João 6
Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs VC
1 Yesus notu munuk afa avyai, beti nrata kumal isa ma nti danau Galilea ni lihir a. Danau yai rfanara vali ia ne, danau Tiberias.
1 Depois disso, atravessou Jesus o lago da Galiléia {que é o de Tiberíades.}
2 Tamata rivun rban-earira ma rorang Ia, tevek rsiꞌik roak mujizat ovi notu ma tamata ovi rira suhut ra lolin ira.
2 Seguia-o uma grande multidão, porque via os milagres que fazia em beneficio dos enfermos.
3 Nata Yesus ovu Ni tamata ovi rorang Ia rti rvaꞌal vuar ma rdoku.
3 Jesus subiu a um monte e ali se sentou com seus discípulos.
4 Naꞌut inyai, na Yahudi rira amar dawan Paskah sarseri roak.
4 Aproximava-se a Páscoa, festa dos judeus.
5 Naꞌut i Yesus nvanung wahan a ma nsiꞌik tia ma, na tamata rivun ilaꞌa rma mane rtuan Ia, ba nfalak verin Filipus ne, “Ita veka tfaha roti naꞌa inba ma al tfaꞌan tamata rivun ovi?”
5 Jesus levantou os olhos sobre aquela grande multidão que vinha ter com ele e disse a Filipe: Onde compraremos pão para que todos estes tenham o que comer?
6 Yesus nfalak wean inyai ma nlabir teman Filipus, tevek Yesus nkaꞌa afa ovi veka notu ra.
6 Falava assim para o experimentar, pois bem sabia o que havia de fazer.
7 Filipus nfalak ne, “Velik ne tfaha roti fyawan dinar ratut irua vali, ma tsiduk kadkedan lokat ira, na wol naran watan.”
7 Filipe respondeu-lhe: Duzentos denários de pão não lhes bastam, para que cada um receba um pedaço.
8 Nata Simon Petrus warin i naran Andreas nfalak verin Yesus ne,
8 Um dos seus discípulos, chamado André, irmão de Simão Pedro, disse-lhe:
9 “Kasikoꞌu brana isa naꞌa ini ntaha roti ilima ovu ian irua. Naꞌuk afa avyai wol naran ma tfaꞌan tamata rivun ovi.”
9 Está aqui um menino que tem cinco pães de cevada e dois peixes... mas que é isto para tanta gente?
10 Ba Yesus nfalak ne, “Fyalak verin tamata avyai ma rdoku.” Naꞌa wan yai, na ngrova yanat lalawatan, ba tamata avyai rdoku watan inyai. Tali tamata avyai munuk, na brana ra watan kaꞌa bi rivun ilima.
10 Disse Jesus: Fazei-os assentar. Ora, havia naquele lugar muita relva. Sentaram-se aqueles homens em número de uns cinco mil.
11 Ba Yesus nala roti avyai ma naflurut ovu nfalak fara weninyai verin Ubu, beti ntanang verin tamata ovi rdoku inyai. Nata Yesus nala vali ian irua yai, ma notu vali wean inyai, ba rafnaꞌan ma tali watan ira.
11 Jesus tomou os pães e rendeu graças. Em seguida, distribuiu-os às pessoas que estavam sentadas, e igualmente dos peixes lhes deu quanto queriam.
12 Rafnaꞌan ma evurira ra rveda roak, beti Yesus nfalak verin Ni tamata ovi rorang Ia ne, “Misdovuk munuk roti teran ra, boma deka mane rvatuk watan.”
12 Estando eles saciados, disse aos discípulos: Recolhei os pedaços que sobraram, para que nada se perca.
13 Ba ti ma rafnaꞌan munuk, na rasdovuk roti etal ra tali roti ilima yai teran ra, naꞌa ahir vutu rahin irua rngora.
13 Eles os recolheram e, dos pedaços dos cinco pães de cevada que sobraram, encheram doze cestos.
14 Naꞌut i tamata rivun avyai rsiꞌik mujizat i Yesus notu yai, na rfalak lahir ne, “Kena urun! Ia ini nabi i Ubu ntorung roak, ma veka nma lanit ivavan a.”
14 À vista desse milagre de Jesus, aquela gente dizia: Este é verdadeiramente o profeta que há de vir ao mundo.
15 Yesus nkaꞌa afa i tamata rivun avyai ranovak a. Tamata avyai mane rkiwal Ia ma neluk raja verin ira. Ba Yesus nban-talik wan yai ma nti vuar isa ma aksa Ia watan naꞌa inyai.
15 Jesus, percebendo que queriam arrebatá-lo e fazê-lo rei, tornou a retirar-se sozinho para o monte.
16 Naꞌut i lera mane nakduvul roak, na Yesus Ni tamata ovi rorang Ia rti danau.
16 Chegada a tarde, os seus discípulos desceram à margem do lago.
17 Ira rdata rira kumal mane rti ahu Kapernaum, naꞌa danau ni lihir a. Ti ma ovan roak, na Yesus wol nma ntuan ira obin.
17 Subindo a uma barca, atravessaram o lago rumo a Cafarnaum. Era já escuro, e Jesus ainda não se tinha reunido a eles.
18 Wol mnanat, na nait a dawan ovu saksakan dawan naꞌa danau yai.
18 O mar, entretanto, se agitava, porque soprava um vento rijo.
19 Ira rvahi ma snain kil ilima te inean roak, na rsiꞌik i Yesus nbana naꞌa wear ratan ma nfaseri rira kumal a, ba rbobar urun i lahir.
19 Tendo eles remado uns vinte e cinco ou trinta estádios, viram Jesus que se aproximava da barca, andando sobre as águas, e ficaram atemorizados.
20 Naꞌuk Yesus nfalak verin ira ne, “Yaꞌa ini, ba deka byobar!”
20 Mas ele lhes disse: Sou eu, não temais.
21 Ira rtorung ma irmunuk Yesus rnaꞌa rira kumal a. Brian munuk, na raran lahir wan i mane rti yai.
21 Quiseram recebê-lo na barca, mas pouco depois a barca chegou ao seu destino.
22 Ti ma ni ilyan, beti tamata rivun ovi rnaꞌa danau yai ni lihir a rkaꞌa ne, inravin a kumal isa watan naꞌa inyai. Ira rkaꞌa vali roak ne, Yesus Ni tamata ovi rorang Ia rti roak ovu kumal yai, naꞌuk Yesus wol novu.
22 No dia seguinte, a multidão que tinha ficado do outro lado do mar percebeu que Jesus não tinha subido com seus discípulos na única barca que lá estava, mas que eles tinham partido sozinhos.
23 Naꞌut inyai, na kumal liak boku rtali kota Tiberias rma ma rlau ebang wan i Yesus nera verin Ubu ma naflahar roti ra ma tamata rivun raꞌan.
23 Nesse meio tempo, outras barcas chegaram de Tiberíades, perto do lugar onde tinham comido o pão, depois de o Senhor ter dado graças.
24 Ti ma tamata rivun avyai rkaꞌa roak ne, Yesus ovu Ni tamata ovi rorang Ia wol rnaꞌa roak wan yai, na rafnavul lahir kumal avyai ma rti Kapernaum ma rdava Yesus.
24 E, reparando a multidão que nem Jesus nem os seus discípulos estavam ali, entrou nas barcas e foi até Cafarnaum à sua procura.
25 Naꞌut i tamata rivun avyai rti ma rtuan Yesus naꞌa Kapernaum, na rorat Ia ne, “Tuan Guru, mwa maran ini lafira?”
25 Encontrando-o na outra margem do lago, perguntaram-lhe: Mestre, quando chegaste aqui?
26 Yesus nfalak verin ira ne, “Afa i ufalak verin mia ini, kena urun! Velik aba, mia wol mdyava Yaꞌa tevek msyiꞌik roak i otu faneak ovi tamata ra wol rot-nala, naꞌuk mdyava Yaꞌa tevek mian roak roti ma evubira rveda roak.
26 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade, em verdade vos digo: buscais-me, não porque vistes os milagres, mas porque comestes dos pães e ficastes fartos.
27 Deka mdyava afamtahan ovi bisma rbetan, naꞌuk mkyarya ma al mdyava afamtahan ovi rala vavaꞌat kakiwal. Yaꞌa, Tamata Yanan Yaꞌa, veka ala afamtahan yai verin mia, tevek Yamang a nala roak ngrebat verin Yaꞌa.”
27 Trabalhai, não pela comida que perece, mas pela que dura até a vida eterna, que o Filho do Homem vos dará. Pois nele Deus Pai imprimiu o seu sinal.
28 Ba rfalak verin Yesus ne, “Ami musti amotu afaka, boma amot-orang afa ovi Ubu ralan nfalak a?”
28 Perguntaram-lhe: Que faremos para praticar as obras de Deus?
29 Yesus nfalak verin ira ne, “Karya i Ubu ralan nfalak ma myotu a wean ini: Myorang Ia i Ubu nsinir roak ma nma ini.”
29 Respondeu-lhes Jesus: A obra de Deus é esta: que creiais naquele que ele enviou.
30 Ba rfalak verin Ia ne, “Oa veka motu faneak aka ma amsiꞌik, boma amorang Oa? Oa Mu karya afaka?
30 Perguntaram eles: Que milagre fazes tu, para que o vejamos e creiamos em ti? Qual é a tua obra?
31 Ubumam-nusimami ra raꞌan afamtahan i naran manna naꞌa wan lean vu dawan, wean i rtulis roak naꞌa Surat Ralan ne, ‘Ia nala afamtahan tali lanit ratan ma raꞌan.’ ”
31 Nossos pais comeram o maná no deserto, segundo o que está escrito: Deu-lhes de comer o pão vindo do céu {Sl 77,24}.
32 Ba Yesus nfalak verin ira ne, “Afa i ufalak verin mia ini, kena urun! Musa wol nala afamtahan tali lanit ratan verin mia, naꞌuk Yamang a nala afamtahan mngaꞌun tali lanit ratan verin mia.
32 Jesus respondeu-lhes: Em verdade, em verdade vos digo: Moisés não vos deu o pão do céu, mas o meu Pai é quem vos dá o verdadeiro pão do céu;
33 Tevek afamtahan i Yamang nala yai nfaturu Ia i ntali lanit ratan nma, ma nala vavaꞌat verin tamata ra naꞌa lanit ivavan a.”
33 porque o pão de Deus é o pão que desce do céu e dá vida ao mundo.
34 Ira rfalak verin Yesus ne, “Duilaꞌa, mala afamtahan yai lalawatan verin ami.”
34 Disseram-lhe: Senhor, dá-nos sempre deste pão!
35 Yesus nfalak verin ira ne, “Yaꞌa ini afamtahan i nala vavaꞌat a. Tamata iki watan nma verin Yaꞌa, na ia veka wol nablafar roak. Tamata iki watan norang Yaꞌa, na ia veka wol nabroa roak.
35 Jesus replicou: Eu sou o pão da vida: aquele que vem a mim não terá fome, e aquele que crê em mim jamais terá sede.
36 Naꞌuk ufalak roak verin mia ne, velik ne msyiꞌik roak Yaꞌa, naꞌuk wol myorang Yaꞌa.
36 Mas já vos disse: Vós me vedes e não credes...
37 Tamata ovi Yamang a nala roak ira verin Yaꞌa, veka rma munuk Yaꞌa. Tamata iki watan nma verin Yaꞌa, na wol ulaꞌing ia.
37 Todo aquele que o Pai me dá virá a mim, e o que vem a mim não o lançarei fora.
38 Tevek uma tali lanit ratan ovu wol mane ot-orang afa ovi ralang nfalak ra. Naꞌuk ot-orang Ia i nsinir roak Yaꞌa Ni afa ovi ralan nfalak ra.
38 Pois desci do céu não para fazer a minha vontade, mas a vontade daquele que me enviou.
39 Ia i nsinir roak Yaꞌa, ralan nfalak wean ini: tali tamata ovi nala roak ira verin Yaꞌa, na wol isa vali nmamu, naꞌuk veka ufavaꞌat ewal ira tali matmatan naꞌa amar i lanit ivavan veka namwear.
39 Ora, esta é a vontade daquele que me enviou: que eu não deixe perecer nenhum daqueles que me deu, mas que os ressuscite no último dia.
40 Tevek afa ovi Yamang ralan nfalak a wean ini: tamata iki watan nsiꞌik Yaꞌa, Ubu Yanan a, ovu norang Yaꞌa, na veka ni vavaꞌat kakiwal. Yaꞌa veka ufavaꞌat ewal ia tali matmatan naꞌa amar i lanit ivavan veka namwear.”
40 Esta é a vontade de meu Pai: que todo aquele que vê o Filho e nele crê, tenha a vida eterna; e eu o ressuscitarei no último dia.
41 Tamata Yahudi ra rafngamuꞌur, tevek Yesus nfalak roak ne, “Yaꞌa ini afamtahan i nsuta tali lanit ratan.”
41 Murmuravam então dele os judeus, porque dissera: Eu sou o pão que desceu do céu.
42 Ira kaꞌi rsifalak afa verin ira ne, “Yesus ini Yusuf yanan a. Ita tkaꞌa roak renan ovu yaman a, naꞌuk wean inbinimi nfalak ne, ‘Yaꞌa usuta tali lanit ratan?’ ”
42 E perguntavam: Porventura não é ele Jesus, o filho de José, cujo pai e mãe conhecemos? Como, pois, diz ele: Desci do céu?
43 Ba Yesus nfalak verin ira ne, “Deka mifngamuꞌur.
43 Respondeu-lhes Jesus: Não murmureis entre vós.
44 Wol tamata isa vali bisma nma verin Yaꞌa, wean i Yamang i nsinir Yaꞌa wol novun ia nma. Tamata iki nma verin Yaꞌa, na veka ufavaꞌat ewal ia tali matmatan naꞌa amar i lanit ivavan veka namwear.
44 Ninguém pode vir a mim se o Pai, que me enviou, não o atrair; e eu hei de ressuscitá-lo no último dia.
45 Rtulis roak naꞌa nabi rira kitab ra ne, ‘Ubu veka nair tamata ra munuk.’ Tamata iki watan nrenar ovu ntorung afa ovi Yamang nair ra, na veka nma verin Yaꞌa.
45 Está escrito nos profetas: Todos serão ensinados por Deus {Is 54,13}. Assim, todo aquele que ouviu o Pai e foi por ele instruído vem a mim.
46 Inyai wol nfaturu ne, tamata boku rsiꞌik roak Yamang a. Naꞌuk Ia i ntali Ubu saꞌi nsiꞌik roak Ia.
46 Não que alguém tenha visto o Pai, pois só aquele que vem de Deus, esse é que viu o Pai.
47 Afa i ufalak verin mia ini, kena urun! Tamata iki watan norang Yaꞌa, na ia veka ni vavaꞌat kakiwal.
47 Em verdade, em verdade vos digo: quem crê em mim tem a vida eterna.
48 Yaꞌa ini afamtahan i nala vavaꞌat.
48 Eu sou o pão da vida.
49 Ububir-nusibira ra raꞌan roak afamtahan i naran manna naꞌa wan lean vu dawan, naꞌuk rmata vali.
49 Vossos pais, no deserto, comeram o maná e morreram.
50 Naꞌuk fiang ini, afamtahan i nsuta tali lanit ratan a, naꞌa roak wahabira ralan ra. Tamata iki watan naꞌan afamtahan ini, na ia veka wol nmata.
50 Este é o pão que desceu do céu, para que não morra todo aquele que dele comer.
51 Yaꞌa ini afamtahan i nsuta tali lanit ratan ma ala vavaꞌat verin tamata ra. Tamata iki watan naꞌan afamtahan ini, na ia veka ni vavaꞌat kakiwal. Afamtahan i veka ala yai, nala vavaꞌat verin tamata ra naꞌa lanit ivavan a. Afamtahan yai tenang a.”
51 Eu sou o pão vivo que desceu do céu. Quem comer deste pão viverá eternamente. E o pão, que eu hei de dar, é a minha carne para a salvação do mundo.
52 Naꞌut i tamata Yahudi rarenar afa ovi Yesus nfalak ra, na rsitaku ulurira naꞌa rira fikiran ra ma rfalak ne, “Wean inba ma tamata ini bisma nala tenan a ma taꞌan?”
52 A essas palavras, os judeus começaram a discutir, dizendo: Como pode este homem dar-nos de comer a sua carne?
53 Ba Yesus nfalak verin ira ne, “Afa i ufalak verin mia ini, kena urun! Ba wean i wol mian Tamata Yanan tenan a, ovu wol myenu laran a, na veka wol bira vavaꞌat kakiwal.
53 Então Jesus lhes disse: Em verdade, em verdade vos digo: se não comerdes a carne do Filho do Homem, e não beberdes o seu sangue, não tereis a vida em vós mesmos.
54 Tamata iki watan naꞌan tenang a ovu nenu larang a, na ia veka ni vavaꞌat kakiwal. Yaꞌa veka ufavaꞌat ewal ia tali matmatan naꞌa amar i lanit ivavan veka namwear,
54 Quem come a minha carne e bebe o meu sangue tem a vida eterna; e eu o ressuscitarei no último dia.
55 tevek tenang a ovu larang a inyai fanaꞌan-fanenu mngaꞌun a.
55 Pois a minha carne é verdadeiramente uma comida e o meu sangue, verdadeiramente uma bebida.
56 Tamata iki watan naꞌan tenang a ovu nenu larang a, na ia ni vavaꞌat isa roak ovu Yaꞌa, ovu vali Yaꞌa Ning vavaꞌat isa roak ovu ia.
56 Quem come a minha carne e bebe o meu sangue permanece em mim e eu nele.
57 Yamang i nvaꞌat a nsinir Yaꞌa ma uma, ovu Ning vavaꞌat ntali Ia. Wean vali inyai verin tamata ra. Tamata iki watan naꞌan tenang a, na veka ala vavaꞌat verin Ia.
57 Assim como o Pai que me enviou vive, e eu vivo pelo Pai, assim também aquele que comer a minha carne viverá por mim.
58 Yaꞌa ini afamtahan i ntali lanit ratan. Afamtahan ini wol wean afamtahan i ububir-nusibira raꞌan a. Velik ne raꞌan roak afamtahan yai, naꞌuk rmata watan. Naꞌuk tamata iki watan naꞌan afamtahan ini, na ia veka nvaꞌat, nata ti wol ni wahan.”
58 Este é o pão que desceu do céu. Não como o maná que vossos pais comeram e morreram. Quem come deste pão viverá eternamente.
59 Yesus nfalak munuk afa avyai naꞌut i nsiair naꞌa tamata Yahudi rira rahan falurut i naꞌa Kapernaum.
59 Tal foi o ensinamento de Jesus na sinagoga de Cafarnaum.
60 Ti ma rarenar munuk roak afa ovi Yesus nair ra, na tamata rivun ovi rorang Ia rfalak ne, “Vaivatul ovi nala ma al nsiair ra aleman urun. Iki bisma nfan-aran vaivatul ovi?”
60 Muitos dos seus discípulos, ouvindo-o, disseram: Isto é muito duro! Quem o pode admitir?
61 Tamata ra wol rfalak verin Yesus, naꞌuk nkaꞌa lahir ne, Ni tamata ovi rorang Ia rafngamuꞌur naꞌa afa ovi nfalak ra, ba nfalak verin ira ne, “Betane Ning vaivatul ra rotu ma ralabira raruan naꞌa bira inorang a?
61 Sabendo Jesus que os discípulos murmuravam por isso, perguntou-lhes: Isso vos escandaliza?
62 Ufalak watan wean inyai, na ralabira raruan roak, ba wean inba vali wean i msyiꞌik Yaꞌa, Tamata Yanan a, urata ewal wan i unaꞌa lan a?
62 Que será, quando virdes subir o Filho do Homem para onde ele estava antes?...
63 Ubu Ni Roh nala vavaꞌat verin tamata ra. Tamata rira ngrebat ra wol rot-nala ma rira vavaꞌat a. Vaivatul ovi ufalak roak verin mia ini, rtali Ubu Ni Roh ovu rala vavaꞌat verin mia.
63 O espírito é que vivifica, a carne de nada serve. As palavras que vos tenho dito são espírito e vida.
64 Naꞌuk boku tali mia wol myorang Yaꞌa.” Yesus nfalak wean inyai, tevek naꞌut i beti nfabana Ni karya a, na nkaꞌa roak ne, tamata aba rafena ma rorang Ia, ovu tamata iki veka nfedi Ia verin tamata ovi wol inar lahir Ia.
64 Mas há alguns entre vós que não crêem... Pois desde o princípio Jesus sabia quais eram os que não criam e quem o havia de trair.
65 Ba Yesus nfalak ewal verin ira ne, “Ufalak roak verin mia ne, wol tamata isa vali bisma nma verin Yaꞌa, wean i Yamang wol notu ma nma verin Yaꞌa.”
65 Ele prosseguiu: Por isso vos disse: Ninguém pode vir a mim, se por meu Pai não lho for concedido.
66 Naꞌut inyai, tali tamata ovi rorang Ia, na rivun ira rti talik Ia ovu rafena roak ma rorang Ia.
66 Desde então, muitos dos seus discípulos se retiraram e já não andavam com ele.
67 Ba Yesus nfalak verin Ni tamata vutu rahin irua ovi rorang Ia ne, “Betane mia mane miti talik vali Yaꞌa?”
67 Então Jesus perguntou aos Doze: Quereis vós também retirar-vos?
68 Simon Petrus nfalak ne, “Duilaꞌa, ami veka amorang iki vali? Mu vaivatul ra rala vavaꞌat kakiwal verin ami.
68 Respondeu-lhe Simão Pedro: Senhor, a quem iríamos nós? Tu tens as palavras da vida eterna.
69 Ami amorang roak Oa. Amkaꞌa lahir ne, Oa ini Ubu Ni sansinir a, ovu Mu vavaꞌat a nmerat urun.”
69 E nós cremos e sabemos que tu és o Santo de Deus!
70 Yesus nfalak verin ira ne, “Yaꞌa kaꞌi ufili roak mia tamata vutu rahin irua ini, naꞌuk tamata isa tali mia veka norang watan nitdawan ni ininan a.”
70 Jesus acrescentou: Não vos escolhi eu todos os doze? Contudo, um de vós é um demônio!...
71 Tamata i Yesus nfalak yai, inyai Yudas i yaman verin Simon Iskariot. Velik ne ntali Yesus Ni tamata vutu rahin irua ovi rorang Ia, naꞌuk veka nfedi Yesus.
71 Ele se referia a Judas, filho de Simão Iscariotes, porque era quem o havia de entregar não obstante ser um dos Doze.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.