Atos 12
Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs NTLH
1 Omu kiseera ekinanyere ekyo, okabaka eyabbaireku ebiseera ebyo, yena eriina bati Kerode, nʼatandiika okuyiigaania ekanisa. Atyo nʼalagira bakwate abamo kwabo,
1 Por essa época o rei Herodes começou a perseguir algumas pessoas da igreja.
2 era nʼalagira baite nʼempiima omutume oYaakobbo omuganda wa Yokaana.
2 Ele mandou matar à espada Tiago, o irmão de João.
3 Oweyaboine ngʼekyakolere kisangaalisirye ino abeekubbemberi bʼaBayudaaya, nʼayaba omumaiso nʼalagira bakwate oPeetero yena. Ekyo kyabbairewo mu naku gyʼoMukolo ogwʼeMigaati eGibulamu eKizumbulukuca.
3 Quando viu que isso agradou os judeus, mandou também prender Pedro. Isso aconteceu durante a Festa dos Pães sem Fermento .
4 Owebamalire okukwata oPeetero, ni bamwigalira omu mabbuusu, ni bamuteekaku ebibinja byʼabakuumi bina, nabuli kimo nga kirimu abaisirikale bana bana, bimukuumenge mu biwu. OKerode ekiyabbaire ategeka kyabbaire kiti, amuleete amusalire omusango mulwatu, ngʼoMukolo ogwʼoKutambukirya guwoire.
4 Depois que prendeu Pedro, Herodes o colocou na cadeia e pôs quatro grupos de soldados, com quatro em cada grupo, para guardá-lo. É que Herodes queria apresentá-lo ao povo depois do dia da Páscoa .
5 Kale oPeetero ni bamukuumira omu mabbuusu, neye ekanisa ni yeekalangula okumusabira eeri oKibbumba.
5 E assim Pedro estava preso e era vigiado pelos guardas; mas a igreja continuava a orar com fervor por ele.
6 NgʼoMukolo guwoire, omu kiire ekiceisya olunaku oKerode oluyabbaire yawuluciryaku oPeetero okumusalira omusango, oPeetero yabbaire agonere aakati omu baisirikale babiri. Abo, nabuli moiza babbaire bamusibire olujegere olusibire engalo gya Peetero kunu na kudi, kaisi abakuumi abandi ibo nga bali amulyango bakuumire amabbuusu.
6 Na noite antes do dia em que Herodes ia apresentá-lo ao povo, Pedro estava dormindo, preso com duas correntes, entre dois soldados; e havia guardas de vigia no portão da cadeia.
7 Amantamanyaku, omalaika okuzwa e wa Musengwa nʼaingira omu mabbuusu oPeetero omuyabbaire, okwaka ni kwizula omu mabbuusu. Omalaika nʼaguunya oPeetero okwibega okumulamuca ngʼamukoba ati, “Osetuke, okole owangu!” Amangu ago, enjegere egyabbaire oku ngalo gya Peetero ni gitibuka, ni gigwa.
7 De repente, apareceu um anjo do Senhor, e uma luz brilhou dentro da cela. O anjo tocou no ombro de Pedro, acordou-o e disse: — Levante-se depressa! Então as correntes caíram das mãos dele.
8 Omalaika tete nʼamukoba ati, “Weesibe omusibirogwo, osibe nʼebiraitobyo!” OPeetero oweyamalire okukola ekyo, omalaika nʼamukoba ekindi ati, “Ozwale nʼekikootikyo, oize twabe!”
8 — Aperte o cinto e amarre as sandálias! — disse o anjo. E Pedro fez o que o anjo mandou. — Ponha a
9 OPeetero atyo nʼasengererya omalaika, ni bawuluka, neye nga tamaite ati omalaika ebyakola dala biri kubbangawo; iye ngʼaseega ati asunire kwolesebwa.
9 Pedro saiu da cadeia e foi seguindo o anjo. Porém não sabia se, de fato, o anjo o estava libertando. Ele pensava que aquilo era uma visão.
10 OPeetero nʼomalaika ni babita oku bakuumi abasooka, era nʼoku bokubiri. Ni batuuka oku geeti eyʼekyoma eri oku lukita lwʼamabbuusu ewuluka omu luguudo olwaba omu kibuga, enanyere ni yeigulawo. Ni babitawo, ni bagwa omu luguudo, ni baaba omu kibuga. Babba bankutambula okumalaku olumo oku nguudo egyʼomu kibuga, omalaika nʼagotawo, era nʼaleka oPeetero yenkani.
10 Eles passaram pelo primeiro e pelo segundo posto da guarda e chegaram ao portão de ferro que dava para a rua. O portão se abriu sozinho, e eles saíram. Andaram por uma rua, e, de repente, o anjo foi embora.
11 Awo niiye oPeetero oweyairiire omu kutegeera ebiriwo nʼakoba ati, “Atyanu ntegeire anambula kubuusabuusa nti oMusengwa atumire omalaikawe nʼantaisulya okuzwa omu ngalo gya Kerode. Era ampunucirye ebyo byonabyona abeekubbemberi bʼaBayudaaya ebibabbaire beeyayira okuntucaaku.”
11 Então Pedro compreendeu o que estava acontecendo e disse: — Agora sei que, de fato, o Senhor mandou o seu anjo e me livrou do poder de Herodes e de tudo o que os judeus tinham a intenção de me fazer.
12 Awo oPeetero oweyamalire okutegeera niki ekigwirewo, nʼayaba oku nyumba ya Malyamu omaaye wa Yokaana ogubeeta eriina erindi bati Maako. Omu nyumba omwo abaikirirya bangi gibabbaire bakumbaaniire, nga basabira oPeetero.
12 Quando Pedro entendeu o que havia acontecido, foi para a casa de Maria, a mãe de João Marcos. Muitas pessoas estavam reunidas ali, orando.
13 Oweyatuukire oku nyumba, nʼakonkona oku lwigi olwʼomumaiso, omwala omugalama wʼaawo, eriinalye bati Looda, nʼaiza okubona omuntu akonkona.
13 Ele bateu na porta da frente, e a empregada, que se chamava Rode, foi ver quem era.
14 OLooda oweyamanyicirye eigono lya Peetero, nʼaizula eisangaalo, nʼebyʼokwigulawo nʼabizwaku, nʼairuka kwirayo munda. Owaatuuka eeri ababbaire basaba, nʼakoba ngʼoPeetero owaali e nza oku mulyango.
14 Quando reconheceu a voz de Pedro, ficou tão contente, que, em vez de abrir a porta, voltou correndo para contar que Pedro estava lá fora.
15 Ibo ni bamwiramu bati, “Iwe oboneka ogwire iralu.” Neye iye nʼakalala ati ekyatumula kituuce. Ibo ni bamukoba bati, “Oyo kiboneka malaika wa Peetero niiye ogwowuliire ngʼatumula.”
15 Então eles disseram: — Você está maluca! Porém ela insistiu que era verdade. Aí eles disseram: — É o anjo dele!
16 Eenu ngʼokwakana kukaali kwaba omumaiso, eedi iye oPeetero ni yeegumya okukonkona. Ekyazwiremu ni baigulawo, okwaba okubona nga niiye dala, ni bawugulala.
16 Enquanto isso, Pedro continuava batendo. Finalmente eles abriram a porta e, quando viram que era Pedro mesmo, ficaram muito assustados.
17 OPeetero niiye okugerya nʼengalo ngʼabakoba basirikeku bawulisisye, atyo nʼabalonserya ngʼoMusengwa owamutoire omu mabbuusu. Era, nʼamaliirirya nʼokubakoba ati, “Binu mubikobereku nʼoYaakobbo aamo nʼaboluganda abandi abasigaire.” Oweyamalire, nʼazwawo nʼayaba awantu awandi.
17 Ele fez um sinal com a mão para que ficassem quietos e contou como o Senhor o tinha tirado da prisão. — Contem isso a Tiago e aos outros irmãos! — disse ele. Em seguida saiu dali e foi para outro lugar.
18 Owekwaceire amakeezi, ni wabbaawo okuziringitana nʼokutya okwʼamaani omu baisirikale abakuumanga oPeetero, nga beebuulya niki ekyatuukire oku Peetero.
18 Quando amanheceu, houve uma grande confusão entre os soldados, pois eles não sabiam o que tinha acontecido com Pedro.
19 Iye oKerode olwo ngʼamalire okulagira bayaze nabuli wantu nga bamunonia neye nandi ni bamubona. Era nʼawozesya ababbaire abamukuumire, era nʼalagira ni babaita.
19 Herodes mandou que o procurassem, mas não o acharam. Então, depois de fazer perguntas aos guardas, mandou matá-los. Depois disso, Herodes saiu da região da Judeia e ficou algum tempo na cidade de Cesareia.
20 Neye omu kiseera ekyo oKerode oyo, nʼabatyami bʼomu bitundu byʼe Tiiro nʼe Sidoni babbaire balwire nga bali nʼendibo eyʼamaani. Kale ibo ni basalawo okwegaita aamo, baize egyali okusyania naye. Batyo ni basimoolya oBbulasito, omukuumi wʼolubirirwe oguyeesiganga eino okubakolera oku nsonga eyo. Era okubitira mwiye ni batuuca okusaba kwabwe eeri oKerode bati bakomye okayaani, babbe kintu kimo olwʼokubba basunanga ekyokulya kuzwa mu bantu bʼomu kyalo oKerode ekiyafuganga.
20 O rei Herodes estava com muita raiva dos moradores das cidades de Tiro e de Sidom. Então eles formaram um grupo e foram falar com Herodes. Primeiro conseguiram o apoio de Blasto, que era um alto funcionário do palácio. Aí pediram ao rei Herodes que fizesse as pazes com eles, pois os alimentos que a região deles recebia vinham do país do rei.
21 Awo olunaku oKerode oluyalaagaine nabo okubasisinkaniraku owerwatuukire, nʼazwala amaganduulage agʼobwakabaka, nʼatyama oku ntebeye eyʼobwakabaka, nʼawa entumulaye eeri abantu.
21 Herodes marcou um dia com eles e nesse dia vestiu a sua roupa de rei, sentou-se no trono e começou a fazer um discurso.
22 Awo abantu ni batandiika okukubba olukero nga webamuwaana bati, “Wobe! Onu tatumula ooti muntu bbe wazira kibbumba!”
22 E o povo gritava: — É um deus e não um homem que está falando!
23 Ananyere awo, olwʼokubba oKerode yalekere abantu ni bamusinza nʼokumuwa ekitiisya ekibankawaire Kibbumba, omalaika wa Musengwa nʼamumumamu olumbe. Yasindikire ebiwuuka omu binamukida ni bimulya nʼafa.
23 No mesmo instante um anjo do Senhor feriu Herodes, pois ele aceitou a honra que só Deus merece. E ele morreu, comido por vermes.
24 Neye ikyo ekibono kya Kibbumba ni kyeyongera okusalaana omu bantu, obungi bwʼabaikirirya ni bweyongerera nakimo.
24 Porém a palavra de Deus era anunciada em toda parte e ia se espalhando.
25 Awo oBbalunaba nʼoSawulo owebamalire okutuuca obubbeeri obubatwaliire abaikirirya abʼomu Yerusaalemi ni bazwayo ni bakanga Antiyokiya. Kwolwo baabire nʼoYokaana, ogubeeta eriina erindi bati Maako.
25 Barnabé e Saulo terminaram o seu trabalho e voltaram de Jerusalém, trazendo João Marcos consigo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.