Lucas 15
Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs ARA
1 Amar isa, na tamata ovi baꞌi rera babahir kulu ra, ovu tamata salasilan liak ra, rma rtuan Yesus ma rarenar afa ovi nfalak ra.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ba tamata Yahudi boku rtali sidovung Farisi, ovu rira dawan ovi rair Musa ni inukun ra, rafngamuꞌur ma rfalak ne, “Yaꞌi yo, tamata ini notu ni kida ovu tamata salasilan ra ma nafnaꞌan ovu ira!”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Ba Yesus nala vaivatul kamkuma isa ma nfalak verin ira ne,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Wean i tamata isa ntali mia ni domba ratut isa, naꞌuk isa wol nleal, na ia veka notu afaka? Ia veka nban-talik domba vutsi rahin isi yai naꞌa wan lean vu i ngrova lalawatan a, ma ti ndava domba i wol nleal yai, ti naran i ndav-nala roak ia.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Ba wean i ntuan roak domba yai, na inan urun i lahir, ma nala domba yai nrata varan a ma newal ia.
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 Ti ma naran ni rahan, na nera ni kida ra ovu tamata ovi rnaꞌa ni rahan nelan a ma nfalak verin ira ne, ‘Mya ma totu inad lolin, tevek udav-nala roak ning domba i wol nleal a.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ba ufalak verin mia ne, naꞌa lanit ratan veka wean vali inyai. Ubu ralan a veka lolin urun, tevek tamata salasilan isa nahil ma ntalik roak tali ni salasilan ra. Ralan lolin yai nlia tali ralan lolin verin tamata vutsi rahin isi ovi rira vavaꞌat ra rmalola, ma wol rperlu ma rahil ma rtalik tali rira salasilan ra.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Nata Yesus nfamalik vaivatul kamkuma isa verin ira ne, “Vata isa ni kubang ihin vutu a, ba wean i isa wol nleal, na veka notu afaka? Ia veka ntutun damar ovu nbitin munuk rahan ralan a ma al ndava ni kubang i wol nleal yai, ti naran i ndav-nala.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Ti ma ndav-nala roak kubang yai, na nera ni kida ra ovu tamata ovi rnaꞌa ni rahan nelan a ma nfalak verin ira ne, ‘Mya ma totu inad lolin, tevek udav-nala roak ning kubang i wol nleal a.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Wean vali inyai verin Ubu Ni sansinir ra naꞌa lanit ratan, ma veka inarira lolin urun, tevek tamata salasilan isa nahil roak tali ni salasilan ra.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Yesus nfalak ewal vali ne, “Tamata isa yanan brana irua.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Amar isa, na iwarin a nfalak verin yaman a ne, ‘Bapa, msiduk kikyai dida metan ra, ma mala ning wahat a verin yaꞌa.’ Ba yaman a nsiduk lahir ni metan ra verin yanan irua yai.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Amar ifira nelak watan, na yanan iwarin a ti nfedi munuk lahir ni metan ra ma nti negara i raroa. Naꞌa negara yai, na ia nawahak munuk lahir ni kubang ra ma al notu ni sian a lolin watan.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ti ma nawahak munuk ni kubang ra, na lafar dawan nkena negara yai. Ba ni vavaꞌat a sian urun i lahir.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Ia nti ndava karya naꞌa tamata isa naꞌa negara yai. Ba tamata yai nala karya verin ia ma ti nwanar ni vavu ra naꞌa ni lanun a.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Ia nablafar daꞌin roak, ba mane naꞌan watan vavu rira afamtahan ra, naꞌuk wol tamata isa vali ntorung ma nala verin ia.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Ti nata ni fikiran lyawan roak ma nfalak naꞌa ralan ne, ‘Tamata ovi rkarya verin yamang a rivun urun ira, ovu rira afamtahan a nngora tia ma watan, naꞌuk unaꞌa ini, na mane umata ning lafar roak!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Yaꞌa veka ewal yaꞌa ma ti utuan yamang a ma ufalak verin ia ne: Bapa, yaꞌa otu salasilan roak verin Ubu ovu oa.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Wol inovan roak ma tamata ra rfalak ne, oa yanam yaꞌa. Ba fara mtorung ma ukarya verin oa, wean watan mu tamata karya liak ra.’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Ba ndiri ma newal ia nti verin yaman a. Nanaꞌa raroa obin, na yaman a nrea lan roak ia, ba nfarnuang lahir naꞌa ralan ma nfaturu ni silobang a, ba nafla nti ma nangabuk ovu nvoan ia.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Ia nfalak verin yaman a ne, ‘Bapa, yaꞌa otu salasilan roak verin Ubu ovu oa, ba wol inovan roak ma tamata ra rfalak ne, oa yanam yaꞌa.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Naꞌuk yaman nfalak verin ni sansinir ra ne, ‘Yarak ti myala ravit blawat i lolin urun a ma myotu ma neluk, ovu myala tatea ma myaꞌadoru naꞌa ean a, ovu vali myala sitana ma myaꞌadoru naꞌa liman a.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Myotu munuk wean inyai, beti myala sapi koꞌu i ngbabal urun a ma fyedan ia. Ki totu snoba ma tafnaꞌan ovu totu inad lolin.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Tevek yanak ini nmata roak, naꞌuk fiang ini nvaꞌat ewal. Ia wol nleal roak, naꞌuk fiang ini utuan ewal roak ia.’ Ba rotu lahir rira snoba.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Naꞌut inyai vali, na yanan iyaꞌan a naꞌa vaꞌi obin. Ti ma newal ia ma nfaseri rira rahan a, na nrenar tamata ra rdedang, rafraik floꞌits ovu rsoꞌi-rsomar.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Ba nera rira tamata sansinir isa ma norat ia ne, ‘Rotu afakinyai?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Sansinir yai nfalak ne, ‘Warim a newal roak ia, ba yamam a nsinir ami ma amfedan roak sapi koꞌu i ngbabal urun a, tevek yanan i wol nleal yai newal roak ia ovu lolin.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Ba yanan iyaꞌan yai nangrova urun, ma nafena nti rahan ralan. Nata yaman a nma murin ma nera lablobang ia ma nma ralan.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Naꞌuk nfalak verin yaman a ne, ‘Varat a nkati varat, na ukarya verin oa wean sansinir. Wol fasa vali obin angal afa ovi fwareta ra, naꞌuk wol mane fasa vali mala bibi koꞌu isa verin yaꞌa ma otu snoba ovu ning kida ra.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Naꞌuk yanam yai ti ma nawahak munuk roak mu metan ra ovu vatlean ra. Ti ma newal ia, na bapa fwedan lahir sapi koꞌu i ngbabal yai verin ia!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Yaman nfalak verin ia ne, ‘Baba, oa ini mnaꞌa lalawatan ovu yaꞌa, ba ning afakataka munuk, oa mu vali.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Naꞌuk inovan ma totu snoba ma totu inad lolin, tevek warim ini nmata roak, naꞌuk fiang ini nvaꞌat ewal. Ia wol nleal roak, naꞌuk tatuan ewal roak ia.’ ”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.