Romanos 4

Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ita tfamalik afaka naꞌa Abraham i ubun-nusin verin tamata Yahudi ra ni afa ovi notu ra? Wean inba ma Ubu notu ma ni vavaꞌat nmalola ovu Ia?
1 Então o que é que podemos dizer de Abraão, o antepassado de nossa raça? O que foi que ele conseguiu?
2 Wean i Ubu ntorung ma nala Abraham wean tamata i ni vavaꞌat nmalola tali afa ovi notu ra, na ni lola roak ma nfakaratat tenan a. Naꞌuk wol bisma notu wean inyai naꞌa Ubu wahan ralan a.
2 Se foi por causa das coisas que ele fez que Deus o aceitou, então ele teria motivo para se orgulhar, mas não para se orgulhar diante de Deus.
3 Rtulis roak naꞌa Surat Ralan ne, “Abraham norang urun Ubu, ba ni inorang a notu ma Ubu nfadoku ma nala ia wean tamata i ni vavaꞌat a nmalola.”
3 Pois o que é que as Escrituras Sagradas dizem? Elas dizem: “Abraão creu em Deus, e por isso Deus o aceitou.”
4 Wean i tamata isa nkarya, na inovan ma nala ni kadi. Ba tamata ra wol bisma rfalak ne, ni kadi yai rala watan ma neluk rangrangwaha verin ia, naꞌuk inyai al nkati ni farea a.
4 O salário que o trabalhador recebe não é um presente, mas é o pagamento a que ele tem direito por causa do trabalho que fez.
5 Naꞌuk dida vavaꞌat ovu Ubu wol wean tamata ovi rkarya ma rala kadi. Ba karya te afa ovi totu ra wol rot-nala ma Ubu nala ita wean tamata ovi rira vavaꞌat ra rmalola naꞌa wahan ralan a. Wean i torang Ubu, velik ne tamata ktufan ita, na Ia nfadoku ma nala ita wean tamata ovi rira vavaꞌat ra rmalola, tevek dida inorang verin Ia.
5 Porém a pessoa que não põe a sua esperança nas coisas que faz, mas simplesmente crê em Deus, é a fé dessa pessoa que faz com que ela seja aceita por Deus, o Deus que trata o culpado como se ele fosse inocente.
6 Daud nfalak vali wean inyai ma nfalyawang ne, lolin urun verin tamata i Ubu nfadoku roak ma nala ia ma neluk tamata i ni vavaꞌat a nmalola. Ubu notu wean inyai, wol mane ntali afa ovi tamata ra rotu. Daud nfalak ne,
6 E isso foi o que Davi queria dizer quando falou da felicidade daqueles que Deus aceita, sem levar em conta o que eles fazem.
7 “Lolin urun verin tamata ovi Ubu naꞌi vatuk roak afa sala ovi rotu ra,
7 Davi disse: “Feliz aquele cujas maldades Deus perdoa e cujos pecados ele apaga!
8 Lolin urun verin tamata i Duilaꞌa wol nrekan ni salasilan ra.”
8 Feliz aquele que o Senhor não acusa de cometer pecado!”
9 Vaivatul lolin ovi Daud nfalak lan roak yai wol mane nfalak watan verin tamata Yahudi ovi rsunat roak ira, naꞌuk verin tamata ovi wol Yahudi ra vali, velik ne wol rsunat ira. Amfalak lan roak ne, Ubu notu ma Abraham ni vavaꞌat nmalola ovu Ia, tevek ni inorang a.
9 Será que essa felicidade de que Davi falou existe somente para os que são circuncidados ? É claro que não! Ela existe também para os que não são circuncidados. Pois já citamos as Escrituras Sagradas, que dizem: “Abraão creu em Deus, e por isso Deus o aceitou.”
10 Naꞌut ba Ubu notu wean inyai? Ubu nfadoku ma nala Abraham wean tamata i ni vavaꞌat nmalola naꞌut i rsunat roak ia, te wol rsunat ia obin? Ubu notu wean inyai naꞌut i wol rsunat ia obin!
10 Quando foi que isso aconteceu? Foi antes ou depois de Abraão ser circuncidado? Foi antes e não depois.
11 Rsunat Abraham ma neluk faneak ne, Ubu nfadoku lan roak ma nala ia wean tamata i ni vavaꞌat nmalola, tevek ni inorang a. Ubu notu wean inyai naꞌut i wol rsunat Abraham obin. Afa yai nvotuk ma nfaturu ne, Abraham neluk bapa verin tamata ovi rorang Ubu munuk, velik ne wol rsunat ira, ovu Ubu nfadoku ma nala ira ma wean tamata ovi rira vavaꞌat ra rmalola.
11 Ele foi circuncidado mais tarde. E a sua circuncisão foi um sinal para provar que Deus aceitou Abraão porque ele tinha fé; e isso aconteceu quando ele ainda não havia sido circuncidado. Assim Abraão é o pai espiritual de todos os que creem em Deus e são aceitos por ele, mesmo que não sejam circuncidados.
12 Abraham neluk bapa vali verin tamata Yahudi ovi rsunat roak ira. Tamata avyai wol mane rsunat watan ira, naꞌuk rorang Ubu wean lahir Abraham naꞌut i wol rsunat ia obin.
12 Ele é também o pai dos que são circuncidados. Não apenas porque são circuncidados, mas porque vivem a mesma vida de fé que Abraão, o nosso pai, viveu antes de ter sido circuncidado.
13 Ubu Ni tnorung verin Abraham ovu ubun-nusin ra ne, veka nala lanit ivavan a verin ira. Ia notu tnorung yai, tevek Abraham ni inorang verin Ia, wol mane notu tnorung yai tevek Abraham not-orang Musa ni inukun ra. Ba tali ni inorang a, bi Ubu nfadoku ma nala ia wean tamata i ni vavaꞌat a nmalola.
13 Deus prometeu a Abraão e aos seus descendentes que o mundo ia pertencer a eles. Essa promessa foi feita não porque Abraão tinha obedecido à lei , mas porque ele havia crido em Deus e havia sido aceito por ele.
14 Wean i Ubu nala Ni tnorung verin tamata ovi rot-orang Musa ni inukun ra watan, na dida inorang naꞌa Ubu wol ihin akataka, ovu tnorung yai vu watan.
14 Pois, se aqueles que obedecem à lei vão receber o que Deus prometeu, então a fé é inútil, e a promessa de Deus não tem valor.
15 Tamata ra munuk rangal Musa ni inukun ra, ba wean i rangal inukun avyai, na Ubu veka nfaturu Ni ngrova verin ira. Naꞌuk wean i inukun ra wol rnaꞌa, na tamata wol bisma rangal inukun avyai.
15 Pois a lei traz o castigo de Deus. Mas, onde não existe lei, também não existe desobediência à lei.
16 Ba Ubu nala Ni tnorung a verin Abraham, tevek ni inorang verin Ia. Notu wean inyai tali watan Ni rala lolin a. Wean inyai, na Ubu Ni tnorung yai neluk tnorung mngaꞌun verin ita munuk, tamata ovi teluk Abraham ubun-nusin ra. Ubu nala tnorung yai, wol mane verin tamata Yahudi ovi rot-orang Musa ni inukun ra watan, naꞌuk verin tamata iki watan i ni inorang verin Ubu wean Abraham. Tevek Abraham neluk bapa verin ita munuk, tamata ovi torang Ubu.
16 Portanto, a promessa de Deus depende da fé, a fim de que a promessa seja garantida como presente de Deus a todos os descendentes de Abraão. Ela não é somente para os que obedecem à lei, mas também para os que creem em Deus como Abraão creu, pois ele é o pai espiritual de todos nós.
17 Ia nfalak verin Abraham naꞌa Surat Ralan wean ini, “Yaꞌa ufadoku roak ma oa meluk bapa verin bangsa rivun.” Ubu nala Ni tnorung yai verin Abraham ma neluk bapa verin ita naꞌa Ubu wahan ralan a, tevek norang Ia. Ia Ubu i nfavaꞌat matmatan ra, ovu tali Ni vaivatul ra, na afa ovi wol rnaꞌa ra, notu ma rnaꞌa.
17 Como dizem as Escrituras Sagradas : “Eu fiz de você o pai de muitas nações.” Assim a promessa depende de Deus, em quem Abraão creu, o Deus que ressuscita os mortos e faz com que exista o que não existia.
18 Ubu Ni tnorung verin Abraham ma veka yanan, velik ne wol bisma yanan roak. Naꞌuk Abraham norang lalawatan Ubu ovu nfakloꞌi aꞌuk ni vavaꞌat a verin Ia. Ba Abraham neluk bapa verin bangsa rivun, wean lahir afa ovi rtulis roak naꞌa Surat Ralan. Ubu nfalak verin ia naꞌut i wol yanan obin ne, “Ubum-nusim ra veka rivun ilaꞌa matan ira, wean nara ra naꞌa lanit.”
18 Abraão teve fé e esperança, mesmo quando não havia motivo para ter esperança, e por isso ele se tornou “o pai de muitas nações”. Como dizem as Escrituras: “Os seus descendentes serão muitos.”
19 Naꞌut inyai, na Abraham nkaꞌa roak ne, wol bisma yanan, tevek tenan a nmafun ilaꞌa roak, ovu ni varat a nlabas ratut isa roak. Ia nkaꞌa vali ne, awan i Sara itvata ilaꞌa roak ia ma wol bisma yanan. Velik ne wean inyai, Abraham ni inorang a wol nmafun, ma norang urun Ubu.
19 Abraão tinha quase cem anos. Mas, mesmo quando ele pensou a respeito do seu corpo, que já estava como morto, ou quando lembrou que Sara não podia ter filhos, a sua fé não enfraqueceu.
20 Naꞌuk Abraham norang urun Ubu Ni tnorung a, ma ia wol ralan raruan, naꞌuk ni inorang ntafal ma nangrebat ovu nfadawang aꞌuk Ubu.
20 Abraão não perdeu a fé, nem duvidou da promessa de Deus. A sua fé o encheu de poder, e ele louvou a Deus
21 Ia norang urun ne, Ubu Ni ngrebat ma not-nala munuk afa ovi nfadoku roak naꞌa Ni tnorung a.
21 porque tinha toda a certeza de que Deus podia fazer o que havia prometido.
22 Wean inyai bi, Ubu nfadoku ma nala ia wean tamata i ni vavaꞌat a nmalola.
22 Por isso Abraão, por meio da fé, “foi aceito por Deus.”
23 Vaivatul ovi rtulis ne, “Abraham ni inorang verin Ubu notu ma Ubu nala ia wean tamata i ni vavaꞌat nmalola,” wol mane rtulis watan verin Abraham.
23 As palavras “foi aceito” não falam somente dele.
24 Naꞌuk rtulis vali vaivatul avyai verin ita. Ubu nala vali ita weadida tamata ovi rira vavaꞌat ra rmalola, tevek dida inorang vali verin Ia i nfavaꞌat dida Duilaꞌa Yesus tali matmatan.
24 Falam também de nós, que seremos aceitos, nós os que cremos em Deus, o qual ressuscitou Jesus, o nosso Senhor.
25 Ubu ntorung ma tamata ra rfedan Yesus, tevek dida salasilan ra. Nata nfavaꞌat ewal Ia, boma dida vavaꞌat ra rmalola naꞌa Ubu wahan ralan a.
25 Jesus foi entregue para morrer por causa dos nossos pecados e foi ressuscitado a fim de que nós fôssemos aceitos por Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.