Atos 27

Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Awo owebamalire okusalawo bati tuniine meeri okwaba e Itale, iye oPawulo nʼabasibe abandi ni babakwatisya omusaiza ogubeeta oYuliyo, omukulu wʼekibinja kyʼabaisirikale ekibeetanga eKikoosi kya Kaisaali Agusito.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Tutyo ni tukwata emeeri eyabbaire yatira okusimbuka oku mwalo awo ngʼezwire mu kibuga Adulamitiiyo ekyʼomwitwale lyʼAsiya. Era ni tusimbuka nga tubita oku myalo egiri oku mbale mbale kwʼeitwale eeryo. Nʼomusaiza owʼe Makedooniya ogubeeta Esitaluuko eyabbaire azwera omu kibuga e Sesalonika yena yabbaire na iswe.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Oku lunaku olwairireku, ni tutuuka oku mwalo e Sidoni era oYuliyo, omu kubitya oPawulo okusani, nʼamuganya okwaba egiri abakaagwabe bamuweeku ebyetaago.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Okuzwera awo e Sidoni, ni tuseyeeya tete okwaba oku kizinga oKupulo. Olwʼokwebbala ogumpunga ogwabbaire gutuzwa omumaiso, ni tukibitaku nga tukikimitira ku lubba lwakyo okubula ogumpunga ogwʼamaani.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Owetwakimalireku, ni tuseyeeyera awaweeru oku gunyanza, omu kitundu kyagwo ekyaba paka kukwata ku lukalu lwʼamatwale gʼe Sirisiya nʼe Panfiriya, paka owetwaigukire omu kibuga e Miira, omwitwale lyʼe Liisiya.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Awo omukulu wʼekibinja kyʼabaisirikale nʼasunawo emeeri eyabbaire ezwa omu kibuga Alekizandereya ngʼeyaba omwitwale lyʼe Itale, ni tuginiina, ni twaba.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Awo ni tuseyeeya mpola mpola okumala enaku egyera era omu bugosi obubitiriri, ni twigererera okumpi nʼekibuga e Kunido, oku mbale mbale okwʼeitwale eryʼAsiya. Era olwʼogumpunga ogubitiriri ogwatukaisirye okubitira e gitwabbaire tutakire, ni twira tubitira mbale mbale wʼekizinga oKuleete, oku lubba lwakyo olutatuukaku ompunga owʼamaani, olwo olulingiriire omutala gwʼe Salumooni.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Era ni tuseyeeyera omu bugosi obubitiriri ni tubita okumpi kumpi nʼolukalu e mbale mbale waakyo. Era ni tutuuka oku mwalo ogubeeta eMyalo eMitereeri, ogwo nga guliraine ekibuga e Laseya.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Owetwatuukiire awo twabbaire tufiiriirwe ebiseera bingi ino. Era wona nga nʼokuseyeeya atyanu kwʼakabbikabbi, nʼolunaku lwʼekisiibo lwabbaire lubitire. Nʼolwekyo oPawulo nʼalabula abantu
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 ati, “Basebo, nze olugendo lunu lumbonekeire ngʼolwatusuukira olwʼakabbikabbi, era singa twakalala nalwo, lwatuuka nʼokutuzweramu okubebenyesya emeeri era nʼokufiirwa ebintu ebigirimu aamo nʼobwomi bwaiswe.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Neye omukulu wʼabaisirikale iye omu kifo kyʼokuwulisisya Pawulo ebiyakobere, yasalirewo kwabira ku biidi oyo atwala abavugi bʼemeeri nʼonanyereyo ebibasalirewo, bati tweyongereyo nʼolugendo.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Aate era engeri omwalo ogwo ogutwabbaireku egigwabbaire tigusaanira okweigamisyaku emeeri omu biseera byʼobuwolondoki olwʼogumpunga okubba ogubitiriri, abanaiswe abakira obungi bona ni basalawo tuseyeeye tweyongereyo. Babbaire basuubira bati amo ni twezya okutuuka e Foiniiki tweigame yeeyo. Omwalo ogwo gwabbaire ku kizinga kyʼe Kuleete, nga gulingiriire mu mankati gʼekitundu kyʼe maserengeta wʼe bugwaisana nʼekitundu kyʼe mambuka wʼe bugwaisana ogumpunga egigutayezya okutuuka.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Ompunga owʼeiwooyo azwa olubba lwʼe maserengeta oweyatandiikire okufuwa, abavugi ibo baseegere bati atyanu basunire ekibeetaaga okubayezyesya okutuuka e Foiniiki. Awo ni basimbula meeri, era ni baaba nga baseyeeyera kumpi kumpi nʼolukalu lwʼekizinga oKuleete.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Neye oluzwanyuma lwa kaseera katono, ogumpunga ogwʼamaani, eriina bati, “Emambuka wʼe buzwaisana” ni gufuwa okuzwa oku kizinga.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Awo emeeri nʼeraalira omu gumpunga nga teyezya okweyongera omumaiso, era swena ni tugireka nʼeyaba nʼogumpunga.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Awo ni twaba tubita oku lubba lwʼe maserengeta lwʼakazinga akebeeta oKawuda, ompunga owʼamaani eino egyatatuuka. Era eeyo ni twezya okulamya akaato kʼempongo neye nga luzwanyuma lwʼokufambikana ino.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Owebamalire okukaniinisya omunda, ni bakwata emiguwa ni bagibitya ansi wʼemeeri okugyeruguulirirya bagisibe yeekwate aamo eyezye okuguma. Era olwʼokutya bati demba ompunga nʼanaaŋisya emeeri omu ntuumo gya musenye egiri ansi wʼamaizi oku mbale mbale kwʼenyanza awo omu kitundu kyʼe Sayiritiisi ekyʼomu Liibbiya nʼetubira, ni baica enanga, kaisi ni bagireka ngʼeyaba nʼompunga.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Kale awo ogumpunga ni gweyongera okucukunca emeeri nʼetuuka nʼokutandiika okuwugawugana. Nʼolwekyo, okukerucaaku obuzito bwʼemeeri, olunaku olwairireku abakoli baaku ni batandiika okudyaka omu nyanza emigugu egyabbaireku.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Era nʼolunaku olwairireku, ibo abanyere nʼengalo gyabwe, ni badyaka ebimo oku bintu ebibakolesya okuvuga emeeri.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Awo ni tumala enaku egyera nga titubonaku isana ooba nkota olwʼebireri era nʼogumpunga nga gweyongerera kimo nʼamaani. Era oku nkomerero osuubi yenayena owʼokulama nʼatuuka nʼokutuwaamu.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Oluzwanyuma lwʼabantu okumala eibbanga awo wonawona nga tibalyaku, oPawulo nʼayemerera omumaiso ga buli moiza nʼakoba ati, “Basebo, aale singa mwampulisisirye, ni tutaseyeeya okuzwa e Kuleete, nga twabbaire twewalire okwonooneka nʼokufiirwa ebintu tuti.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Neye era atyanu mbakoba nti mugume emyoyo, olwʼokubba mpaawo kadi moiza kwinywe eyaafa, wazira emeeri iyo eyaba kubebenyeka olwa mpunga.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Ekyo kityo olwʼokubba omu kiire ekibitire, omalaika okuzwa egiri Kibbumba wange era ogumpeererya yaizire nʼayemerera egyendi
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 nʼankoba ati, ‘Pawulo, tiwaatya. Okutaka kwange kuli kuti, oli nʼokwaba e Looma oyemerere omumaiso ga kabaka wʼaBalooma akuwozesye. Kagira oku lulwo, oKibbumba ayaba okulamya abo bonabona abali na iwe omu meeri.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Kale basebo, timwawaamu amaani, olwʼokubba nze neesiga oKibbumba nti kyabba kityo ngʼowankobere.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Neye emeeri iyo yatuwunjula nʼebbaaku nʼekizinga kyonakyona okuyatusuka.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Okwaba okutuuka omu kiire ekyʼeikumi na bina kasookeede ogumpunga gutandiika ngʼemeeri ekaali eyaba nʼogumpunga, awo ngʼatyanu tuli ku nyanza egibeeta Aduliyaatiika. Omu kiire ekyo, ooti-so mu kiire aakati, abavugi bʼemeeri ni bagereesa bati baseseegereire olukalu.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Awo ni bamuma omu maizi ekipima, era okwaba okubona ngʼowaabiriri buli emita 40. Owetweyongeirekuuyo katyayi kati, tete ni bapima era okwaba okubona nga giri emita 30.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Awo obuti ni bubakwata bati singa tweyongerayo demba emeeri yaiswe nʼebanda olubanda lwʼeibbaale. Kale ni baica omu nyanza enanga enzito ina egyʼemeeri oku lubba olwʼekitundu ekyʼe nyuma, kaisi awo ni baira mu kusaba bati obwire butire buce.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Awo abavugi bʼemeeri ni baica akaato kadi akʼempongo omu nyanza nga beekolesya ooti bagenderera kukaabiramu baabe baice omu nyanza enanga eyʼoku lubba olwʼekitundu ekyʼemeeri ekyʼomumaiso aate nga babbaire bagezyaku kwiruka bazwe omu meeri.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Neye oPawulo nʼakoba abaisirikale nʼomukulu waabwe ati, “Ala abantu abo owebaazwa omu meeri munu, inywe timwalame.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Kale abaisirikale ni basala emiguwa egikwaite akaato kʼempongo ni kagwa omu nyanza.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Nga kwatira okuca, oPawulo ni yeegairira abantu bonabona okubbaaku nʼakebalya ngʼakoba ati, “Lunu olunaku lweikumi na ina nga muli beeraliikiriri, neenu ebida bikalu; mukaali okulyaku akantu, ompunga yankatandiikiire.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Aale atyanu mbegairiire, mubbeeku nʼakemulya mwezye okubbaawo demba ni mufa enzala. Mpaawo kabbikabbi kadi kamo akabatuukaku.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 OPawulo oweyamalire okutumula ebyo, nʼatoola omugaati, nʼasaba oKibbumba nga yeebalya, awo nga bonabona balingiriire. Oweyamalire ekyo, nʼaguvunavunamu, nʼatandiika okulya.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Awo-so bonabona atyanu ni baguma emyoyo, bona ni balya.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Abantu ababbaire omu meeri swenaswena aamo twabbaire 276.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Owebamalire buli moiza okulya nʼaikuta, ni batandiika okudyaka omu nyanza ensawo egyʼengaano egyabbaire oku meeri ewukuukeku.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Owekwaceire, abavugi bʼemeeri ni balengera olukalu neye ni bakaya okumanyica eriina lyʼekyalo nago ekitwabbaire twigukireku. Neye era, ni babonawo eisaga lyʼoku nyanza eryabbaireku omwalo gwʼolusenyesenye. Okwo niikwo okubasalirewo bati basimbye emeeri.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Awo ni basala emiguwa egyabbaire gisibire enanga ni bagitiica, batyo ni bagireka ni gigwa omu nyanza. Bakolanga ekyo neenu basibindula nʼemiguwa egyabbaire gikwatiriire odudumo e ngulu. Awo ni baanika emanvuuli eyʼomumaiso kaisi ompunga nʼafuwa emeeri okubasimbya oku lukalu.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Neye, owebatuukira oku lukalu, emeeri, nʼekubba ekitinti kya musenye. Awo ekitundu kyʼemeeri ekyʼomumaiso ni kingirira nakimo mudi ni kyesibiramu, nga tikyezya waire kwetengeetya. Ekitundu ekyʼe nyuma ikyo, olwʼentitiryo eyʼamayengo agʼamaani agabbaire gagikubba okuzwa e nyuma, ni kisusungulika.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Awo abaisirikale ni bateesa bati baite abasibe demba abamo ni basaanya ni basodokawo.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Neye iye omukulu wʼabaisirikale, olwʼokutaka okulamya oPawulo, nʼabaloberya okukola ekyo. Iye, omu kifo kyʼekyo, nʼalagira ati abo abayezya okusaanya niibo ababba basooke okwemuma omu maizi basaanye batuuke oku lukalu.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Badi abandi abateezya okusaanya ibo basenjeryeku nyuma nga beekwaite oku biyande byʼembaabo ooba oku bitundutundu byʼemeeri. Omu ngeri eyo, bonabona ababbaire oku meeri ni batuuka oku lukalu nga boomi.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.