1 Tessalonicenses 2

Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Ø̱ø̱hnꜗ, maˉñehˊ baˊ hnähꜘ, saꜙ naˉhe̱e̱ꜚ taˊ heˉ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ läꜙ maˊ naˊnøøˈ jnäähꜗ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ.
1 Porque vós, irmãos, sabeis, pessoalmente, que a nossa estada entre vós não se tornou infrutífera;
2 Hiꜙ maˉñehˊ baˊ hnähꜘ haˉ läꜙ gaꜙläꜙhä̱ä̱hˋ dsaˉ jnäähˈ, gaꜙkwaꜘ dsaˉ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ jwɨɨˉ Filipo. Pero Dio kya̱a̱hˊ jnäähꜗ heˉja̱ˉ gaꜙtu̱u̱ˉ dsëˉ jnäähˈ gaꜙkwaˊ jnäähꜗ juˈhmëëꜘ kiyhꜗ jeeˊ jwɨɨˉ kyahꜗ hnähꜘ maꜙkeꜙ gaꜙte̱e̱ꜘ gaꜙjë̱ë̱ꜘ dsaˉ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ.
2 mas, apesar de maltratados e ultrajados em Filipos, como é do vosso conhecimento, tivemos ousada confiança em nosso Deus, para vos anunciar o evangelho de Deus, em meio a muita luta.
3 Saꜙ naˉhe̱e̱ꜚ juuˈ heˉ gaꜙkwaˊ jnäähꜗ, niꜙ ja̱ꜙ kya̱a̱hˊ hʉʉˊdsëˉ hlɨɨhˈ. Hiꜙ niꜙ saꜙ gaꜙmiꜙga̱a̱nˈ hnähꜘ.
3 Pois a nossa exortação não procede de engano, nem de impureza, nem se baseia em dolo;
4 Gaꜙjëëꜗ baˊ Dio jmääꜗ jnäähˈ jmeeˊ jnäähꜗ taˊ kiyhˈ, heˉja̱ˉ hlëëhˊ jnäähꜗ läꜙko̱o̱ˉ lleˋ kya̱a̱ˈ jnäähꜗ hi̱ˉ naˉhña̱a̱ˊ kwaꜙ juˈhmëëꜘ kiyhꜗ. Hiꜙ ja̱ꜙ heˉ hnøøhꜘ jnäähˈ haˉ läꜙ jeeˊ tɨhˈ dsëꜗ dsaˉ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ kya̱a̱hˊ juuˈ heˉ kwaˊ jnäähꜗ. Heˉ hnøøhꜘ jnäähˈ haˉ läꜙ jeeˊ tɨhˈ dsëꜗ Dio hi̱ˉ kyʉʉh˜ haˉ läꜙ laꜗ hʉʉˊdsëˉ jnänˋ.
4 pelo contrário, visto que fomos aprovados por Deus, a ponto de nos confiar ele o evangelho, assim falamos, não para que agrademos a homens, e sim a Deus, que prova o nosso coração.
5 Ñehˊ baˊ hnähꜘ saꜙ gaꜙhlëëhˊ jnäähꜗ kya̱a̱hˊ juuˈ naˊhñaahꜗ läꜙjwëꜘ jeeˊ gaꜙlë̱ë̱hnꜙ hnähꜘ niꜙ saꜙ gaꜙhnøøhˊ jnäähꜗ haˉ läꜙ jeeˊ maˊ le̱hꜙ jnäähˈ kuuˊ. Dio baˊ ñeˉ haˉ läꜙ laꜗ.
5 A verdade é que nunca usamos de linguagem de bajulação, como sabeis, nem de intuitos gananciosos. Deus disto é testemunha.
6 Saꜙ hnøøhꜘ jnäähˈ jmääꜗ dsaˉ jnäähˈ ka̱a̱hˊ. Saꜙ hnøøˉ jnäähˈ jmeehˈ hnähꜘ läꜙja̱ˉ niꜙ heˉ jmeeꜗ jñahꜘ. Kihꜗ heˉ la̱a̱ꜗ jnäähˈ apóstole kya̱a̱ꜗ Cristo, chaˉ baˊ jwëꜗ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ heˉ maˊ jmeeˊ jnäähꜗ madaꜚ kyahꜗ hnähꜘ waˊraˉ jähꜘ kihꜗ läꜙja̱ˉ hnøøˉ jnäähˈ.
6 Também jamais andamos buscando glória de homens, nem de vós, nem de outros.
7 Pero gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ jø̱hˉ dsëˉ jnäähˈ baˊ, läꜙko̱o̱ˉ jø̱hˉ dsëꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉmëꜘ jeeˊ miˉkwa̱a̱yꜙ gyʉ̱ʉ̱ˉ kya̱a̱yꜗ.
7 Embora pudéssemos, como enviados de Cristo, exigir de vós a nossa manutenção, todavia, nos tornamos carinhosos entre vós, qual ama que acaricia os próprios filhos;
8 Gaꜙläꜙhnääꜙ jnäähˈ hnähꜘ chaˉmiihˉ. Heˉja̱ˉ saꜙ gaꜙjmääꜘ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ ko̱o̱ˉ maˊ dsaˉka̱ˊ jnäähꜗ juˈhmëëꜘ kihꜗ Dio taꜙjmahꜗ. Gaꜙllaꜘ dsëˉ jnäähˈ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ beꜘ kyahꜗ hnähꜘ läꜙji̱i̱hˈ maˊ ngëëˊ jnäähꜗ hñaaꜗ jnäähˈ ju̱u̱ꜘ jnäähˈ kwa̱a̱t˜ kyahꜗ hnähꜘ kihꜗ heˉ hnääꜙ jnäähˈ hnähꜘ chaˉmiihˉ.
8 assim, querendo-vos muito, estávamos prontos a oferecer-vos não somente o evangelho de Deus, mas, igualmente, a própria vida; por isso que vos tornastes muito amados de nós.
9 Ø̱ø̱hnꜗ, ¿Cheˊ saꜙ dsooh˜ hohꜘ hnähꜘ haˉ läꜙ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ taˊ, mahꜗ gaꜙläꜙchaꜙ heˉ gaꜙkihˊ jnäähꜗ? Läꜙjmɨɨˈ läꜙhwëˈ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ taˊ, jëëhꜘ saꜙ hnøøˉ jnäähˈ maˊ llaˊkya̱a̱nꜚ hnähꜘ jmɨɨˊ taˊko̱ˉji̱i̱hˈ gaꜙkwaˊ jnäähꜗ juuˈ kihꜗ Dio.
9 Porque, vos recordais, irmãos, do nosso labor e fadiga; e de como, noite e dia labutando para não vivermos à custa de nenhum de vós, vos proclamamos o evangelho de Deus.
10 Maˉñehˊ baˊ hnähꜘ hiꜙ ñeˉ baˊ Dio haˉ läꜙ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ hi̱ˉ maˉhe̱e̱hˉ kihꜗ Jesús. Maˉla̱a̱ꜗ jnäähˈ hi̱ˉ naˉjngëëˈ. Gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ heˉ lluꜗ jmahꜗ baˊ. Saꜙ chaˉ heˉ naˉbä̱ä̱hˋ jnäähꜗ niꜙ miihˉ.
10 Vós e Deus sois testemunhas do modo por que piedosa, justa e irrepreensivelmente procedemos em relação a vós outros, que credes.
11 Maˉñehˊ baˊ hnähꜘ haˉ läꜙ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ kyahꜗ hnähꜘ läꜙja̱a̱ˉ läꜙja̱a̱ˉ hnähꜘ. Gaꜙkwaˊ jnäähꜗ beꜘ kyahꜗ hnähꜘ, gaꜙcha̱a̱hˊ jnäähꜗ hnähꜘ läꜙko̱o̱ˉ jmeeꜙ ja̱a̱ˉ dsaˉ kya̱a̱hˊ gyʉ̱ʉ̱ˉ kya̱a̱yꜗ.
11 E sabeis, ainda, de que maneira, como pai a seus filhos, a cada um de vós,
12 Hiꜙ gaꜙhlë̱ë̱hˊ jnäähꜗ hnähꜘ mahꜗ jmeehˈ hnähꜘ läꜙ hnøøꜗ Dio hi̱ˉ gaꜙtëëhꜗ hnähꜘ mahꜗ läꜙjnäähꜘ hnähꜘ yaꜙjwɨɨꜗ jeeˊ jmeeyꜙ hihꜙ.
12 exortamos, consolamos e admoestamos, para viverdes por modo digno de Deus, que vos chama para o seu reino e glória.
13 Heˉja̱ˉ saꜙ hwa̱a̱ꜘ jnäähˈ kwaˉ jnäähˈ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio. Jëëhꜘ, gaꜙhe̱e̱hˋ hnähꜘ juuˈ kiyhꜗ heˉ gaꜙkwaˊ jnäähꜗ. Gaꜙläꜙngëëhꜘ hnähꜘ saꜙ laꜗ juuˈ kihꜗ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ dsaˉ. Laꜗ maꜙraꜙ juuˈ kihꜗ Dio baˊ, ja̱ˉbaˊ juuˈ heˉ jøøꜙ kyahꜗ hnähꜘ, hi̱ˉ maˉhe̱e̱hˉ kihꜗ Jesús.
13 Outra razão ainda temos nós para, incessantemente, dar graças a Deus: é que, tendo vós recebido a palavra que de nós ouvistes, que é de Deus, acolhestes não como palavra de homens, e sim como, em verdade é, a palavra de Deus, a qual, com efeito, está operando eficazmente em vós, os que credes.
14 Ø̱ø̱hnꜗ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ Tesalónica naˉ, kweeˉ baˊ gaꜙlaꜗ kyahꜗ hnähꜘ kya̱a̱hˊ läꜙjëꜙ gwahꜙ kihꜗ Dio heˉ tø̱ø̱ꜘ hwaꜗ Judea. Heꜘ baˊ dsaˉgoohꜘ hnähꜘ gaꜙjmeehꜙ hnähꜘ, ja̱ˉbaˊ läꜙko̱hꜘ gaꜙlaꜗ kihꜗ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ Judea. Judiu dsaˉgooyˈ gaꜙjmeehꜙ dsihꜘ kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëyꜗ kihꜗ Cristo Jesús.
14 Tanto é assim, irmãos, que vos tornastes imitadores das igrejas de Deus existentes na Judeia em Cristo Jesus; porque também padecestes, da parte dos vossos patrícios, as mesmas coisas que eles, por sua vez, sofreram dos judeus,
15 Ja̱ˉbaˊ dsaˉgooyˈ heꜘ gaꜙjngɨɨhꜗ kihꜗ Jesús Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ läꜙko̱hꜘ gaꜙjngëëyhꜗ hi̱ˉ maˊ ngëë˜ juuˈ kihꜗ Dio jä̱ä̱ꜗ. Hiꜙ ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ gaꜙläꜙhñaaꜙ dsëyꜗ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ kaˉlähꜘ. Jmeeyꜙ heˉ saꜙ tɨh˜ dsëꜗ Dio hiꜙ llaˉdsëëyˋ kihˈ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ.
15 os quais não somente mataram o Senhor Jesus e os profetas, como também nos perseguiram, e não agradam a Deus, e são adversários de todos os homens,
16 Ngooꜗ baˊ hayꜙ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ heˉ hlë̱ë̱hˊ jnäähꜗ dsaˉ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu mahꜗ lä̱ä̱yꜘ. Läꜙjwëꜘ ja̱ˉ, moꜙsoꜙ kya̱a̱hˊ hihꜙ dsoˊkyeˉ kiyhꜗ, heˉja̱ˉ jäꜙ dsoˊjwɨɨꜘ nëˊ kiyhˈ chaˉmiihˉ ngëëˈ.
16 a ponto de nos impedirem de falar aos gentios para que estes sejam salvos, a fim de irem enchendo sempre a medida de seus pecados. A ira, porém, sobreveio contra eles, definitivamente.
17 Hnähꜘ ø̱ø̱hnꜗ, maˉläˉhɨɨˋ miihˉ jmɨɨˊ heˉ saꜙ jë̱ë̱nˊ hnähꜘ. Pero saꜙ maˉgaaꜘ dsëˉ jnäähˈ. Maꜙraꜙ heˉ lleˋ dsëˉ jnäähˈ dsaˉjë̱ë̱ˊ jnäähꜗ hnähꜘ.
17 Ora, nós, irmãos, orfanados, por breve tempo, de vossa presença, não, porém, do coração, com tanto mais empenho diligenciamos, com grande desejo, ir ver-vos pessoalmente.
18 Heˉja̱ˉ hnøøˉ jnäähˈ maˊ dsaˉjë̱ë̱ˊ jnäähꜗ hnähꜘ. Jnäꜘ Paaˊ jmeenꜙ dsooꜘ, ja̱ꜙ heˉ ko̱o̱ˉ häˊ gaꜙjmeenꜗ hʉʉˊdsëˉ maˊ dsaˊnøøˈ jnäähꜗ. Pero saꜙ gaꜙlaꜗ, jmeeꜙ Tanaˊ jwɨɨhˋ kya̱a̱ˈ jnäähꜗ.
18 Por isso, quisemos ir até vós (pelo menos eu, Paulo, não somente uma vez, mas duas); contudo, Satanás nos barrou o caminho.
19 Hnähꜘ baˊ hi̱ˉ kye̱ˊ jnäähꜗ oˉjø̱hꜙ dsëˉ kihꜗ, hnähꜘ baˊ hi̱ˉ jmeeꜙ cha̱a̱ˉ jnäähˈ lluꜗ. Hnähꜘ baˊ hi̱ˉ jmeeꜙ lii˜ jmääꜗ taˊ heˉ maˉjmeeˊ jnäähꜗ. Heˉja̱ˉ hnøøˉ jnäähˈ jë̱ë̱ˊ jnäähꜗ hnähꜘ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ chaˊnëˊ Jesucristo waˊraˉ gaꜙtëꜘ jeeˊ jä̱yhꜘ kaˉlähꜘ.
19 Pois quem é a nossa esperança, ou alegria, ou coroa em que exultamos, na presença de nosso Senhor Jesus em sua vinda? Não sois vós?
20 ¡Heˉ baˊ cheˉ lluꜗ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ kwa̱a̱t˜ kyahꜗ hnähꜘ heˉja̱ˉ cha̱a̱ˉ baˊ jnäähꜗ lluꜗ!
20 Sim, vós sois realmente a nossa glória e a nossa alegria!

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Tessalonicenses 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.