Atos 27
dne (DNE) vs VC
1 Bhahe, pubhahamwila kujhenda ade ku Italiya, bhajhakummeka Pauli na pamo akapungwa bhange mu mabhoko gha nkolongwa jhumo jwa akakomana ngondo liina lyake Yulio. Jwenio akibha munahota jwa lilongo lya akakomana ngondo lilikemitwa “Ikunde ya akakomana ngondo ya Agusito.”
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Tujhakujhingii mu mele jha Adilamito, jhikibha ipetila mu bandale jha ku boma jha ku Asiya, tujhakutumbu mwanja. Na mundo jhumo jwakemitwa Alisitako jwabhelukilwe ku Makedoniya, jwahumii ku Tesolonike, akibha pamo na twenga mu mwanja gwenio.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Kilabho jhake tukahikite ku Sidone na kujhema peniya. Yulio akantendii Pauli mambu ghambone, kwa kunenekeya akongane na akakoche mundo, na apate ilebhe yapalita jwenio.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Kubhoke kola, tujhakujhendelela na mwanja, nambo nhwalo gwa upepo utehila kupogha kanonoha palonge jhito utehila kutuhibhilikiya tujhakupetela upandi gwa kilendela cha ku Kipulo kwenio upepo upoghita jhe kanonoha.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Bhahe, tujhakujhomboka kwiye jha mbwane jha ku Kilikiya na ku Pamfiliya, tujhakujhema ku muche gwa Mila ku kilambo cha ku Likiya.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Kwenio nkolongwa jwa nkomana ngondo jhola ajhakuibhona mele jhimo kwenio ku Mila jhibhokita ku Alekichanduliya ijhawila ku Italiya, na jwenio ajhakutubheka nkate jha mele jwenie.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Tujhakujhenda kachoko kachoko kwa machiko ghamahele, na kwa malola tujhakuhika pahina na muche gwa ku Nido. Nhwalo gwa upepo utehila kutupenganikila, tujhakujhendelela chomola na tujhakupeta upandi gwa Kelete, pahina na Solomone upepo upoghita mahajhe.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Tujhakujhendelela na mwanja kupete mupele jha mbwane kachoko kachoko kwa malola makolongwa ade kuhika chehemo pupakemitwa, “Bandale jhambone,” pahina na muche gwa ku Laseya.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Kwa machiko gha mahele ghakapetite, ukibha unyagho gwa kulekekewa kwa uhakaho likapetite. Ikibha njelembo ndeka kujhendelela mwanja na mele, bhahe, Pauli ajhakupiya lupwato,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Makalongo bhango, nibhona mwanja gwito naubhaha njelembo jhe natuhobhecha ilebhe twe, nambo chi kwa mihigho na mele hilu kwa ughome gwito.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Nambo kilongoche jwa akakomana ngondo jhola ajhakujheketela malobhe gha nnongocha mele na akolo mele kuliku ghalongila Pauli.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Nhwalo bandale jwenie jhikibha jhe na pwache jha kutama machiko gha malile, bhando bhamahele bhajhakujheketela kujhendelela na mwanja, anda tuhotola tujhende ade ku Foinike, na kutama kola kwa machiko gha malile. Foinike bandale jha kilendela jha ku Kelete, chikilolihine upandi gwa kuchine mwa militipikii lyobha na kachikachine mu litipikii lyobha.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Bhahe, upepo gwambone ukatumbwii kupogha kuhumii kuche, nabhene bhajhakuwacha mu miojho jhabhe bhahoto kujhendelela na mwanja, bhajhakubhilinga nanga na kutumbuu mwanja, ade pahina na mbwane jha Kelete.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Nambo pakatoi ndeka machaa ghamahele, kimbonga kikolongwa chikikemitwa, “Upepo gwa kachekache” kijhakutumbuu kupogha kuhumii mu kilendela.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Kimbonga kijhakuikanga kanga mele jhela, na twenga tukahotwi ndeka kuhibhilikiya, tujhakuileka mele ikokolwe na chenie kimbonga.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Na kilendela chimo chikikemwa Kauda, kikahotwi kutukengelela na kimbonga chela na putupetita upandi gwa kuchine tukahotwi kubheka njelembo ntumbwi gwa kwakombolela bhando, kwa malola, kwa kulamicha ntumbwi gwa mele.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Akatumiche bha ntumbwi bhala pubhajhomolela kuhuta ntumbi nkate jha mele, kwa kuibhilingilila lughojhe lwa mele nganganga. Nhwalo bhajhogwipa kupwetekelela mupele jha mbwane jha ku Libiya. Bhajhakuhuluwa matanga na kuileka mele ijhende na kimbonga.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Kimbonga kijhakuchocha kupogha na kilabho jhake kimbonga kikatekuhinyuha nyuha mele kwa likakala, bhajhakutola mihigho na kutagha umache.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Lichiko lyutato, bhajhakutagha yombo ya mele kwa mabhoko ghabhe.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Kwa machiko ghamahele tukaliwene ndeka lyobha hilu ndondwa, na chenie kimbonga kijhakuchochekeya kupogha, lihobholelo lya kujhendelela kubhehe ghome lijhakuhobholela.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Na tukatamite machiko ghamahele changa lyegha kilebhe, Pauli ajhakujhema palonge jhabhe nu kulonge, “Akanahota, ngaibhii mbaha ngaunyokanikiye nenga kwa kuleka kutyanga kubhoke ku Kelete. Ngantenda gheniya ghanga ghoha ngaghatukolii jhe.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Nambo ngohe ninyopa nkangamale, nhwalo abhii jhe ata mundo jhumo chahobheya ughome gwake, nga mele ndi naihobholela.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nhwalo dicho kilo ntumiche jwa kunane kwa Chapanga, ne ndi jwake na nenga jhuninyinamila ajhakumbitila,
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 nu kunnobholela, ‘Pauli, nkotoka kujhoghopa! Chanyema palonge jha Kaichale, na jwenio Chapanga kwa kiya jhake kwino, abhatehi bhando bhubhabhiii nako umwanja nabhabha njelembo.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Bhahe, akanahota nkangamale mwojho! Nihobholela Chapanga naghapetila tugha ngita chanobholila.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Nambo itupala natutaghilwa tugha mupele jha kilendela chimo.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Tukahikiche uhiko gwa machiko kome na ncheche, tukangitwa kongo na kola mu mbwane jha ku Adiliya. Pakate jha uhiko gwa kilo akahenga mahengo mu mele bhahambwika tuhikite pa kilambo kijhomo.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Bhahe, bhajhakupema lunyole lwa mache kwa kuhuluwa lughojhe lulukongwitwe kilebhe kitopaho, ajhakupata unyole gwake uhikii meta makome ncheche kujhenda pahe. Bhajhakujhendelela kandina bhajhakuhuluwa kabhele kipemo na kupata meta makome matato.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Nhwalo gwa kujhoghopa kupwetekelela mu maghanga, bhajhakuuluwa nanga ncheche upandi gwa kuyeto jha mele na bhalendila kuchegha.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Akahenga mahengo mu mele bhala bhajhakupala kunyogholoka, na bhakahulwiye njwe ntumbwi ghola umache, bhakikopokeya bhajhenda kuhuluwa nanga upandi gwa nnonge jha mele.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Nambo Pauli ajhakunnobholela jhola nkolongwa jwa akakomana ngondo pamonga na akakomana ngondo bhake, “Anda bhamba akahenga mahengo mu mele bhahighalika ndeka mu mele, naghombokeka ndeka.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Bhahe, akakomana ngondo bhala bhajhakuheketa ngojhe ikakongwite mtumbwi ghola na kuleka ukokolwe na mache.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Pukubhandikila kuchegha, Pauli ajhakwapembelekeya bhando bhoha bhalyeghe, alongila, “Kwa machiko kome na ncheche mpipikiya changalyegha nhwalo gwa iholo.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Bhahe, ninyopa mukalyeghe, nhwalo chikintenda mme na ughome gwino. Nhwalo lijhunjo lya mu muto gwino naluhobhelela jhe.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Pajhomolila kulonge gheniya, Pauli ajhakutola libumunda, ajhakunnomba Chapanga palonge jhabhe, ajhakuumetula, na kutumbuu kulyegha.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Peniya bhoha bhajhakukangamala mwojho, na bhene helahela bhajhakulyegha.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Bhoha tukahikile bhando miya ibhele na chabine na chita nkate jha mele.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Bhahe, bhajhakulyegha nu kujhukuta, bhajhakupongocha kwa kuitagha mihigho umbwane.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Pukuchila, akahenga mahengo mu mele bhala bhakakimanyite jhe kilambo chibhabhile, nambo bhakakiwene chehemo jha liyela lina ncheke bhajhakujhemekecha mele kwenio.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Bhajhakuheketa ngojhe ya litanga na kuileka mu mbwane, na muda ghogho bhajhakujhoghola ngojhe ikakongwite mu nchukene, peniya bhajhakukonga ngobho yandina palonge jha mele ikokolwe na kimbonga. Na bhene bhajhakujhenda kuupele jha mbwane.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Nambo bhajhakuhika chehemo jha lilundo lya ncheke twe nkate jha umache na mele ijhakupwetekelela pwete changanyukanyuka. Chehemo jha nnonge jha mele ijhakupwetekelela pwete. Bhahe, chehemo jha kuyeto ijhakutumbuu kumetukana ipandiipandi nhwalo gwa kimbonga kikolongwa.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Bhahe, akakomana ngondo bhajhakuwacha kwakoma akapungwa bhoha, bhaholila nabhahotola kuhoghelela ade kwiye jha mbwane nu kutila.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Nambo nhwalo jwa nkolongwa jwa akakomana ngondo apalita Pauli ajhendelele kubhehe ghome, jwenio ajhakwakanakiya bhakotoka kutenda gheniya. Ajhakwalaghalikiya bhala bhibhahoto kuoghelela bhaombe kuhumii mu mele na bhahoghelela ade kwiye jha mbwane,
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 na bhange bhakengame kwa kukamulila mumbau amu muipande ya mele imetukine. Ndi twenga putuhikita njelembo kwiye jha mbwane.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.