Lucas 19

Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Ti ma Yesus naran kota Yerikho, na nban-oli kota yai.
1 Entrando em Jericó, atravessava Jesus a cidade.
2 Naꞌa kota yai, na tamata kaꞌi isa naran Zakheus. Ia nban-ulu verin tamata ovi baꞌi rera babahir kulu.
2 Eis que um homem, chamado Zaqueu, maioral dos publicanos e rico,
3 Ia inan ma nsiꞌik Yesus, naꞌuk tamata rivun ovu kabava daꞌin ia, ba wol bisma nrea Yesus.
3 procurava ver quem era Jesus, mas não podia, por causa da multidão, por ser ele de pequena estatura.
4 Ba nafla ula ia tali tamata rivun avyai nti ma nakbasal aa ara isa, boma bisma nsiꞌik Yesus naꞌut i nahu inyai.
4 Então, correndo adiante, subiu a um sicômoro a fim de vê-lo, porque por ali havia de passar.
5 Ti ma Yesus naran aa ara yai, na ntadata ma nfalak ne, “Zakheus msuta kikyai, tevek amar ini musti unaꞌa teri mu rahan.”
5 Quando Jesus chegou àquele lugar, olhando para cima, disse-lhe: Zaqueu, desce depressa, pois me convém ficar hoje em tua casa.
6 Ba Zakheus ralan lolin urun ma nsuta lahir, tevek Yesus veka nanaꞌa teri ni rahan a.
6 Ele desceu a toda a pressa e o recebeu com alegria.
7 Tamata rivun ovi rsiꞌik afa yai rafngamuꞌur ma rfalak ne, “You! Yesus nti lahir tamata i baꞌi notu salasilan yai ni rahan a.”
7 Todos os que viram isto murmuravam, dizendo que ele se hospedara com homem pecador.
8 Naꞌuk Zakheus ndiri ma nfalak verin Duilaꞌa ne, “Duilaꞌa, yaꞌa veka ala lahir ning metan lihir a verin tamata kasian ra, ovu veka ubahir ma nlia nala fafaꞌat verin tamata ovi ulabir nala roak ira.”
8 Entrementes, Zaqueu se levantou e disse ao Senhor: Senhor, resolvo dar aos pobres a metade dos meus bens; e, se nalguma coisa tenho defraudado alguém, restituo quatro vezes mais.
9 Ba Yesus nfalak verin Zakheus ne, “Amar ini lahir, na Ubu nsikat oa ovu mu rahan teta tali bira salasilan ra, ma bira vavaꞌat kakiwal, tevek Abraham ubun a nusin vali oa.
9 Então, Jesus lhe disse: Hoje, houve salvação nesta casa, pois que também este é filho de Abraão.
10 Yaꞌa, Tamata Yanan Yaꞌa, uma ma udava ovu ala tamata ovi rfaroa ira tali Ubu, ma usikat ira tali rira salasilan ra, ma rira vavaꞌat kakiwal.”
10 Porque o Filho do Homem veio buscar e salvar o perdido.
11 Yesus nfaseri roak Yerusalem, ba tamata avyai rnarin ne, Ubu Ni amar sarseri lalean roak ma nfareta tamata ra wean lahir Raja. Tamata avyai rarenar Yesus nangrihi obin a, ba Ia nfamalik ewal vaivatul kamkuma isa.
11 Ouvindo eles estas coisas, Jesus propôs uma parábola, visto estar perto de Jerusalém e lhes parecer que o reino de Deus havia de manifestar-se imediatamente.
12 Yesus nfalak ne, “Tamata mela isa mane nti negara isa i raroa ma ndava mane rsikat ia ma notu raja naꞌa negara yai, beti newal ia.
12 Então, disse: Certo homem nobre partiu para uma terra distante, com o fim de tomar posse de um reino e voltar.
13 Ia wol nati obin, na nera ni tamata sansinir vutu a ma nala kubang masa sasan lokat ira, ma nfalak ne, ‘Myala kubang ovi ma al fyedi-fyaha afa, nata ti naran i ewal yaꞌa.’
13 Chamou dez servos seus, confiou-lhes dez minas e disse-lhes: Negociai até que eu volte.
14 Naꞌuk tamata ovi rtali ni negara wol inar lahir tamata mela yai. Ia nti roak, beti rsinir tamata boku ma rorang ia ma rfalak verin tamata ra naꞌa negara yai ne, ‘Ami wol inamami ma tamata ini notu raja verin ami!’
14 Mas os seus concidadãos o odiavam e enviaram após ele uma embaixada, dizendo: Não queremos que este reine sobre nós.
15 Velik ne wean inyai, naꞌuk raja i nfareta negara yai nsikat watan ia ma notu raja, beti newal ia. Ia nsinir tamata ra ma rera ni sansinir ovi nala roak kubang verin ira ma rma, boma nkaꞌa lahir ne, uturira te wahal.
15 Quando ele voltou, depois de haver tomado posse do reino, mandou chamar os servos a quem dera o dinheiro, a fim de saber que negócio cada um teria conseguido.
16 Sansinir i ula lalean a nma ma nfalak ne, ‘Baba, ala roak kubang masa isa i mala verin yaꞌa yai, ma ufedi-ufaha afa ma utung nala kubang masa vutu a.’
16 Compareceu o primeiro e disse: Senhor, a tua mina rendeu dez.
17 Ba raja yai nfalak verin ia ne, ‘Oa mu karya lolin buas. Oa mot-orang lalawatan afa ovi ufalak ra naꞌa afa koꞌu ovi ala verin oa, ba yaꞌa veka usikat oa ma fwareta kota vutu a.’
17 Respondeu-lhe o senhor: Muito bem, servo bom; porque foste fiel no pouco, terás autoridade sobre dez cidades.
18 Sansinir i norang i ula lalean a nma ma nfalak ne, ‘Baba, ala roak kubang masa isa i mala yai, ma ufedi-ufaha afa ma utung nala kubang masa ilima.’
18 Veio o segundo, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu cinco.
19 Ba raja nfalak verin ia, ‘Yaꞌa veka usikat oa ma fwareta kota ilima.’
19 A este disse: Terás autoridade sobre cinco cidades.
20 Sansinir liak isa vali nma ma nfalak ne, ‘Baba, mu kubang hi ini. Ukum-teri ma lolin ia naꞌa lesu isa.
20 Veio, então, outro, dizendo: Eis aqui, senhor, a tua mina, que eu guardei embrulhada num lenço.
21 Ubobar oa ta baba, tevek waham a ngrova watan. Oa mala afa ovi oa wol mua ra, ovu baꞌi mala vaꞌi ihin tali vaꞌi ovi wol muvuri-muva naꞌa.’
21 Pois tive medo de ti, que és homem rigoroso; tiras o que não puseste e ceifas o que não semeaste.
22 Raja nfalak verin tamata yai ne, ‘Oa muktufan urun, ba veka ufaleka inukun verin oa tali afa ovi fwalak ra. Oa mkaꞌa roak ne, wahang a ngrova ovu baꞌi ala afa ovi wol ningu ra, ovu vali baꞌi ala vaꞌi ihin tali vaꞌi ovi wol uvuri-uva naꞌa.
22 Respondeu-lhe: Servo mau, por tua própria boca te condenarei. Sabias que eu sou homem rigoroso, que tiro o que não pus e ceifo o que não semeei;
23 Wean inyai, na afakinimi wol fwadoku ning kubang yai naꞌa bank, boma ti ma ewal yaꞌa, na bisma ala kubang yai ovu ni bunga a.’
23 por que não puseste o meu dinheiro no banco? E, então, na minha vinda, o receberia com juros.
24 Nata raja nfalak verin tamata ovi rdiri inyai ne, ‘Myal-ewal kubang tali sansinir yai, ma myala verin sansinir i ni kubang masa vutu a.’
24 E disse aos que o assistiam: Tirai-lhe a mina e dai-a ao que tem as dez.
25 Naꞌuk ira rfalak ne, ‘Baba, ia ni kubang masa vutu roak.’
25 Eles ponderaram: Senhor, ele já tem dez.
26 Raja nfalak ne, ‘Mingnanang! Tamata iki watan npake ma lolin afa ovi rnaꞌa roak ia, na veka utafal vali verin ia. Naꞌuk tamata iki watan wol npake ma lolin afa ovi rnaꞌa roak ia, na veka al-ewal afa ovi rnaꞌa ia.
26 Pois eu vos declaro: a todo o que tem dar-se-lhe-á; mas ao que não tem, o que tem lhe será tirado.
27 Naꞌuk fiang ini myovun tamata ovi rira sian yaꞌa ovu wol inar ma unaꞌa raja verin ira ma rma ini. Fyedan ira naꞌa wahang ralan a!’ ”
27 Quanto, porém, a esses meus inimigos, que não quiseram que eu reinasse sobre eles, trazei-os aqui e executai-os na minha presença.
28 Ti ma Yesus nfamalik munuk vaivatul kamkuma yai, na nbana ula ia nti Yerusalem, ma Ni tamata ra rahu murin a.
28 E, dito isto, prosseguia Jesus subindo para Jerusalém.
29 Ti ma Yesus nfaseri ahu Betfage ovu Betania i rnaꞌa vuar Zaitun a, na nsinir tamata irua tali Ni tamata ovi rorang Ia ma rti ula ira.
29 Ora, aconteceu que, ao aproximar-se de Betfagé e de Betânia, junto ao monte das Oliveiras, enviou dois de seus discípulos,
30 Yesus nsurak ira ne, “Miti ahu i naꞌa ulu eri. Ti myaran ahu yai, na veka mtyuan keledai isa i wol kaꞌi dawan ia obin, ovu rkeak teri ia. Tamata ra wol rata rdoku tetan ratan obin. Mryuvat ni kakeak a ma fyabana ia mya.
30 dizendo-lhes: Ide à aldeia fronteira e ali, ao entrardes, achareis preso um jumentinho que jamais homem algum montou; soltai-o e trazei-o.
31 Wean i tamata rorat mia ne, ‘Notu afakinimi fyatalik keledai yai?’, na byalat ira ne, ‘Duilaꞌa nperlu keledai yai.’ ”
31 Se alguém vos perguntar: Por que o soltais? Respondereis assim: Porque o Senhor precisa dele.
32 Ba Yesus Ni tamata irua yai rti, na rtuan lahir afa i Yesus nfalak roak verin ira.
32 E, indo os que foram mandados, acharam segundo lhes dissera Jesus.
33 Naꞌut i raruvat keledai yai ni kakeak a, na tamata ovi rira keledai yai rorat ira ne, “Afakinimi mane fyatalik keledai yai?”
33 Quando eles estavam soltando o jumentinho, seus donos lhes disseram: Por que o soltais?
34 Ira rfalak ne, “Duilaꞌa nperlu.”
34 Responderam: Porque o Senhor precisa dele.
35 Ba rovun keledai yai ti verin Yesus, ma rala rira ravit blawat ra ma al raraang tetan ratan a, beti rsikat Yesus ma rata ndoku.
35 Então, o trouxeram e, pondo as suas vestes sobre ele, ajudaram Jesus a montar.
36 Naꞌut i Yesus nrata roak keledai yai ma nati Yerusalem, na tamata ra rvelar rira ravit blawat ra naꞌa lingaꞌan ralan.
36 Indo ele, estendiam no caminho as suas vestes.
37 Ti ma Yesus nfaseri Yerusalem naꞌa lingaꞌan dadudur i naꞌa vuar Zaitun, na Ni tamata ovi rorang Ia munuk rotu inar lolin ovu rfadawang Ubu ovu vair dawan, tevek rarea munuk roak mujizat ovi notu ra.
37 E, quando se aproximava da descida do monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos passou, jubilosa, a louvar a Deus em alta voz, por todos os milagres que tinham visto,
38 Ira rfalak ne, “Ubu naflahar tamata i neluk Raja ma nma ovu Duilaꞌa naran a! Fara dida vavaꞌat ra malinan watan ovu Ubu i naꞌa lanit ratan, ovu tfadawang Ubu i Ni dawan a nlia munuk afakataka.”
38 dizendo: Bendito é o Rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória nas maiores alturas!
39 Tamata Farisi boku rovu vali tamata rivun avyai, ba rfalak verin Yesus ne, “Tuan Guru, mtabu Mu tamata ovi rorang Oa yai ma deka rangrihi wean inyai!”
39 Ora, alguns dos fariseus lhe disseram em meio à multidão: Mestre, repreende os teus discípulos!
40 Ba Yesus nfalak lahir verin ira ne, “Ufalak verin mia ma mkyaꞌa ne, wean i tamata ovi wol vairira, na vatu ovi veka rafwak.”
40 Mas ele lhes respondeu: Asseguro-vos que, se eles se calarem, as próprias pedras clamarão.
41 Naꞌut i Yesus nfaseri roak Yerusalem, ma nsiꞌik kota yai, na nvakar lahir.
41 Quando ia chegando, vendo a cidade, chorou
42 Ia nfalak ne, “Wora lahir mia tamata ovi mnyaꞌa Yerusalem ini! Yaꞌa inak urun ma amar ini fyan-aran afa ovi rotu ma Ubu ralan malinan ovu mia! Naꞌuk fiang ini wol fyan-aran lahir afa avyai obin.
42 e dizia: Ah! Se conheceras por ti mesma, ainda hoje, o que é devido à paz! Mas isto está agora oculto aos teus olhos.
43 Tevek ni amar a veka nma ma tamata ovi rira sian mia rdir-lilit mia ovu rotu balbelat i nangrebat urun, ma rdovak mia tali wan inba watan.
43 Pois sobre ti virão dias em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras e, por todos os lados, te apertarão o cerco;
44 Ira veka rvisal bira kota ma rfedan mia ovu bira tamata ra munuk. Ira veka raꞌar munuk lahir bira rahan ra ovu tembok ra ma wol trea vatu isa vali naꞌa wan a, tevek mia wol mkyaꞌa amar i Ubu nma ma nsikat mia tali bira salasilan ra, boma bira vavaꞌat kakiwal.”
44 e te arrasarão e aos teus filhos dentro de ti; não deixarão em ti pedra sobre pedra, porque não reconheceste a oportunidade da tua visitação.
45 Nata Yesus nati Yahudi rira Rahan Dawan Falurut ni lean a ma nalaꞌing vatuk tamata ovi rfedi-rfaha afa naꞌa inyai.
45 Depois, entrando no templo, expulsou os que ali vendiam,
46 Yesus nfalak verin ira ne, “Surat Ralan nfalak wean ini: ‘Ning rahan a neluk rahan falurut ma tamata raflurut naꞌa,’ naꞌuk mia myotu ma neluk wan ma tamata barborin ra rnaꞌa.”
46 dizendo-lhes: Está escrito:
47 Lokat amar, na Yesus nsiair naꞌa Rahan Dawan Falurut. Ba Yahudi rira dawan mela falurut ra, ovu rira dawan ovi rair Musa ni inukun ra, ovu dawan Yahudi ra rdava lingaꞌan mane rfedan Ia.
47 Diariamente, Jesus ensinava no templo; mas os principais sacerdotes, os escribas e os maiorais do povo procuravam eliminá-lo;
48 Naꞌuk ira wol rdav-nala lingaꞌan ma rfedan Ia, tevek tamata ra munuk inar urun ma rarenar Ni vaivatul ra.
48 contudo, não atinavam em como fazê-lo, porque todo o povo, ao ouvi-lo, ficava dominado por ele.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.