2 Samuel 19

Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Atyanu wabbairewo eyakobeire oYowaabbu ati, “Okabaka oDawudi ali kukunga era anakuwaire olwʼokufa kwʼAbbusalomu.”
1 E foram dizer a Joab: Eis que o rei chora e se lamenta por causa de Absalão.
2 Oku lunaku olwo abalwani bonabona ababbaire basangaala olwʼobuwanguli ni banakuwala, olwʼokubba bawuliire kwolwo bati okabaka ali kukunga mutaanewe.
2 E a vitória se transformou em luto naquele dia para todo o exército, porque o povo ouvira dizer que o rei estava acabrunhado de dor por causa de seu filho.
3 Oku lunaku olwo abalwani ni bakanga omu kibuga mu mbiso ooti balwani abebawangwire omu lutalo.
3 Por isso, o exército entrou na cidade em silêncio, como faria um exército coberto de vergonha por ter fugido ao combate.
4 Okabaka nʼabbuuna oku maiso nʼengalogye, kaisi nʼatinduka okukuukulya ati, “Wobe, omwana wange Abbusalomu! Wobe, Abbusalomu omwana wange, omwana wange!”
4 Entretanto o rei, cobrindo a cabeça, dizia em alta voz: Meu filho Absalão! Absalão, meu filho, meu filho!
5 Awo oYowaabbu nʼaingira okabaka e giyabbaire, nʼakoba okabaka ati, “Olwatyanu oswazire abalwanibo bonabona abankuzwa okununula obwomibwo nʼobwʼabataanebo, nʼobwʼabaalabo, nʼobwʼabakalibo abatongole nʼobwʼabakalibo abandi.
5 Veio então Joab à casa do rei, e disse-lhe: Tu cobres hoje de confusão a face de todos os teus servos que salvaram a tua vida, a vida de teus filhos e filhas, de tuas mulheres e concubinas.
6 Kiboneka ngʼotaka abo abakucaawa, nʼocaawa abo abakutaka. Okiragiire nakimo olwatyanu oti abaduumiribo nʼabalwanibo mpawo kibakugasa. Era kiboneka ooti singa Abbusalomu niiye asigairewo omwomi, kaisi iswe swenaswena abandi ni tufa, wandibbaire musangaali.
6 Tu amas os que te odeiam e odeias os que te amam, e mostras que os teus chefes e teus servos nada valem para ti. Estou vendo que te darias por satisfeito, se Absalão vivesse e nós fôssemos todos mortos!
7 Aale atyanu osetukiremu oyabe oiryemu abalwanibo amaani, olwʼokubba ndayira omumaiso ga Musengwa, nti singa tiwayabeyo, owebwairugalira, waabba mpaawo ogwosigaireku naye kadi moiza. Ekyo niikyo ekintu ekikiriraku nakimo obubbibubbi ekyabba kikutuukireku kasookeede okula.”
7 Vamos: sai e dirige aos teus servos palavras de reconforto, pois juro-te por Deus que, se não o fizeres, não ficará contigo esta noite homem algum. E isso seria para ti uma desgraça maior do que todas que vieram sobre ti desde a tua juventude!
8 Awo okabaka nʼasetuka nʼayaba nʼatyama oku geeti yʼekibuga. Ni bakobera abalwanibe bati, “Okabaka yoodi atyaime oku geeti.” Kale abalwani abo bonabona ni baaba e gyali.
8 Então levantou-se o rei e foi sentar-se à porta. Foi avisado a todo o exército: Eis que o rei está sentado à porta. E todo o exército veio apresentar-se a ele. Os israelitas tinham fugido cada qual para a sua casa.
9 Abantu bonabona omu bika byonabyona ebya Isirairi ni bakubbagania ebiseego bati, “Okabaka oDawudi yatununwire omu bwezye bwʼabalabe baiswe. Niiye eyatununwire omu bwezye bwʼaBafirisuuti, neye atyanu airukire Abbusalomu nʼayaba nza wʼe Isirairi.
9 Em todas as tribos se discutia, dizendo: O rei que nos salvara das mãos de nossos inimigos e da mão dos filisteus, agora teve de fugir da terra diante de Absalão.
10 Kaisi nago Abbusalomu ogutwasukireku amafuta okutufuga, iye afeereire omu lutalo. Kale lwaki titutumulaku ekyokwirya okabaka oDawudi?”
10 Ora, Absalão, a quem tínhamos sagrado rei sobre nós, morreu no combate. Por que tardais em fazer voltar o rei?
11 Awo okabaka oDawudi nʼasindika obukwenda eeri okabona oZadooki nʼokabona Abbiyasaali obuti, “Mwabe mubuulye abeekubbemberi bʼekika kya Yuda muti, ‘Lwaki inywe mukaali okuwagira okabaka okukanga omu lubirirwe kaisi ngʼebibono byʼaBaisirairi bonabona bituukire oku kabaka e wuwe biti baikiriirye okumwirya?
11 O rei Davi mandou aos sacerdotes Sadoc e Abiatar a seguinte mensagem: Eis o que direis aos anciãos de Judá: Por que seríeis vós os últimos a reconduzir o rei para a sua casa? E chegou aos ouvidos do rei o que se dizia em todo o Israel.
12 Inywe muli bantu bange era tuli baluganda era tuli bʼolulyo lumo. Kale lwaki niinywe omukaali okuwagira okabaka okukanga?’
12 Vós sois meus irmãos, meus ossos e minha carne. Por que seríeis vós os últimos a reconduzir o rei?
13 Era mukobe Amasa muti, ‘Tituli baluganda era tituli bʼolulyo lumo? OKibbumba ambonerezanga nʼobukambwe singa okuzwa nʼesaawa enu nʼokweyongerayo, tobba muduumiri wʼamaje gange omu kifo kya Yowaabbu.’ ”
13 Direis em seguida a Amasa: Tu és meu osso e minha carne. Que Deus me trate com todo o rigor, se eu não te tornar para sempre o meu general em lugar de Joab.
14 Olwʼokubasindikira obukwenda obwo okabaka nʼagondya emyoyo gyʼabʼekika kya Yuda bonabona, ni babba kimo, era ni bamusindikira obukwenda bati, “Oire nʼabakungubo nʼabaisirikalebo bonabona.”
14 Todos os homens de Judá sentiram unanimemente o seu coração voltar-se para o rei, e mandaram-lhe dizer: Volta com todos os teus!
15 Awo okabaka oweyabbaire akanga e Yerusaalemi, abʼekika kya Yuda ni baaba e Girugaali okumwaniriza, nʼokumwerekera okumwambuca omwiga oYoludaani.
15 O rei voltou. Chegando ao Jordão, eis que todo o Judá tinha acorrido a Gálgala para ir-lhe ao encontro e fazê-lo passar o Jordão.
16 Awo oSemeeyi omutaane wa Gera, oMubbenyamini owʼe Bbakulimu, nʼayanguwa nʼaserengeta nʼabʼekika kya Yuda okwaniriza okabaka oDawudi.
16 Semei, filho de Gera, o benjaminita de Baurim, com seus quinze filhos e os vinte servos, apressou-se a vir ao encontro do rei Davi.
17 Nʼayaba nʼabasaiza 1,000 aBabbenyamini. NʼoZibba omuweererya owʼomu kisito kya Sawulo nʼabataanebe ikumi na bataanu, nʼabaweereryabe aabiri, ni bayanguwa okwaba oku Yoludaani okabaka e giyabbaire.
17 Levava consigo mil homens de Benjamim, assim como Siba, servo da família de Saul, com seus quinze filhos e vinte servos. E correram rumo ao Jordão antes do rei,
18 Ni bambuka omwiga okwereka abʼomu kisito kya kabaka, nʼokumukolera nabuli ekyasiima.
18 e dispuseram tudo para fazer passar a família do rei e prestar-lhe todos os serviços que desejassem. Semei, filho de Gera, atirou-se aos pés do rei no momento em que ele ia passar o Jordão
19 Nʼamwegairira ati, “Musengwa wange, tiwanvunaana omusango, waire okwebukirya ekyo ekitasaaniire nze omuweereryawo ekinakolere, oku lunaku musengwa wange kabaka oluwazwereire omu Yerusaalemi. Era kabaka nsaba nti tiwakyebukirya.
19 e disse-lhe: Que o meu senhor não me impute culpa, nem guarde em seu coração a lembrança do crime que cometeu o teu servo no dia em que o rei, meu senhor, deixou Jerusalém.
20 Olwʼokubba mmaite nti nze omuweereryawo nayonoonere, kagira olwatyanu njizire, nga nze asookere oku baizukulu ba Yusufu bonabona okuserengeta okwiza okukusisinkana musengwa wange kabaka.”
20 Teu servo reconhece o seu pecado, e por isso vim hoje, o primeiro de toda a casa de José, ao encontro do rei, meu senhor!
21 Awo Abbisaayi omutaane wa Zeruyiya nʼakoba ati, “OSemeeyi bali nʼokumwita olwʼokuzuma oyo oMusengwa oguyasukireku amafuta.”
21 Abisai, filho de Sarvia, tomou a palavra: Não se deverá antes matar Semei, por ter amaldiçoado o ungido do Senhor?
22 Neye oDawudi nʼakoba ati, “Inywe abataane ba Zeruyiya ekyo kibakwatiraku yaina? Mutaka kundeetera bulabe olwatyanu? Mpaawo muntu omwIsirairi ogubali nʼokwita olwatyanu, olwʼokubba mmaite nti atyanu ninze okabaka wa Isirairi.”
22 Que eu tenho convosco, ó filhos de Sarvia, respondeu Davi; para que vos comporteis no dia de hoje como meus inimigos? Porventura um só israelita há de ser morto num dia como o de hoje? Ignoro acaso que sou agora rei de Israel?
23 Awo okabaka nʼalayirira oSemeeyi ati, tiyamwite.
23 E disse a Semei: Não morrerás! E prometeu-lho com juramento.
24 Awo oMefibbosesi omwizukulu wa Sawulo yena nʼayaba okusisinkana okabaka oDawudi. Yabbaire againe okunaaba ebigerebye, newankubbaire okumwa omulevu, waire okwoza ebizwalobye okuzwa oku lunaku okabaka oluyazwereirewo, paka oku lunaku oweyakangireku anambula bugosi.
24 Mifiboset, filho de Saul, desceu também ao encontro do rei. Não tinha lavado os pés nem as mãos, nem feito a barba, nem lavado as suas vestes, desde o dia em que o rei partira até o dia em que ele voltou em paz.
25 Awo oluzwanyuma okabaka ngʼakagire omu Yerusaalemi oMefibbosesi nʼayaba okumusisinkana, okabaka nʼamubuulya ati, “Mefibbosesi, lwaki tiwaabire na nze?”
25 Quando, pois, chegou de Jerusalém vindo ao encontro do rei, Davi disse-lhe: Por que não partiste comigo, Mifiboset?
26 Iye nʼamwiramu ati, “Musengwa wange kabaka Dawudi, olwʼokubba nze omuweereryawo ndi muleme, nakobere omuweererya wange antegekere ondogoyi wange, kaisi mmuniine njezye okwaba na iwe kabaka. Neye omuweererya wange oyo oZibba nʼandyamu olukwe nʼandeka.
26 Meu senhor e rei, respondeu ele, o meu criado enganou-me. Pois eu, teu servo, dissera-lhe que me selasse a jumenta para que eu a montasse e partisse com o rei, porque o teu servo é paralítico.
27 Era anjonooneserye nze omuweereryawo egyoli musengwa wange kabaka. Neye iwe musengwa wange kabaka, omanya nabuli kimo ooti malaika wa Kibbumba. Kale okole ekyosiima.
27 Ele, porém, caluniou-me junto do rei, meu senhor. Mas o rei, meu senhor, é como um anjo de Deus; faze o que te parecer bom.
28 Abʼeibyaire lya zeiza bonabona wabbaire mpaawo kintu iwe musengwa wange kabaka ekiwabbaire osaaniire okubawa okutoolaku okubaita. Neye nʼondekawo nʼonteeka nze omuweereryawo, mwabo abalya oku menzayo aamo na iwe. Kale nsinzirira ku kintuki okukusaba kabaka ekintu ekindi?”
28 Toda a família de meu pai merecia a morte, diante do meu senhor e rei e, no entanto, admitiste o teu servo entre os que comem à tua mesa. Com que direito posso eu ainda suplicar ao rei?
29 Awo okabaka nʼamukoba ati, “Olekeraawo okwetumulaku. Nsalirewo nti iwe nʼoZibba mwagabana eitakali lya zeiza wanywe oSawulo.”
29 Para que tantas palavras?, respondeu o rei. Eu declaro que tu e Siba repartireis os bens.
30 OMefibbosesi nʼakoba okabaka ati, “Oleke oZibba iye atwale lyonalyona, kasita iwe musengwa wange kabaka oirire e ika anambula bugosi.”
30 Ele pode até mesmo ficar com tudo, replicou Mifiboset, uma vez que o rei, meu senhor, voltou em paz para a sua casa.
31 Awo oBbaluziraayi oMugireyaadi yena nʼaserengeta nʼazwa e Logerimu okwaba okwereka okabaka oDawudi nʼokwambuka naye omwiga oYoludaani.
31 Berzelai, o galaadita, desceu de Rogelim e acompanhou o rei, escoltando-o até o Jordão.
32 Atyanu oBbaluziraayi oyo yabbaire musaiza mukaire ino, ngʼayerya emyanka 80. Okabaka oweyabbeereire e Makanaimu, omusaiza oyo niiye eyamugabiriranga olwʼokubba yabbaire musuni ino.
32 Era já muito velho, com oitenta anos. Sendo muito rico, abastecera o rei durante todo o tempo que esteve em Maanaim.
33 Awo okabaka nʼakoba oBbaluziraayi ati, “Oize twabe tubbenge e Yerusaalemi era nakulabiriranga.”
33 O rei disse-lhe: Vem comigo, e te sustentarei junto de mim em Jerusalém!
34 Neye oBbaluziraayi nʼakoba okabaka ati, “Tineeyongere okubbaawo emyanka emingi, kale timbona lwaki ndi nʼokwaba na iwe kabaka e Yerusaalemi.
34 Mas Berzelai disse ao rei: Quantos anos viverei ainda, para que suba com o rei a Jerusalém?
35 Atyanu njerya emyanka 80. Nkaali mpezya okwawulawo ekisa nʼekitali kisa? Nze omuweereryawo, nkaali mpezya okuwulira amanku agali omu bindya nʼebinnywa? Nkaali mpezya okuwulisisya amagono gʼabasaiza nʼabakali abemba? Kale musengwa wange kabaka, lwaki nze omuweereryawo, onnyongera oku buzito obwolinabwo?
35 Tenho agora oitenta anos, e já não distingo entre o bom e o que não o é. Já não posso saborear o que como e o que bebo, e não ouço mais a voz dos cantores e cantoras. Por que iria o teu servo servir de peso ao rei, meu senhor?
36 Nze omuweereryawo, timpomera empeera eyʼamaanimaani etyo. Era nakwerekaku-bwereki nkubityekuuwo oku mwiga oYoludaani katono.
36 Teu servo só andou um pedaço de caminho com o rei, e por que lhe haveria o rei de dar semelhante recompensa?
37 Nkwegairiire onganye nze omuweereryawo nkange, nfeere mu kibuga e waiswe, okumpi nʼamagombe ga bbaabba nʼomama. Neye omutaane wange oKimukamu ngonu. Oleke iye niiye abba ayabe na iwe musengwa wange kabaka, era omukolere kyonakyona ekyosiima.”
37 Deixa que teu servo volte, para morrer em minha cidade, junto ao túmulo de meu pai e de minha mãe. Eis, porém, o teu servo Camaão; ele irá com o rei, meu senhor: faze dele o que te parecer melhor.
38 Okabaka nʼairamu ati, “Kale twaba nʼoKimukamu, era namukolera kyonakyona ekyosiima. Era wena nakukolera kyonakyona ekyotaka nkukolere.”
38 Que ele venha comigo, respondeu o rei; far-lhe-ei tudo o que te agradar; e a ti também, conceder-te-ei tudo o que desejares de mim.
39 Kale awo abantu bonabona ni bambuka omwiga oYoludaani, kaisi okabaka yena nʼayambuka. Okabaka nʼagwa oBbaluziraayi omu kifubba, nʼamusabira nʼenkabi. Era oBbaluziraayi nʼakanga e ika e wuwe.
39 Todos passaram o Jordão diante do rei que permaneceu de pé. Davi beijou Berzelai, abençoou-o, e Berzelai voltou para a sua casa.
40 Awo okabaka oDawudi nga bali nʼoKimukamu ni bayambuka oYoludaani, ni baaba e Girugaali, amaje gonagona agʼekika kya Yuda nʼabamo oku bʼamaje gʼaBaisirairi nga babeerekeraku.
40 O rei chegou a Gálgala, e Camaão passou com ele. Todo o povo de Judá e a metade do povo de Israel acompanharam o rei.
41 Nga bali eeyo amaje gonagona agʼaBaisirairi ni baaba eeri okabaka oDawudi ni bamukoba bati, “Sebo kabaka, abaganda baiswe abʼomu kika kya Yuda, lwaki bakusodocerye, ni bakwambuca oYoludaani nʼabʼomu nyumbayo, nʼabaisirikalebo bonabona?”
41 E eis que todos os homens de Israel vieram ter com o rei, dizendo-lhe: Por que te tomaram os nossos irmãos, os filhos de Judá, fazendo-te passar o Jordão com toda a tua família, quando são todos os homens de Davi que formam o teu povo?
42 Awo amaje gʼabʼekika kya Yuda bonabona ni bairamu amaje gʼaBaisirairi bati, “Twakikolere olwʼokubba okabaka wʼekika kyaiswe. Olwo ekyo lwaki kibasunguwalya? Tuliku nʼekintu kadi kimo ekya kabaka ekituliire ooba ekitutwaire?”
42 Então responderam os filhos de Judá aos israelitas: É que o rei nos é mais próximo. Por que vos irritais com isso? Acaso temos comido algo do rei, ou tirado para. nós algum proveito?
43 Amaje gʼaBaisirairi bona ni bairamu abʼekika kya Yuda bati, “Newankubbaire wʼekika kyanywe, neye iswe tuli ebika ikumi, kale omu Dawudi oyo tuli nʼekyokumusunamu kinene emirundi ikumi nʼokubakiraku inywe. Kale lwaki mutunyooma? Oobanga niiswe otwasookere okuleeta ekiseego ekyokwirya okabaka waiswe oyo.”
43 Mas os homens de Israel responderam aos de Judá: Temos dez partes no rei, além disso somos vossos irmãos mais velhos. Por que nos desprezastes? Não fomos nós os primeiros a tomar a palavra e a mandar chamar o nosso rei? Os homens de Judá falaram mais duramente ainda que os de Israel.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.