Romanos 4
Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs VC
1 Ita tfamalik afaka naꞌa Abraham i ubun-nusin verin tamata Yahudi ra ni afa ovi notu ra? Wean inba ma Ubu notu ma ni vavaꞌat nmalola ovu Ia?
1 Que vantagem diremos, pois, que conseguiu Abraão, nosso pai segundo a carne?
2 Wean i Ubu ntorung ma nala Abraham wean tamata i ni vavaꞌat nmalola tali afa ovi notu ra, na ni lola roak ma nfakaratat tenan a. Naꞌuk wol bisma notu wean inyai naꞌa Ubu wahan ralan a.
2 Porque, se Abraão foi justificado em virtude de sua observância, tem que se gloriar; mas não diante de Deus.
3 Rtulis roak naꞌa Surat Ralan ne, “Abraham norang urun Ubu, ba ni inorang a notu ma Ubu nfadoku ma nala ia wean tamata i ni vavaꞌat a nmalola.”
3 Ora, que diz a Escritura? Abraão creu em Deus e isso lhe foi imputado em conta de justiça {Gn 15,6}.
4 Wean i tamata isa nkarya, na inovan ma nala ni kadi. Ba tamata ra wol bisma rfalak ne, ni kadi yai rala watan ma neluk rangrangwaha verin ia, naꞌuk inyai al nkati ni farea a.
4 Ora, o salário não é gratificação, mas uma dívida ao trabalhador.
5 Naꞌuk dida vavaꞌat ovu Ubu wol wean tamata ovi rkarya ma rala kadi. Ba karya te afa ovi totu ra wol rot-nala ma Ubu nala ita wean tamata ovi rira vavaꞌat ra rmalola naꞌa wahan ralan a. Wean i torang Ubu, velik ne tamata ktufan ita, na Ia nfadoku ma nala ita wean tamata ovi rira vavaꞌat ra rmalola, tevek dida inorang verin Ia.
5 Mas aquele que sem obra alguma crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é imputada em conta de justiça.
6 Daud nfalak vali wean inyai ma nfalyawang ne, lolin urun verin tamata i Ubu nfadoku roak ma nala ia ma neluk tamata i ni vavaꞌat a nmalola. Ubu notu wean inyai, wol mane ntali afa ovi tamata ra rotu. Daud nfalak ne,
6 É assim que Davi proclama bem-aventurado o homem a quem Deus atribui justiça, independentemente das obras:
7 “Lolin urun verin tamata ovi Ubu naꞌi vatuk roak afa sala ovi rotu ra,
7 Bem-aventurados aqueles cujas iniqüidades foram perdoadas e cujos pecados foram cobertos!
8 Lolin urun verin tamata i Duilaꞌa wol nrekan ni salasilan ra.”
8 Bem-aventurado o homem ao qual o Senhor não imputou o seu pecado {Sl 31,1s}.
9 Vaivatul lolin ovi Daud nfalak lan roak yai wol mane nfalak watan verin tamata Yahudi ovi rsunat roak ira, naꞌuk verin tamata ovi wol Yahudi ra vali, velik ne wol rsunat ira. Amfalak lan roak ne, Ubu notu ma Abraham ni vavaꞌat nmalola ovu Ia, tevek ni inorang a.
9 Essa bem-aventurança é somente para os circuncisos, ou também para os incircuncisos? Dizemos, com efeito, que a fé foi imputada a Abraão em conta de justiça.
10 Naꞌut ba Ubu notu wean inyai? Ubu nfadoku ma nala Abraham wean tamata i ni vavaꞌat nmalola naꞌut i rsunat roak ia, te wol rsunat ia obin? Ubu notu wean inyai naꞌut i wol rsunat ia obin!
10 Quando lhe foi ela imputada? Depois ou antes de sua circuncisão? Não depois, mas antes de ser circuncidado.
11 Rsunat Abraham ma neluk faneak ne, Ubu nfadoku lan roak ma nala ia wean tamata i ni vavaꞌat nmalola, tevek ni inorang a. Ubu notu wean inyai naꞌut i wol rsunat Abraham obin. Afa yai nvotuk ma nfaturu ne, Abraham neluk bapa verin tamata ovi rorang Ubu munuk, velik ne wol rsunat ira, ovu Ubu nfadoku ma nala ira ma wean tamata ovi rira vavaꞌat ra rmalola.
11 Depois é que recebeu o sinal da circuncisão, como selo da justiça que tinha obtido pela fé antes de ser circuncidado. E assim se tornou o pai de todos os incircuncisos que crêem, a fim de que também a estes seja imputada a justiça.
12 Abraham neluk bapa vali verin tamata Yahudi ovi rsunat roak ira. Tamata avyai wol mane rsunat watan ira, naꞌuk rorang Ubu wean lahir Abraham naꞌut i wol rsunat ia obin.
12 Pai também dos circuncisos, que não só trazem o sinal, mas que acompanham as pegadas da fé que nosso pai Abraão possuía antes de ser circuncidado.
13 Ubu Ni tnorung verin Abraham ovu ubun-nusin ra ne, veka nala lanit ivavan a verin ira. Ia notu tnorung yai, tevek Abraham ni inorang verin Ia, wol mane notu tnorung yai tevek Abraham not-orang Musa ni inukun ra. Ba tali ni inorang a, bi Ubu nfadoku ma nala ia wean tamata i ni vavaꞌat a nmalola.
13 Com efeito, não foi em virtude da lei que a promessa de herdar o mundo foi feita a Abraão ou à sua posteridade, mas em virtude da justiça da fé.
14 Wean i Ubu nala Ni tnorung verin tamata ovi rot-orang Musa ni inukun ra watan, na dida inorang naꞌa Ubu wol ihin akataka, ovu tnorung yai vu watan.
14 Porque, se a herança é reservada aos observadores da lei, a fé já não tem razão de ser e a promessa fica sem valor.
15 Tamata ra munuk rangal Musa ni inukun ra, ba wean i rangal inukun avyai, na Ubu veka nfaturu Ni ngrova verin ira. Naꞌuk wean i inukun ra wol rnaꞌa, na tamata wol bisma rangal inukun avyai.
15 Porquanto a lei produz a ira; e onde não existe lei, não há transgressão.
16 Ba Ubu nala Ni tnorung a verin Abraham, tevek ni inorang verin Ia. Notu wean inyai tali watan Ni rala lolin a. Wean inyai, na Ubu Ni tnorung yai neluk tnorung mngaꞌun verin ita munuk, tamata ovi teluk Abraham ubun-nusin ra. Ubu nala tnorung yai, wol mane verin tamata Yahudi ovi rot-orang Musa ni inukun ra watan, naꞌuk verin tamata iki watan i ni inorang verin Ubu wean Abraham. Tevek Abraham neluk bapa verin ita munuk, tamata ovi torang Ubu.
16 Logo, é pela fé que alguém se torna herdeiro. Portanto, gratuitamente; e a promessa é assegurada a toda a posteridade de Abraão, não somente aos que procedem da lei, mas também aos que possuem a fé de Abraão, que é pai de todos nós.
17 Ia nfalak verin Abraham naꞌa Surat Ralan wean ini, “Yaꞌa ufadoku roak ma oa meluk bapa verin bangsa rivun.” Ubu nala Ni tnorung yai verin Abraham ma neluk bapa verin ita naꞌa Ubu wahan ralan a, tevek norang Ia. Ia Ubu i nfavaꞌat matmatan ra, ovu tali Ni vaivatul ra, na afa ovi wol rnaꞌa ra, notu ma rnaꞌa.
17 Em verdade, está escrito: Eu te constituí pai de muitas nações {Gn 17,5}; {nosso pai, portanto} diante dos olhos daquele em quem acreditou, o Deus que dá vida aos mortos e chama à existência as coisas que estão no nada.
18 Ubu Ni tnorung verin Abraham ma veka yanan, velik ne wol bisma yanan roak. Naꞌuk Abraham norang lalawatan Ubu ovu nfakloꞌi aꞌuk ni vavaꞌat a verin Ia. Ba Abraham neluk bapa verin bangsa rivun, wean lahir afa ovi rtulis roak naꞌa Surat Ralan. Ubu nfalak verin ia naꞌut i wol yanan obin ne, “Ubum-nusim ra veka rivun ilaꞌa matan ira, wean nara ra naꞌa lanit.”
18 Esperando, contra toda a esperança, Abraão teve fé e se tornou pai de muitas nações, segundo o que lhe fora dito: Assim será a tua descendência {Gn 15,5}.
19 Naꞌut inyai, na Abraham nkaꞌa roak ne, wol bisma yanan, tevek tenan a nmafun ilaꞌa roak, ovu ni varat a nlabas ratut isa roak. Ia nkaꞌa vali ne, awan i Sara itvata ilaꞌa roak ia ma wol bisma yanan. Velik ne wean inyai, Abraham ni inorang a wol nmafun, ma norang urun Ubu.
19 Não vacilou na fé, embora reconhecendo o seu próprio corpo sem vigor - pois tinha quase cem anos - e o seio de Sara igualmente amortecido.
20 Naꞌuk Abraham norang urun Ubu Ni tnorung a, ma ia wol ralan raruan, naꞌuk ni inorang ntafal ma nangrebat ovu nfadawang aꞌuk Ubu.
20 Ante a promessa de Deus, não vacilou, não desconfiou, mas conservou-se forte na fé e deu glória a Deus.
21 Ia norang urun ne, Ubu Ni ngrebat ma not-nala munuk afa ovi nfadoku roak naꞌa Ni tnorung a.
21 Estava plenamente convencido de que Deus era poderoso para cumprir o que prometera.
22 Wean inyai bi, Ubu nfadoku ma nala ia wean tamata i ni vavaꞌat a nmalola.
22 Eis por que sua fé lhe foi contada como justiça.
23 Vaivatul ovi rtulis ne, “Abraham ni inorang verin Ubu notu ma Ubu nala ia wean tamata i ni vavaꞌat nmalola,” wol mane rtulis watan verin Abraham.
23 Ora, não é só para ele que está escrito que a fé lhe foi imputada em conta de justiça.
24 Naꞌuk rtulis vali vaivatul avyai verin ita. Ubu nala vali ita weadida tamata ovi rira vavaꞌat ra rmalola, tevek dida inorang vali verin Ia i nfavaꞌat dida Duilaꞌa Yesus tali matmatan.
24 É também para nós, pois a nossa fé deve ser-nos imputada igualmente, porque cremos naquele que dos mortos ressuscitou Jesus, nosso Senhor,
25 Ubu ntorung ma tamata ra rfedan Yesus, tevek dida salasilan ra. Nata nfavaꞌat ewal Ia, boma dida vavaꞌat ra rmalola naꞌa Ubu wahan ralan a.
25 o qual foi entregue por nossos pecados e ressuscitado para a nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.