Gênesis 37
Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs BKJ
1 Atyanu oYaakobbo nʼatyama omu kyalo kyʼe Kanani, oiteeye e giyatyamanga.
1 E Jacó habitou na terra em que seu pai foi estrangeiro, na terra de Canaã.
2 Era binu niibyo ebikwata oku Yaakobbo nʼeibyairerye: OYusufu oweyabbaire nga mwisuka wʼemyanka ikumi na musanvu, yaliisyanga nʼabagandabe entaama nʼembuli egya itewaabwe. Era abagandabe abo babbaire baana ba Bbirika nʼoZirupa. Ibo abo babbaire bakali abandi abaiteeye wa Yusufu. OYusufu nʼaloopanga abagandabe egiri oiteeye ebikole ebibbibibbi abagandabe abo ebibakolanga.
2 Estas são as gerações de Jacó. José, sendo da idade de dezessete anos, estava apascentando as ovelhas com seus irmãos. E o rapaz estava com os filhos de Bila, e com os filhos de Zilpa, mulheres de seu pai. E José trouxe a seu pai más notícias sobre eles.
3 Atyanu oYaakobbo yatakanga oYusufu okukiraku abaanabe abandi bonabona, olwʼokubba yamubyaire ngʼakayiriire. Era nʼamutungira ekizwalo ekyʼenjawulo.
3 Ora, Israel amava José mais do que a todos os seus filhos, porque ele era o filho da sua velhice, e ele lhe fez uma túnica de muitas cores.
4 Abaganda ba Yusufu owebategeire bati oitewaabwe amutaka okukiraku owabataka ibo, ni bacaawa oYusufu, era nga tibamusugirya omu mwoyo omusa.
4 E quando seus irmãos viram que seu pai o amava mais do que a todos os seus irmãos, eles o odiaram, e não conseguiam falar pacificamente com ele.
5 Lwabbaire lumo oYusufu nʼaloota ekirooto. Neye oweyakikobeire abagandabe, ni beeyongera okumucaawa.
5 E José sonhou um sonho, e o contou a seus irmãos; e eles o odiaram ainda mais.
6 Bamucaawire olwʼokubba yabakobere ati, “Muwulire ekirooto ekinalootere.
6 E ele lhes disse: Ouvi, rogo-vos, este sonho que eu sonhei:
7 Atyanu twabbaire tusiba ebinywa byʼengaano omu musiri, ekinywa ekyange ni kisetuka, ni kyemerera. Kaisi ebinywa ebyanywe ni biiza ni bikyeruguulirirya, era ni bikotama eeri ekinywa ekyange.”
7 Eis que estávamos amarrando feixes no campo; e eis que meu feixe se levantava e ficava em pé. E eis que vossos feixes estavam em pé ao redor e faziam reverência ao meu feixe.
8 Awo abagandabe ni bamukoba bati, “Olwo-so oseega oti walisuuka kabaka waiswe, ooba oti iwe dala walitufuga?” Kale ni beeyongera okumucaawira nakimo olwʼebirootobye, nʼebibonobye.
8 E seus irmãos lhe disseram: Deverias tu reinar sobre nós? Ou deverias ter domínio sobre nós? E eles o odiaram ainda mais por seus sonhos, e por suas palavras.
9 Oluzwanyuma oYusufu nʼaloota ekirooto ekindi, nʼakikobera abagandabe ati, “Muwulisisye, nalootere ekirooto ekindi, ngʼeisana, nʼomweri, nʼenkota ikumi na moiza bikotama egiri nze.”
9 E ele sonhou ainda outro sonho, e o contou a seus irmãos, e disse: Eis que eu sonhei mais um sonho. E eis que o sol e a lua e onze estrelas faziam reverência a mim.
10 Nʼakikobera nʼoiteeye, neye oiteeye nʼamukaabukira ati, “Kirootoki ekyo ekiwalootere? Oseega oti nze nʼomaawo nʼabagandabo, dala twaliiza ni tukotama egyoli okukuwa ekitiisya?”
10 E ele o contou a seu pai, e a seus irmãos; e seu pai o repreendeu, e lhe disse: O que é este sonho que tu sonhaste? Iremos eu e tua mãe e teus irmãos, de fato nos curvar diante de ti em terra?
11 Awo abaganda ba Yusufu ni bamukwatira engongi, neye oiteeye ni yeeyongera okubba ngʼaseega kwebyo oYusufu ebiyatumwire.
11 E seus irmãos o invejaram; mas seu pai observou o que se dizia.
12 Lumo abaganda ba Yusufu baabire okumpi nʼekibuga kyʼe Sekemu okuliisya entaama nʼembuli gya Yaakobbo oitewaabwe.
12 E seus irmãos foram apascentar o rebanho de seu pai em Siquém.
13 OYaakobbo nʼakoba oYusufu ati, “Abagandabo bali okumpi nʼekibuga kyʼe Sekemu, era gibali kuliisirya entaama nʼembuli. Kale oize nkutume egibali.” OYusufu nʼamwiramu ati, “Kale Sebo.”
13 E Israel disse a José: Teus irmãos não estão apascentando o rebanho em Siquém? Vem, e eu te enviarei a eles. E ele disse: Aqui eu estou.
14 Awo oiteeye nʼamukoba ati, “Atyanu oyabe obone embeera abagandabo egibalimu, nʼentaama nʼembuli, kaisi oire onkobere.” Kale nʼamutuma okuzwa egibabbaire batyama omu kiinamo kyʼe Kebbulooni. OYusufu oweyatuukire e Sekemu,
14 E ele lhe disse: Vai, rogo-te, vê se está bem com teus irmãos, e bem com os rebanhos, e traze-me palavra novamente. Assim ele o enviou do vale de Hebrom, e ele foi a Siquém.
15 omusaiza nʼamubona ngʼatambulatambula omu kigona, nʼamubuulya ati, “Onoonia niki?”
15 E um certo homem o encontrou; e eis que ele estava vagando pelo campo. E o homem lhe perguntou, dizendo: O que tu estás procurando?
16 OYusufu nʼamwiramu ati, “Nnoonia baganda bange abali kuliisya entaama nʼembuli. Oyezya okundagiriraku egibali kuliisirya.”
16 E ele disse: Eu procuro os meus irmãos. Dize-me, rogo-te, onde eles estão apascentando seus rebanhos.
17 Awo omusaiza nago nʼamwiramu ati, “Bazwire aanu, neye mbawuliire nga bakoba bati baaba Dosani.” Kale oYusufu nʼasenjaaku abagandabe, era nʼabaajirya mu Dosani.
17 E o homem disse: Eles partiram daqui, pois eu os ouvi dizendo: Vamo-nos a Dotã. E José foi após seus irmãos, e os encontrou em Dotã.
18 Abaganda ba Yusufu ni bamulengera ngʼakaali ali yala, era oweyabbaire ngʼakaali okubatuukaku, ni bateesa okumwita.
18 E quando eles o viram de longe, antes que se aproximasse deles, conspiraram contra ele para matá-lo.
19 Ni bakobangana bati, “Omulooti omukulu ngoyo aiza.
19 E eles disseram uns aos outros: Eis que está vindo o sonhador.
20 Kale oleke tumwite era tumudyake omu kimo oku biina binu. Era twakobera obbaabba tuti, ‘Okisolo owʼomu kigona niiye eyamuliire,’ kaisi tubone obanga ebirootobye byalituukirira.”
20 Vamos, pois, matá-lo e lançá-lo numa cova, e diremos: Algum animal o devorou, e veremos o que se tornará os seus sonhos.
21 Neye oLubbeeni oweyawuliire ekyo, ni yeefaaku okulamya oYusufu ngʼakoba ati, “Titwamwita.”
21 E Rúben ouvindo isso, o livrou de suas mãos, e disse: Não o matemos.
22 OLubbeeni era nʼabakoba ati, “Timwasuka omusaaye. Mumumume mu kiina kinu ekiri aanu omwidungu, era timwamukolaku akabbikabbi.” Yakobere atyo nga yeefaaku alamye oYusufu, era amukanje egiri oiteeye.
22 E Rúben lhes disse: Não derrameis sangue, mas lançai-o nesta cova que está no deserto, e não ponde as mãos sobre ele; disse isso a fim de livrá-lo de suas mãos para fazê-lo voltar ao seu pai.
23 Kale oYusufu oweyatuukire oku bagandabe, bamutoiremu ekizwalokye ekyʼenjawulo ekiyabbaire azwaire.
23 E aconteceu que, quando José havia chegado a seus irmãos, eles despiram José de sua túnica, a túnica de muitas cores que estava nele;
24 Era ni bamukwata, ni bamumuma omu kiina ekyabbaire ekikalu nga mpaamu maizi.Abaganda ba Yusufu bamumuma omu kiina|alt="Josephʼs brothers throws him in a ditch" src="CO00705B.TIF" size="span" loc="37:27" copy="© 1996 David C. Cook" ref="37:24"
24 e eles o tomaram, e o lançaram em uma cova. E a cova estava vazia, não havia água nela.
25 Awo owebabbaire balya, ni basiirya amaiso, ni balengera ekibinja kyʼabasuubuuzi aBaisimairi nga bazwa omu Gireyaadi, nga bali nʼengamira egyetiikire ebyakaloosa nʼebyobuboobo ebibeeta bbaamu nʼomiira, nga babitwala e Misiri.
25 E eles sentaram-se para comer pão, e levantaram seus olhos e olharam, e eis que uma companhia de ismaelitas vinha de Gileade com seus camelos carregando especiarias e bálsamo e mirra, transportando para o Egito.
26 Awo oYuda nʼakoba abagandabe ati, “Kyatugasa niki okwita omuganda waiswe kaisi ni tubisabisa okufaakwe?
26 E Judá disse a seus irmãos: Que proveito haverá se matarmos nosso irmão e escondermos seu sangue?
27 Wazira oleke tumugulye abasuubuuzi aBaisimairi, era iswe titwamukolaku akabbikabbi olwʼokubba muganda waiswe, era musaaye gwaiswe.” Kale abaganda ba Yuda ni baikirirya ekiyabakobere.
27 Vinde, e vendamo-lo aos ismaelitas, e que nossas mãos não estejam sobre ele, pois ele é nosso irmão e nossa carne; e seus irmãos ficaram satisfeitos.
28 Era abasuubuuzi abazwire e Midiyaani owebabbaire babitawo, abaganda ba Yusufu ni bakuusa oYusufu omu kiina, ni bamugulya abasuubuuzi aBaisimairi oku sekeri gyʼefeeza aabiri. Era abasuubuuzi aBaisimairi ni batwala oYusufu omu Misiri.
28 Então, passavam ali mercadores midianitas, e eles tiraram e levantaram José da cova, e venderam José aos ismaelitas por vinte peças de prata; e eles trouxeram José ao Egito.
29 Oluzwanyuma oLubbeeni oweyakangire oku kiina okuzwa egiyabbaire, nʼayagirya ngʼoYusufu abulamu, era olwʼokunakuwala nʼanyiira ebizwalobye.
29 E Rúben retornou à cova, e eis que José não estava na cova; e ele rasgou suas vestes.
30 Nʼakangayo egiri abagandabe, nʼabakoba ati, “Omwisuka abulayo. Atyanu nze nakola ntya?”
30 E ele retornou aos seus irmãos, e disse: O menino não está; e eu, para onde irei?
31 Awo ni baita ombuli, ni bainika ekizwalo kya Yusufu omu musaaye ogwo ogwa mbuli.
31 E eles tomaram a túnica de José, e mataram um cabrito, e mergulharam a túnica no sangue.
32 Ni batwala eganduula nago eyʼenjawulo egiri oitewaabwe, ni bamukoba bati, “Tuzwire ekizwalo kinu. Atyanu obone obanga niikyo ekizwalo ekyʼomwanawo ooba bbe.”
32 E eles enviaram a túnica de muitas cores, e a levaram a seu pai, e disseram: Achamos isto; vê agora se é ou não a túnica de teu filho.
33 OYaakobbo nʼagimanyica, nʼakoba ati, “Niikyo ekizwalo kyʼomwana wange. Okisolo wʼomu kigona ateekwa okubba amuliire. Era mazima dala oYusufu, okisolo amunyiiranyiiriremu!”
33 E ele a reconheceu, e disse: É a túnica de meu filho; uma fera o devorou; José sem dúvida foi rasgado em pedaços.
34 Kale oYaakobbo olwʼokunakuwala nʼanyiira ebizwalobye, ni yeesiba ebibenga, era nʼamala enaku nyingi ngʼakunga omwanawe.
34 E Jacó rasgou suas vestes, e colocou pano de saco sobre os seus lombos, e lamentou por seu filho durante muitos dias.
35 Awo abataanebe bonabona nʼabaalabe ni baiza okumugumya, neye iye nʼagaana, era nʼakoba ati, “Bbe, nasigala nga nkaali nkunga paka owenalifa ni njaba e magombe egiri omwana wange.” Kale ni yeeyongera okukunga omwanawe oYusufu.
35 E todos os seus filhos e todas as suas filhas se levantaram para consolá-lo, mas ele recusou ser consolado. E ele disse: Pois, eu descerei ao túmulo lamentando meu filho. Assim seu pai chorou por ele.
36 Omu kiseera ekinyere ekyo, abasuubuuzi badi abazwire e Midiyaani babbaire batuukire omu Misiri era nga batundire oYusufu. OPotifaali omoiza oku bakungu ba Falaawo niiye eyabbaire amugulire. OPotifaali yabbaire niiye omukulu wʼabaisirikale abakuuma olubiri lwa Falaawo.
36 E os midianitas o venderam ao Egito, a Potifar, oficial de Faraó, e capitão da guarda.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 37, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.