Atos 10
Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs VC
1 Naꞌa kota Kaisarea, na brana isa naran Kornelius. Ia neluk suldadu dawan isa naꞌa Roma rira sidovung suldadu dawan isa naran Italia.
1 Havia em Cesaréia um homem, por nome Cornélio, centurião da coorte que se chamava Itálica.
2 Tamata yai not-orang afa ovi Ubu ralan nfalak ra, ovu ia ovu ni rahan a teta baꞌi ralang ma dawan Ubu. Ia naflurut lalawatan verin Ubu, ovu vali nala kubang rivun ma nlobang tamata Yahudi ovi kasian ira.
2 Era religioso; ele e todos os de sua casa eram tementes a Deus. Dava muitas esmolas ao povo e orava constantemente.
3 Amar isa, na kaꞌa bi lera mane sian roak, na Kornelius wean i namifi naꞌuk wol ntub-lufa ma nrea Ubu Ni sansinir isa ntali lanit ratan nma verin ia ma nfalak ne, “Kornelius!”
3 Este homem viu claramente numa visão, pela hora nona do dia, aproximar-se dele um anjo de Deus e o chamar: Cornélio!
4 Kornelius nsiꞌik sansinir yai, na nbobar urun i lahir, ba norat ne, “Afaka ta Duilaꞌa?”
4 Cornélio fixou nele os olhos e, possuído de temor, perguntou: Que há, Senhor? O anjo replicou: As tuas orações e as tuas esmolas subiram à presença de Deus como uma oferta de lembrança.
5 Ba fiang ini msinir lahir tamata ifira ma rti kota Yope ma rera tamata isa naran Simon Petrus.
5 Agora envia homens a Jope e faze vir aqui um certo Simão, que tem por sobrenome Pedro.
6 Ia nlolak tamata liak isa naran Simon vali, ni rahan a nebang tahat. Tamata yai baꞌi nvinit afwatan ulin ra ma nfaear ira.”
6 Ele se acha hospedado em casa de Simão, um curtidor, cuja casa fica junto ao mar.
7 Ti ma Ubu Ni sansinir i nangrihi nulu Kornelius yai nti, na ia nera ni tamata irua ovi rkarya naꞌa ni rahan a ovu ni suldadu isa i nwanar ia. Ni suldadu ini norang vali Ubu.
7 Quando se retirou o anjo que lhe falara, chamou dois dos seus criados e um soldado temente ao Senhor, daqueles que estavam às suas ordens.
8 Ia nfamalik munuk verin ira naꞌa afa ovi Ubu Ni sansinir nfalak verin ia, beti nsinir ira ma rti Yope.
8 Contou-lhes tudo e enviou-os a Jope.
9 Ti ma ni ilyan ana, lera ndirlola roak, beti tamata ovi Kornelius nsinir ira yai rbana ma rfaseri Yope, na Petrus nrata vali ma naflurut naꞌa rira rahan ratan.
9 No dia seguinte, enquanto estavam em viagem e se aproximavam da cidade - pelo meio-dia -, Pedro subiu ao terraço da casa para fazer oração.
10 Ia nfarnuang ne nablafar roak, ba inan ma nafnaꞌan. Ira rafvaꞌak obin, na brian munuk Petrus wol nkaꞌa wan roak ma wean i namifi naꞌuk wol ntub-lufa ma nrea afa isa.
10 Então, como sentisse fome, quis comer. Mas, enquanto lho preparavam, caiu em êxtase.
11 Ia nrea lanit natvadil ma afa isa wean maloli dawan nsuta lanit ivavan ma nakloꞌi naꞌa ni susun ifaꞌat.
11 Viu o céu aberto e descer uma coisa parecida com uma grande toalha que baixava do céu à terra, segura pelas quatro pontas.
12 Naꞌa maloli yai ralan a, na afwatan rivun ovi earira ifaꞌat ra, ovi rlaꞌa ra, ovu vali manut nangan ra.
12 Nela havia de todos os quadrúpedes, dos répteis da terra e das aves do céu.
13 Nata vai isa nfalak verin ia ne, “Petrus, bwatar ma fwedan afa avyai ma muan!”
13 Uma voz lhe falou: Levanta-te, Pedro! Mata e come.
14 Ia nfalak ne, “Wahal ta Duilaꞌa! Yaꞌa wol uan afa avyai, tevek mami inukun ra rfalak ma deka amaꞌan afa ovi ngra te malmoli ra.”
14 Disse Pedro: De modo algum, Senhor, porque nunca comi coisa alguma profana e impura.
15 Vai yai nfalak ewal ne, “Afa ovi Ubu nfalak ne rmerat yai, deka fwalak ne ngra te malmoli.”
15 Esta voz lhe falou pela segunda vez: O que Deus purificou não chames tu de impuro.
16 Afa i Petrus nrea wean mifi yai nma nala fatelu, beti maloli yai nrata ewal lanit ratan.
16 Isto se repetiu três vezes e logo a toalha foi recolhida ao céu.
17 Ba Petrus nanovak afa i beti nrea yai naꞌa ralan a. Brian munuk, na tamata ovi Kornelius nsinir ira yai rma ma raran Yope. Ira rorat ma al rdava ne, Simon ni rahan naꞌa inba, ba rfaturu rahan verin ira ma ti rdiri lahir falfolat ngoran.
17 Desconcertado, Pedro refletia consigo mesmo sobre o que significava a visão que tivera, quando os homens, enviados por Cornélio, se apresentaram à porta, perguntando pela casa de Simão.
18 Ira rera tamata ra ma rorat ne, “Beta ne Simon Petrus nanaꞌa teri rahan ini?”
18 Eles chamaram e indagaram se ali estava hospedado Simão, com o sobrenome Pedro.
19 Naꞌut inyai, na Petrus nanovak naꞌa ralan obin ma al nkaꞌa afa i nrea yai ihin a. Ba Ubu Ni Roh nfalak verin ia ne, “Tamata itelu rdava oa.
19 Enquanto Pedro refletia na visão, disse o Espírito: Eis aí três homens que te procuram.
20 Bwatar ma msuta kikyai ma mimunuk miti. Ira wol Yahudi ira, naꞌuk deka ralam raruan, tevek usinir ira ma rma.”
20 Levanta-te! Desce e vai com eles sem hesitar, porque sou eu quem os enviou.
21 Ba Petrus nsuta ma nfalak verin tamata avyai ne, “Kida averi, yaꞌa ini tamata i mdyava a. Afakinimi mya ini?”
21 Pedro desceu ao encontro dos homens e disse-lhes: Aqui me tendes, sou eu a quem buscais. Qual é o motivo por que viestes aqui?
22 Ira rfalak ne, “Roma rira suldadu dawan isa naran Kornelius nsinir ami ma amama ini. Ia ni vavaꞌat nmalola ovu nalang ma dawan Ubu, ovu vali Yahudi ra rfalak ne, lolin ia. Ubu Ni sansinir isa tali lanit ratan nma ma nfalak verin ia ma nera oa muti ni rahan a, ma nrenar afa ovi fwalak ra.”
22 Responderam: O centurião Cornélio, homem justo e temente a Deus, o qual goza de excelente reputação entre todos os judeus, recebeu dum santo anjo o aviso de te mandar chamar à sua casa e de ouvir as tuas palavras.
23 Ba Petrus nfalak ma tamata avyai rnaꞌa rahan yai ovan isa veki.
23 Então Pedro os mandou entrar e hospedou-os. No dia seguinte, levantou-se e partiu com eles, e alguns dos irmãos de Jope o acompanharam.
24 Amar isa nelak, beti raran Kaisarea. Kornelius nasdovu roak ni tiniman ra, ovu vali ni kidabela ra ma al rnaban ira.
24 No outro dia chegaram a Cesaréia. Cornélio os estava esperando, tendo convidado os seus parentes e amigos mais íntimos.
25 Naꞌut i Petrus nti rahan ralan, na Kornelius nti ma nsangatur naꞌa Petrus wahan ralan a, tevek nalang ia.
25 Quando Pedro estava para entrar, Cornélio saiu a recebê-lo e prostrou-se aos seus pés para adorá-lo.
26 Naꞌuk Petrus nlobang ia ma ndiri ma nfalak ne, “Mdiri ta baba! Yaꞌa ini tamata watan yaꞌa wean oa.”
26 Pedro, porém, o ergueu, dizendo: Levanta-te! Também eu sou um homem!
27 Irua rdiri rangrihi obin, na Petrus nti rahan ralan ma nsiꞌik tamata rivun rasdovu roak ira.
27 E, falando com ele, entrou e achou ali muitas pessoas que se tinham reunido e disse:
28 Ba nfalak verin ira ne, “Terang a valing averi, mia mkyaꞌa roak ne, mami inukun ra rfalak teri lahir ma tamata Yahudi ra deka rasdovu ovu tamata ovi wol Yahudi ra, te ralola ira naꞌa rira rahan ra. Naꞌuk Ubu nfaturu roak verin yaꞌa ne, itmunuk wead isa watan, ba deka ufalak ne, tamata ra ngra ira.
28 Vós sabeis que é proibido a um judeu aproximar-se dum estrangeiro ou ir à sua casa. Todavia, Deus me mostrou que nenhum homem deve ser considerado profano ou impuro.
29 Wean inyai, bi mera yaꞌa, na uma lahir. Ba fiang ini mane ukaꞌa ne, afakinimi mera yaꞌa ma uma ini?”
29 Por isso vim sem hesitar, logo que fui chamado. Pergunto, pois, por que motivo me chamastes.
30 Kornelius nfalak ne, “Amar ifaꞌat nti roak veli, kaꞌa bi lera sian roak ma wean amar ini, na uflurut obin naꞌa ning rahan. Brian munuk, na tamata isa nma ma ndiri wahang ralan a. Ni ravit vanan urun.
30 Disse Cornélio: Faz hoje quatro dias que estava eu a orar em minha casa, à hora nona, quando se pôs diante de mim um homem com vestes resplandecentes, que disse:
31 Ia nfalak verin yaꞌa ne, ‘Kornelius, Ubu nrenar roak mu falurut a, ovu nsiꞌik roak ne, mlobang tamata ovi kasian ira.
31 Cornélio, a tua oração foi atendida e Deus se lembrou de tuas esmolas.
32 Ba msinir tamata ra ma rti Yope, ma rera Simon Petrus ma nma. Ia nlolak tamata liak isa vali naran Simon, ni rahan a nebang tahat. Tamata yai baꞌi nvinit afwatan ulin ra ma nfaear ira.’
32 Envia alguém a Jope e manda vir Simão, que tem por sobrenome Pedro. Está hospedado perto do mar em casa do curtidor Simão.
33 Ba usinir lahir brana boku ma rera oa ta baba. Ralam a lolin bi mwa ini. Fiang ini amasdovu munuk roak ami naꞌa Ubu wahan ralan a ma amrenar afa ovi nfareta verin oa ma fwalyawang verin ami.”
33 Por isso mandei chamar-te logo e felicito-te por teres vindo. Agora, pois, eis-nos todos reunidos na presença de Deus para ouvir tudo o que Deus te ordenou de nos dizer.
34 Nata Petrus nfalak ne, “Did tinemun, ukaꞌa roak ne, Ubu wol nlobang aꞌuk tamata Yahudi ra,
34 Então Pedro tomou a palavra e disse: Em verdade, reconheço que Deus não faz distinção de pessoas,
35 naꞌuk naꞌa lanit ivavan a, Ia inan tamata iki watan i notu afa ovi lolin ra ovu nalang Ia, velik ne ntali bangsa inba watan.
35 mas em toda nação lhe é agradável aquele que o temer e fizer o que é justo.
36 Ba terang a valing averi, mia mkyaꞌa roak Ubu Ni Ivar i nfalak verin tamata Israel ra. Ivar yai wean ini: tamata ralarira ra veka malinan ovu Ubu, nahu Yesus Kristus i tamata ra munuk rira Duilaꞌa verin Ia.
36 Deus enviou a sua palavra aos filhos de Israel, anunciando-lhes a boa nova da paz, por meio de Jesus Cristo. Este é o Senhor de todos.
37 Mia mkyaꞌa munuk roak afa ovi Yesus notu ra naꞌa propinsi Yudea munuk. Ia notu lan naꞌa propinsi Galilea, naꞌut i Yohanes i nbaptis tamata ra nfalak ma tamata ra rahil ma rtalik tali rira salasilan ra, boma nbaptis ira.
37 Vós sabeis como tudo isso aconteceu na Judéia, depois de ter começado na Galiléia, após o batismo que João pregou.
38 Bir tinemun mkyaꞌa roak Ivar naꞌa Yesus i ntali ahu Nazaret. Ubu nfili Ia ma nala Ni Roh ma nleal Ia, ovu nala ngrebat verin Ia. Ubu novun Ia, ba ti notu afa lolin rivun naꞌa wan inba watan naꞌa Israel, ovu notu ma tamata ovi nitdawan nleal ira, lolin ewal ira munuk.
38 Vós sabeis como Deus ungiu a Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com o poder, como ele andou fazendo o bem e curando todos os oprimidos do demônio, porque Deus estava com ele.
39 Did tinemun, ami ini amsiꞌik roak afa ovi Yesus notu ra naꞌa Yerusalem ovu naꞌa wan liak ovi tamata Yahudi ra rleal. Ti nata rfakloꞌi Ia naꞌa aa walwalur ma rfedan Ia.
39 E nós somos testemunhas de tudo o que fez na terra dos judeus e em Jerusalém. Eles o mataram, suspendendo-o num madeiro.
40 Naꞌuk ti ma amar itelu nelak, na Ubu nfavaꞌat ewal Ia tali matmatan ma nfaturu Ia verin tamata ra.
40 Mas Deus o ressuscitou ao terceiro dia e permitiu que aparecesse,
41 Ubu wol nfaturu Yesus verin tamata ra munuk, naꞌuk verin ami tamata ovi nfili roak a ma amfamalik Ia. Nvaꞌat ewal tali matmatan, beti amafnaꞌan ovu amafnenu ovu Ia.
41 não a todo o povo, mas às testemunhas que Deus havia predestinado, a nós que comemos e bebemos com ele, depois que ressuscitou.
42 Ia nfareta ami ma amfamalik Ni Ivar Lolin verin tamata ra, ovu vali amfalak verin ira ne, Ubu nfili roak Ia ma nfaleka inukun verin tamata ovi rvaꞌat ra ovu ovi rmata roak a.
42 Ele nos mandou pregar ao povo e testemunhar que é ele quem foi constituído por Deus juiz dos vivos e dos mortos.
43 Tali lalan ana, nabi ra munuk rfamalik Yesus. Ira rfamalik ne, Ubu veka naꞌi vatuk tamata iki watan i norang Yesus, ni salasilan ra nahu Yesus Ni ngrebat a.”
43 Dele todos os profetas dão testemunho, anunciando que todos os que nele crêem recebem o perdão dos pecados por meio de seu nome.
44 Naꞌut i Petrus nangrihi obin, na Ubu Ni Roh nsuta ma nleal munuk tamata ovi rarenar ni vaivatul ra.
44 Estando Pedro ainda a falar, o Espírito Santo desceu sobre todos os que ouviam a {santa} palavra.
45 Tamata Yahudi ovi rorang Yesus ma irmunuk Petrus rtali Yope rma yai rtalkaka, tevek Ubu nala Ni Roh verin tamata ovi wol Yahudi ra vali.
45 Os fiéis da circuncisão, que tinham vindo com Pedro, profundamente se admiraram, vendo que o dom do Espírito Santo era derramado também sobre os pagãos;
46 Ira rkaꞌa roak ne, Ubu Ni Roh nleal vali tamata ovi wol Yahudi ra, tevek rarenar ira rangrihi ovu vai ovi wol rkaꞌa ra ma rfadawang Ia. Ba Petrus nfalak ne,
46 pois eles os ouviam falar em outras línguas e glorificar a Deus.
47 “Did tinemun, eka msyiꞌik. Ubu Ni Roh a nleal roak tamata ovi wol Yahudi ra, wean i nanaꞌa ita, tamata Yahudi. Ba deka totu teri ma rbaptis ira ovu wear.”
47 Então Pedro tomou a palavra: Porventura pode-se negar a água do batismo a estes que receberam o Espírito Santo como nós?
48 Ba ia nfalak verin tamata ovi rorang Yesus ma rbaptis ira naꞌa Yesus Kristus naran a ovu Ni ngrebat a. Rbaptis roak ira, beti rera verin Petrus ma nlolak ira amar ifira vali.
48 E mandou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Rogaram-lhe então que ficasse com eles por alguns dias.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.