2 Samuel 13

Endagaano Empyaka Omu Lugwere (GWR) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Atyanu Abbusalomu omutaane wa Dawudi, yabbaire nʼomwonyoko omusiipoono eriinalye bati Tamali. Ekiseera kyatuukire Amunooni yena omutaane wa Dawudi, nʼawulira ngʼoTamali amuliire omwoyo.
1 Absalão, filho de Davi, tinha uma irmã muito bonita chamada Tamar. Amnom, outro filho de Davi, apaixonou-se por ela.
2 Amunooni nʼabba omu biseego bingi era nʼalwala nʼokulwala olwʼokutaka eino omwonyoko oTamali. Olwʼokubba oTamali yabbaire muguna, Amunooni nʼabona nga kigosi okumusuna.
2 Amnom ficou tão obcecado por Tamar que adoeceu. Ela era virgem, e Amnom imaginou que seria impossível possuí-la.
3 Atyanu Amunooni yabbaire nʼomukaagwawe eriinalye bati Yonadaabbu, omutaane wa Samaaya, omuganda wa Dawudi. OYonadaabbu yabbaire musaiza mukalabakalaba ino.
3 Contudo, Amnom tinha um amigo muito astuto, seu primo Jonadabe. Ele era filho de Simeia, irmão de Davi.
4 Nʼakoba Amunooni ati, “Iwe mutaane wa kabaka, lwaki weeyongera kuwaawo nabuli lunaku? Onkobereku.”
4 Certo dia, Jonadabe disse a Amnom: “Qual é o problema? Por que o filho do rei parece tão abatido todos os dias?”. Amnom lhe respondeu: “Estou apaixonado por Tamar, irmã de meu irmão Absalão”.
5 OYonadabbu nʼamukoba ati, “Olambaale oku buliribwo, weekolesye ooti oli mulwaire, kaisi oiteewo oweyaiza okukubona, omukobe oti, ‘Nkwegairiire, oikirirye omwonyoko wange oTamali aize antegekereku ekyokulya aanu omumaiso gange, nga mbona, era ankwatirire ekyokulya ndye.’ ”
5 “Faça o seguinte”, disse Jonadabe. “Deite-se e finja que está doente. Quando seu pai o visitar, peça-lhe que deixe Tamar vir e preparar algo para você comer. Peça que ela prepare o alimento aqui mesmo, para que você a veja e ela o sirva.”
6 Amunooni nʼalambaala oku buliribwe, ni yeekolesya ooti mulwaire. Okabaka oweyaabire okumubona, Amunooni nʼamukoba ati, “Nkwegairiire, oikirirye omwonyoko wange oTamali aize ansumbireku emigaati mibiri omumaiso gange aanu, era aginkwatirire ndyeku.”
6 Então Amnom se deitou e fingiu que estava doente. Quando o rei foi vê-lo, Amnom lhe pediu: “Por favor, permita que minha irmã Tamar venha e prepare dois bolos aqui mesmo, para que eu a veja e ela os sirva para mim”.
7 Awo oDawudi nʼatuma obukwenda eeri oTamali omu lubiri ati, “Oyabe e ika e wa mwonyokowo Amunooni, omusumbireku ekyokulya.”
7 Davi concordou e mandou Tamar ir à casa de Amnom preparar algo para ele comer.
8 OTamali nʼayaba omu nyumba ya mwonyokowe Amunooni omuyabbaire alambaire. Nʼakwata engaano, nʼagikanda, nʼakolamu emigaati aawo omumaiso gʼAmunooni, era nʼagisumba.
8 Quando Tamar chegou à casa de Amnom, foi até o lugar onde ele estava deitado, para que ele pudesse vê-la preparar a massa. Então ela assou os bolos, conforme ele tinha pedido.
9 Nʼatoola emigaati omu fulampeni nʼamwinula. Neye Amunooni nʼagaana okulya.
9 Contudo, quando ela colocou a bandeja diante de Amnom, ele se recusou a comer. “Saiam todos daqui”, disse ele a seus servos. E todos saíram.
10 Awo Amunooni nʼakoba oTamali ati, “Oleete ebyokulya ebyo onnyinulire mu kisenge eenu.” OTamali nʼakwata emigaati egyasumbire, nʼagitwala omu kisenge e giri Amunooni omwonyokowe.
10 Então Amnom disse a Tamar: “Agora traga os bolos ao meu quarto e dê-me de comer”. Tamar fez conforme ele pediu.
11 Neye oweyamusembereirye emigaati okulya, nʼamukwata, nʼamukoba ati, “Mwonyoko wange weegaite na nze.”
11 Quando, porém, ela lhe ofereceu a comida, ele a agarrou e exigiu: “Venha para a cama comigo, minha irmã!”.
12 OTamali nʼamwiramu ati, “Bbe mwana waiswe, tiwankaka, olwʼokubba ekintu ngʼekyo tibakikola omwIsirairi. Tiwakola ekintu ekyo ekiswaza.
12 “Não, meu irmão! Não me violente!”, exclamou Tamar. “Isso não se faz em Israel! Não faça essa loucura!
13 Kale nze nʼalyaba yaina nga mmalire okwemuka ntyo? Kaisi wena waabba moiza oku basirusiru abʼomwIsirairi. Kale nkwegairiire, ekyo okitumule nʼokabaka, tiyangaane okukufumbirwa.”
13 Como eu poderia viver com tamanha vergonha? E você cairia em desgraça em Israel! Por favor, fale com o rei, e ele permitirá que você se case comigo!”
14 Neye Amunooni nandi nʼamuwulisisya, era olwʼokubba yabbaire amukira amaani, nʼamukwata okalijata.
14 Mas Amnom não quis ouvi-la e, como era mais forte que ela, violentou-a.
15 Oluzwanyuma lwʼAmunooni okukwata oTamali, Amunooni nʼamuzuzuula ino. Mazima engeri egiyamuzuzwiremu nʼebba yʼamaani okukiraku engeri egiyabbaire amutakiremu. Amunooni nʼamukoba ati, “Osetuke ozwe nʼaanu oyabe!”
15 Então a paixão de Amnom se transformou em profundo desprezo, e seu desprezo por ela foi mais intenso que a paixão que havia sentido. “Saia daqui!”, gritou para ela.
16 Neye oTamali nʼamwiramu ati, “Bbe, ekyokunsindiikirirya kibbikibbi ino nʼokukiraku ekyomalire okunkola.”
16 “Não, não!”, respondeu Tamar. “Mandar-me embora agora seria pior do que o mal que você me fez.” Amnom, porém, não quis ouvi-la.
17 Nʼayeta omuweereryawe nʼamukoba ati, “Otoole aanu omukali onu omuwuluce e nza omwigalirirye eeyo.”
17 Chamou seu servo e ordenou: “Ponha esta mulher para fora daqui e tranque a porta!”.
18 OTamali yabbaire azwaire ekizwalo ekyʼenjawulo, olwʼokubba abaala ba kabaka abaguna batyo webazwalanga. Awo omuweererya wʼAmunooni nʼawuluca oTamali, nʼamwigalirya e nza.
18 O servo a pôs para fora e trancou a porta. Tamar vestia uma túnica longa, como era costume naqueles dias entre as filhas virgens do rei.
19 OTamali ni yeesiiga eikoke omu mutwe, nʼanyiira ekizwalokye ekiyabbaire azwaire okulaga obunakuwalibwe, ni yeekwata oku mutwe, nʼayaba ngʼakunga.
19 Então rasgou sua túnica, jogou cinzas sobre a cabeça e, cobrindo o rosto com as mãos, foi embora chorando.
20 Abbusalomu nʼabuulya omwonyokowe oTamali ati, “Amunooni oyo omwonyokowo akukwaite okalijata? Aale osirike mwana waiswe; iye mwonyokowo. Tiwaafaayo.” Era oTamali nʼabba omu kisito kyʼAbbusalomu, neye nga munakuwali era nga tabba omu bantu.
20 Seu irmão Absalão a viu e perguntou: “É verdade que Amnom esteve com você? Bem, minha irmã, é melhor ficar quieta, pois Amnom é seu irmão. Não se aflija com isso”. Então Tamar, como uma mulher desolada, foi morar na casa de seu irmão Absalão.
21 Atyanu okabaka oDawudi nʼasunguwala ino oweyawuliire ebintu ebyo byonabyona Amunooni ebiyakolere oTamali.
21 Quando o rei Davi soube o que havia acontecido, ficou furioso.
22 Neye Abbusalomu nandi nʼatumula nʼAmunooni ekibono kadi kimo ekisa, waire ekibbikibbi. Abbusalomu nʼacaawa Amunooni olwʼokubba yʼakwaite omwonyoko oTamali okalijata.
22 E, embora Absalão não tivesse dito nada a Amnom a esse respeito, odiou Amnom profundamente pelo que ele havia feito à sua irmã.
23 Nga wabitirewo emyanka mibiri, Abbusalomu yabbaire nʼabantu ababbaire bali kusalaku entaamagye ebyoya e Bbaali Kazoli okumpi nʼekibuga Efulaimu, nʼayeta abataane ba kabaka oDawudi bonabona babbeeyo omu kujaagaana.
23 Dois anos depois, quando as ovelhas de Absalão estavam sendo tosquiadas em Baal-Hazor, perto de Efraim, Absalão convidou todos os filhos do rei para uma festa.
24 Era Abbusalomu nʼayaba eeri okabaka nʼamukoba ati, “Musengwa wange, abasalaku entaama ebyoya baizire okunsaliraku. Nkusaba oize nʼabaweereryabo tujaagaanire aamo na nze.”
24 Foi até o rei e disse: “Meus tosquiadores estão trabalhando. Gostaria que o rei e seus servos celebrassem essa ocasião comigo”.
25 Okabaka nʼakoba Abbusalomu ati, “Bbe, mwana wange, titwaize swenaswena, tudemba tukukaluubirira.” Abbusalomu nʼamwesibaku, neye okabaka nʼagaana okwaba, wazira nʼamusabira mikolo kubaabira nakusani.
25 Mas o rei respondeu: “Não, meu filho. Se todos nós fôssemos, seria um peso para você”. Embora Absalão insistisse, o rei se recusou a ir, mas abençoou Absalão.
26 Abbusalomu nʼamukoba ati, “Iwe owoobba nga tiwaabe, nkwegairiire oikirirye omuganda wange Amunooni, twabe naye.”
26 “Está bem”, disse Absalão. “Se o senhor não pode vir, permita que meu irmão Amnom vá conosco.” “Por que Amnom?”, perguntou o rei.
27 Neye Abbusalomu nʼamwesibirira paka oweyaikiriirye Amunooni nʼabataane ba kabaka abandi bonabona okwaba naye.
27 Mas Absalão continuou a insistir até que, finalmente, o rei concordou em deixar seus filhos, incluindo Amnom, irem à festa.
28 Awo Abbusalomu nʼalagira abaweereryabe ati, “Mwekalikica Amunooni, oweyabbeera ngʼateemeire omwenge, kaisi ni mbakoba nti, ‘Mumukubbe mumwite,’ timwatya olwʼokubba nze naabba mbalagiire. Mubbe bagumu era timwezizyazizya.”
28 Absalão disse a seus homens: “Esperem até Amnom estar bêbado; então, quando eu ordenar, matem-no. Não tenham medo. A responsabilidade é minha. Sejam corajosos e valentes!”.
29 Abaweererya bʼAbbusalomu ni bakola ngʼAbbusalomu oweyabbaire abalagiire. Awo abataane ba kabaka bonabona ababbaire abasigairewo ni basetuka ni baniina empunda gyabwe ni bairuka.
29 Assim, quando Absalão deu o sinal, eles mataram Amnom. Os outros filhos do rei montaram em suas mulas e fugiram.
30 Owebabbaire bakaali bali omu nzira, amawuliro ni gatuuka oku Dawudi agati, “Abbusalomu aitire abataane ba kabaka bonabona, amantalekakuuwo kadi moiza!”
30 Quando ainda estavam a caminho de Jerusalém, a notícia chegou a Davi: “Absalão matou todos os filhos do rei; não restou um sequer com vida!”.
31 Awo okabaka nʼasetuka nʼanyiira eganduulaye olwʼenima, nʼaika ni yeeyala ansi okwitakali. Nʼabakungube ababbaire naye bona ni banyiira ebizwalo byabwe.
31 O rei se levantou, rasgou suas roupas e lançou-se no chão. Seus conselheiros também rasgaram suas roupas.
32 Neye oYonadaabbu, omutaane wa Samaaya omuganda wa kabaka oDawudi nʼatuuka, nʼakoba ati, “Musengwa wange, oleke okuseega oti baitire abaanabo bonabona. Amunooni yenkani niiye ogubaitire, olwʼokubba Abbusalomu yabonekere ngʼamaliriire okumwita, okuzwera nakimo oku lunaku oluyakwatiire omwonyokowe okalijata.
32 Nesse momento, Jonadabe, filho de Simeia, irmão de Davi, chegou e disse: “Não pense, meu senhor, que todos os filhos do rei foram mortos! Foi apenas Amnom! Absalão tramava isso desde que Amnom violentou sua irmã Tamar.
33 Kale musengwa wange kabaka, tiwakoba oti abataanebo bonabona babaitire, wazira Amunooni yenkani niiye ogubaitire.”
33 O meu senhor, o rei, não deve acreditar que todos os seus filhos estão mortos! Apenas Amnom morreu”.
34 Ebyo nga bikaali biri awo Abbusalomu iye nʼairuka. Omwisirikale eyabbaire oku gwʼokukuuma oweyasiirirye amaiso, nʼalengera abantu bangi nga baserengeta bazwera omu nzira eyʼoku lusozi, nʼayaba nʼakobera okabaka ekiyabbaire ali kubonanga.
34 Enquanto isso, Absalão fugiu. Então a sentinela sobre o muro de Jerusalém viu muita gente descendo o monte pela estrada que vinha do oeste.
35 Awo Yonadaabbu nʼakoba okabaka ati, “Musengwa, obone, abataanebo baabo baizire era batuukire. Nga nze omuweereryawo owenkukobeire, kityo wekiri.”
35 E Jonadabe disse ao rei: “Veja! Lá estão eles! São os filhos do rei voltando, como eu tinha dito”.
36 Yabbaire yankumala okutumula ebyo, abataane ba kabaka ni batuuka, nga bakuukulya, era nga bamagalica amaliga. Era okabaka nʼabakungube bonabona, ni bamagalica ino amaliga.
36 Logo eles chegaram, chorando e soluçando, e o rei e todos os seus servos choraram amargamente com eles.
37 Neye Abbusalomu nʼairukira e wa kabaka wʼe Gesuli, ogubeeta oTalumayi omutaane wʼAmiikudi. ODawudi ni yeeyongera ngʼakunga omutaanewe Amunooni okumala eibbanga liwanvu.
37 Davi chorou muitos dias por seu filho Amnom. Absalão fugiu para a terra de Talmai, filho de Amiúde, rei de Gesur,
38 Abbusalomu oweyairukire nʼayaba e Gesuli, yabbaireyo okumala emyanka misatu.
38 onde permaneceu por três anos.
39 Okabaka oweyamalire okukunga Amunooni, nʼawulira omwoyogwe nga gukandiire okubonaku omutaanewe Abbusalomu.
39 E o rei Davi, conformado com a morte de Amnom, abandonou a ideia de perseguir Absalão.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.