Atos 27
Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs NVI
1 Awo owebamalire okusalawo bati tuniine meeri okwaba e Itale, iye oPawulo nʼabasibe abandi ni babakwatisya omusaiza ogubeeta oYuliyo, omukulu wʼekibinja kyʼabaisirikale ekibeetanga eKikoosi kya Kaisaali Agusito.
1 Quando ficou decidido que navegaríamos para a Itália, Paulo e alguns outros presos foram entregues a um centurião chamado Júlio, que pertencia ao Regimento Imperial.
2 Tutyo ni tukwata emeeri eyabbaire yatira okusimbuka oku mwalo awo ngʼezwire mu kibuga Adulamitiiyo ekyʼomwitwale lyʼAsiya. Era ni tusimbuka nga tubita oku myalo egiri oku mbale mbale kwʼeitwale eeryo. Nʼomusaiza owʼe Makedooniya ogubeeta Esitaluuko eyabbaire azwera omu kibuga e Sesalonika yena yabbaire na iswe.
2 Embarcamos num navio de Adramítio, que estava de partida para alguns lugares da província da Ásia, e saímos ao mar, estando conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Oku lunaku olwairireku, ni tutuuka oku mwalo e Sidoni era oYuliyo, omu kubitya oPawulo okusani, nʼamuganya okwaba egiri abakaagwabe bamuweeku ebyetaago.
3 No dia seguinte, ancoramos em Sidom; e Júlio, num gesto de bondade para com Paulo, permitiu-lhe que fosse ao encontro dos seus amigos, para que estes suprissem as suas necessidades.
4 Okuzwera awo e Sidoni, ni tuseyeeya tete okwaba oku kizinga oKupulo. Olwʼokwebbala ogumpunga ogwabbaire gutuzwa omumaiso, ni tukibitaku nga tukikimitira ku lubba lwakyo okubula ogumpunga ogwʼamaani.
4 Quando partimos de lá, passamos ao norte de Chipre, porque os ventos nos eram contrários.
5 Owetwakimalireku, ni tuseyeeyera awaweeru oku gunyanza, omu kitundu kyagwo ekyaba paka kukwata ku lukalu lwʼamatwale gʼe Sirisiya nʼe Panfiriya, paka owetwaigukire omu kibuga e Miira, omwitwale lyʼe Liisiya.
5 Tendo atravessado o mar aberto ao longo da Cilícia e da Panfília, ancoramos em Mirra, na Lícia.
6 Awo omukulu wʼekibinja kyʼabaisirikale nʼasunawo emeeri eyabbaire ezwa omu kibuga Alekizandereya ngʼeyaba omwitwale lyʼe Itale, ni tuginiina, ni twaba.
6 Ali, o centurião encontrou um navio alexandrino que estava de partida para a Itália e nele nos fez embarcar.
7 Awo ni tuseyeeya mpola mpola okumala enaku egyera era omu bugosi obubitiriri, ni twigererera okumpi nʼekibuga e Kunido, oku mbale mbale okwʼeitwale eryʼAsiya. Era olwʼogumpunga ogubitiriri ogwatukaisirye okubitira e gitwabbaire tutakire, ni twira tubitira mbale mbale wʼekizinga oKuleete, oku lubba lwakyo olutatuukaku ompunga owʼamaani, olwo olulingiriire omutala gwʼe Salumooni.
7 Navegamos vagarosamente por muitos dias e tivemos dificuldade para chegar a Cnido. Não sendo possível prosseguir em nossa rota, devido aos ventos contrários, navegamos ao sul de Creta, defronte a Salmona.
8 Era ni tuseyeeyera omu bugosi obubitiriri ni tubita okumpi kumpi nʼolukalu e mbale mbale waakyo. Era ni tutuuka oku mwalo ogubeeta eMyalo eMitereeri, ogwo nga guliraine ekibuga e Laseya.
8 Costeamos a ilha com dificuldade e chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto da cidade de Laséia.
9 Owetwatuukiire awo twabbaire tufiiriirwe ebiseera bingi ino. Era wona nga nʼokuseyeeya atyanu kwʼakabbikabbi, nʼolunaku lwʼekisiibo lwabbaire lubitire. Nʼolwekyo oPawulo nʼalabula abantu
9 Tínhamos perdido muito tempo, e agora a navegação se tornara perigosa, pois já havia passado o Jejum. Por isso Paulo os advertiu:
10 ati, “Basebo, nze olugendo lunu lumbonekeire ngʼolwatusuukira olwʼakabbikabbi, era singa twakalala nalwo, lwatuuka nʼokutuzweramu okubebenyesya emeeri era nʼokufiirwa ebintu ebigirimu aamo nʼobwomi bwaiswe.”
10 "Senhores, vejo que a nossa viagem será desastrosa e acarretará grande prejuízo para o navio, para a carga e também para as nossas vidas".
11 Neye omukulu wʼabaisirikale iye omu kifo kyʼokuwulisisya Pawulo ebiyakobere, yasalirewo kwabira ku biidi oyo atwala abavugi bʼemeeri nʼonanyereyo ebibasalirewo, bati tweyongereyo nʼolugendo.
11 Mas o centurião, em vez de ouvir o que Paulo falava, seguiu o conselho do piloto e do dono do navio.
12 Aate era engeri omwalo ogwo ogutwabbaireku egigwabbaire tigusaanira okweigamisyaku emeeri omu biseera byʼobuwolondoki olwʼogumpunga okubba ogubitiriri, abanaiswe abakira obungi bona ni basalawo tuseyeeye tweyongereyo. Babbaire basuubira bati amo ni twezya okutuuka e Foiniiki tweigame yeeyo. Omwalo ogwo gwabbaire ku kizinga kyʼe Kuleete, nga gulingiriire mu mankati gʼekitundu kyʼe maserengeta wʼe bugwaisana nʼekitundu kyʼe mambuka wʼe bugwaisana ogumpunga egigutayezya okutuuka.
12 Visto que o porto não era próprio para passar o inverno, a maioria decidiu que deveríamos continuar navegando, com a esperança de alcançar Fenice e ali passar o inverno. Este era um porto de Creta, que dava para sudoeste e noroeste.
13 Ompunga owʼeiwooyo azwa olubba lwʼe maserengeta oweyatandiikire okufuwa, abavugi ibo baseegere bati atyanu basunire ekibeetaaga okubayezyesya okutuuka e Foiniiki. Awo ni basimbula meeri, era ni baaba nga baseyeeyera kumpi kumpi nʼolukalu lwʼekizinga oKuleete.
13 Começando a soprar suavemente o vento sul, eles pensaram que haviam obtido o que desejavam; por isso levantaram âncoras e foram navegando ao longo da costa de Creta.
14 Neye oluzwanyuma lwa kaseera katono, ogumpunga ogwʼamaani, eriina bati, “Emambuka wʼe buzwaisana” ni gufuwa okuzwa oku kizinga.
14 Pouco tempo depois, desencadeou-se da ilha um vento muito forte, chamado Nordeste.
15 Awo emeeri nʼeraalira omu gumpunga nga teyezya okweyongera omumaiso, era swena ni tugireka nʼeyaba nʼogumpunga.
15 O navio foi arrastado pela tempestade, sem poder resistir ao vento; assim, cessamos as manobras e ficamos à deriva.
16 Awo ni twaba tubita oku lubba lwʼe maserengeta lwʼakazinga akebeeta oKawuda, ompunga owʼamaani eino egyatatuuka. Era eeyo ni twezya okulamya akaato kʼempongo neye nga luzwanyuma lwʼokufambikana ino.
16 Passando ao sul de uma pequena ilha chamada Clauda, foi com dificuldade que conseguimos recolher o barco salva-vidas.
17 Owebamalire okukaniinisya omunda, ni bakwata emiguwa ni bagibitya ansi wʼemeeri okugyeruguulirirya bagisibe yeekwate aamo eyezye okuguma. Era olwʼokutya bati demba ompunga nʼanaaŋisya emeeri omu ntuumo gya musenye egiri ansi wʼamaizi oku mbale mbale kwʼenyanza awo omu kitundu kyʼe Sayiritiisi ekyʼomu Liibbiya nʼetubira, ni baica enanga, kaisi ni bagireka ngʼeyaba nʼompunga.
17 Levantando-o, lançaram mão de todos os meios para reforçar o navio com cordas; e temendo que ele encalhasse nos bancos de areia de Sirte, baixaram as velas e deixaram o navio à deriva.
18 Kale awo ogumpunga ni gweyongera okucukunca emeeri nʼetuuka nʼokutandiika okuwugawugana. Nʼolwekyo, okukerucaaku obuzito bwʼemeeri, olunaku olwairireku abakoli baaku ni batandiika okudyaka omu nyanza emigugu egyabbaireku.
18 No dia seguinte, sendo violentamente castigados pela tempestade, começaram a lançar fora a carga.
19 Era nʼolunaku olwairireku, ibo abanyere nʼengalo gyabwe, ni badyaka ebimo oku bintu ebibakolesya okuvuga emeeri.
19 No terceiro dia, lançaram fora, com as próprias mãos, a armação do navio.
20 Awo ni tumala enaku egyera nga titubonaku isana ooba nkota olwʼebireri era nʼogumpunga nga gweyongerera kimo nʼamaani. Era oku nkomerero osuubi yenayena owʼokulama nʼatuuka nʼokutuwaamu.
20 Não aparecendo nem sol nem estrelas por muitos dias, e continuando a abater-se sobre nós grande tempestade, finalmente perdemos toda a esperança de salvamento.
21 Oluzwanyuma lwʼabantu okumala eibbanga awo wonawona nga tibalyaku, oPawulo nʼayemerera omumaiso ga buli moiza nʼakoba ati, “Basebo, aale singa mwampulisisirye, ni tutaseyeeya okuzwa e Kuleete, nga twabbaire twewalire okwonooneka nʼokufiirwa ebintu tuti.
21 Visto que os homens tinham passado muito tempo sem comer, Paulo levantou-se diante deles e disse: "Os senhores deviam ter aceitado o meu conselho de não partir de Creta, pois assim teriam evitado este dano e prejuízo.
22 Neye era atyanu mbakoba nti mugume emyoyo, olwʼokubba mpaawo kadi moiza kwinywe eyaafa, wazira emeeri iyo eyaba kubebenyeka olwa mpunga.
22 Mas agora recomendo-lhes que tenham coragem, pois nenhum de vocês perderá a vida; apenas o navio será destruído.
23 Ekyo kityo olwʼokubba omu kiire ekibitire, omalaika okuzwa egiri Kibbumba wange era ogumpeererya yaizire nʼayemerera egyendi
23 Pois ontem à noite apareceu-me um anjo do Deus a quem pertenço e a quem adoro, dizendo-me:
24 nʼankoba ati, ‘Pawulo, tiwaatya. Okutaka kwange kuli kuti, oli nʼokwaba e Looma oyemerere omumaiso ga kabaka wʼaBalooma akuwozesye. Kagira oku lulwo, oKibbumba ayaba okulamya abo bonabona abali na iwe omu meeri.’
24 ‘Paulo, não tenha medo. É preciso que você compareça perante César; Deus, por sua graça, deu-lhe as vidas de todos os que estão navegando com você’.
25 Kale basebo, timwawaamu amaani, olwʼokubba nze neesiga oKibbumba nti kyabba kityo ngʼowankobere.
25 Assim, tenham ânimo, senhores! Creio em Deus que acontecerá do modo como me foi dito.
26 Neye emeeri iyo yatuwunjula nʼebbaaku nʼekizinga kyonakyona okuyatusuka.”
26 Devemos ser arrastados para alguma ilha".
27 Okwaba okutuuka omu kiire ekyʼeikumi na bina kasookeede ogumpunga gutandiika ngʼemeeri ekaali eyaba nʼogumpunga, awo ngʼatyanu tuli ku nyanza egibeeta Aduliyaatiika. Omu kiire ekyo, ooti-so mu kiire aakati, abavugi bʼemeeri ni bagereesa bati baseseegereire olukalu.
27 Na décima quarta noite, ainda estávamos sendo levados de um lado para outro no mar Adriático, quando, por volta da meia-noite, os marinheiros imaginaram que estávamos próximos da terra.
28 Awo ni bamuma omu maizi ekipima, era okwaba okubona ngʼowaabiriri buli emita 40. Owetweyongeirekuuyo katyayi kati, tete ni bapima era okwaba okubona nga giri emita 30.
28 Lançando a sonda, verificaram que a profundidade era de trinta e sete metros; pouco tempo depois, lançaram novamente a sonda e encontraram vinte e sete metros.
29 Awo obuti ni bubakwata bati singa tweyongerayo demba emeeri yaiswe nʼebanda olubanda lwʼeibbaale. Kale ni baica omu nyanza enanga enzito ina egyʼemeeri oku lubba olwʼekitundu ekyʼe nyuma, kaisi awo ni baira mu kusaba bati obwire butire buce.
29 Temendo que fôssemos jogados contra as pedras, lançaram quatro âncoras da popa e faziam preces para que amanhecesse o dia.
30 Awo abavugi bʼemeeri ni baica akaato kadi akʼempongo omu nyanza nga beekolesya ooti bagenderera kukaabiramu baabe baice omu nyanza enanga eyʼoku lubba olwʼekitundu ekyʼemeeri ekyʼomumaiso aate nga babbaire bagezyaku kwiruka bazwe omu meeri.
30 Tentando escapar do navio, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas ao mar, a pretexto de lançar âncoras da proa.
31 Neye oPawulo nʼakoba abaisirikale nʼomukulu waabwe ati, “Ala abantu abo owebaazwa omu meeri munu, inywe timwalame.”
31 Então Paulo disse ao centurião e aos soldados: "Se estes homens não ficarem no navio, vocês não poderão salvar-se".
32 Kale abaisirikale ni basala emiguwa egikwaite akaato kʼempongo ni kagwa omu nyanza.
32 Com isso os soldados cortaram as cordas que prendiam o barco salva-vidas e o deixaram cair.
33 Nga kwatira okuca, oPawulo ni yeegairira abantu bonabona okubbaaku nʼakebalya ngʼakoba ati, “Lunu olunaku lweikumi na ina nga muli beeraliikiriri, neenu ebida bikalu; mukaali okulyaku akantu, ompunga yankatandiikiire.
33 Pouco antes do amanhecer, Paulo insistia que todos se alimentassem, dizendo: "Hoje faz catorze dias que vocês têm estado em vigília constante, sem nada comer.
34 Aale atyanu mbegairiire, mubbeeku nʼakemulya mwezye okubbaawo demba ni mufa enzala. Mpaawo kabbikabbi kadi kamo akabatuukaku.”
34 Agora eu os aconselho a comerem algo, pois só assim poderão sobreviver. Nenhum de vocês perderá um fio de cabelo sequer".
35 OPawulo oweyamalire okutumula ebyo, nʼatoola omugaati, nʼasaba oKibbumba nga yeebalya, awo nga bonabona balingiriire. Oweyamalire ekyo, nʼaguvunavunamu, nʼatandiika okulya.
35 Tendo dito isso, tomou pão e deu graças a Deus diante de todos. Então o partiu e começou a comer.
36 Awo-so bonabona atyanu ni baguma emyoyo, bona ni balya.
36 Todos se reanimaram e também comeram algo.
37 Abantu ababbaire omu meeri swenaswena aamo twabbaire 276.
37 Estavam a bordo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Owebamalire buli moiza okulya nʼaikuta, ni batandiika okudyaka omu nyanza ensawo egyʼengaano egyabbaire oku meeri ewukuukeku.
38 Depois de terem comido até ficarem satisfeitos, aliviaram o peso do navio, atirando todo o trigo ao mar.
39 Owekwaceire, abavugi bʼemeeri ni balengera olukalu neye ni bakaya okumanyica eriina lyʼekyalo nago ekitwabbaire twigukireku. Neye era, ni babonawo eisaga lyʼoku nyanza eryabbaireku omwalo gwʼolusenyesenye. Okwo niikwo okubasalirewo bati basimbye emeeri.
39 Quando amanheceu não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, para onde decidiram conduzir o navio, se fosse possível.
40 Awo ni basala emiguwa egyabbaire gisibire enanga ni bagitiica, batyo ni bagireka ni gigwa omu nyanza. Bakolanga ekyo neenu basibindula nʼemiguwa egyabbaire gikwatiriire odudumo e ngulu. Awo ni baanika emanvuuli eyʼomumaiso kaisi ompunga nʼafuwa emeeri okubasimbya oku lukalu.
40 Cortando as âncoras, deixaram-nas no mar, desatando ao mesmo tempo as cordas que prendiam os lemes. Então, alçando a vela da proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Neye, owebatuukira oku lukalu, emeeri, nʼekubba ekitinti kya musenye. Awo ekitundu kyʼemeeri ekyʼomumaiso ni kingirira nakimo mudi ni kyesibiramu, nga tikyezya waire kwetengeetya. Ekitundu ekyʼe nyuma ikyo, olwʼentitiryo eyʼamayengo agʼamaani agabbaire gagikubba okuzwa e nyuma, ni kisusungulika.
41 Mas o navio encalhou num banco de areia, onde tocou o fundo. A proa encravou-se e ficou imóvel, e a popa foi quebrada pela violência das ondas.
42 Awo abaisirikale ni bateesa bati baite abasibe demba abamo ni basaanya ni basodokawo.
42 Os soldados resolveram matar os presos para impedir que algum deles fugisse, jogando-se ao mar.
43 Neye iye omukulu wʼabaisirikale, olwʼokutaka okulamya oPawulo, nʼabaloberya okukola ekyo. Iye, omu kifo kyʼekyo, nʼalagira ati abo abayezya okusaanya niibo ababba basooke okwemuma omu maizi basaanye batuuke oku lukalu.
43 Mas o centurião queria poupar a vida de Paulo e os impediu de executar o plano. Então ordenou aos que sabiam nadar que se lançassem primeiro ao mar em direção à terra.
44 Badi abandi abateezya okusaanya ibo basenjeryeku nyuma nga beekwaite oku biyande byʼembaabo ooba oku bitundutundu byʼemeeri. Omu ngeri eyo, bonabona ababbaire oku meeri ni batuuka oku lukalu nga boomi.
44 Os outros teriam que salvar-se em tábuas ou em pedaços do navio. Dessa forma, todos chegaram a salvo em terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.