Romanos 7
No Sigar Kunubus tika ma Ira Ninge na Lotu (GFK) vs VC
1 Bar hinsakagu ta Krais, muat na palai tun at ta ing iau wara tangtange kanong muat bakut muat nunure tar ira harkurai, bia ira harkurai i kasar sen mon baak tikai bia i lon taar.
1 Ignorais, irmãos {falo aos que têm conhecimentos jurídicos}, que a lei só tem domínio sobre o homem durante o tempo que vive?
2 Hokaiken, no harkurai i kure tar bia tiga tinolen na hahin i kukubus tika taar ma no uno tunaan ing baak no tunaan i lon taar. Iesen bia no uno tunaan i maat, no hahin i te langalanga sukun no harkurai na tinolen huo.
2 Assim, a mulher casada está sujeita ao marido pela lei enquanto ele vive; mas, se o marido morrer, fica desobrigada da lei que a ligava ao marido.
3 Io kaik, ing bia no hahin i tole tiga mes na tunaan ing baak no uno luena tunaan i lon taar, io, da tange bia no hahin i te gil sakena ma tiga mes na tunaan pai unoi. Iesen bia no uno tunaan i te maat, no hahin i te langalanga sukun iakano harkurai, ma pa da tange bia i te gil sakena ma tiga mes pai unoi. A linge bia be i te tole tiga mes na tunaan.
3 Por isso, enquanto viver o marido, se se tornar mulher de outro homem, será chamada adúltera. Porém, morrendo o marido, fica desligada da lei, de maneira que, sem se tornar adúltera, poderá casar-se com outro homem.
4 Ma huo mah ta muat bar hinsakagu. Tano ninaas ta ira harkurai ta Moses, muat te maat sukun um ra hena kaiken ra harkurai kanong muat narako tano palatamaine Krais. Io kaik, muat ira tunotuno gar ta tiga mes. Muat kukubus taar ta iakano nong God ga hatut haut ie sukun ra minaat ma muat kukubus taar huo waing muat naga huai hawaat no hunena wara gaie God.
4 Assim, meus irmãos, também vós estais mortos para a lei, pelo sacrifício do corpo de Cristo, para pertencerdes a outrem, àquele que ressuscitou dentre os mortos, a fim de que demos frutos para Deus.
5 Hokaiken, ing no sakana palpal narako ta dahat ga kure dahat bia dahat na murmur ie, ira sakana sinisip ing ira harkurai ta Moses ga hatatik, diet ga papalim narako ta ira palatamai dahat, io kaik dahat gom huai ra hunena haruat tano minaat.
5 De fato, quando estávamos na carne, as paixões pecaminosas despertadas pela lei operavam em nossos membros, a fim de frutificarmos para a morte.
6 Iesen kaiken um dahat te langalanga sukun ra hena ira harkurai ta Moses kanong dahat te maat talur kaike ing ga wis kawase dahat. Io kaik, no udahat gingilaan na tultulai i kis narako tiga sigar mangana ngaas nong i kis ra hena no Halhaliana Tanuo. Dahat pai kis na tultulai baling um narako tano tuarena ngaas na tartaram ira kaba nat na harkurai bakut.
6 Agora, mortos para essa lei que nos mantinha sujeitos, dela nos temos libertado, e nosso serviço realiza-se conforme a renovação do Espírito e não mais sob a autoridade envelhecida da letra.
7 Io kaik, dahat na tange hohe um? Ira harkurai ta Moses i sakena? Taie tun at! Iau pa gor nunure balik no sakena ing bia ira harkurai pa gor hamines tar tagu. Kanong warah, iau pai tale bia iau ni nes kilam no magingin na nes kalak ira linge gar na mes ing bia no harkurai pa gor tange bia, “Waak u nes kalak ira linge gar na mes.”
7 Que diremos, então? Que a lei é pecado? De modo algum. Mas eu não conheci o pecado senão pela lei. Porque não teria idéia da concupiscência, se a lei não dissesse: Não cobiçarás {Ex 20,17}.
8 Hokaiken, no magingin sakena ga nes kilam no harkurai bia no harkurai i te papos no ngaas tano sakena bia na papalim. Io kaik, no magingin sakena ga hatahuat ira kaba mangana nesnes kalak ira linge gar na mes narako tagu. Ma i ngan huo kanong no magingin sakena pai tale bia na papalim ing bia pataie ta harkurai.
8 Foi o pecado, portanto, que, aproveitando-se da ocasião que lhe foi dada pelo preceito, excitou em mim todas as concupiscências; porque, sem a lei, o pecado estava morto.
9 Tiga pakana bung baak ga nanaas bia iau ga lon taar ing iau pa ga nunure tar ira harkurai ta Moses. Iesen bia ira harkurai ga hanuat palai tagu, no magingin sakena ga tur huat ma nora dadas ma iau ga maat um.
9 Quando eu estava sem a lei, eu vivia; mas, sobrevindo o preceito, o pecado recobrou vida,
10 Ma kaike ra harkurai ing God ga sip bia na tar no nilon, io, ga tar no minaat balik tagu.
10 e eu morri. Assim o mandamento, que me devia dar a vida, conduziu-me à morte.
11 Kanong warah, no magingin sakena ga nes kilam ira harkurai bia ira harkurai i te papos no ngaas tano sakena, kaik gaam habato iau, ma mekaia tano dadas ta ira harkurai ga bu bing iau.
11 Porque o pecado, aproveitando da ocasião do mandamento, seduziu-me, e por ele me levou à morte.
12 Io kaik um, ira harkurai i halhaal tano sakena. Ma ira kaba natnat na hartula mah i halhaal huo ma i takodas ma i bilai.
12 Por conseguinte, a lei é santa e o mandamento é santo, e justo, e bom...
13 Hohe um, i nanaas bia kaike ing i bilai ga hatahuat nora minaat taar tagu? Taie tun at! Iesen no magingin sakena balik nong ga hatahuat ie taar tagu huo. Ma no magingin sakena ga papapalim ma kaike ira bilai na harkurai wara hatahuat nora minaat taar tagu waing naga manga palai bia iakano mangana magingin i sakena at. Ma ga ngan huo waing nigi hapupuo ira harkurai ma no magingin sakena ma bia nigi nes kilam bia iakano mangana magingin i manga sakena tun at.
13 Então o que é bom tornou-se causa de morte para mim? De certo que não. Foi o pecado que, para se mostrar realmente pecado, acarretou para mim a morte por meio do que é bom, a fim de que, pelo mandamento, o pecado se fizesse excessivamente pecaminoso.
14 Ma dahat nunure bia ira harkurai ta Moses i hanuat meram ho God iesen iau tiga tunotuno mekai napu mon. I hoing bia di te suhurane se iau hoing tiga maris na tultulai bia ni kis ra winwisaan tano magingin sakena.
14 Sabemos, de fato, que a lei é espiritual, mas eu sou carnal, vendido ao pecado.
15 Hokaiken, iau pai palai tano burena bia iau gil ira linge ing iau la gilgil. Ma iau pai palai kanong ira linge iau sip bia ni gil iau pai la gilgil haruatne, iesen ira linge balik ing iau malentakuane, iau gil.
15 Não entendo, absolutamente, o que faço, pois não faço o que quero; faço o que aborreço.
16 Ma bia iau gil iakano linge at ing iau pai sip bia ni gil, io, iau suro haut bia ira harkurai i tahut.
16 E, se faço o que não quero, reconheço que a lei é boa.
17 Io kaik, pai iau tun ing iau gil kaiken ra magingin. Taie. No magingin sakena nong i la kis taar narako tagu, aie at nong i pakile huo.
17 Mas, então, não sou eu que o faço, mas o pecado que em mim habita.
18 Iakan i tutun kanong iau nunure bia pataie ta tahut pai lalon taar tagu, bia hoken, tano sakana palpal tagu. Ma iakan i palai kanong iau sip bia ni gil no tahut ma sen iau pai petlaar bia ni gil huo.
18 Eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita o bem, porque o querer o bem está em mim, mas não sou capaz de efetuá-lo.
19 Hokaiken, iakano linge ing iau gil, a mes na linge ie tano tahut na linge ing iau sip bia ni gil. Iesen iau la gilgil iakano sakena at ing iau pai sip bia ni gil.
19 Não faço o bem que quereria, mas o mal que não quero.
20 Io kaik um, ing bia iau gil no linge ing iau pai sip bia ni gil, i hamines bia pai iau tun um iakanong i gilgil no linge. Taie. No magingin sakena nong i la kis taar narako tagu, aie iakanong i gilgil no linge.
20 Ora, se faço o que não quero, já não sou eu que faço, mas sim o pecado que em mim habita.
21 Io kaik, iau nes leh iakan ra tutun bia tano pakana bung bia iau sip bia ni gil no tahut, no magingin sakena i kis tika ma iau.
21 Encontro, pois, em mim esta lei: quando quero fazer o bem, o que se me depara é o mal.
22 I hokaiken. Aram narako tun at tagu iau manga guama bia ni gil haruatne ira harkurai ta God.
22 Deleito-me na lei de Deus, no íntimo do meu ser.
23 Iesen iau te silihe leh tiga mes na harkurai nong i gilgil pinapalim aram narako ta ira sumsubaan tano palatamaigu, nong i la harharubu ma no mangana harkurai iau mur ma no nugu lilik. Ma i wis kawase iau ra hena no dadas ta ira magingin sakena ing i harkurai taar ta ira sumsubaan tano tamaigu.
23 Sinto, porém, nos meus membros outra lei, que luta contra a lei do meu espírito e me prende à lei do pecado, que está nos meus membros.
24 Maris! No nugu nilon i te manga haraubaal um! Sige um na halangalanga ise iau sukun ra hena ta iakan ra palatamaigu nong i kis taar tano minaat?
24 Homem infeliz que sou! Quem me livrará deste corpo que me acarreta a morte?...
25 Iau tanga tahut tupas God no ut na harhalon huo tano pinapalim ta Jisas Krais no udahat Watong!
25 Graças sejam dadas a Deus por Jesus Cristo, nosso Senhor! Assim, pois, de um lado, pelo meu espírito, sou submisso à lei de Deus; de outro lado, por minha carne, sou escravo da lei do pecado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.