Gênesis 29
Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs ARA
1 Awo oYaakobbo ni yeeyongerayo nʼolugendolwe, nʼatuuka omu kyalo ekyʼe buzwaisana wʼe Kanani.
1 Pôs-se Jacó a caminho e se foi à terra do povo do Oriente.
2 Era ngʼali eeyo nʼabona eiruba omu kigona amantasuubira. Nʼabonawo ebiraalo bisatu ebyʼentaama nʼembuli, nga bigonere aawo oku mbale wʼeiruba nago, olwʼokubba omwiruba omwo, niimwo omu banywisyanga. Era eiruba eryo lyabbaire lisaanikeku eibbaale erigalami.
2 Olhou, e eis um poço no campo e três rebanhos de ovelhas deitados junto dele; porque daquele poço davam de beber aos rebanhos; e havia grande pedra que tapava a boca do poço.
3 Ebiraalo byonabyona owebyakumbaananga aawo, abaliisya baabyo batoolangaku eibbaale eryo, ni banywisya entaama nʼembuli, kaisi ni bairyaku eibbaale nago okusaanikira okwiruba.
3 Ajuntavam-se ali todos os rebanhos, os pastores removiam a pedra da boca do poço, davam de beber às ovelhas e tornavam a colocá-la no seu devido lugar.
4 Awo oYaakobbo nʼabuulya abaliisya bʼebiraalo nago ati, “Bainange, muzwera yaina?” Ni bamwiramu bati, “Tuzwera Kalani.”
4 Perguntou-lhes Jacó: Meus irmãos, donde sois? Responderam: Somos de Harã.
5 Era nʼababuulya ati, “Mumaite omusaiza ogubeeta oLaabbaani omwizukulu wa Nakoli?” Ni bamwiramu bati, “Tumumaite.”
5 Perguntou-lhes: Conheceis a Labão, filho de Naor? Responderam: Conhecemos.
6 Kaisi nʼababuulya ati, “Aliyo musa?” Ni bamwiramu bati, “Aliyo musa, era obone eedi omwalawe oLaakeeri ngodi aiza nʼentaama nʼembuli.”
6 Ele está bom? Perguntou ainda Jacó. Responderam: Está bom. Raquel, sua filha, vem vindo aí com as ovelhas.
7 OYaakobbo nʼakoba ati, “Ngonu bukaali musana, era ekiseera ekyokukanja ebyayo e ika kikaali okutuuka. Lwaki timubinywisya, era ni mubiiryayo okubiriisya.”
7 Então, lhes disse: É ainda pleno dia, não é tempo de se recolherem os rebanhos; dai de beber às ovelhas e ide apascentá-las.
8 Ni bairamu bati, “Titwezya okukola ekyo okutoolaku ngʼebiraalo byonabyona bimalire okukumbaana aanu. Kaisi awo ni tutoolaku eibbaale okusaanukula eiruba, era ni tunywisya entaama nʼembuli.”
8 Não o podemos, responderam eles, enquanto não se ajuntarem todos os rebanhos, e seja removida a pedra da boca do poço, e lhes demos de beber.
9 OYaakobbo yabbaire akaali atumula nabo, oLaakeeri nʼatuuka nʼentaama nʼembuli gya iteeye, olwʼokubba niiye eyagiriisyanga.
9 Falava-lhes ainda, quando chegou Raquel com as ovelhas de seu pai; porque era pastora.
10 OYaakobbo oweyaboine oLaakeeri omwala wa koizawe oLaabbaani aamo nʼentaama gya Laabbaani, nʼayaba nʼatoolaku eibbaale okusaanukula eiruba, nʼanywisya entaama nʼembuli gya Laabbaani okoizawe.
10 Tendo visto Jacó a Raquel, filha de Labão, irmão de sua mãe, e as ovelhas de Labão, chegou-se, removeu a pedra da boca do poço e deu de beber ao rebanho de Labão, irmão de sua mãe.
11 Awo nʼagwa oLaakeeri omu kifubba, era nʼakunga.
11 Feito isso, Jacó beijou a Raquel e, erguendo a voz, chorou.
12 OYaakobbo nʼakobera oLaakeeri ati, “Ndi nʼolulyo nʼoiteewo, era ndi mwana wa Labbeeka oisengawo.” Kale oLaakeeri nʼairuka nʼayaba nʼakobera oiteeye.
12 Então, contou Jacó a Raquel que ele era parente de seu pai, pois era filho de Rebeca; ela correu e o comunicou a seu pai.
13 Awo oLaabbaani oweyawuliire ati oYaakobbo omwana wa mwonyokowe aizire, nʼayanguwa okwaba okumusangaana. Nʼamugwa omu kifubba, nʼamwaniriza omu kisitokye. Awo oYaakobbo nʼakobera oLaabbaani byonabyona ebimufaaku.
13 Tendo Labão ouvido as novas de Jacó, filho de sua irmã, correu-lhe ao encontro, abraçou-o, beijou-o e o levou para casa. E contou Jacó a Labão os acontecimentos de sua viagem.
14 Kaisi oLaabbaani nʼamukoba ati, “Mazima dala tuli baluganda, era tuli bʼolulyo lumo.”
14 Disse-lhe Labão: De fato, és meu osso e minha carne. E Jacó, pelo espaço de um mês, permaneceu com ele.
15 oLaabbaani nʼakoba oYaakobbo ati, “Tiwampeereryenge bwereere newankubbaire tuli bʼolulyo lumo. Onkobere, otaka nkusasulenge kyenkana kitya?”
15 Depois, disse Labão a Jacó: Acaso, por seres meu parente, irás servir-me de graça? Dize-me, qual será o teu salário?
16 Atyanu oLaabbaani yabbaire nʼabaalabe babiri, omukulu nga niiye oLeeya, omutomuto nga niiye oLaakeeri.
16 Ora, Labão tinha duas filhas: Lia, a mais velha, e Raquel, a mais moça.
17 Amaiso ga Leeya gabbaire gasangaalya, neye oLaakeeri yabbaire musiipoono, era amaisoge nga gasikiriza.
17 Lia tinha os olhos baços, porém Raquel era formosa de porte e de semblante.
18 OYaakobbo nʼataka oLaakeeri, nʼolwekyo nʼakoba oLaabbaani ati, “Nakukolera okumala emyanka musanvu ompeemu omwalawo oLaakeeri.”
18 Jacó amava a Raquel e disse: Sete anos te servirei por tua filha mais moça, Raquel.
19 OLaabbaani nʼairamu ati, “Okumukuwa iwe okumufumbirwa kikiraku okumufumbirisya omusaiza ogondi. Kale okole ngʼowookobere.”
19 Respondeu Labão: Melhor é que eu ta dê, em vez de dá-la a outro homem; fica, pois, comigo.
20 OYaakobbo nʼakola emyanka musanvu okusuna oLaakeeri, era ni gimubonekera ngʼenaku entono, olwʼokubba yabbaire ataka ino oLaakeeri.
20 Assim, por amor a Raquel, serviu Jacó sete anos; e estes lhe pareceram como poucos dias, pelo muito que a amava.
21 Awo emyanka omusanvu owegyawoireku, oYaakobbo nʼakoba oLaabbaani ati, “Emyanka omusanvu giwoireyo kale ompe omukali wange tukole obufumbo.”
21 Disse Jacó a Labão: Dá-me minha mulher, pois já venceu o prazo, para que me case com ela.
22 Kale oLaabbaani nʼakola embaga yʼobugole era nʼayaniriza abantu bonabona ababbaire abatyami bʼomu kitundu ekyo.
22 Reuniu, pois, Labão todos os homens do lugar e deu um banquete.
23 Neye owekwairugaire, omukifo kya Laakeeri, oLaabbaani nʼakwata Leeya okuwa oYaakobbo, era oYaakobbo ni yeegaita naye.
23 À noite, conduziu a Lia, sua filha, e a entregou a Jacó. E coabitaram.
24 Ebyo nga bikaali okubbaawo, oLaabbaani yabbaire amalire okukwata omugalamawe omukali oZirupa ngʼamuwaire oLeeya okubba omugalamawe.
24 (Para serva de Lia, sua filha, deu Labão Zilpa, sua serva.)
25 Awo eizo waaku amakeezi, oYaakobbo nʼamanyica ati yeegaitire nʼoLeeya. Kale nʼakoba oLaabbaani ati, “Niki kinu ekiwankolere? Nze nkukoleire iwe kumpa Laakeeri. Neye lwaki ombeyere?”
25 Ao amanhecer, viu que era Lia. Por isso, disse Jacó a Labão: Que é isso que me fizeste? Não te servi eu por amor a Raquel? Por que, pois, me enganaste?
26 OLaabbaani nʼairamu ati, “Timpisa yaiswe omu kyalo kinu okufumbirisya omwala omutomuto ngʼomukulu waaku akaali okufumbirwa.
26 Respondeu Labão: Não se faz assim em nossa terra, dar-se a mais nova antes da primogênita.
27 Osooke omaleku enaku omusanvu egyʼekigole nʼoLeeya, kaisi nkuwe oLaakeeri yena omufumbirwe. Neye waabba nʼokunkolera okumala emyanka egindi musanvu.”
27 Decorrida a semana desta, dar-te-emos também a outra, pelo trabalho de mais sete anos que ainda me servirás.
28 Kale oYaakobbo nʼaikirirya, era enaku omusanvu egyʼekigole nʼoLeeya owegyawoireku, oLaabbaani nʼamuwa oLaakeeri yena okubba omukaliwe.
28 Concordou Jacó, e se passou a semana desta; então, Labão lhe deu por mulher Raquel, sua filha.
29 Era oLaabbaani nʼakwata omugalamawe omukali oBbirika nʼawa omwalawe oLaakeeri, okubba mugalamawe.
29 (Para serva de Raquel, sua filha, deu Labão a sua serva Bila.)
30 OYaakobbo ni yeegaita nʼoLaakeeri yena, era nʼataka oLaakeeri okukiraku ngʼowaataka oLeeya. Era nʼakolera oLaabbaani okumala emyanka egindi omusanvu.
30 E coabitaram. Mas Jacó amava mais a Raquel do que a Lia; e continuou servindo a Labão por outros sete anos.
31 Awo oMusengwa oweyaboine ngʼoYaakobbo tataka ino oLeeya ngʼowaataka oLaakeeri, nʼawa oLeeya olubyalo, neye oLaakeeri nʼabba ngʼabulaku omwana.
31 Vendo o Senhor que Lia era desprezada, fê-la fecunda; ao passo que Raquel era estéril.
32 OLeeya nʼabba kida, nʼabyala omwana mwisuka. Era oLeeya nʼakoba ati, “OMusengwa aboine okugada kwange, era atyanu oibawange yantaka.” Kale oLeeya nʼawa omwana eriina ati, Lubbeeni.
32 Concebeu, pois, Lia e deu à luz um filho, a quem chamou Rúben, pois disse: O Senhor atendeu à minha aflição. Por isso, agora me amará meu marido.
33 Era oLeeya nʼabba kida tete, nʼabyala omwana mwisuka era oLeeya nʼakoba ati, “OMusengwa abuliire ati ndi munobe kagira ampaire omwana onu yena.” Kale oLeeya nʼawa omwana oyo eriina ati, Simyoni.
33 Concebeu outra vez, e deu à luz um filho, e disse: Soube o Senhor que era preterida e me deu mais este; chamou-lhe, pois, Simeão.
34 Era nʼabba kida tete, nʼabyala omwana mwisuka, era oLeeya nʼakoba ati, “Omulundi gunu oibawange yaneekwataku ino, olwʼokubba mbyaire naye abaana abaisuka basatu.” Kale oLeeya nʼawa omwana eriina ati, Leevi.
34 Outra vez concebeu Lia, e deu à luz um filho, e disse: Agora, desta vez, se unirá mais a mim meu marido, porque lhe dei à luz três filhos; por isso, lhe chamou Levi.
35 Era oLeeya nʼabba kida tete, nʼabyala omwana mwisuka. Era nʼakoba ati, “Omulundi gunu nawuuja oMusengwa.” Kale oLeeya nʼawa omwana eriina ati, Yuda. Era nʼalekeraawo okubyala.
35 De novo concebeu e deu à luz um filho; então, disse: Esta vez louvarei o Senhor . E por isso lhe chamou Judá; e cessou de dar à luz.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 29, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.