2 Samuel 19
Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs NVT
1 Atyanu wabbairewo eyakobeire oYowaabbu ati, “Okabaka oDawudi ali kukunga era anakuwaire olwʼokufa kwʼAbbusalomu.”
1 Logo chegou a Joabe a notícia de que o rei chorava e lamentava a morte de Absalão.
2 Oku lunaku olwo abalwani bonabona ababbaire basangaala olwʼobuwanguli ni banakuwala, olwʼokubba bawuliire kwolwo bati okabaka ali kukunga mutaanewe.
2 Quando o povo soube da grande tristeza do rei pela morte de seu filho, a alegria da vitória daquele dia se transformou em profundo pesar.
3 Oku lunaku olwo abalwani ni bakanga omu kibuga mu mbiso ooti balwani abebawangwire omu lutalo.
3 Os soldados entraram na cidade sem chamar a atenção, como se estivessem envergonhados e houvessem fugido da batalha.
4 Okabaka nʼabbuuna oku maiso nʼengalogye, kaisi nʼatinduka okukuukulya ati, “Wobe, omwana wange Abbusalomu! Wobe, Abbusalomu omwana wange, omwana wange!”
4 O rei cobriu o rosto com as mãos e continuou a chorar: “Ah, meu filho Absalão! Ah, Absalão, meu filho, meu filho!”.
5 Awo oYowaabbu nʼaingira okabaka e giyabbaire, nʼakoba okabaka ati, “Olwatyanu oswazire abalwanibo bonabona abankuzwa okununula obwomibwo nʼobwʼabataanebo, nʼobwʼabaalabo, nʼobwʼabakalibo abatongole nʼobwʼabakalibo abandi.
5 Então Joabe foi até o quarto do rei e disse: “Hoje salvamos sua vida e a vida de seus filhos e filhas e de suas esposas e concubinas. E, no entanto, o senhor age desse modo e nos faz sentir envergonhados.
6 Kiboneka ngʼotaka abo abakucaawa, nʼocaawa abo abakutaka. Okiragiire nakimo olwatyanu oti abaduumiribo nʼabalwanibo mpawo kibakugasa. Era kiboneka ooti singa Abbusalomu niiye asigairewo omwomi, kaisi iswe swenaswena abandi ni tufa, wandibbaire musangaali.
6 Parece amar os que o odeiam e odiar os que o amam. Hoje deixou claro que todos os seus comandantes e soldados não significam nada para o senhor. Pelo visto, se Absalão tivesse sobrevivido e todos nós tivéssemos morrido, o senhor estaria satisfeito.
7 Aale atyanu osetukiremu oyabe oiryemu abalwanibo amaani, olwʼokubba ndayira omumaiso ga Musengwa, nti singa tiwayabeyo, owebwairugalira, waabba mpaawo ogwosigaireku naye kadi moiza. Ekyo niikyo ekintu ekikiriraku nakimo obubbibubbi ekyabba kikutuukireku kasookeede okula.”
7 Agora saia e vá parabenizar seus soldados, pois juro pelo S enhor que, se o rei não for, nem um só deles permanecerá aqui esta noite. Isso seria pior que todo o mal que já lhe aconteceu na vida”.
8 Awo okabaka nʼasetuka nʼayaba nʼatyama oku geeti yʼekibuga. Ni bakobera abalwanibe bati, “Okabaka yoodi atyaime oku geeti.” Kale abalwani abo bonabona ni baaba e gyali.
8 Assim, o rei saiu e se sentou à entrada da cidade, e quando se espalhou a notícia de que o rei estava ali, todos foram vê-lo. Enquanto isso, os israelitas haviam fugido para suas casas,
9 Abantu bonabona omu bika byonabyona ebya Isirairi ni bakubbagania ebiseego bati, “Okabaka oDawudi yatununwire omu bwezye bwʼabalabe baiswe. Niiye eyatununwire omu bwezye bwʼaBafirisuuti, neye atyanu airukire Abbusalomu nʼayaba nza wʼe Isirairi.
9 e em todas as tribos de Israel houve muita discussão. O povo dizia: “O rei nos livrou de nossos inimigos e nos libertou dos filisteus, mas teve de fugir por causa de Absalão.
10 Kaisi nago Abbusalomu ogutwasukireku amafuta okutufuga, iye afeereire omu lutalo. Kale lwaki titutumulaku ekyokwirya okabaka oDawudi?”
10 Agora Absalão, a quem ungimos para reinar sobre nós, está morto. Não devemos demorar para trazer o rei Davi de volta!”.
11 Awo okabaka oDawudi nʼasindika obukwenda eeri okabona oZadooki nʼokabona Abbiyasaali obuti, “Mwabe mubuulye abeekubbemberi bʼekika kya Yuda muti, ‘Lwaki inywe mukaali okuwagira okabaka okukanga omu lubirirwe kaisi ngʼebibono byʼaBaisirairi bonabona bituukire oku kabaka e wuwe biti baikiriirye okumwirya?
11 Então Davi enviou uma mensagem aos sacerdotes Zadoque e Abiatar: “Perguntem às autoridades de Judá: ‘Por que vocês demoram tanto para receber o rei de volta? Até eu já sei que todo o Israel deseja a minha volta.
12 Inywe muli bantu bange era tuli baluganda era tuli bʼolulyo lumo. Kale lwaki niinywe omukaali okuwagira okabaka okukanga?’
12 Vocês são meus parentes, minha própria tribo, meu povo e minha raça! Então por que são os últimos a receber o rei de volta?’”.
13 Era mukobe Amasa muti, ‘Tituli baluganda era tituli bʼolulyo lumo? OKibbumba ambonerezanga nʼobukambwe singa okuzwa nʼesaawa enu nʼokweyongerayo, tobba muduumiri wʼamaje gange omu kifo kya Yowaabbu.’ ”
13 E Davi pediu que dissessem a Amasa: “Você é meu parente, meu povo e minha raça. Que Deus me castigue severamente se, de hoje em diante, você não se tornar comandante de meu exército em lugar de Joabe”.
14 Olwʼokubasindikira obukwenda obwo okabaka nʼagondya emyoyo gyʼabʼekika kya Yuda bonabona, ni babba kimo, era ni bamusindikira obukwenda bati, “Oire nʼabakungubo nʼabaisirikalebo bonabona.”
14 A mensagem de Davi convenceu todas as autoridades de Judá, e eles deram uma resposta unânime. Mandaram dizer ao rei: “Volte para nós e traga todos que estão com o senhor!”.
15 Awo okabaka oweyabbaire akanga e Yerusaalemi, abʼekika kya Yuda ni baaba e Girugaali okumwaniriza, nʼokumwerekera okumwambuca omwiga oYoludaani.
15 Então o rei começou a viagem de volta para Jerusalém. Quando chegou ao rio Jordão, o povo de Judá foi a Gilgal para encontrar-se com ele e acompanhá-lo até o outro lado do rio.
16 Awo oSemeeyi omutaane wa Gera, oMubbenyamini owʼe Bbakulimu, nʼayanguwa nʼaserengeta nʼabʼekika kya Yuda okwaniriza okabaka oDawudi.
16 Simei, filho de Gera, de Baurim, na terra de Benjamim, atravessou com os homens de Judá para dar as boas-vindas ao rei Davi.
17 Nʼayaba nʼabasaiza 1,000 aBabbenyamini. NʼoZibba omuweererya owʼomu kisito kya Sawulo nʼabataanebe ikumi na bataanu, nʼabaweereryabe aabiri, ni bayanguwa okwaba oku Yoludaani okabaka e giyabbaire.
17 Estavam com ele mil homens da tribo de Benjamim, incluindo Ziba, servo da casa de Saul, e os quinze filhos e vinte servos de Ziba. Desceram apressadamente ao Jordão para receber o rei.
18 Ni bambuka omwiga okwereka abʼomu kisito kya kabaka, nʼokumukolera nabuli ekyasiima.
18 Atravessaram o rio, para ajudar a família do rei a chegar à outra margem e para fazer o que ele lhes solicitasse. Quando o rei estava prestes a atravessar o rio, Simei, filho de Gera, curvou-se diante dele e suplicou:
19 Nʼamwegairira ati, “Musengwa wange, tiwanvunaana omusango, waire okwebukirya ekyo ekitasaaniire nze omuweereryawo ekinakolere, oku lunaku musengwa wange kabaka oluwazwereire omu Yerusaalemi. Era kabaka nsaba nti tiwakyebukirya.
19 “Ó meu senhor, o rei, por favor, perdoe-me. Esqueça as coisas terríveis que seu servo disse quando o senhor saiu de Jerusalém.
20 Olwʼokubba mmaite nti nze omuweereryawo nayonoonere, kagira olwatyanu njizire, nga nze asookere oku baizukulu ba Yusufu bonabona okuserengeta okwiza okukusisinkana musengwa wange kabaka.”
20 Sei quanto pequei. Por isso vim aqui hoje, a primeira pessoa em todo o Israel a receber o meu senhor, o rei”.
21 Awo Abbisaayi omutaane wa Zeruyiya nʼakoba ati, “OSemeeyi bali nʼokumwita olwʼokuzuma oyo oMusengwa oguyasukireku amafuta.”
21 Então Abisai, filho de Zeruia, disse: “Simei deve ser morto, pois amaldiçoou o rei ungido do S enhor !”.
22 Neye oDawudi nʼakoba ati, “Inywe abataane ba Zeruyiya ekyo kibakwatiraku yaina? Mutaka kundeetera bulabe olwatyanu? Mpaawo muntu omwIsirairi ogubali nʼokwita olwatyanu, olwʼokubba mmaite nti atyanu ninze okabaka wa Isirairi.”
22 “Quem pediu a opinião de vocês, filhos de Zeruia?”, disse Davi. “Por que agem como se fossem meus inimigos? Hoje não é um dia de execuções, pois hoje voltei a ser rei em Israel!”
23 Awo okabaka nʼalayirira oSemeeyi ati, tiyamwite.
23 Então, virando-se para Simei, Davi prometeu: “Sua vida será poupada”.
24 Awo oMefibbosesi omwizukulu wa Sawulo yena nʼayaba okusisinkana okabaka oDawudi. Yabbaire againe okunaaba ebigerebye, newankubbaire okumwa omulevu, waire okwoza ebizwalobye okuzwa oku lunaku okabaka oluyazwereirewo, paka oku lunaku oweyakangireku anambula bugosi.
24 Mefibosete, neto de Saul, veio para encontrar-se com o rei. Desde que Davi havia saído de Jerusalém até o dia em que voltou em segurança, Mefibosete não tinha lavado os pés, nem feito a barba, nem lavado as roupas.
25 Awo oluzwanyuma okabaka ngʼakagire omu Yerusaalemi oMefibbosesi nʼayaba okumusisinkana, okabaka nʼamubuulya ati, “Mefibbosesi, lwaki tiwaabire na nze?”
25 Quando ele chegou a Jerusalém, o rei lhe perguntou: “Por que você não veio comigo, Mefibosete?”.
26 Iye nʼamwiramu ati, “Musengwa wange kabaka Dawudi, olwʼokubba nze omuweereryawo ndi muleme, nakobere omuweererya wange antegekere ondogoyi wange, kaisi mmuniine njezye okwaba na iwe kabaka. Neye omuweererya wange oyo oZibba nʼandyamu olukwe nʼandeka.
26 Ele respondeu: “Ó meu senhor, o rei, meu servo Ziba me enganou. Pedi que ele selasse meu jumento para que eu pudesse acompanhar o rei, pois, como o senhor sabe, sou aleijado.
27 Era anjonooneserye nze omuweereryawo egyoli musengwa wange kabaka. Neye iwe musengwa wange kabaka, omanya nabuli kimo ooti malaika wa Kibbumba. Kale okole ekyosiima.
27 Ele, no entanto, falou mal de mim e disse que eu havia me recusado a vir. Mas sei que meu senhor, o rei, é como um anjo de Deus. Portanto, faça o que lhe parecer melhor.
28 Abʼeibyaire lya zeiza bonabona wabbaire mpaawo kintu iwe musengwa wange kabaka ekiwabbaire osaaniire okubawa okutoolaku okubaita. Neye nʼondekawo nʼonteeka nze omuweereryawo, mwabo abalya oku menzayo aamo na iwe. Kale nsinzirira ku kintuki okukusaba kabaka ekintu ekindi?”
28 Meus parentes e eu só poderíamos esperar que o senhor mandasse nos matar. Contudo, o senhor me honrou ao permitir que eu comesse à sua mesa. Que mais eu poderia pedir?”.
29 Awo okabaka nʼamukoba ati, “Olekeraawo okwetumulaku. Nsalirewo nti iwe nʼoZibba mwagabana eitakali lya zeiza wanywe oSawulo.”
29 “Não precisa continuar se explicando”, respondeu Davi. “Resolvi que você e Ziba dividirão sua terra igualmente entre si.”
30 OMefibbosesi nʼakoba okabaka ati, “Oleke oZibba iye atwale lyonalyona, kasita iwe musengwa wange kabaka oirire e ika anambula bugosi.”
30 “Dê tudo a ele”, disse Mefibosete. “Para mim, basta saber que meu senhor, o rei, voltou para casa em segurança.”
31 Awo oBbaluziraayi oMugireyaadi yena nʼaserengeta nʼazwa e Logerimu okwaba okwereka okabaka oDawudi nʼokwambuka naye omwiga oYoludaani.
31 Barzilai, de Gileade, havia descido de Rogelim para acompanhar o rei na travessia do Jordão.
32 Atyanu oBbaluziraayi oyo yabbaire musaiza mukaire ino, ngʼayerya emyanka 80. Okabaka oweyabbeereire e Makanaimu, omusaiza oyo niiye eyamugabiriranga olwʼokubba yabbaire musuni ino.
32 Era bastante idoso — tinha 80 anos — e era muito rico. Foi ele quem providenciou alimento para o rei durante sua estada em Maanaim.
33 Awo okabaka nʼakoba oBbaluziraayi ati, “Oize twabe tubbenge e Yerusaalemi era nakulabiriranga.”
33 O rei disse a Barzilai: “Venha comigo para Jerusalém, e eu cuidarei de você”.
34 Neye oBbaluziraayi nʼakoba okabaka ati, “Tineeyongere okubbaawo emyanka emingi, kale timbona lwaki ndi nʼokwaba na iwe kabaka e Yerusaalemi.
34 Barzilai, porém, respondeu: “Sou idoso demais para ir com o rei a Jerusalém.
35 Atyanu njerya emyanka 80. Nkaali mpezya okwawulawo ekisa nʼekitali kisa? Nze omuweereryawo, nkaali mpezya okuwulira amanku agali omu bindya nʼebinnywa? Nkaali mpezya okuwulisisya amagono gʼabasaiza nʼabakali abemba? Kale musengwa wange kabaka, lwaki nze omuweereryawo, onnyongera oku buzito obwolinabwo?
35 Tenho 80 anos e não consigo mais apreciar coisa alguma. A comida e a bebida já não têm sabor, e já não consigo ouvir a voz dos cantores. Seria apenas um peso para meu senhor, o rei.
36 Nze omuweereryawo, timpomera empeera eyʼamaanimaani etyo. Era nakwerekaku-bwereki nkubityekuuwo oku mwiga oYoludaani katono.
36 Atravessar o Jordão com o rei é honra suficiente para mim!
37 Nkwegairiire onganye nze omuweereryawo nkange, nfeere mu kibuga e waiswe, okumpi nʼamagombe ga bbaabba nʼomama. Neye omutaane wange oKimukamu ngonu. Oleke iye niiye abba ayabe na iwe musengwa wange kabaka, era omukolere kyonakyona ekyosiima.”
37 Depois, permita que eu volte para morrer em minha cidade, onde meu pai e minha mãe foram sepultados. Mas aqui está seu servo, Quimã; permita que ele vá com meu senhor, o rei, e receba o que o senhor quiser lhe dar”.
38 Okabaka nʼairamu ati, “Kale twaba nʼoKimukamu, era namukolera kyonakyona ekyosiima. Era wena nakukolera kyonakyona ekyotaka nkukolere.”
38 “Está bem”, concordou o rei. “Quimã virá comigo, e eu o ajudarei da maneira como você achar melhor. E farei por você qualquer coisa que me pedir.”
39 Kale awo abantu bonabona ni bambuka omwiga oYoludaani, kaisi okabaka yena nʼayambuka. Okabaka nʼagwa oBbaluziraayi omu kifubba, nʼamusabira nʼenkabi. Era oBbaluziraayi nʼakanga e ika e wuwe.
39 Assim, todo o povo atravessou o Jordão com o rei. Depois que Davi abençoou Barzilai e o beijou, Barzilai voltou para casa.
40 Awo okabaka oDawudi nga bali nʼoKimukamu ni bayambuka oYoludaani, ni baaba e Girugaali, amaje gonagona agʼekika kya Yuda nʼabamo oku bʼamaje gʼaBaisirairi nga babeerekeraku.
40 O rei atravessou para Gilgal, levando Quimã consigo. Todo o povo de Judá e metade do povo de Israel o acompanharam.
41 Nga bali eeyo amaje gonagona agʼaBaisirairi ni baaba eeri okabaka oDawudi ni bamukoba bati, “Sebo kabaka, abaganda baiswe abʼomu kika kya Yuda, lwaki bakusodocerye, ni bakwambuca oYoludaani nʼabʼomu nyumbayo, nʼabaisirikalebo bonabona?”
41 Contudo, os homens de Israel vieram queixar-se ao rei: “Os homens de Judá se apropriaram do rei e não nos deram a honra de ajudar a levar o senhor, sua família e todos os seus acompanhantes até o outro lado do Jordão”.
42 Awo amaje gʼabʼekika kya Yuda bonabona ni bairamu amaje gʼaBaisirairi bati, “Twakikolere olwʼokubba okabaka wʼekika kyaiswe. Olwo ekyo lwaki kibasunguwalya? Tuliku nʼekintu kadi kimo ekya kabaka ekituliire ooba ekitutwaire?”
42 Os homens de Judá argumentaram: “O rei é nosso parente próximo. Por que vocês estão irados? Não comemos à custa do rei nem recebemos favor especial algum!”.
43 Amaje gʼaBaisirairi bona ni bairamu abʼekika kya Yuda bati, “Newankubbaire wʼekika kyanywe, neye iswe tuli ebika ikumi, kale omu Dawudi oyo tuli nʼekyokumusunamu kinene emirundi ikumi nʼokubakiraku inywe. Kale lwaki mutunyooma? Oobanga niiswe otwasookere okuleeta ekiseego ekyokwirya okabaka waiswe oyo.”
43 “Mas há dez tribos em Israel”, responderam os outros. “Portanto, temos dez vezes mais direito ao rei do que vocês. Que direito vocês têm de nos tratar com desprezo? Não fomos nós os primeiros a propor trazer nosso rei de volta?” A discussão continuou, e os homens de Judá falaram com ainda mais rispidez que os de Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.