Gênesis 19
Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs NVT
1 Awo abamalaika nago ababiri ni batuuka e Sodoma eigulo, era oLuuti yabbaire atyaime oku mulyango gwʼekikomera kyʼoku kibuga kyʼe Sodoma. OLuuti oweyababoine, nʼasetuka okubasangaana era nʼafuunama nʼaica empumi ansi okwitakali okubawa ekitiisya.
1 Ao anoitecer, os dois anjos chegaram à entrada da cidade de Sodoma. Ló estava sentado ali. Ao avistá-los, levantou-se para recebê-los. Deu-lhes boas-vindas, curvou-se com o rosto no chão
2 Awo oLuuti nʼakoba ati, “Basengwa bange, mbegairiire mwawukeku e wange, nze omuweererya waanywe. Era muyinza nʼokunaabaku ebigere era ni mugonawo, kaisi eizo amakeezi ni mwaba omu lugendo lwanywe.”
2 e disse: “Meus senhores, venham à minha casa para lavar os pés e sejam meus hóspedes esta noite. Amanhã, poderão levantar-se cedo e seguir viagem”. “Não”, responderam eles. “Passaremos a noite aqui, na praça da cidade.”
3 Neye iye nʼabaazya ino era nʼabatwala e wuwe. Era nʼabasumbira ekiinulo nʼemigaati egibulamu okazumbulukuca era ni balya.
3 Mas Ló insistiu muito e, por fim, eles o acompanharam até sua casa. Ló lhes preparou um banquete completo, com pão fresco sem fermento, e eles comeram.
4 Awo owebabbaire nga bakaali okugona, abasaiza abatobato nʼabakulu abangi eino okuzwa omu bitundu ebitali bimo ebyʼekibuga ekyʼe Sodoma, ni bazingiza enyumba ya Luuti.
4 Ainda não tinham ido se deitar quando todos os homens de Sodoma, jovens e velhos, chegaram de toda parte da cidade e cercaram a casa.
5 Era ni beeta oLuuti bati, “Abasaiza bali yaina abacaire aanu eigulo? Obatuwulucirye twegaite nabo.”
5 Gritaram para Ló: “Onde estão os homens que vieram passar a noite em sua casa? Traga-os aqui fora para nós, para que tenhamos relações com eles!”.
6 Awo oLuuti nʼawuluka e nza e gibali era nʼaigalawo olwigi,
6 Ló saiu para conversar com os homens e fechou a porta atrás de si.
7 kaisi nʼabakoba ati, “Mbegairiire bainange, timwakola ekikole ekibbikibbi ekyenkanaawo.
7 “Por favor, meus irmãos, não cometam tamanha maldade”, suplicou.
8 Aale mubone eenu, ndi nʼabaala bange babiri abakaali abaguna. Oleke mbabawulucirye era mwezye okubakola ekimutaka, neye abasaiza abo timwabakola ekintu kyonakyona. Ekyo kityo olwʼokubba abasaiza abo bageni bange kale ndi nʼokubakuuma.”
8 “Escutem, tenho duas filhas virgens. Deixem-me trazê-las para fora, e vocês poderão fazer com elas o que desejarem. Mas, por favor, deixem os homens em paz, pois são meus hóspedes e estão sob minha proteção.”
9 Awo ibo ni bairamu bati, “Otuzwerewo.” Era ni bakoba bati, “Iwe omusaiza omuwuli niiwe otuwa ekyokukola! Aale atyanu twakubitya niiwe obundi okukiraku ibo.” Era ni beeyongera okukaluubirira ino oLuuti, era ni baigerera okuvuna olwigi.
9 “Saia da frente!”, gritaram eles. “Esse sujeito é um estrangeiro que se mudou para a cidade e, agora, age como se fosse nosso juiz! Faremos a você coisas bem piores do que a seus hóspedes!” Então partiram para cima de Ló, tentando arrombar a porta.
10 Neye abasaiza badi ababiri ababbaire omu nyumba ni bawuluka ni bakuusawo oLuuti ni bamukanja omu nyumba era ni baigalawo olwigi.
10 Os dois anjos, porém, estenderam a mão, puxaram Ló para dentro da casa e trancaram a porta.
11 Era awo ni boofuwalya abasaiza badi ababbaire oku mulyango, abatobato nʼabakulu kaisi tibayezya okubona omulyango.
11 Depois, cegaram todos os homens, jovens e velhos, que estavam à porta, de modo que eles se cansaram e desistiram de invadir a casa.
12 Awo abasaiza nago ababiri ni bakoba oLuuti bati, “Oliku aanu nʼabantu abandi? Ekikoba kiti, abasaiza abasuubizire okufumbirwa abaalabo, nʼabaanabo, ooba omuntu wʼolulyolwo yenayena aanu omu kibuga? Obwekibba kityo aale obatoole aanu,
12 Os anjos perguntaram a Ló: “Você tem outros parentes na cidade? Tire-os todos daqui: genros, filhos, filhas ou qualquer outro parente,
13 olwʼokubba twaba okujigirica ekibuga kinu. Era okwezulugumira abantu baakyo eeri oMusengwa kwʼamaani ino, kale era atutumire kukijigirica.”
13 pois estamos prestes a destruir toda a cidade. O clamor contra ela é tão grande que chegou ao S enhor , e ele nos enviou para destruí-la”.
14 Kale oLuuti nʼayaba era nʼatumula nʼabasaiza ababbaire basuubizire okufumbirwa abaalabe, era nʼabakoba ati, “Mwanguweku muzwe omu kibuga kinu olwʼokubba oMusengwa ali kumpi okukijigirica.” Neye abasaiza abasuubizire okufumbirwa abaalabe baseegere bati oLuuti ajanja.
14 Então Ló correu para avisar os noivos de suas filhas: “Saiam depressa da cidade! O S enhor está prestes a destruí-la”. Os rapazes, porém, pensaram que ele estava brincando.
15 Awo owebwaceire amakeezi, abamalaika ni bakubbiriza oLuuti nga bamukoba bati, “Oyanguweku! Okwate omukaliwo, nʼabaalabo bombi abali aanu mwabe kaisi tibabajigirica nga babonereza ekibuga.”
15 No dia seguinte, ao amanhecer, os anjos insistiram: “Rápido! Tome sua mulher e suas duas filhas que estão aqui! Saia agora mesmo, ou também morrerá quando a cidade for castigada!”.
16 Neye oLuuti ni yeezizyazizya. Kale awo abasaiza ni bamukwata oku ngalo, nʼoku ngalo ya mukaliwe, nʼoku ngalo gyʼabaalabe bombi. Era ni babawuluca omu kibuga olwʼokubba oMusengwa yabbaire abakwatiire ekisa.
16 Visto que Ló ainda hesitava, os anjos o tomaram pela mão, e também sua mulher e as duas filhas, e correram com eles para um lugar seguro, fora da cidade, pois o S enhor foi misericordioso.
17 Awo nga bankubawulucaamu, omoiza oku bamalaika nago nʼabakoba ati, “Mwiruke mulame okufa! Timwalola e nyuma, era timwemerera awantu wonawona omu kyalo ekibulamu ensozi! Mwirukire mu nsozi, nga bbe baaba kubajigirica!”
17 Quando estavam em segurança, fora da cidade, um dos anjos ordenou: “Corram e salvem-se! Não olhem para trás nem parem no vale! Fujam para as montanhas, ou serão destruídos!”.
18 Neye oLuuti nʼabakoba ati, “Bbe, basengwa bange, mbegairiire!
18 Mas Ló suplicou: “Não, meu senhor!
19 Munsiimire nze omuweererya waanywe, era mundagire ekisa kyʼamaani nga mundamya okufa. Neye timpezya okwirukira omu nsozi. Nnaabba nkaali okutuukayo akabbikabbi ako ni kantuukaku ni nfa.
19 Os senhores foram muito bondosos comigo, salvaram minha vida e mostraram grande compaixão. Não posso, contudo, ir para as montanhas. A calamidade também me alcançaria ali, e bem depressa eu morreria.
20 Neye aale obone eedi ekibuga kidi ikyo kiri kumpi, oleke njirukire omwo era nkako katono. Ondeke njirukire omwo, nkikyo kitono, tiniikyo? Awo kaisi obwomi bwange bulame.”
20 Vejam, aqui perto há um vilarejo. É um lugar bem pequeno. Por favor, deixem-me ir para lá, e minha vida será salva”.
21 Awo omalaika nʼamwiramu ati, “Kale ekyo kyona ekyosabire nkiikiriirye. Era tinaire okujigirica ekibuga ekyotumwireku.
21 “Está bem”, disse o anjo. “Atenderei a seu pedido. Não destruirei o vilarejo.
22 Neye era oirukireyo mangu olwʼokubba timpezya okukola ekintu kyonakyona ngʼokaali okukituukamu.” Ekibuga ekyo kagira bakyeta Zowaali.
22 Mas vá logo! Fuja para ele, pois não posso fazer nada enquanto você não chegar lá.” (Isso explica por que a vila era conhecida como Zoar. )
23 Eisana lyabbaire lizwireyo oLuuti oweyatuukiire omu Zowaali.
23 Ló chegou a Zoar quando o sol aparecia no horizonte.
24 Awo oMusengwa nʼatoonyesya oku Sodoma nʼoku Gomola omusyo nʼobuganga bwa mabbaale ebyoca eino nga bizwa omwigulu.
24 Então o S enhor fez chover do céu fogo e enxofre sobre Sodoma e Gomorra.
25 Omu ngeri eyo nʼajigirica ebibuga ebyo, nʼekyalo ekyo kyonakyona ekibulamu ensozi, aamo nʼabantu bonabona ababbaire omu bibuga ebyo, ekikoba kiti nabuli kintu ekimera okwitakali.
25 Destruiu-as completamente, além de outras cidades e vilas da planície, e exterminou todos os habitantes e toda a vegetação.
26 Neye omukali wa Luuti, nʼalola e nyuma nʼasuuka kikondo kya cumbi.
26 A mulher de Ló, porém, olhou para trás enquanto o seguia e se transformou numa coluna de sal.
27 Awo oIbbulaimu nʼasetuka eizo amakeezi nʼakanga omu kifo aweyabbaire ayemereireku omumaiso ga Musengwa.
27 Naquela manhã, Abraão se levantou cedo e correu para o lugar onde tinha estado na presença do S enhor .
28 Kale nʼalingirira e Sodoma nʼe Gomola e gibiri, era nʼeeri ekyalo kyonakyona ekyo ekibulamu ensozi, nʼalengera ogwosi ogwʼamaani nga guzwerayo nga guduunya ooti guudi oguzwera omu tanuulu.
28 Olhou para a planície, em direção a Sodoma e Gomorra, e viu colunas de fumaça subindo do lugar onde antes ficavam as cidades, como fumaça de uma fornalha.
29 Kale oKibbumba oweyajigiricirye ebibuga ebyʼomu kyalo ekyo ekibulamu ensozi oLuuti omu yabbaire omutyami, nʼayebukirya oIbbulaimu era nʼatoola oLuuti omu kujigirika okwabbaire omu bibuga ebyo.
29 Contudo, Deus atendeu ao pedido de Abraão e salvou Ló, tirando-o do meio da destruição que engoliu as cidades da planície.
30 Awo oLuuti nʼaniinaniina nʼazwa omu Zowaali, nʼayaba nʼatyama omu nsozi nʼabaalabe bombi olwʼokubba yatiire okutyama omu Zowaali. Eeyo omu nsozi, iye nʼabaalabe bombi babbanga mu mpuku.
30 Algum tempo depois, Ló deixou Zoar, pois tinha medo do povo de lá, e foi morar numa caverna nas montanhas com suas duas filhas.
31 Lwabbaire lumo omwala wa Luuti omukulu waaku nʼakoba omutomuto waaku ati, “Oitewaiswe akairiire, kaisi mpaawo kunu musaiza, kale titwezya kwegaita nʼomusaiza ngʼempisa yʼoku kyalo kyonakyona obweri.
31 Certo dia, a filha mais velha disse à irmã: “Nesta região não resta homem algum com quem possamos ter relações, como fazem todas as pessoas. E logo nosso pai será velho demais para ter filhos.
32 Nʼolwekyo, tunywisye oitewaiswe enviinyo ateemeere, kaisi twegaite naye atubyalemu abaana tubbeesyewo eibyairerye nga tubitira mu niiye.”
32 Vamos embebedá-lo com vinho e então nos deitaremos com ele. Com isso, preservaremos nossa descendência por meio de nosso pai”.
33 Era ekiire ekyo ni banywisya oitewaabwe enviinyo era omwala omukulu nʼayaba ni yeegaita nʼoitewaabwe. Olwʼobuteemeere oitewaabwe tiyakimanyicirye ngʼomwala yeegaita naye era tiyakimanyicirye ngʼomwala asetukawo.
33 Naquela noite, portanto, embebedaram o pai com vinho, e a filha mais velha teve relações com ele. E ele não percebeu quando ela se deitou nem quando se levantou.
34 Awo oku lunaku olwairireku, omwala omukulu waaku nʼakoba omutomuto waaku ati, “Eizo obwire neegaitire nʼobbaabba. Oleke tumunywisye enviinyo tete ekiire kinu era wena oyabe weegaite naye atubyalemu abaana kaisi tubbeesyewo eibyairerye nga tubitira mu niiye.”
34 Na manhã seguinte, a filha mais velha disse à irmã mais nova: “Ontem à noite, tive relações com nosso pai. Vamos embebedá-lo com vinho outra vez hoje à noite, e você terá relações com ele. Com isso, preservaremos nossa descendência por meio de nosso pai”.
35 Era ni banywisya oitewaabwe enviinyo nʼekiire ekyo kyona, era omwala omutomuto waaku yena nʼayaba ni yeegaita naye. Tete era olwʼobuteemeere oitewaabwe tiyamanyicirye nga yeegaitire naye era tiyamanyicirye ngʼomwala asetukawo.
35 Naquela noite, portanto, voltaram a embebedar o pai com vinho, e a filha mais nova teve relações com ele. Mais uma vez, ele não percebeu quando ela se deitou nem quando se levantou.
36 Kale awo abaala ba Luuti bombi ni babba bida bya itewaabwe.
36 Como resultado, as duas filhas de Ló engravidaram do próprio pai.
37 Iye omwala omukulu waaku nʼabyala omwana mwisuka, nʼamuwa eriina ati, Mowaabbu, ngʼoyo niiye ozeiza wʼaBamowaabbu paka atyanu.
37 Quando a filha mais velha deu à luz um menino, chamou-o de Moabe. Ele se tornou o antepassado do povo conhecido até hoje como moabitas.
38 Era nʼomutomuto waaku yena nʼabyala omwana mwisuka, nʼamuwa eriina ati, Bbenami, ngʼoyo niiye ozeiza wʼaBaamoni paka atyanu.
38 Quando a filha mais nova deu à luz um menino, chamou-o de Ben-Ami. Ele se tornou o antepassado do povo conhecido até hoje como amonitas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.