Atos 22
Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs NTLH
1 “Baganda bange nʼababbaabba, aale atyanu mumpulisisyeku nga mbawa okwewozyaku kwange.”
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Owebamuwuliire ngʼatumula Lwebbulaniya, ni basirikira nakimo ino.
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 “Ndi Muyudaaya, omubyale wʼomu kibuga e Taasasi omwitwale lyʼe Sirisiya neye nʼakuliire mu Yerusaalemi munu. Era omunyere munu munasomeire, ngʼanjegesya niiye okirifuma oGamalyeri. Nakenkukire omu kukwata amateeka gʼabazeiza baiswe nʼokwenenenkererya era ni mbanga nʼeiganyi libitiriri omu bikwata oku Kibbumba, ngʼera inywe nywena owemuli atyanu.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Kagira nayiigaanianga abasengereri abʼeNzira ya Musengwa paka nʼoku kubaita, era nga nkwata abasaiza nʼabakali ni mbadyaka omu mabbuusu.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Era nga mwekyo nʼokabona akira obukulu aamo nʼabʼakakiiko akafuga omwigwanga bayezya okunjulira. Bampaire nʼamabbaluwa agannyanjulayo eeri aBayudaaya abanaabwe abʼomu kibuga e Damaasiko. Era ni njabayo ni nkwata abasengereri bʼeNzira eenu nago, ni mbaleeta omu Yerusaalemi ngʼabasibe, bababonereze.”
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 “Awo olwatuukire, owenabbaire njaba omu Damaasiko, nga natira okutuuka, oku saawa ooti mukaaga egyʼomusana, naabire okubona ngʼokumoleka okwʼamaani okuzwa omwigulu kuneruguuliriirye.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Awo ni ngwa ansi, ni mpulira eigono erinkoba liti, ‘Sawulo, Sawulo! Lwaki onjiigaania?’
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 “Nze ni njiramu nti, ‘Niiwe onaani Musengwa?’ Iryo ni liiramu liti, ‘Ninze oYesu owʼe Naazaleesi ogwoli kuyiigaania.’
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Abainange abenabbaire nabo bona baboine okumoleka okwo neye tibawuliire eigono lyoyo eyatumwire na nze.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 “Nze ni mbuulya nti, ‘Olwo nkole ntya, Musengwa?’ OMusengwa nʼankoba ati, ‘Osetukiremu oingire omu Damaasiko. Eeyo gibakukoberera byonabyona ebintaka okole.’
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 “Olwʼokubba okumoleka okwʼamaani kudi kwabbaire kunjitiremu amaiso, abainange abenabbaire nabo ni bʼankwataku oku ngalo ni bandungamya okuntuuca omu kibuga oDamaasiko.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 “Nga ndi omu Damaasiko, omusaiza ogubeeta bati Ananiya, eyeemaliranga ino omu kukwata aMateeka ga Musa, era aBayudaaya abʼaawo bonabona ogubawanga ekitiisya, nʼaiza okumbona.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Oweyatuukire, nʼayemerera egyendi nʼakoba ati, ‘Woluganda oSawulo, olibulye amaiso.’ Omu kiseera ekinyere ekyo, amaiso gange ni galibulya, ni mmubona.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 “Awo omusaiza nago nʼakoba ati, ‘OKibbumba wʼabazeiza baiswe akulonderemu otegeere ebyataka okole era obone nʼoMuweereryawe oMutuuce aamo nʼokuwuliranga eigono erizwire omu munwagwe ekirikukoba.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Ekyo kityo olwʼokubba oyaba kusuuka muntu eyamumanyikisya eeri abantu bonabona ngʼobakobera ebyo ebyowuliire nʼebyoboine.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Neso aale tete atyanu lwaki ogayaala? Otyo osetukiremu bakubatize era bakunaabyeku ebibbibibbibyo nga weegairira oKibbumba.’ ”
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 “Owenairire omu Yerusaalemi, lumo nga ndi omu Yeekaalu omu kusaba, ni newulira ooti muntu aali omu kirooto.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Era oomwo ni mbona oMusengwa ngʼankoba ati, ‘Oyanguweku, ozwe omu Yerusaalemi olwʼokubba abaamu tibaikirirye ebyo ebyobakobera okujulira ebinkwataku.’
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 “Nze ni njiramu nti, ‘Musengwa, abantu banu bakimaite ngʼowenayabanga nga nnyingira mu buli ikumbaaniro okunoonia nkwate era nsibe omu mabbuusu era nga nkubba abo abakwikiririryamu.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Era, nʼowebaitiire omujuliziwo oSitefaano, nze zena onyere nabbairewo nga njikirizagana nʼabo abamwitire era nga ninze mbabisiire nʼebizwalo byabwe.’
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 “Neye oMusengwa iye nʼankoba ati, ‘Iwe oyabe; njaba kukutuma yala yala mu bantu aBatali Bayudaaya.’ ”
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Ekiziima kyʼabantu babbaire bakaali basirikire bawulisisya oPawulo paka oweyaguunyire kwekyo. Awo kaisi ni baasyamika ino bati, “Mumututoolerewo oku kyalo! Oyo omuntu mwite-bwiti! Oyo tasaaniire kubba mwomi kadi!”
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Batyo ni bataamira nakimo okwasyamika nga webeeyambulya ebizibaawo era nʼokubiwuuba omwibbanga, nʼokudumuula enkungu omwibbanga.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Awo omuduumiri wʼabaisirikale, nʼalagira ati baingirye oPawulo omu kigo, bamufaamuule nʼefaalu egiriku emirobo egisima. Yakiragiire atyo ngʼanoonia ati amo nʼabbutula ekinanyerenyeere abantu ekibamuvunaana ekigira ni bamwasyamikira batyo.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Owebamalira okusiba oPawulo nʼenkoba, nga bataka okumukubba, nʼabuulya omukulu wʼekibinja kyʼabaisirikale 100 eyabbaire ngʼayemereire okumpi naye ati, “Dala kiri omu mateeka okukubba omutyami wʼe Looma anambula kusooka kumuwozesya ni bamusingisya omusango?”
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Omukulu wʼekibinja oyo oweyawuliire ekyo, nʼayaba egiri omuduumiri wʼabaisirikale bonabona nʼamukoba ati, “Olwo oyaba kukola otya? Nti omusaiza onu mutyami wʼe Looma.”
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Awo omuduumiri wʼabaisirikale nʼayaba egiri oPawulo nʼamubuulya ati, “Onkobere, oli mutyami wʼe Looma?” OPawulo nʼamwiramu ati, “Niikyo ekyo.”
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Omuduumiri wʼabaisirikale nʼamukoba ati, “Nze okusuna obutyami omu Looma nʼasaswire empiiya nyingi.” OPawulo iye nʼamukoba ati, “Neye nze obwange bwʼobubyale.”
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Abo ababbaire baaba okukaza oPawulo ni bamuzwaku mangu, era nʼomuduumiri wʼabaisirikale yena atyo. Ekyo kityo olwʼokubba omuduumiri yabbaire akimanyicirye ati kaisi ogwasibire Mulooma.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Oku lunaku olwairireku, engeri omuduumiri wʼabaisirikale egiyatakire okumanya nsongaki dala aBayudaaya egibavunaana oPawulo, nʼamusibinduula era nʼalagira abakabona abakulu nʼabʼoLukiiko oLufugi olwʼaBayudaaya bonabona okukumbaana. Owebaizire, nʼaleeta oPawulo egibali nʼamwemererya omumaiso gaabwe.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.