Lucas 19

Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ti ma Yesus naran kota Yerikho, na nban-oli kota yai.
1 Jesus entrou em Jericó e ia atravessando a cidade.
2 Naꞌa kota yai, na tamata kaꞌi isa naran Zakheus. Ia nban-ulu verin tamata ovi baꞌi rera babahir kulu.
2 Havia aí um homem muito rico chamado Zaqueu, chefe dos recebedores de impostos.
3 Ia inan ma nsiꞌik Yesus, naꞌuk tamata rivun ovu kabava daꞌin ia, ba wol bisma nrea Yesus.
3 Ele procurava ver quem era Jesus, mas não o conseguia por causa da multidão, porque era de baixa estatura.
4 Ba nafla ula ia tali tamata rivun avyai nti ma nakbasal aa ara isa, boma bisma nsiꞌik Yesus naꞌut i nahu inyai.
4 Ele correu adiande, subiu a um sicômoro para o ver, quando ele passasse por ali.
5 Ti ma Yesus naran aa ara yai, na ntadata ma nfalak ne, “Zakheus msuta kikyai, tevek amar ini musti unaꞌa teri mu rahan.”
5 Chegando Jesus àquele lugar e levantando os olhos, viu-o e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa, porque é preciso que eu fique hoje em tua casa.
6 Ba Zakheus ralan lolin urun ma nsuta lahir, tevek Yesus veka nanaꞌa teri ni rahan a.
6 Ele desceu a toda a pressa e recebeu-o alegremente.
7 Tamata rivun ovi rsiꞌik afa yai rafngamuꞌur ma rfalak ne, “You! Yesus nti lahir tamata i baꞌi notu salasilan yai ni rahan a.”
7 Vendo isto, todos murmuravam e diziam: Ele vai hospedar-se em casa de um pecador...
8 Naꞌuk Zakheus ndiri ma nfalak verin Duilaꞌa ne, “Duilaꞌa, yaꞌa veka ala lahir ning metan lihir a verin tamata kasian ra, ovu veka ubahir ma nlia nala fafaꞌat verin tamata ovi ulabir nala roak ira.”
8 Zaqueu, entretanto, de pé diante do Senhor, disse-lhe: Senhor, vou dar a metade dos meus bens aos pobres e, se tiver defraudado alguém, restituirei o quádruplo.
9 Ba Yesus nfalak verin Zakheus ne, “Amar ini lahir, na Ubu nsikat oa ovu mu rahan teta tali bira salasilan ra, ma bira vavaꞌat kakiwal, tevek Abraham ubun a nusin vali oa.
9 Disse-lhe Jesus: Hoje entrou a salvação nesta casa, porquanto também este é filho de Abraão.
10 Yaꞌa, Tamata Yanan Yaꞌa, uma ma udava ovu ala tamata ovi rfaroa ira tali Ubu, ma usikat ira tali rira salasilan ra, ma rira vavaꞌat kakiwal.”
10 Pois o Filho do Homem veio procurar e salvar o que estava perdido.
11 Yesus nfaseri roak Yerusalem, ba tamata avyai rnarin ne, Ubu Ni amar sarseri lalean roak ma nfareta tamata ra wean lahir Raja. Tamata avyai rarenar Yesus nangrihi obin a, ba Ia nfamalik ewal vaivatul kamkuma isa.
11 Ouviam-no falar. E como estava perto de Jerusalém, alguns se persuadiam de que o Reino de Deus se havia de manifestar brevemente; ele acrescentou esta parábola:
12 Yesus nfalak ne, “Tamata mela isa mane nti negara isa i raroa ma ndava mane rsikat ia ma notu raja naꞌa negara yai, beti newal ia.
12 Um homem ilustre foi para um país distante, a fim de ser investido da realeza e depois regressar.
13 Ia wol nati obin, na nera ni tamata sansinir vutu a ma nala kubang masa sasan lokat ira, ma nfalak ne, ‘Myala kubang ovi ma al fyedi-fyaha afa, nata ti naran i ewal yaꞌa.’
13 Chamou dez dos seus servos e deu-lhes dez minas, dizendo-lhes: Negociai até eu voltar.
14 Naꞌuk tamata ovi rtali ni negara wol inar lahir tamata mela yai. Ia nti roak, beti rsinir tamata boku ma rorang ia ma rfalak verin tamata ra naꞌa negara yai ne, ‘Ami wol inamami ma tamata ini notu raja verin ami!’
14 Mas os homens daquela região odiavam-no e enviaram atrás dele embaixadores, para protestarem: Não queremos que ele reine sobre nós.
15 Velik ne wean inyai, naꞌuk raja i nfareta negara yai nsikat watan ia ma notu raja, beti newal ia. Ia nsinir tamata ra ma rera ni sansinir ovi nala roak kubang verin ira ma rma, boma nkaꞌa lahir ne, uturira te wahal.
15 Quando, investido da dignidade real, voltou, mandou chamar os servos a quem confiara o dinheiro, a fim de saber quanto cada um tinha lucrado.
16 Sansinir i ula lalean a nma ma nfalak ne, ‘Baba, ala roak kubang masa isa i mala verin yaꞌa yai, ma ufedi-ufaha afa ma utung nala kubang masa vutu a.’
16 Veio o primeiro: Senhor, a tua mina rendeu dez outras minas.
17 Ba raja yai nfalak verin ia ne, ‘Oa mu karya lolin buas. Oa mot-orang lalawatan afa ovi ufalak ra naꞌa afa koꞌu ovi ala verin oa, ba yaꞌa veka usikat oa ma fwareta kota vutu a.’
17 Ele lhe disse: Muito bem, servo bom; porque foste fiel nas coisas pequenas, receberás o governo de dez cidades.
18 Sansinir i norang i ula lalean a nma ma nfalak ne, ‘Baba, ala roak kubang masa isa i mala yai, ma ufedi-ufaha afa ma utung nala kubang masa ilima.’
18 Veio o segundo: Senhor, a tua mina rendeu cinco outras minas.
19 Ba raja nfalak verin ia, ‘Yaꞌa veka usikat oa ma fwareta kota ilima.’
19 Disse a este: Sê também tu governador de cinco cidades.
20 Sansinir liak isa vali nma ma nfalak ne, ‘Baba, mu kubang hi ini. Ukum-teri ma lolin ia naꞌa lesu isa.
20 Veio também o outro: Senhor, aqui tens a tua mina, que guardei embrulhada num lenço;
21 Ubobar oa ta baba, tevek waham a ngrova watan. Oa mala afa ovi oa wol mua ra, ovu baꞌi mala vaꞌi ihin tali vaꞌi ovi wol muvuri-muva naꞌa.’
21 pois tive medo de ti, por seres homem rigoroso, que tiras o que não puseste e ceifas o que não semeaste.
22 Raja nfalak verin tamata yai ne, ‘Oa muktufan urun, ba veka ufaleka inukun verin oa tali afa ovi fwalak ra. Oa mkaꞌa roak ne, wahang a ngrova ovu baꞌi ala afa ovi wol ningu ra, ovu vali baꞌi ala vaꞌi ihin tali vaꞌi ovi wol uvuri-uva naꞌa.
22 Replicou-lhe ele: Servo mau, pelas tuas palavras te julgo. Sabias que sou rigoroso, que tiro o que não depositei e ceifo o que não semeei...
23 Wean inyai, na afakinimi wol fwadoku ning kubang yai naꞌa bank, boma ti ma ewal yaꞌa, na bisma ala kubang yai ovu ni bunga a.’
23 Por que, pois, não puseste o meu dinheiro num banco? Na minha volta, eu o teria retirado com juros.
24 Nata raja nfalak verin tamata ovi rdiri inyai ne, ‘Myal-ewal kubang tali sansinir yai, ma myala verin sansinir i ni kubang masa vutu a.’
24 E disse aos que estavam presentes: Tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tem dez minas.
25 Naꞌuk ira rfalak ne, ‘Baba, ia ni kubang masa vutu roak.’
25 Replicaram-lhe: Senhor, este já tem dez minas!...
26 Raja nfalak ne, ‘Mingnanang! Tamata iki watan npake ma lolin afa ovi rnaꞌa roak ia, na veka utafal vali verin ia. Naꞌuk tamata iki watan wol npake ma lolin afa ovi rnaꞌa roak ia, na veka al-ewal afa ovi rnaꞌa ia.
26 Eu vos declaro: a todo aquele que tiver, dar-se-lhe-á; mas, ao que não tiver, ser-lhe-á tirado até o que tem.
27 Naꞌuk fiang ini myovun tamata ovi rira sian yaꞌa ovu wol inar ma unaꞌa raja verin ira ma rma ini. Fyedan ira naꞌa wahang ralan a!’ ”
27 Quanto aos que me odeiam, e que não me quiseram por rei, trazei-os e massacrai-os na minha presença.
28 Ti ma Yesus nfamalik munuk vaivatul kamkuma yai, na nbana ula ia nti Yerusalem, ma Ni tamata ra rahu murin a.
28 Depois destas palavras, Jesus os foi precedendo no caminho que sobe a Jerusalém.
29 Ti ma Yesus nfaseri ahu Betfage ovu Betania i rnaꞌa vuar Zaitun a, na nsinir tamata irua tali Ni tamata ovi rorang Ia ma rti ula ira.
29 Chegando perto de Betfagé e de Betânia, junto do monte chamado das Oliveiras, Jesus enviou dois dos seus discípulos e disse-lhes:
30 Yesus nsurak ira ne, “Miti ahu i naꞌa ulu eri. Ti myaran ahu yai, na veka mtyuan keledai isa i wol kaꞌi dawan ia obin, ovu rkeak teri ia. Tamata ra wol rata rdoku tetan ratan obin. Mryuvat ni kakeak a ma fyabana ia mya.
30 Ide a essa aldeia que está defronte de vós. Entrando nela, achareis um jumentinho atado, em que nunca montou pessoa alguma; desprendei-o e trazei-mo.
31 Wean i tamata rorat mia ne, ‘Notu afakinimi fyatalik keledai yai?’, na byalat ira ne, ‘Duilaꞌa nperlu keledai yai.’ ”
31 Se alguém vos perguntar por que o soltais, responder-lhe-eis assim: O Senhor precisa dele.
32 Ba Yesus Ni tamata irua yai rti, na rtuan lahir afa i Yesus nfalak roak verin ira.
32 Partiram os dois discípulos e acharam tudo como Jesus tinha dito.
33 Naꞌut i raruvat keledai yai ni kakeak a, na tamata ovi rira keledai yai rorat ira ne, “Afakinimi mane fyatalik keledai yai?”
33 Quando desprendiam o jumentinho, perguntaram-lhes seus donos: Por que fazeis isto?
34 Ira rfalak ne, “Duilaꞌa nperlu.”
34 Eles responderam: O Senhor precisa dele.
35 Ba rovun keledai yai ti verin Yesus, ma rala rira ravit blawat ra ma al raraang tetan ratan a, beti rsikat Yesus ma rata ndoku.
35 E trouxeram a Jesus o jumentinho, sobre o qual deitaram seus mantos e fizeram Jesus montar.
36 Naꞌut i Yesus nrata roak keledai yai ma nati Yerusalem, na tamata ra rvelar rira ravit blawat ra naꞌa lingaꞌan ralan.
36 À sua passagem, muitas pessoas estendiam seus mantos no caminho.
37 Ti ma Yesus nfaseri Yerusalem naꞌa lingaꞌan dadudur i naꞌa vuar Zaitun, na Ni tamata ovi rorang Ia munuk rotu inar lolin ovu rfadawang Ubu ovu vair dawan, tevek rarea munuk roak mujizat ovi notu ra.
37 Quando já se ia aproximando da descida do monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, tomada de alegria, começou a louvar a Deus em altas vozes, por todas as maravilhas que tinha visto.
38 Ira rfalak ne, “Ubu naflahar tamata i neluk Raja ma nma ovu Duilaꞌa naran a! Fara dida vavaꞌat ra malinan watan ovu Ubu i naꞌa lanit ratan, ovu tfadawang Ubu i Ni dawan a nlia munuk afakataka.”
38 E dizia: Bendito o rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória no mais alto dos céus!
39 Tamata Farisi boku rovu vali tamata rivun avyai, ba rfalak verin Yesus ne, “Tuan Guru, mtabu Mu tamata ovi rorang Oa yai ma deka rangrihi wean inyai!”
39 Neste momento, alguns fariseus interpelaram a Jesus no meio da multidão: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Ba Yesus nfalak lahir verin ira ne, “Ufalak verin mia ma mkyaꞌa ne, wean i tamata ovi wol vairira, na vatu ovi veka rafwak.”
40 Ele respondeu: Digo-vos: se estes se calarem, clamarão as pedras!
41 Naꞌut i Yesus nfaseri roak Yerusalem, ma nsiꞌik kota yai, na nvakar lahir.
41 Aproximando-se ainda mais, Jesus contemplou Jerusalém e chorou sobre ela, dizendo:
42 Ia nfalak ne, “Wora lahir mia tamata ovi mnyaꞌa Yerusalem ini! Yaꞌa inak urun ma amar ini fyan-aran afa ovi rotu ma Ubu ralan malinan ovu mia! Naꞌuk fiang ini wol fyan-aran lahir afa avyai obin.
42 Oh! Se também tu, ao menos neste dia que te é dado, conhecesses o que te pode trazer a paz!... Mas não, isso está oculto aos teus olhos.
43 Tevek ni amar a veka nma ma tamata ovi rira sian mia rdir-lilit mia ovu rotu balbelat i nangrebat urun, ma rdovak mia tali wan inba watan.
43 Virão sobre ti dias em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, te sitiarão e te apertarão de todos os lados;
44 Ira veka rvisal bira kota ma rfedan mia ovu bira tamata ra munuk. Ira veka raꞌar munuk lahir bira rahan ra ovu tembok ra ma wol trea vatu isa vali naꞌa wan a, tevek mia wol mkyaꞌa amar i Ubu nma ma nsikat mia tali bira salasilan ra, boma bira vavaꞌat kakiwal.”
44 destruir-te-ão a ti e a teus filhos que estiverem dentro de ti, e não deixarão em ti pedra sobre pedra, porque não conheceste o tempo em que foste visitada.
45 Nata Yesus nati Yahudi rira Rahan Dawan Falurut ni lean a ma nalaꞌing vatuk tamata ovi rfedi-rfaha afa naꞌa inyai.
45 Em seguida, entrou no templo e começou a expulsar os mercadores.
46 Yesus nfalak verin ira ne, “Surat Ralan nfalak wean ini: ‘Ning rahan a neluk rahan falurut ma tamata raflurut naꞌa,’ naꞌuk mia myotu ma neluk wan ma tamata barborin ra rnaꞌa.”
46 Disse ele: Está escrito: A minha casa é casa de oração! Mas vós a fizestes um covil de ladrões {Is 56,7; Jr 7,11}.
47 Lokat amar, na Yesus nsiair naꞌa Rahan Dawan Falurut. Ba Yahudi rira dawan mela falurut ra, ovu rira dawan ovi rair Musa ni inukun ra, ovu dawan Yahudi ra rdava lingaꞌan mane rfedan Ia.
47 Todos os dias ensinava no templo. Os príncipes dos sacerdotes, porém, os escribas e os chefes do povo procuravam tirar-lhe a vida.
48 Naꞌuk ira wol rdav-nala lingaꞌan ma rfedan Ia, tevek tamata ra munuk inar urun ma rarenar Ni vaivatul ra.
48 Mas não sabiam como realizá-lo, porque todo o povo ficava suspenso de admiração, quando o ouvia falar.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.