye tubbaire nga tuteekwa okujaagaana nʼokusangaala olwʼokubba omugandawo oodi iye yabbaire afiire, neye atyanu airiwire; iye yabbaire agotere, neye atyanu abonekere.’ ”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.